Sjaj Srba i beda režima

„Dragi gospodine Vučeliću, izdržaćemo do kraja. Što bi rekao Andrić ‘sa osmehom stjuardese koja zna da u avionu nešto nije u redu’. Puno pozdrava sa barikada u Rudaru. Držite se. Ni u Beogradu nije lako. Topli pozdrav, Valentina Pitulić.“
Ovo je tekst poruke koju mi je uputila profesorka književnosti sa Kosova, dr Valentina Pitulić dan posle zasedanja Skupštine Srbije posvećenog kosovskoj krizi. Potvrdilo se još jednom da su najbolji Srbi uvek oni kojima je najteže. I da ovakva poruka obavezuje da se sav jad i sramota naše zvanične politike podigne na nivo kritike.
U Beogradu odista nije lako. Zamislite kada bi zdravo za gotovo uzeli pravilo da „jedna granica postoji samo u zavisnosti od centra“ koji je uvek utvrđen na mnogo precizniji način i ima veći značaj od znakova koji mu obeležavaju obode i lakše iščezavaju. I ako zamislite da je taj centar beogradski režim jasno vam je kakav ishod sledi. Igrom sudbine Kosovo nije tek obodni znak nego samo središte srpstva. A Jarinje je, uzgred budi rečeno, spaljeni simbol nasilnog zasecanja u to središte.
Beogradska Skupština Srbije pokazala je svu bedu i nemoć srpske politike u suočavanju sa najkrupnijim državnim pitanjem. Pokazala je šta „u avionu nije u redu“. Bila je to najgora vrsta nedostojnog sejanja beznađa i potpunog defetizma. Tako šta nisu mogli očekivati ni naši najveći neprijatelji. Od zvanične Srbije se možda moglo očekivati da se pokaže kao maćeha srpstvu, ali ne i kao zla maćeha.
U pamćenju svih srpskih generacija nema skupa na kojem su se narodni predstavnici i predsednik države toliko zaklinjali da nisu spremni, niti sposobni da urade bilo šta u korist svoga naroda. Nigde i nikada nije bilo takvih očeva i đedova, koji su zbog svog sebičluka, komotnog vlastoljublja i koristoljubivog preživljavanja spremni da pokolenjima koja dolaze ostave toliko trajnih gubitaka, beščašća, mazohističkog samookrivljavanja za sve i svašta i – dugova. I  sve to bestidno se pozivajući upravo na brigu o „našoj deci“.
Da su kojim slučajem toga dana protestvovali malinari, Dragoljub Mićunović bi ih optužio da „slabe našu pregovaračku poziciju“ i to bi ušlo u zaključke čemernog Parlamenta. Najviši skup narodnih predstavnika doneo je odlučnu deklaraciju, po kojoj Crveni krst ima pravo da uputi humanitarnu pomoć Srbima na Kosovu! Uzgred budi rečeno ni pet dana posle održane Skupštine to još nije urađeno. A srpska vlada je baš kao i Parlament na odmoru.
Čelnici režima su akcijom Srba sa Kosova zatečeni usred procesa definitivne predaje i izdaje Južne srpske pokrajine. Takoreći sa spuštenim gaćama. To ih je kao loše glumce epizodnih karakternih uloga primoralo da u ovom sramnom igrokazu neuverljivo i diletantski odigraju vajno zabrinute i odgovorne likove. (Pročitati tekst Nikole Vrzića „Rudare, srpska barikada Tadićevoj politici“, u ovom broju „Pečata“).
Režim je na čelu sa šefom države demonstrirao da je potpuno izašao iz istorije svog naroda. Ne mogavši u našoj istoriji pronaći bilo kakav uzor, niti uporište, nego samo opomene i osude za politiku koju danas vode, predstavnici beogradskog režima su se bezočno i brutalno obrušili na nju kao na nešto njima neprijateljsko i gotovo demonsko. Ako ima ičega u njima onda je to nesrpska imitacija centralnoevropskog provincijalnog kukumavčenja. Oni ne vide svoj narod kao subjekt borbe za slobodu i pravdu, već samo kao puku porobljenu besmislenu žrtvu i beslovesnu masu. To je, kako bi rekao Milorad Ekmečić, neko plakanje zbog nemoći svog naroda poređanog uz magistralni drum kojim putuju veliki. Kod današnjih zvaničnih Srba to se  pretvorilo u sladostrasno samoponižavanje i samokolonizovanje koje se najgorim lažima i falsifikatima obrušava i na istorijsko sećanje i nacionalno samopoštovanje.
I što je još gore režim uporno radi na nejedinstvu srpskog naroda. Počelo se sa poznatom floskulom da je lako biti Srbin u Beogradu, ali je to teško biti na Kosovu. Onda se to pretvorilo u nepodnošljivu lakoću izricanja da je lako biti Srbin na severu Kosova, ali je teško to biti južno od Ibra i u enklavama… I tako redom sve do poželjnog zaključka da je najbolje ne biti Srbin. U srpskoj prestonici Žutogradu, a nekadašnjem Beogradu, to je već viši nalog i zahtev.
Srpski režim tako kao osnovnu normu uzima tobožnju brigu za Srbe u enklavama. I na ovaj način srpski režim svesno i otvoreno priznaje legalitet zlikovačkoj prirodi šiptarskog režima na Kosovu. Tražeći lažne izgovore za svoju izdajničku politiku on tone sve dublje i dublje. Može li deo srpskog naroda samom činjenicom postojanja i života biti životno ugrožen? Ako je to moguće, onda se takvom režimu mora odreći elementarna civilizovanost i pregovaračka legitimacija, a ne iz glasa urlati: „Dijalog Beograda i Prištine, dijalog, pregovarački proces…“. I samo to, i ništa više. Ako se polazi od toga da su zlikovci dok pregovaraju samo na odmoru i da se očas posla sa odmora mogu vratiti, onda nešto bitno nije u redu sa onima koji sa njima pregovaraju.
Sve bežeći od istorije na evropskom putu „bez alternative“ i bezočno sejući laži i falsifikate, srpski režim je doveo do ogoljene činjenice da se srpski narod na Kosovu danas nalazi pred neprijateljskim OVK-a, presvučenim u Tačijevu vladu, i neprijateljskim NATO-om presvučenim u KFOR. Samo ovoga puta bez ikakve pomoći zvanične Srbije koja se baš kao i presvučeni Tačijev OVK nalazi pod istim, a željenim stranim pokroviteljima oličenim u američkoj i briselskoj administraciji. Maske u ovoj igri su već pale.
Kada izostane elementarna nacionalna i državna odgovornost jednog režima, onda se od strane predsednika države, i to u njenom Parlamentu, na jedan provincijalan i providno vodviljski način demonstrira ogromna briga za globalni mir i učitava sopstvena presudna svetska uloga u njegovom održavanju. Ovo izdizanje i ushićenje ukazuje na izvesnu pomerenost. Ta pomerenost nije nikakvo buntovništvo, niti pokušaj promene ustaljenog poretka stvari. Ni neki presedan koji bi pripadao istoriji. Naprotiv. Tu je reč o nepočinstvu koje se iz sve snage upreže i upinje da se komotno smesti u postojeći silom nametnuti svetski poredak nepočinstva, u kojem su sva počinjena zlodela samo učinci obavljanja profesije koja ima puno pravo građanstva.
U tom poretku, kojem stremi srpski režim, nema mesta za pobunu srpskog naroda na Kosovu. Sjaj tog samoorganizovanog i istorijski opominjućeg državotvornog narodnog pokreta može obasjati samo one koji kao svoj istorijski zadatak prihvate odgovorno otklanjanje teških posledica postojanja i trajanja aktuelnog režima.
Da li smo na tragu razumevanja pravog značenja rečenice iz poruke koja kaže: „Ni u Beogradu nije lako“?

15 коментара

  1. Najbolje je biti srbin,briga ne šta ko kaže znam da on laže,a što se tiče vlasti ja sam uvek bio protiv vlasti pa sam to i dalje.

  2. Pozdrav Valentini Pitulić, toj gromadi od čoveka. Njena duhovna snaga je obrnuto proporcionalna fizičkoj snazi, kao što je to i kod našeg Predsednika. Tako veliki, a tako mali, je onaj, koji je stao na čelo Srbije. Sramota me je i teško mi je. A Valentini, ako joj će biti za snagu, I mi ne spavamo, i mi patimo i mislimo na vas. Vi ste čuvari naše dece i njihove budućnosti. Ako nas Tadić opet prevari…..Držite se uz vas smo i učinićemo sve što bude potrebno. Molim redakciju da me na mail obaveštava o hitnim događajima i humanitarnim akcijama u kojima je potrebno da učestvujemo.

  3. Колико је снаге и одлучности у једној реченици госпође Питулић, колико та једна рачаница изражава спремност Срба на барикадама да издрже по сваку цену, свесни шта бране, толико је кукавичлука, мизерије, бешчашћа и недостатка сваке одговорности за народ и државу садржано у изјави Тадића да Србија “неће ратовати”. Као да су Срби 1914. или 1941.као и безброј пута раније кроз своју историју, хтели да ратују или да су тада против себе имали беззначајну војну силу. Срби никада нису ратовали ако нису били принуђени да бране сопствену слободу, опстанак и државу. Ова Тадићева изјава значи да Тачи, или било ко други, може да окупи некекву наоружану банду и крене да убија и хара по Србији, отимајући њен део по део. Тадић ће тада, ваљда, да се извињава ако се неки Србин супротстави и молит ће оне који су нападаче и послали да утичу како би нападачи били мање брутални. Једино што се од Тадића може очекивати јесте да, када нападачи стигну под Авалу, седне на авион и побегне у неку од земаља која стоји иза нападача. Већ виђено у земљи Србији. Сетимо се једног, нажалост сада покојног, из истог тима у коме “игра” и Тадић, који је 1999. године, у време НАТО агресије на Србију, побегао у једну од земаља агресора, остављајући у Србији, под НАТО бомбама, и сопствену децу. Овакав став Тадића (председника државе и врховног команданта њене војске) није ништа друго до позив свима који имају аспирације на делове Србије да слободно од Србије отимају све што им је драго. Оваквом ставу Тадића сигурно се, поред Тачији, радују и велики Тадићев пријатељ, председник Хрватска Јосиповић, па Силајџић, Ганић, Церић, Зукорлић, а као запета пушка чека екипа Чанак, Пајтић Костреш. (Недавно сам чуо да је, на једном од ранијих сусрета Јосиповић поклонио Тадићу књигу у којој су “описани српски злочини над хрватима” а заузвтар Тадић је нјему поклонио албум групе Хари Матахари, може ли се замислити ишта бедније и мизерније).

  4. dr Vaso Predojević

    Mili bože,do danas nisam znao da imamo Valentinu na našem Kosovu. Od sada sam bogatiji i kao čovek i kao Srbin. Iskreni pozdrav velikoj Valentini!

  5. Једина тешкоћа коју имам с оваквим текстовима јесте нека врста њиховог крајњег кредибилитета. Наиме, исто као и с влашћу, која једно прича, а друго говори, тако и овде, од овог и других тзв. патриотских аутора (тако их називају њихови – слепи? – обожаваоци), имамо солидне текстове које не прати оно што би им обезбедило потпуну веродостојност. Ради се чак и о таквим стварима као што је писмо српског језика. Г. Вучелић има свој сајт, текстови су солидни, али је сајт ПОТПУНО на латиници, очишћен је од ћирилице! Кад размислите, не постоје никакве техничке нити иоле вредне помена материјалне препреке да такав сајт буде на српском језику и писму, доследно њиховом политичком опредељењу. Али, не, из неког разлога они то неће. Чак, ако то напишете у коментару, цензуришу вас!
    Зато код мене остане зрно сумње у њихово поштење и намере. Не ради се само о г. Вучелићу, наравно, али непомињањем других покушавам да избегнем цензуру. Да ли ће и ово проћи?

  6. Љубомор

    Туга и очај што обузима сваког поштеног и часног родољубљем задојеног житеља Србије је неизмерна.
    Све приче и лажи о тобожњој мирној борби и очувања КиМ у оквиру Србије, што нам сервира режим јесу провидне и погубне, јер се оно миц по миц предеаје у руке гангстера Тачија.
    Све то ради Тадић, али индиректно, прљаве послове изводе домаћи и страни екзекутори, а он ће се извући тактиком свршеног чина.
    Без обзира на то, све што се дешава је В Е Л Е И З Д А Ј А.

  7. Nakon izvinjenja zbog grupnog, traže se pojedinačna izvinjenja, nakon velikog izručenja, bespotrebno je tražiti mala izručenja, jer se ona podrazumevaju sama po sebi. Tačka u koju smo se vratili posle bombardovanja je iza linije od koje smo pošli prije bombardovanja, s tim da smo predsednika i sve generale poslali u Hag, uništili smo vojsku koja nas je branila, nismo u stanju ni da se izborimo za poštovanje Rezolucije 1244 iz krvi sačinjene, nemamo suzu za svoga brata, groba za naše nestale, sveće za naše umrle, nemamo sebe i ne znamo ko smo. A, svetinja je previše velika. Ubije li Srbin Šiptara, bićemo bombardovani, a mi ćemo se izviniti za zločin. Ubije li Šiptar Srbina, onda ćemo pozivati na mirno rešavanje sporova i uputićemo protestnu notu. Ni u smrti nismo jednaki u srpskoj državi.

  8. Ne znam da li se trenutna Vlada odrekla Srpslog naroda na severu kosova il bezi od realnosti zato sto ne zna sta s njima al gledajuci i slusajuci medije u Srbiji pomislimi da na severu Kosova tece med i mleko a vecina gradjana Srbije ne zna da narod i danju i nocu sedi na barikadama a da im je Vlada rekla da je on a potpisala spoprazum i da je to za nju ,zavrsena stva…r a u tom pregovarackoim timu nije bilo nikog sa kosova, ako ne racunamo Ministra Bogdanovica jer covek kad dobije odredjene povlastice izgubi osecaj za realnost…..ne znam sta al znam da ova drzava mora da stiti Srpski narod, mora ma gde on bio jer da nije Srba nebi bilo ni Srbije, ako se ne trgnemo i ne osvestimo mozda ce biti kasno, dal ima nekog ko bi radio u interesu Srpskog naroda, mozda se i nadje neko…daj Boze…!!

  9. Citam komentare i uvek neko spomene neku Vladu.Koju? Kakvu? To je jedna Kvislinska kamarila koja je izgubila kompas,a izgubila ga je zato sto nisu sposobni za bilo kakav rad.Samo im pogledajte genezu bice jasno i najvecem laiku,zutokosuljsi goreg zla nema.Ako ga ima slobodno me isprvite. Najvece je zlo kad sam covek o sebi donese misljenje,poput Tadica, Suntanovca, Djilasa, Pajtica i ostale zabokrecine.Sva im je pamet u novcu zaboravili su na 99% Srba dodje djavo po svoje.Jos malo pa ce i njih narednik ujka sam pustiti niz vodu.Moramo biti jedinstveni ni americka imperija nije vecita polako se lomi, od rimske skupljaju pokoji kamencic. Odgovor i za tugu nisam u mogucnosti da koristim cirilicu morao bi imati dva tastera.

  10. Када се једном народу ишчупа корен сећања на своју прошлост, на своје јунаке и војне победе. Када му се ишчупа историјски корен постојања и битисања, он постаје зомби руља. Такав народ губи национално достојанство, поимање државне свести, престаје да има узоре и за њега више ништа није свето – па ни жртве које су пале, да би он данас уопште постојао.

    Зато чувајмо и учимо своју СРПСКУ историју !

    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  11. ОВО НИЈЕ ПОЛИТИКА, ОВО ЈЕ РУСКИ (братски) НАРОД НА УТАКМИЦИ У МОСКВИ (сви у глас као “један” певају КОСОВО ЈЕ СРБИЈА)-па сами просудите да ли нас РУСИ воле или нас ипак можда више воле амери?…( при гледању појачајте тон)
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  12. Koreni se cupaju polako i sistematski,tako da ubacivanjem novih naziva, izraa,,, srbi nestaju, sve je vise u opticaju, ukljucujuci i uvozne filmove koji nas edukuju sa tv ekrana,..* Čistka je pokazala da ni «samoupravljanje» niti dvadesetgodišnja «demokratizacija» nisu mogli izmijeniti duh «Topusko kulture»: i nakon četvrt stoljeća on je ostao jednako budan i spreman na borbu za njegovanje «klica» zasijanih u «NOB». Karađorđevo je pokazalo pravo lice Josipa Broza, surovog primitivca bez skrupula i bez savjesti, koji optužuje svoje marionete što ih je iskoristio i sada ih odbacuje. Repriza je to ranijih obračuna sa suradnicima, od Gorkića, Hebranga, Đilasa i Rankovića do Savke i Tripala. Ali je Karađorđevo i dokaz bijede lijeve inteligencije. Njezini pripadnici ne samo što nisu imali hrabrosti braniti svoje ideje, već su izdali povjerenje naroda. Time što su se pokajali, osudili su cijeli narod, njegove želje i njegovu borbu. Podigli su partijsku stegu, partijnost, iznad intreresa naroda, iznad slobode. Partija je opet nadjačala domovinu. Diktator ih je nagradio milostivim pomilovanjem. Karađorđevo je pokazalo koliko je točna Staljinova tvrdnja da su: «komunisti ljudi naročita kova». Karađorđevo je također pokazalo da je staljinizam čvrsto ukorijenjen u jugoslavenski komunizam. Po spremnosti optuženih da se kaju, podsjetio je na Moskovske procese; kao što je Staljin svog saveznika Buharina, koji mu je pomogao u borbi protiv Trockoga, likvidirao bez milosti, tako je i Broz eliminirao Savku i Tripala, svoje saveznike u borbi protiv rankovićevštine. Ali ima još historijskih asocijacija: godine 1938./39. dio vodstva KPH je u borbi protiv jugoslavenskog centralizma bio spreman pomagati HSS, pa je zato pozdravio osnivanje Banovine Hrvatske, ali je Broz osudio to «prirepštvo» i smijenio vodstvo. I u tom je smislu 1971. bila repriza 1939. U Hrvatskoj se povijest, zbog slabog pamćenja, neprekidno ponavlja.*ZAJEDNICA*, tako da se polako brise iz spiska. Prica se i diskutuje o *zajednici*..*manjinskoj zajednici*, e tu se vec pominje…*albanci*..*romi*..a, Srbi..poput *NVO-NLO*..a, kako i nece, kad mediji, vise nemaju dodatak *lazna drzava Kosovo*, *lazni predsednik Taci*..sve je legalno, dogovoreno, dirigovano, protiv ustavno.

  13. гаврило

    Да ли постоји данас иједан СРБИН који би жалио да се плафон у Скупштини сруши, ма и цијела Скупштина, на главе оних који “представљају народ” и воде бригу о “нашој ђеци”?
    Ја их молим да не воде бригу о мојој ђеци јер ме таква брига понижава као разумно биће!

  14. * sa osmehom stjuardese, koja zna da sa bagerom nesto nije u redu*

    Rudari – U nelegalnoj kupoprodaji uglja poslednjih decenija učestvovali političari i biznismeni, a od novca finansirani društveni događaji i političke aktivnosti, saznaje Press
    Prva istraga o rentiranju mehanizacije u „Kolubari”… Policija ima nekoliko hiljada stranica dokumentacije

    Služba za borbu protiv organizovanog kriminala otkrila je da se u „Kolubari” poslednjih decenija odvijala nelegalna kupoprodaja uglja, na kojoj su učesnici zaradili desetine miliona evra, saznaje Press.

    U malverzacije oko uglja i „Kolubare” bili su uključeni uticajni biznismeni i političari, a od protivzakonito stečenog novca finansirani su, između ostalog, društveni događaji, ali i političke aktivnosti.

    Malverzacije u „Kolubari”, najveća pljačka državne svojine koju je Press otkrio u julu 2009. godine, postale su predmet dve policijske istrage. Prvu istragu, koja je pokrenuta pre dve godine, o zloupotrebama prilikom iznajmljivanja mašina beogradska policija privodi kraju i, kako saznajemo, uskoro bi trebalo da uslede hapšenja. Sa druge strane, Služba za borbu protiv organizovanog kriminala pokrenula je ove godine još jednu istragu o „Kolubari”, kojom se istražuju malverzacije prilikom kupoprodaje uglja.
    Zarada: desetine miliona

    – Iskopani ugalj neko je morao da kupi i upravo je ta kupoprodaja predmet istrage koju radi Služba za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) jer se radi o organizovanom kriminalu na kom su pojedinci zaradili desetine miliona evra poslednjih decenija – saznajemo u MUP-u Srbije.

    SBPOK je otvorio istragu za koga je taj ugalj iskopavan i ko ga je kupovao:
    – To je mnogo kompleksniji deo istrage, s obzirom na to da su vrlo moćni igrači u pitanju, biznismeni, političari. Od tog novca finansirani su društveni događaji, političke aktivnosti… To je klasičan organizovani kriminal sa unapred utvrđenom mafijaškom šemom, na kojoj su se pojedinci bogatili godinama – navode u policiji.

  15. Vladislav Jovanovic,

    On smatra da su izborne ponude vlasti i opozicije lažne i neuverljive i iznosi tezu da bi rešenje za Srbiju bilo jedino ono što se dogodilo u Italiji pre četvrt veka: da izlaznost na izbore bude manja od 20 odsto, što bi značilo raspuštanje svih stranaka i formiranje novih.

    – To bi bio šamar koji bi otreznio političke partije, ali sumnjam da je to izvodljivo. Stranke su bez petlje i bez kičme, posebno u odnosu prema stranim faktorima. Pa, i kada mačka satera miša u ćošak, on se digne na zadnje noge i pokuša da se odbrani. I ponekad mu i uspe. A mi ni za to nismo sposobni – ističe Vladislav Jovanović. Kaže da nikad nije uzeo člansku kartu socijalista Srbije, niti je van posla puno drugovao se ljudima iz SPS-a. Najviše se družio sa pokojnim Mihajlom Markovićem, a i to više po šahovskoj nego po stranačkoj liniji.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *