Severni geto Borisa Tadića i Hašima Tačija

Piše Nikola Vrzić

Gazeći preko Ustava Srbije, Rezolucije 1.244 i Deklaracije Skupštine Srbije, Borko Stefanović i Goran Bogdanović zaključili su sporazum sa Erhardom Bilerom i Srbe sa severa Kosova uterali u gvozdeni obruč KFOR-a i Prištine. No, izdaja se ne obazire na Skupštinu, Ustav, rezolucije i deklaracije. Pogotovo kada je počinjena zarad puta u Evropsku uniju

U onih nekoliko hrabrih dana bila je to poslednja slobodna teritorija u ovom delu sveta. Mitrovica, Leposavić, Zvečan i Zubin Potok. Izvan vlasti Borisa Tadića, Hašima Tačija, Evropske unije. Sloboda se vijorila na srpskim barikadama. A onda su se Boris Tadić i Hašim Tači dogovorili da Srbe sa severa Kosova liše i barikada i slobode kretanja. Učinili su to uz pomoć KFOR-a i  podela među kosovskim Srbima, za šta su im iz Evropske unije već stigle reči hvale i ohrabrenja da samo tako nastave…
Ili je istina sasvim drugačija? Da li je, zaista, postignuti dogovor Srbije i KFOR-a „uspeh za Srbiju“, kako to reče glavni srpski pregovarač Borko Stefanović? „Nije idealan“, dodao je samokritično u jednom od intervjua, „ali je najbolji mogući pod ovim okolnostima.“ Te stoga svi pozivi na odbacivanje tako dobrog sporazuma, tog uspeha za Srbiju, predstavljaju neprihvatljivi poziv na raskol i nejedinstvo, kao što je preko „Radio-televizije Srbije“ poručio srpski ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović, inače ministar poljoprivrede Kosova u vladi Bajrama Redžepija, aktuelnog Tačijevog ministra unutrašnjih poslova koji je na Jarinje i Brnjak 25. jula poslao specijalnu jedinicu ROSU.

NASMEJANO LICE BORKA STEFANOVIĆA
A opet, taj uspeh za Srbiju, umalo pa idealni Sporazum, i u Prištini je izazvao takvo zadovoljstvo da ga je pohvalio čak i Isa Mustafa, vođa Demokratskog saveza Kosova, najveće opozicione partije, navevši da „treba poštovati svaki sporazum koji vodi ka širenju suvereniteta na čitavoj teritoriji Kosova“. Što nas, naravno, vraća na sumnje u Sporazum i namere onih koji su ga sklopili…
Sporazum je, podsećamo, postignut prošle nedelje, pošto su se oko njegovih 11 tačaka saglasili predstavnici beogradskih i prištinskih vlasti, uz šatl diplomatiju komandanta KFOR-a Erharda Bilera. „Pogledajte naša nasmejana lica i znaćete kakav je rezultat“, poručili su posle posebno plodonosnog sastanka sa Bilerom Stefanović i Bogdanović Srbima na barikadi u Leposaviću, okupljenim tu još otkako su u noći između 25. i 26. jula sprečili desant Tačijevih specijalaca na sever Kosova. Da bi nedugo potom bili obavešteni da moraju da se liše jedinog sredstva otpora, onoga što ih je spasilo od noćnog prepada Tačijevih specijalaca, KFOR-a i Euleksa. Da uklone postavljene barikade.
Usledilo je tiho srpsko lomljenje srpskog otpora Šiptarima. Najpre su Stefanović i Bogdanović, još prošle srede uveče, predsednicima četiri opštine postavili ultimatum – ili ćete prihvatiti Sporazum i rasturiti barikade, ili vas Srbija napušta – pa im je istu poruku, u nedelju na Andrićevom vencu u Beogradu, preneo i veliki vođa svih prosrba Boris Tadić. Istovremeno, Priština je nastavila da zvecka oružjem – organizacija veterana OVK saopštila je da podržava KFOR-ov Sporazum i pripretila mobilizacijom u njegovu odbranu – pa je komandant KFOR-a Biler preuzeo prištinsku retoriku o kriminalu i bezakonju na severu Kosova i time jasno pokazao koju stranu zastupa, a KFOR saopštio da ljude na barikadama u stvari kriminalci drže protiv njihove volje, čime je legitimisao eventualnu upotrebu sile za uklanjanje barikada. Za slučaj da beogradski ultimatumi ne postignu svoj cilj…
Na kraju, beogradska smutnja i prištinska pretnja ipak su učinili svoje. U utorak u Leposaviću Srbi sa severa Kosova zauzimaju zajednički stav da prestanu da zauzimaju zajednički stav, i da svaka opština donese svoju odluku o uklanjanju barikada. Prva pada ona u Leposaviću, gde su igrom slučaja na vlasti DS i SPS, uklanja se i barikada u Zupču… Ostala je, zasad, samo barikada u Rudaru,  baš kao (poslednja) srpska barikada Tadićevoj politici, kako je „Pečat“, nažalost tačno, i predvideo prošle nedelje.

11 TAČAKA IZDAJE
Pa, da vidimo zašto su Srbi severnog Kosova naterani na neslogu i odustajanje od onoga što ih je spasilo u noći 25. jula. Šta kaže Sporazum, čiji tekst naši zvaničnici do danas nisu obnarodovali, niti je u konačnom obliku objavljen u srpskim medijima. „Pečat“ je došao i do engleske i do srpske verzije, čije faksimile objavljujemo; obe govore potpuno isto.
Sporazum ima jedan, kako je navedeno u tački 1, „Preduslov: otvaranje blokada puteva“, i predviđa, tačkom 2, „Održavanje postojećeg stanja na prelazima“. Šta to konkretno znači? Da je (tačka 3) „KFOR odgovoran za prelaze“, a prelazi su – kaže katastrofalna tačka 4, svedočeći o sprovođenju potpunog embarga na srpsku robu, baš kao što je Tačijeva vlada odlučila pre nego što je poslala specijalce na Jarinje i Brnjak da ga sprovedu – „u principu zatvoreni zbog bezbednosnih razloga, i oni su restriktivne vojne zone“.
Tačke 5 i 6 govore o onome što će na Kosovo ipak moći da uđe. Jedva ponešto, a nigde ni spomena o dozvoljenoj nosivosti kamiona, o tri i po tone i sličnim obmanama, već se uspostavlja i ozbiljan uslov za dopremanje humanitarne pomoći: „Humanitarnoj pomoći će biti dozvoljeno da uđe na Kosovo na određenim ulaznim tačkama (tek! – prim. N. V) posle procene nezavisne međunarodne organizacije da postoji potreba za humanitarnom pomoći.“ Tačka 6, nasuprot tome, velikodušno dozvoljava „dobrima za Srpsku pravoslavnu crkvu da prođu“.
Nije čak ni deklarativno garantovana sloboda kretanja ljudi preko administrativne linije, već se preti da će „svaka osoba i vozilo biti pretraženi u potrazi za oružjem“, (tačka 7) te da će „svakoj osobi biti proverena lična karta“ (tačka 8), a prvi put u ovih 12 godina od NATO napada na Srbiju, biće kontrolisan i voz Beograd – Mitrovica. To će, po tački 9, činiti „EULEKS + KPS, uz podršku KFOR-a“, koji će uz sve to i (tačka 10) „vršiti kontrolne operacije na nezvaničnim graničnim prelazima radi održavanja bezbednosti“. Tačka 11, najzad, navodi da će Sporazum „biti validan najmanje do 15. septembra“ i „unilateralno kršenje ove prakse će dovesti do poništenja ovog Sporazuma“, u čemu je prikrivena pretnja Srbima da se ne usude da ponovo izađu na barikade.
Šta nam se, dakle, dogodilo ovakvim Sporazumom, što je Stefanovića i Bogdanovića onako nasmejalo? Da li su se nasmejali embargu na robu iz Srbije koji će po Tačijevoj odluci, umesto ROSU specijalaca, sprovoditi specijalci KFOR-a? Ili svom pristanku na taj embargo, pristanku koji praktično znači da je sama Srbija kosovskim Srbima udarila embargo? Ili zatvorenim graničnim prelazima, ili time što je sve stavljeno u ruke KFOR-a? KFOR-a koji je, po izveštaju Međunarodne krizne grupe – a ona je sve samo ne prosrpska (čak ni po merilima prosrpskog predsednika) – „pomogao transport i snabdevanje kosovske policije na spornim carinskim punktovima“, i čija je „komanda izričito rekla da su zvaničnici Kosova jedina legitimna vlast s kojom će sarađivati i prepustiti joj vlast“. Šta ako sutra ta legitimna vlast odluči da su srpske lične karte (koje će KFOR proveravati) s prebivalištem na Kosovu nelegitimne, pa im se ima zabraniti ulaz u pokrajinu? „Za privremeni dogovor dobijene su najčvršće međunarodne garancije da neće biti kršen“, ohrabrio nas je Borko Stefanović, ali garancije su Tadiću date i da neće biti menjana realnost na severu Kosova (priznao je to u Skupštini Srbije), a vidimo koliko su vredele.

EU I SLOVA DEKLARACIJE
Ukratko: Srbija je Srbe zatvorila u geto. Na jugu zatvoren Ibrom i neprijateljskim Albancima, na severu bodljikavom žicom KFOR-a. A u tu svrhu ih i naterala da sopstvenim rukama skrše svoje jedino oružje, barikade na putevima koje su potrajale taman koliko i država Srbija na južnoj strani administrativne linije. I to je pravi efekat Sporazuma Tadić-Tači, napravljenog preko posrednika u liku Borka Stefanovića, Gorana Bogdanovića i Erharda Bilera. Iz pasivne faze, faze kapitulacije oličene u mlitavoj skupštinskoj Deklaraciji, Beograd je ovim Sporazumom prešao u aktivnu, fazu otvorene izdaje, a svoju borbu za „Srbija nikada, ni eksplicitno, ni implicitno neće priznati Kosovo“ i definitivno sveo na hipnotičko ponavljanje laži preko svojih strogo kontrolisanih medija. Samo što ova laž, makar i hiljadu puta ponovljena, neće postati istina, a sve joj je teže i da pravu istinu – o izdaji sadržanoj u Sporazumu Tadića i Tačija – sakrije…
Da i ne govorimo da je prekršena čak i ta mlitava Deklaracija Skupštine Srbije koja je konstatovala da su prištinske vlasti „pokušale da promene realno stanje na terenu“, ocenila da su „takvim aktivnostima neposredno ugrozile suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Republike Srbije“ i obavezala Vladu Srbije da zahteva da se ne dozvoli promena postojećeg stanja na terenu.
No, „u ovakvim situacijama gledati Deklaraciju i svako slovo…“, reče ministar Goran Bogdanović, a i zemlje tzv. „Kvinte“ (sve naši prijatelji: SAD, V. Britanija, Nemačka, Francuska i Italija) Srbiji su prošle nedelje u demaršu saopštile da „ne može biti povratka na situaciju pre 25. jula“, dok je Žan Fransoa Fitu, francuski ambasador na Kosovu, i otvoreno to ponovio: „Po mom iskustvu, nemoguće je vratiti se kroz vreme. Nije moguće da se stvari vrate na ono što su bile. Nešto se dogodilo 25. jula i ne očekujem da se situacija vrati na onu koja je bila pre tog datuma. Moramo razmišljati kreativno.“
Ali šta su (još) jedan srpski geto, pogaženi Ustav, Rezolucija Saveta bezbednosti i skupštinska Deklaracija spram sveg sjaja euROPSKIH integracija? A Evropska nam je unija preko prvog (ehej!) portparola Ketrin Ešton, visoke EU predstavnice za spoljnu politiku, poručila da je „zadovoljna sporazumom Beograda i Prištine“. Dok nas je Milica Delević, direktorka vladine Kancelarije za evropske integracije, obradovala direktivom da  Sporazum ima da se „sprovede u delo u najkraćem mogućem roku“ i obavestila o onome što već znamo, da „događaji na severu Kosova utiču na mišljenje Evropske komisije i za stvaranje ukupnog raspoloženja u zemljama članicama Unije. To će biti značajno za konačnu odluku o kandidaturi Srbije“. (Uzgred, osim mišljenja i ukupnog raspoloženja, saznadosmo i da će za odluku o srpskoj kandidaturi biti važna i klima. Direktorka Delević: „Često smo govorili da je važno da mišljenje bude dobro, ali i da politička klima bude takva da to mišljenje može da se kapitalizuje. Tako da govorimo i o potrebi da mišljenje bude dobro, da registruje napredak u onim oblastima o kojima u EU postoji saglasnost, ali i da politička klima bude takva da glas za napredak Beograda svaka zemlja članica doživljava kao nešto nesporno.“)
Za stvaranje te klime, ukupnog raspoloženja i kapitalizovanog mišljenja, pak, sledi novi krug izdaje. Na redu je, naime, priznavanje „granica Kosova“, koje su u zajedničkom autorskom tekstu u „Frankfurter algemajne cajtungu“ najavili ministri inostranih poslova Nemačke i Velike Britanije Gvido Vestervele i Vilijam Hejg: „Srbija i Kosovo moraju za svoje razmirice da nađu diplomatsko rešenje koje poštuje granice Kosova, poboljšava život svih i obe strane vodi u pravcu EU.“ Inače će, upozorili su, „propustiti istorijsku šansu“. Da se to ne bi dogodilo, tu je dijalog Beograda i Prištine koji se nastavlja 5. septembra, a njih dvojica obećavaju da će „pomno pratiti kakav napredak će dve zemlje do tada postići“.
Kakvom napretku u tom dijalogu, koji „poboljšava život svih“, sad mogu da se nadaju žitelji Mitrovice, Leposavića, Zubinog Potoka i Zvečana? Pre dve nedelje, kada je kriza na severu Kosova tek počinjala, a zvanični Beograd miroljubivo ćutao, izrazili smo bojazan da tamošnjim Srbima Srbija s leđa ne zada još neki udarac. Takvoj bojazni, posle Sporazuma Tadić-Tači, mesta više nema. Ostvarila se. Tako da je krst u Rudaru, simbol slobodnog srpskog otpora, postao nadgrobni spomenik naše državnosti na Kosovu…

10 коментара

  1. Ovo je hvala Tadicu za ispunjavanje naloga.
    A covek je taman pomislio da u zapadnim planovima postoji predvidjen srpski dobitak. Dakle, ne samo da za poklonjeno Kosovo Srbija nece dobiti _nista (kakva EU, kavki bakraci), nego sada, kad se formula za rastakanje Srbije pokazala uspesnom, sasvim sigurno po istom principu sledi dalje rastakanje. Kome to nije jasno, ima debeo problem sa poimanjem sveta u kome zivi.

    Ipak ono sto najvise zabrinjava je totalni muk srpskog drustva na proces nestajanja sopstvene drzave.

  2. Kad je Djindjic trazio produzetak bombardovanja Srbije(na Njemackoj televiziji u drugoj sedmici bombardovanja 1999g.)sve dok Milosevic ne preda vlast, pomislio sam da nema goreg Srbina.Sad kad je Tadic na vlasti, pitam se dokle sve Srbin moze da ide sa bolescu zvanom IZDAJA.

  3. “А ти Србијо, куда си пошла за Европом? Ти никад ниси ишла њеним путем и никад за њом. Ти си имала своју мисао, своју веру, свога Господа и свој пут. Назад на своје, ако хоћеш да се спасеш и преживиш. Са туђе бљувотине врати се своме Христу и он ће те осветлити и спасити“
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  4. TADICU pazi sta se radi pukli ste na izborima NI CENZUS NECETE PRECI jer ste najveci IZDAJNIK Srpskog naroda.necemoti oprostiti Dr.KARADZICA,Generala Mladica,i ostale Srpske heroje,KOSOVO i da nepricamo o ekonomiji koju ste unistili zahvaljujuci BEZGLAMO jurkom za e.unijom doveliste nas u 19 vek.NIKAD U e.uniju.tadicu nemoze se izgovoriti sta ti narod misli.

  5. Srbiju su poveli u Evropu, *revolucionari*, *cuvenog* 9 marta, Srbiju je poveo evropi dobro znani *revolucionar* Djordje Bozivic Giska,Srbiju je u *drugoj* revoluciji, poveo Dusan Spasojevic, a put ka Evropi, asvaltira, istoj toj evropi dobro znani Cume,tako da nije ni cudo sto nam uvek zalupi vrata pred nosom.

  6. gavrilup..Tadic,DS, je samo produzetak *zacrtane politike*, utvrdjene u *glavnom stanu DS*, uz prisustvo *kontinuiteta iste politike*, tacnije..*Suslov* DS-a je Dragoljub Micunovic, rasporedjeni ino igraci, u raznim strankama.Povremeno, balansiraju izjave, pa gradjani *menjaju* stranku, opredele se za *drugu opciju*, a promene politike..*nicevo tavarisc*, znaci celokupnu *poziciju*, izbrisati iz glave i traziti drugo resenje u opoziciji,nisu na odmet ni Komunisti, radi balansiranja opozicionih snaga.

  7. Balkanska koalicija Kosor – Tači

    Prst u oko – Zbog predizborne kampanje, nakon veličanja ratnih zločinaca, predsednica hrvatske vlade ne haje što bi ovako mogla da dodatno poljulja odnose Beograda i Zagreba
    Jadranka Kosor i Hašim Tači
    Malo joj hrvatskih zločinaca… Jadranka Kosor i Hašim Tači

    Dolazak hrvatske premijerke Jadranke Kosor u Prištinu, najavljen za 24. avgust, nastavak je propagiranja antisrpske politike kojoj ona i njena stranka HDZ pribegavaju u poslednje vreme kako bi politički oživeli i podigli popularnost među desno orijentisanim hrvatskim glasačima, ocenjuju sagovornici Pressa.

    Poseta Kosorove Prištini ocenjuje se kao podrška Hašimu Tačiju u trenutku kada su odnosi Beograda i Prištine na najvišoj tački usijanja – u iščekivanju nastavka pregovora i rešenja pitanja položaja srpske zajednice na severu Kosova. A „dodatno guranje prsta u oko” Beogradu od strane Jadranke Kosor predstavlja i činjenica da se ova poseta pompezno najavljuje kao prekretnica u „ekonomskim odnosima dve zemlje”, koja dolazi nakon što je Priština blokirala granice pokrajine za uvoz robe iz Srbije i ostavila „prazan prostor” na tržištu Kosova.
    Privreda samo paravan

    Prema najavama iz Zagreba, sa Jadrankom Kosor će otputovati i veći broj hrvatskih privrednika, koji će učestvovati na ekonomskom forumu privrednih komora Hrvatske i Kosova. A uporedo sa tom najavom, u hrvatskim medijima kosovski ambasador u Zagrebu Valdet Sadiku pozvao je hrvatske privrednike da investiraju na Kosovu.

    Ekonomista Goran Nikolić, međutim, ocenjuje da Hrvatska nema toliko veliki interes za „osvajanje” prostora na tržištu Kosova, već da su odnosi u regionu takvi da poseta Jadranke Kosor u ovom trenutku više ima simboličan značaj za nju i njenu stranku.

    – Tržište Kosova posle zabrane vlade iz Prištine uvoza robe iz Srbije postalo je meta svih u regionu, za koju će najviše da se bore Makedonija i Albanija. Hrvatska u ekonomskom smislu ne može da ima previše koristi, jer je ta saradnja otežana činjenicom da hrvatska roba, ipak, mora da dođe preko Crne Gore ili Srbije, ali pre svega zato što je relativno skupa za potrošače na Kosovu. Simbolično učvršćivanje veza Hrvatske i vlasti u Prištini ima značaj za Jadranku Kosor, jer na taj način ona demonstrira politiku suprotstavljanja Srbiji. Sama po sebi, poseta Tačiju ne bi bila problematična, da ne dolazi ubrzo nakon njenog zahvaljivanja ratnim zločincima iz „Oluje” i očiglednog građenja imidža na antisrpstvu – kaže Nikolić.

    Naš sagovornik ističe da Jadranka Kosor posetom Prištini oživljava politiku HDZ-a iz devedesetih godina prošlog veka. A ta politika je tvrdila da je SFRJ još po Ustavu iz 1974. bila konfederacija osam članica.

    – Takvom osvajanju političkih poena na potenciranju antagonizma između Srba i Hrvata, kako radi premijerka Hrvatske, ne samo da ne pribegava niko iz naših vlasti, nego to više ne radi čak ni nacionalno orijentisana opozicija – kaže Nikolić.

    Iz hrvatske vlade redovno dolaze izjave da ta zemlja vodi izbalansiranu politiku u regionu i da ne želi da ugrozi dobrosusedsku saradnju sa Srbijom, zbog čega će se, prema najavama, Jadranka Kosor sastati i s potpredsednikom vlade Kosova iz redova srpskog naroda Slobodanom Petrovićem, koji među Srbima na Kosovu važi za „Tačijevog Srbina”.
    Sada će sa Kerumom u koaliciju

    Premijerka Hrvatske Jadranka Kosor razgovarala je juče sa kontroverznim gradonačelnikom Splita Željkom Kerumom, inače poznatom po izjavi da je odgajen tako da „Srbin nikada ne može da uđe u njegovu familiju”. Iako je zvanično saopšteno da je tema razgovora razvoj projekata u Splitu, hrvatski mediji spekulišu da su u pitanju dogovori o predizbornoj koaliciji pred nastupajuće parlamentarne izbore. Prema pisanju medija, navodno su predstavnici HDZ u Dalmaciji zatražili koaliciju s Kerumovom Hrvatskom građanskom strankom (HGS) i desničarskom Hrvatskom strankom prava.

    Aleksandar Jugović, potpredsednik SPO-a, kaže da je poseta Kosorove Hašimu Tačiju u funkciji pogoršanja odnosa Hrvatske sa Srbijom, čime se ona intezivno bavi ovih dana.
    Mržnja kao politički program

    – Obožavateljka Ante Gotovine veruje da je svaki neprijatelj Srba ujedno i prijatelj Hrvata. U etnički od Srba očišćenoj Kninskoj krajini veliča hrvatske osuđene ratne zločince i zato putuje na Kosovo da podrži Tačija koji je te uradio na Kosovu. Mržnja prema Srbima je njen politički program koji ne sme dobiti evropsku podršku – kaže Jugović.

    U Prištini, međutim, ne misle da dolazak hrvatske premijerke ima za cilj „zabadanje noža u leđa Srbiji”, već da Hrvatska želi da se afirmiše kao značajan strani investitor. Kako kaže Fatmir Šeholi, analitičar iz Prištine, ova poseta ima „veliku biznis pozadinu”, jer ne treba zaboraviti ni da se sprema privatizacija profitabilnih preduzeća na Kosovu.

    – Krajem septembra ili u oktobru na Kosovu se privatizuju pošta i telekom Kosova, a Hrvatska je jako zainteresovana za kupovinu. Kosovo nije zemlja koja može da proizvede toliko da bi mogla da uspostavi neki reciprocitet u saradnji sa Hrvatskom, kao što nije mogla ni sa Srbijom, jer do sada se, prema procenama iz Srbije, na godišnjem nivou uvozilo oko 500 miliona evra robe – kaže Šeholi.

    Veljko Miladinović

  8. Од када је Србија збацила свог домаћина и главара(краља)и довела српске непријатеље да њоме владају, ми само назадујемо и распарчавамо се.Ови данас су синови и унуци тих српских непријатеља и уништитеља.Србија је школски пример уништења једног народа и државе.Народ је заглупљен и опљачкан који данс гледа како да преживи док му крвни непријатељи полако цепају територију,уништавају језик и писмо,пљачкају ресурсе и природна богатства.Док не вратимо домаћина у кућу још ћемо назадовати а вероватно потпуно и нестати.

  9. Љубомор

    Ово је финале предаје КиМ албанској мафији, али и нестанка Србије. Ту нема дилеме. Јасно је да је Борис Тадић на челу завере против Срба. Тај “просрпски тројански коњ” јесте ВЕЛЕИЗДАЈНИК. Изгледа у Србији (Срба неће бити) неће имати ко да му суди. Он игра на ту карту.
    “Добро бити неће, нити му се надај”.
    Остаје не разрешена, у склопу ВЕЛЕИЗДАЈЕ, улога малог П(о/и)здерца. О Борку и Богдановићу депласирано је причати.
    Свакако, неспорно је да у ВЕЛЕИЗДАЈИ игра велику улогу Војвода Тома и његов потрчко Вучић. Жао ми је што и ови као и отсали ЗАВЕРЕНИЦИ/ВЕЛЕЗДАЈИЦИ неће одговарати, јер су српски народ предали и послали у прошлост, стадо оваца продато сатанистима ради обредних церемонијалних иживљавања.

  10. Svaki akt, sporazum, potpis, priznanje, deklaracija ili bilo kakav sličan izdajnički čin nije validan za prave Srbe. Kad dođe vreme, sve će se to veoma lako poništiti. Kaže RTS-92 da svaki Srbin duguje MMF-u oko 700 i nešto evra. A kad su me to oni pitali da se zaduže MMF-u pa sad ja njima dugujem? Ima i mnogo sličnih situacija!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *