Srpski pečat na kosovsku nezavisnost

Piše Nikola Vrzić

Krizu na severu Kosova Beograd je privremeno rešio tako što je tamošnje Srbe zatvorio u geto KFOR-a i Albanaca. A trajno rešenje biće postignuto kada se na predstojećim briselskim pregovorima Borko Stefanović i Edita Tahiri dogovore o sprovođenju plana Hašima Tačija da na Jarinje i Brnjak budu dovedeni njegovi carinici

Koliko puta to još treba da bude ponovljeno da bi prestali da nas ubeđuju u održivost politike „i Kosovo i Evropska unija“? Koliko puta, da bi priznali da ta Evropska unija podržava evropski put (put bez kraja) samo one Srbije koja na svojoj mapi i u svom Ustavu nema Kosovo, da bi prestali da nas obmanjuju kako nikada zbog te Evropske unije neće ni implicitno priznati Kosovo i preći nekakve crvene linije koje iz dana u dan postaju sve bleđe, i otvoreno rekli ono što je tokom krize na severu Kosova i poslednjim optimistima postalo sasvim jasno. Da na tom priznavanju rade otkad su 2008. godine dovedeni na vlast.
Poslednji je to, da od srpskog „i Kosovo i EU“ nema ništa, u Prištini ponovio Gvido Vestervele, nemački ministar spoljnih poslova: „Naš je stav da je geografska karta nacrtana u ovom regionu, i da nema povratka u ranija doba gde su granice dovođene u pitanje. Ovo je jasan stav Nemačke i nemačke vlade koje sam izneo pre godinu dana, i sada ponavljam. Geografska karta jugoistočne Evrope je nacrtana, statusna i teritorijalna pitanja po stavu Nemačke su rešena, i svi treba to da prihvate. Zbog toga je važno da se pronađu kooperativna rešenja.“ Pa je, da ne bude dileme kome se sve iz Prištine obraća, dodao: „U EU ćemo na jesen raspravljati o odnosima sa Srbijom i Kosovom. U tome je napredak u procesu dijaloga od velikog značaja.“

ĐELIĆEVA OBMANA
Taj dijalog, čiji je napredak „od velikog značaja“ za odnose EU sa Srbijom, nastavlja se 2. septembra u Briselu. Dijalogom će biti stavljena tačka na pobunu Srba severnog Kosova, pobunu protiv pokušaja kosovskog premijera Hašima Tačija da na srpski sever pokrajine dovede kosovske carinike. Njih će, naime, tu dovesti sama Srbija, čim se sa Kosovom dogovori o izgledu kosovskog carinskog pečata, ma kako taj pečat na kraju izgledao.
Jer Srbija, ova koja je na putu ka EU bez alternative, odavno zna šta joj je činiti; priznao je to, napokon, u njeno ime Božidar Đelić, potpredsednik Vlade Srbije zadužen za evropske integracije, nazvavši sebe lažovom. Ili najobičnijom varalicom? „Za one koji traže uslov tamo gde ga nema, želim da istaknem da pitanje Kosova nije ni na koji način uslov za dobijanje statusa kandidata i početak pregovora za članstvo u EU“, rekao je Božidar Đelić – skrećemo pažnju na datum – 31. januara 2011. godine. Da bi ovog utorka (16. avgusta 2011) na „B92“ izjavio: „Rešenja za carinske pečate, administrativne prelaze i učešće kosovskih funkcionera na regionalnim skupovima nisu novi uslov za dobijanje statusa kandidata EU. Sa time su srpske vlasti upoznate još u decembru prošle godine.“
Možemo li da verujemo ovonedeljnoj tvrdnji Božidara Đelića, pošto smo videli koliko vrede njegove tvrdnje? Ovog puta, reklo bi se, možemo, pošto je u odgovoru na pitanje „koliko je prihvatanje carinskog pečata Kosova važno za kandidaturu Srbije u EU“, Jelko Kacin, izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, „Danasu“ rekao: „Pitanje carinskog pečata Kosova jedan je od najvažnijih problema na čijem rešavanju Evropska unija insistira već godinama.“
I sada se, iščekujući taj 2. septembar, srpska javnost bavi pitanjem kako će ti pečati izgledati. Hoće li se Borko Stefanović i Edita Tahiri dogovoriti o srpskom predlogu o upotrebi dva pečata, o kojem govore neimenovani izvori „Blica“, ili će biti usaglašen jedan pečat koji „ne sme da ima atribute kosovske državnosti i prateća dokumentacija treba da bude statusno neutralna“, kako javno izjavljuje Stefanović (premda je pitanje koliko se i njemu može verovati, jer je tvrdio i da njegova poseta Prištini nije imala atribute državnosti, a uslikaše ga pred zastavom Kosova), ili je naša crvena linija – prema tvrdnji „izvora ‘Blica’ bliskog beogradskom pregovaračkom timu“ – to što „srpska strana ni pod kojim uslovima neće prihvatiti žig ‘Carina Republike Kosovo’“…
Pri tom, takav žig uopšte i ne postoji, već na njemu piše „carina Kosova“, kao što se lepo vidi na fotografiji koju objavljujemo, a to su jasno rekli i kosovski zvaničnici. „Jedini pečati koji će se koristiti na graničnim prelazima su oni sa oznakom Carine Kosovo“, izjavila je njihova ministarka za trgovinu i industriju Mimoza Kusari-Ljilja, dok je portparol Carine Kosova Adriatik Staviljeci izjavio da na njihovom pečatu nikada nije ni pisalo „Carina Republike Kosovo“, dakle ono što Srbija, odlučna kakva jeste, poručuje da nipošto neće prihvatiti. Što bi, sve zajedno, moglo da znači da će prihvatiti tobože statusno neutralno „Carina Kosova“, jer ne piše eksplicitno da je Kosovo nezavisna država, i takvo rešenje proglasiti svojom velikom pobedom. (A da rešenje mora da bude pronađeno pod hitno, poručio je već citirani Jelko Kacin: „Evropske integracije Srbije pretrpele bi ozbiljan zastoj ukoliko dođe do prekida ili odlaganja briselskog dijaloga Beograda i Prištine. Prepreka može nastati ukoliko Beograd odluči da napusti ili zamrzne konstruktivan pristup dijalogu“.)

OSTVARENJE TAČIJEVE NAMERE
No, ova je rasprava, zapravo, sasvim izlišna. Svi koji danas raspravljaju o izgledu tog rešenja, o izgledu carinskog pečata Kosova, jednostavno od drveta ne vide šumu. Jer, kakav god dogovor da bude postignut (pa makar na žigu pisalo i „Kosovo je srce Srbije“), za njim će slediti i naredni korak – sprovođenje tog dogovora. Što znači samo jedno; da će na carinske prelaze biti dovedeni oni koji će kontrolisati sprovođenje dogovora o carinskom pečatu. Odnosno, kosovski carinici. Baš kao što je Hašim Tači i pokušao da učini u noći 25. jula, osujećenim desantom na sever Kosova. E, ono što Tači tada nije uspeo, posle predstojećeg dogovora Stefanovića i Tahirijeve, učiniće sama Srbija.
Kako je trebalo da bude? Prekidaju se pregovori zbog carinskog pečata, Kosovo Srbiji uvodi embargo, na osnovu toga dovodi svoje carinike na Jarinje i Brnjak. Srbija, uz nešto buke, prihvata novouspostavljenu realnost, i onda u septembru nastavlja „pregovore“ uz dogovor kojim se, u suštini, aminuje ta nova realnost. Ovaj scenario osujetile su barikade kosovskih Srba, zbog čega se i pribeglo alternativnom, privremenom rešenju – Sporazumu Beograda i Prištine uz posredovanje Erharda Bilera, glavnokomandujućeg KFOR-a,  kojim je KFOR uzeo na sebe da, uz dozvolu zvaničnog Beograda, sprovede kosovski embargo na srpsku robu. O tome, uostalom, savršeno rečito svedoči onih nekoliko reči na tabli na „administrativnom prelazu“, koja na engleskom, albanskom i srpskom obznanjuje da je zabranjeno unošenje komercijalne robe.
Ujedno, ređaju se i potvrde da je Tačijeva noćna akcija bila deo pažljivo razrađenog scenarija. Žan Fransoa Fitu, francuski ambasador na Kosovu, ponovio je da ta akcija „treba da bude shvaćena kao akcija suverene države“ i „korak napred“ koji je „stvorio mogućnost za novu dinamiku dijaloga između Prištine i Beograda“, dok je Filip Riker, novi zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, praktično odmah po imenovanju odleteo u Prištinu gde se sastao sa Tačijem i onda izjavio da je „Kosovo nezavisna i suverena država koja ima pravo da proširi svoju vlast na celoj teritoriji zemlje. Ovde je reč o vladavini zakona, a to je ključni i fundamentalni koncept ne samo ovde, već u celoj Evropi“. Otkrio je, pored toga, i da je EU posrednik Robert Kuper „jasno stavio do znanja da ne može biti povratka na status kvo“…
Da posle dogovora o carinskim pečatima sledi i dovođenje kosovskih carinika na prelaze Jarinje i Brnjak (pošto se na svim ostalim oni već nalaze), osim elementarne logike, govore i najave iz Beograda i Prištine. Ministar Đelić je, u svom priznanju da je lažov, rekao da je i „rešenje za administrativne prelaze“, uz rešenje pitanja pečata, uslov za EU kandidaturu; pregovarač Borko Stefanović izgovara „… kada se bude regulisalo ko će biti na administrativnim prelazima“; prištinska „Koha ditore“ piše da će „međunarodni izvori od Beograda i Prištine tražiti da u sledećoj rundi dijaloga u Briselu otvore pitanje funkcionisanja dva administrativna prelaza na severu, jer je Sporazum sa KFOR-om privremenog karaktera“; a Bajram Redžepi, kosovski ministar policije, izriče tvrdnju da bi na Jarinju i Brnjaku „do kraja avgusta ili početkom septembra“ trebalo da budu raspoređeni kosovski carinici.
A da se Srbi sa severa Kosova ne bi usudili da se (ponovo) usprotive ovoj nameri da budu ugurani u Tačijevo naručje, stižu prilično otvorene pretnje njihovim vođama. S jedne strane, prištinska štampa objavljuje izvode iz „poverljivog NATO dokumenta“ u kojem su Milan Ivanović, predsednik Srpskog nacionalnog veća severnog Kosova, i Marko Jakšić, istaknuti funkcioner DSS-a, označeni kao „organizatori nereda i nasilja na severu“, „vođe organizovanog kriminala koji kontrolišu šverc i finansiraju ekstremističke grupe za izazivanje nereda i nasilja“; a s druge strane, sinhronizovano, šef EULEKSA Gzavije Bu de Marnjak najavljuje u prisustvu nemačkog šefa diplomatije Gvida Vestervelea da je  misija EU „na severu Kosova pojačala policijske patrole i započela istrage o paljenju punkta Jarinje, o ubistvu pripadnika kosovske policije i drugim krivičnim delima počinjenim u protekle dve nedelje. To je prioritet EULEKSA. Nasilje je neprihvatljivo i mi radimo na tome da počinioce privedemo pred lice pravde“. (Uzgred budi rečeno, reč je o istom De Marnjaku koji se nedavno zahvalio vlastima Albanije na pomoći u istrazi navoda Dika Martija o trgovini ljudskim organima. Dik Marti je u svom izveštaju optužio albanske vlasti da su iz sve snage ometale njegovu istragu.)

NIKOLIĆEV REFERENDUM
Šta će uslediti posle dogovora o carinskom pečatu i dovođenja kosovskih carinika na Jarinje i Brnjak? Ono što jedino i može: dogovor o granicama, jer neće EU prihvatiti kandidata koji ne zna do kojih mu granica seže kandidatura. Treba li, uostalom, i podsećati na pauzu u EU integracijama Hrvatske zbog nerešenog pitanja njene granice sa Slovenijom? A reč je bila o nekoliko parcela na obali Mure, o nekoj šumi čiji je vlasnik pre nacionalizacije 1948. godine bio Slovenac i nešto slane vode u Piranskom zalivu. Uostalom, i Jelko Kacin je rekao, na pitanje „može li Srbija u EU sa nerešenim granicama?“, da „Srbija ne sme da dozvoli da se konflikt sa Kosovom samo zamrzne“, te da je „neophodno da Beograd ne samo stabilizuje odnose, već i da razvije iskrene prijateljske odnose s Prištinom“. Podsećamo i da su u nedavnom zajedničkom autorskom tekstu u „Frankfurter algemajne cajtungu“ ministri spoljnih poslova Nemačke i Velike Britanije Gvido Vestervele i Vilijem Hejg naveli da „Srbija i Kosovo moraju da nađu diplomatsko rešenje koje poštuje granice Kosova“, a i Doris Pak, poslanica vladajućih nemačkih demohrišćana u Evropskom parlamentu, najavljujući posetu svoje šefice, kancelarke Angele Merkel Beogradu sledeće nedelje, izjavila je da očekuje da će se ona „konkretnije odrediti prema granicama i severu Kosova“: „Očekujem da će poručiti da Kosovo mora ostati u granicama priznatim od strane Nemačke i da se Srbija sa time na ovaj ili onaj način mora pomiriti“.
Sever Kosova, pri tom, sudeći po učestalim najavama po beogradskim i prištinskim medijima, u najboljem slučaju može da se nada nekakvoj autonomiji u okviru nezavisnog Kosova, što je potvrdio i Žan Fransoa Fitu, francuski ambasador na Kosovu, ocenom da je „stanje na severu moguće rešiti kroz sprovođenje Ahtisarijevog paketa. Taj paket pruža priliku da se kroz decentralizaciju pronađe rešenje za sever Kosova“.
I šta će biti sa srpskim Kosovom pošto mu je, kao nezavisnoj državi, Beograd prepustio matične i katastarske knjige, priznao mu carinski pečat i granice i blagoslovio njegovo učešće u međunarodnim organizacijama? Da li će formalno priznanje, uopšte, i biti potrebno? Ne sada, ali ako se ovim putem u EU nastavi, bez sumnje, da. „Merkel svakako neće reći da Srbija već sutra mora priznati Kosovo…“, kazala je Doris Pak, uz naglasak na onom „već sutra“ koje sasvim dovoljno otkriva namere naših EU prijatelja.
Spremaju li se beogradski političari za ovakav scenario? Za formalno priznanje nezavisnosti Kosova zarad Srbije u EU. Najava Tomislava Nikolića, lidera Srpske napredne stranke, o raspisivanju referenduma za Kosovo ili za EU, osim kao pokušaj da sa sebe odgovornost svali na narod, mogla bi da se pročita i na taj način. Jasno je, naime, da referendum s takvim pitanjem („Kosovo ili Evropska unija“?) nije moguće organizovati, već da bi za pristupanje Uniji bez Kosova nužno bilo promeniti Ustav Srbije, odnosno izbrisati njegovu preambulu koja Kosovo definiše kao neodvojivi deo Srbije. Ustav se, pak, menja referendumom i dvotrećinskom većinom u Skupštini, što je nemoguće bez „velike koalicije“ Tadićevih demokrata i Nikolićevih naprednjaka… Smeši li nam se upravo takav sled događaja? Teško je reći, jer Nikolić i njegovi naprednjaci nikako da se izjasne da li su za borbu za Kosovo ili za borbu za EU. Možda zato što, kao i Tadićeve demokrate, nikako da priznaju da je dilema „Kosovo ili Evropska unija“ postavljena još 17. februara 2008. godine kada je Kosovo, uz podršku najmoćnijih država EU, proglasilo nezavisnost. A videsmo šta nam, zbog toga što ne priznaju, uradiše demokrate…

5 коментара

  1. Sve je ovo mazanje ociju narodu, sve do onog trenutka kada narod izgubi deo svog naroda ( KIM ili Vojvodinu ), tada ce verujem ustati i kuka i motika.
    Moze i sada, moze svakog casa da ustane kuka i motika, samo nema ko da “podigne” odnosno da “povede” tu “kuku i motiku”…
    Mislim da polako ali sigurno izlazi sva “prljavstina” od ove vlasti, njihove izdaje pocev od 1990., sakrivanje istine, obmanjivanje naroda o nekakvom fantomskom Srbskom narodu koji je svima u svetu poznat kao koljac, terorista, kriminalac, ratni zlocinac… sve to cak i gore samo da bi narod cutao i podrzavao ovu izdajnicku vlast jer ne zna istinu, mladi ljudi u Srbiji ne znaju pravu istinu, i pognute glave zive svoj zivot za 200 eura i to ako ima srece da nadje neki ponizavajuci posao, roditelji im tamnice za isto, u skolama je zabranjena nasa istorija, vec se uci o ustastvu, o fabrikovanom zlocinu Srebrenica… Nasi ocevi koji su branili nase domove 90′ od najezdi mudzahedina i ustasa su deklarisani od ove vlasti kao zlocinci ( gledam svoga oca koji je BRANIO SRBIJU u Vukovaru, covek je izgubio ponos u ocima zbog ne istine koju od tada slusa a dobro zna i dobro pamti ISTINU, osedeo covek od bruke a bio je spreman da daa svoj zivot za drzavu, sina, porodicu i veru ), mi koji smo branili nase duhovno Kosovo smo deklarisani mucitelji Albanaca ( Bog zna kako se osecam kada gledam stradanje KIM-a pogotovo nasih sadasnjih junaka koji “zive” dole, dusa mi se cepa ), otimaju nam teritoriju, prirodne resurse, truju nas vodom za pice, izrabljuju na poslu u stranim firmama i mnogo jos i mnogo jos…
    Ali znamo istinu, to je nasa svetla tacka na Horizontu, vratila nas je ta nepravda veri i bogu spasitelju, jedino jos u njega verujemo, verujemo da cemo barem do kraja svoga zivota osetiti ponos svega, postojanja…

    Srbine, prestajes da postojis, polako ali sigurno….

  2. Zapanjujuce je ponasanje cinilaca vlasti, da nesposobni da iznadju resenje, ustupaju delove suvereniteta i teritorije. Srbija je drzava, i ona kao takva nema unutar sebe granice, sto treba jasno da natakne na nos EU,SAD. Ukoliko, ima problema na svojoj teritoriji, neka to budu, u ovom tekstu, naznaceni prelazi, jedino sto moze je otvaranje, *policijske ispostave*, radi kontrole kretanja,saobracaja, takodje, potrebno je da otvori i ispostavu, *trzisne inspekcije*, zbog eventualno unutrasnjeg sverca i nepostovanje republickih propisa. Svaki pecat, koji u sebi ne sadrzi grb Srbije, sluzbenim listom oglasiti apsolutno nevazeci, a dokumenta koja ga nose *ne validnim*. U vrlo kriticnom momentu, normalno je, zatraziti debatu u Skupstini Srbije, sa temom *svesno spustanje i urusavanje borbene gotovosti Srbije*. Jer, da se drukcije radi u tom *svetu*, ni Amerika ni Rusija ni Kina, niti niz zemalja, nebi imale toliko naoruzanje, da je to resenje.

  3. Погледај те документарни филм-СРБИ – НАРОД КОЈИ НЕСТАЈЕ
    За цео један век од почетка 20. па до данас Турски народ се увећао за 400%,Албански за 700%,Румуна је више за око 45%, Бугара за 38%, Грка за око 35% , једини народ који се не увећава већ умире је Српски народ…
    ПРЕПОРУЧУЈЕМ СВИМ СРБИМА ДА ПОГЛЕДАЈУ ОВАЈ АЛАРМАНТНИ ДОКУМЕНТАРНИ ФИЛМ…
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  4. Homen: Rehabilitovanim licima će se vraćati imovina

    Izmene i dopune Zakona o rehabilitaciji, kojima će biti omogućena povraćaj imovine i naknada štete rehabilitovanim licima trebalo bi u septembru da se nađu pred poslanicima u Skupštini Srbije zajedno sa Zakonom o restituciji, izjavio je danas državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen
    Homen je u izjavi Tanjugu dodao da će konfiskovana imovina biti vraćana na osnovu zakona o restituciji koji predviđa povraćaj imovine u naturalnom obliku ili obeštećenje.
    Osim povraćaja konfiskovane imovine, na osnovu pravosnažne sudske presude, rehabilitovane osobe će moći da ostvare i druga građanska prava koja su izgubile u tom periodu, dodao je Homen.
    “Pre svega to je pravo na zdravstvenu zaštitu, zatim na posebnu naknadu za vreme koje su proveli u zatovru, kao i na sva druga socijana potraživanja na koja su imali pravo, a nisu ih dobijali”, precizirao je Homen.
    On je dodao i da je jasno precizan period u kome je moguće tražiti pravo na rehabilitaciju, a on “počinje od efektivnog oslobođenja svakog pojedinačnog grada u Srbiji, kada su nove vlasti počele zaista da vrše vlast, pa sve do 22. januara 2001. godine kada je formirana prva demokratska vlada Zorana Đinđića”.
    Homen je rekao i da je do sada doneto 1.480 presuda kojima se potvrđuje pravo na rehabuilitaciju, kao i da još oko 800 postupaka čeka na sudski ishod.
    “Samo lica koja budu imala pravosnažnu presudu mogu imati pravo na rehabilitaciju i povraćaj imovine. To znači da zločinci, bilo da su to bivši pripadnici ustaških formacija, nekih mađarskih grupacija, partizana ili četnika, neće imati pravo na naknadu štete”, podvukao je Homen.

  5. Sto rade od srbije neverovatno politicari totalno prodani kriminal u srbiji trajan izgubljena drzava i ONO STO JE NAJINTERESANTNIJE SRBIJA NECE UCI U EU NITI ZA 20 GODINA I STO KAD UDE, TOTALNO PROPALA DRZAVA OVO ALO RUDNIKA CE ZA MANJE OD 2 GODINE ISCRPITI BAKAR I ZLATO TOTALNI KRAH

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *