Rat Amerike i Kine počeće na moru

Za „Pečat“ iz Moskve Bogdan Đurović

Spuštanjem u vodu svog prvog nosača aviona „Varjag“ Peking demonstrira Vašingtonu i regionalnim suparnicima naraslu vojnu moć, a eksperti upozoravaju da je to tek početak

Dva važna događaja u sferi naoružanja obeležila su proteklu nedelju. Jedan se desio u Rusiji, drugi u Kini, ali oba su vezana za Ratnu mornaricu i strateške su prirode. Druga zajednička odlika im je što zadaju dodatnu glavobolju Amerikancima, pogotovo potez koji je povukao Peking. Što ekspertima ukazuje da se SAD i Kina pripremaju pre svega za rat na moru, tačnije u Tihom i, verovatno, Indijskom okeanu.

REVOLUCIONARNI VOJNI POMAK
Moskva je uspešno testirala svoju novu stratešku balističku raketu, za sada poznatu pod nazivom „lajner“. Njena vrednost je u tome što može da nosi između šest i 12 bojevih glava, što je praktično dvostruko više od drugih srodnih projektila. Ali, još je važnije što novom raketom Rusija osigurava opstanak svoje strateške podmorničke flote u narednih nekoliko decenija i daje sebi dodatno vreme u trci u naoružanju koja je zahvatila čitav svet. Zato, može se reći da je potez Moskve donekle očekivan i ne narušava bitno već postojeći odnos snaga u svetu.
Sa druge strane, potez Pekinga je takođe očekivan, ali predstavlja revolucionarni pomak za kinesku Ratnu mornaricu i unosi tešku neizvesnost u Azijskopacifički region, najavljujući mnogo burnije događaje. Kina nastavlja strelovito da jača svoju vojnu moć i 10. avgusta porinut je njen prvi nosač aviona „Varjag“ ili „Šilan“, kako su ga pojedini mediji nazvali. To je zapravo stari sovjetski nedovršeni nosač aviona, koji je Peking otkupio u godinama raspada najveće države sveta. Prema najavama koje stižu iz Pekinga, ali i iz Vašingtona, to je samo početak ambicioznog kineskog programa jačanja Ratne mornarice. Svi koji analiziraju kinesko-američke odnose i mogućnost vojnog sukoba dve najveće sile današnjice – tek sada će imati o čemu da pišu.
Proces vojnog jačanja Kine treba posmatrati u kontekstu porasta ukupne moći ove države. Prema ocenama zapadnih vojnih posmatrača, Peking je još pre tri godine izbio na drugo mesto u svetu po obimu vojnog budžeta, odmah iza SAD-a. Isto tako, kineska Ratna mornarica takođe je izbila na drugo mesto u svetu, iza Amerikanaca. Ratna mornarica Narodne Republike Kine do sada uopšte nije ni imala u svom sastavu nosače aviona, kao simbole i sredstva globalne pomorsko-vazduhoplovne moći. Jer, udarne grupe brodova okupljene oko nosača aviona, sposobne da izvršavaju strateške zadatke daleko od matične obale – neodvojivo su obeležje supersile. Poslednjih godina Kina je mnogo uradila i na razvoju palubne avijacije, koju do nedavno takođe nije imala. Ipak, SAD je i dalje u velikoj prednosti jer ima 11 atomskih udarnih nosača aviona, i planira uskoro da porine još jedan.

SRJ KAO OPOMENA
Još 2005. godine analitičari Pentagona izradili su dokument pod nazivom „Azija 2025“, u kojem su razmatrali pet mogućih scenarija vojnog sukoba SAD-a i Kine. Prema ocenama američkih vojnih eksperata, do 2025. godine Peking može da uputi vojni izazov Vašingtonu, jer će do tada kineska vojnoekonomska moć nadmašiti američku. Međutim, od nastanka izveštaja prošlo je šest godina, američka privreda je u kontinuiranoj krizi dok kineska cveta, pa je očigledno da ove rokove treba uslovno posmatrati. I da će kineski džin zakucati na vrata znatno ranije.
Kako su istakli američki vojni eksperti, Kina je krenula u masovno osavremenjavanje, modernizaciju i izgradnju svoje ratne mornarice – upravo posle bombardovanja njene ambasade u Beogradu tokom agresije na SRJ 1999. godine. Tako se još jednom potvrdilo (a kako vreme odmiče to se sve bolje vidi) da je bombardovanje Jugoslavije bilo prelomni istorijski događaj u svetu posle Drugog svetskog rata, posle kojeg svet neće biti nalik onome pre. Jer, treba znati da su se i u ruskom državnom vrhu iste godine, samo dva meseca posle okončanja NATO bombardovanja, i u Rusiji odigrale dalekosežne političke promene – koje su dovele do odlaska popustljivog Borisa Jeljcina sa mesta šefa države i ulaska Vladimira Putina u Kremlj.
Tragična sudbina slobodne jugoslovenske države očito je probudila ruskog medveda iz decenijskog zimskog sna i ceo svet je svedok dramatične transformacije koju je pokrenuo Putin pre tačno 12 godina. Poznavaoci prilika ne isključuju mogućnost da bi još samo nekoliko godina pod vlašću jeljcinovske proameričke administracije u Kremlju dovele do nepovratnih procesa i definitivnog kraja hiljadugodišnje ruske države. Jer Rusija je za vreme Jeljcina praktično izgubila stanovništvo i teritorije kao u Drugom svetskom ratu.
Kinezi su njihovo iskustvo veoma pažljivo proučili. I već 2000. godine eksperti Pentagona alarmirali su u američkom Kongresu da Kina počinje vojno da jača, navodno u pripremama za rat sa SAD-om oko Tajvana. Tada je procenjeno da će „Kina upotrebiti sva raspoloživa sredstva kako bi protivničkoj strani nanela što veće gubitke“. Jer, još 1996. godine Peking i Vašington imali su „bliske susrete“ vojne vrste pored tajvanskih obala, kada umalo nije izbio veliki rat. Prema američkim dokumentima, Ratna mornarica SAD-a tada je sprečila kinesku flotu da dođe do tajvanske obale – tek posle nekoliko upozoravajućih lansiranja raketa.

POMORSKI OBRUČ
Ali, osim tajvanskog pitanja, Kina ima i druge nerešene sporove sa regionalnim državama. Pre svega sa Japanom, oko ostrva Senkaku, kao i sa Vijetnamom oko Paraselskih ostrva. Kina se bori i za strateški važan arhipelag Spratli sa nekoliko država jugoistočne Azije. U Pekingu veoma dobro znaju da iza svih ovih država koje mu se suprotstavljaju – stoji SAD. I nema sumnje da su Kinezi fokusirani da razbiju pomorski obruč koji im je Vašington namakao pre šest decenija.
Tako je, oktobra 2006, Peking demonstrirao odlučnost nedaleko od japanskog ostrva Okinava, gde se nalazi američka Vojna baza. Na zaprepašćenje američkih mornara, kineska podmornica „Song“ isplivala je na rastojanju torpednog napada od udarnog nosača aviona „Kiti Houk“ – neprimećena od brodova koji su obezbeđivali čitavo područje. A u uslovima realnog sukoba, to bi značilo da je američki nosač torpedovan. Time je, na užas Amerikanaca, Peking demonstrirao svoja vojna dostignuća. Sve do ovog incidenta Vašington je smatrao da su kineske podmornice suviše bučne i da ne mogu da prođu neopaženo pored američkih sofisticiranih akustičkih uređaja.
No, već kroz 13 meseci, novembra 2007, skoro 48 sati trajala je nova kriza u Tajvanskom zalivu, kada su Amerikanci s mukom uspeli da zaustave kinesku mornaricu koja je pokušala da priđe tajvanskoj obali. Zatim, juna 2009, u Južnokineskom moru kineska podmornica je u punoj brzini udarila antenu radiolokatora američkog razarača, koji takođe nije uspeo na vreme da je primeti. A u poslednje dve godine učestali su incidenti kraj kineske Baze atomskih podmornica na ostrvu Hajnan, odakle Peking sve češće mora da proteruje američke špijunske postave.
Tako je sada više nego očigledno da na zapadnim obalama Tihog okeana zri veliki vojni sukob, koji se neće ograničiti samo na ovom relativno uskom području. Spuštanje u more prvog kineskog nosača aviona tek je početak ovog procesa, jer Peking planira otvaranje sopstvene vojnopomorske baze i u Indijskom okeanu, koju će mu ustupiti Pakistan. A to je već ozbiljan izazov SAD-u koji region Persijskog zaliva smatra područjem svojih ekskluzivnih prava i interesa.
Ali, Kina je tek počela. U ovom trenutku Peking gradi još dva nosača aviona koji će biti dovršeni u naredne četiri godine. To i dalje neće biti borbena tehnika na nivou američkih konkurenata, jer će kineski nosači biti opremljeni parnim, a ne atomskim turbinama. Ipak, Kinezi najavljuju da će 2015. godine proizvesti i svoj prvi atomski nosač aviona, koji po svojim karakteristikama neće biti lošiji od američkih. Američki vojni eksperti zato upozoravaju da u veoma bliskoj budućnosti treba očekivati još pet kineskih atomskih nosača, što će već biti zastrašujuća udarna sila.
Zato postaje sasvim jasno da sa Pekingom više niko ne može da razgovara jezikom sile i da Amerikanci moraju da upišu kurseve kineskog ako žele da izbegnu velike neprijatnosti. Dok je Vašington godinama slao stotine hiljada vojnika i trošio astronomske sume novca ne bi li se približio azijskim bogatstvima, dotle je Peking u tišini gradio ekonomsku i vojnu moć. I može se veoma brzo pokazati da su američki osvajački napori, koji su sagoreli i bogatstvo i reputaciju ove države – bili prilično uzaludni. A to bi za njih bila verovatno najgora kazna.

19 коментара

  1. Avatar

    Сва ова трка у коју је свет дебело загазио тржећи нове начине да се међусобно истребимо опасно забрињава. Чини ми се кака се у овим временима кризе , без пардона износе ставови око којих би се пре само пар година дебело размислило пре него што се изговоре. Ваљда се неке ствари пренебрегавају. Ниједна сила у није отишла у историју без крвопролића .Највише у рату страда сиротиња , које је све више и коју се он најмање тиче. Хладна глава је реткост у тешким временима , али би била злата вредна.

  2. Avatar

    Ovaj tekst je toliko smješan i mislim da je trebao biti objavljen u vijestima Pavla Ćosića.
    Evo i sad se smijem kad čitam sljedeći dio teksta:
    -svi koji analiziraju kinesko – američke odnose i mogućnost vojnog sukoba „dvije“ najveće sile današnjice…
    Kina veća sila od Rusije? Pa to je toliko smiješno i iracionalno.
    Jedini pencilin Americi je Rusija i samo ona može Americi zavrnuti uši. Kakva Kina? Kina ide uzlaznom putanjom i to je neosporno, ali ona nije ni do koljena Rusiji što se tiče vojne moći. Pa Kina tek sad ima prvi nosač aviona, u svemiru je mačiji kašalj u odnosu na Rusiju, Amerika im (namjerno) skašila ambasadu u Beogradu i šta je Kina uradila – poklopila se po ušima, Amerika ima lociranu vojsku na Tajvanu a šta Kina radi – kruži brodovima izdaleka oko ostrva i eto to je uspjeh. Ma ovaj tekst je najblaže rečeno „niđe veze“!

  3. Avatar

    Nije smjesna ponuda Kine, jos iz vremena Mao Cedunga, da Kina sa *milijardu i dvesta miliona stanovnika, i prostorom* moze da izdrzi atomski udar i uzvrati*. Nisu to kinezi na biciklima,sa drvenim papucama na nogama,bili su, stedeli su, sada je neka druga prica, niti je nosac aviona merilo moci. Jedna zgrada, i mala zemlja Srbija,nisu razlog izbijanja novog svetskog rata. Nece Kina, bar za sada, udariti na manje vise *dobrog poslovnog partnera*,gospodina kupca … Isto vazi za Rusiju,i ako nije promenjen clan 1 ustava..*dok je sveta i veka….*. Tacno, Ruska ponuda na Pristinskom aerodromu nije prihvacena, zapad nije smeo da zagrize, kako rece njihov komandant da *nije hteo da prihvati odgovornost za pocetak novog svetskog rata*, taj trenutak, *taj kec na jedanaest*, *pravoslavni habsburgovci Srbije*, nisu iskoristile…*ode mast u propast*, a *oni*, moraju da odu sa vlasti !!

  4. Avatar

    u predstojecem sukobu nece presudnu ulogu imati nosaci aviona.GLOBALNI SUKOB JE NEMINOVAN!Sto se tice SRBIJE ako se srpski vladari i dalje budu ponasali kao do sada nama ce biti svejedno oce li ili nece biti globalni sukob,SBRI CE NESTATI KAO NAROD.Jedinstvena sansa SRPSKOGA naroda da opstane jeste samo jedna,da se stvori matrica oko kojece da se objedine srbi.Ko je bio na sahrani PATRIJAHA PAVLA mogao je da se uveri sto moze da objedini srpski narod.SAMO CASTIPOSTENJE!DANASNJA SRPSKA „ELITA“ NEMA VISE NIKAKVO MORALNO PRAVO DA ODLUCUJE O SRPSKOME NARODU.

  5. Avatar

    Kako je Libija pod vodstvom Moamera el Gadafija “tiranina i luđaka”, kako ga vide na Zapadu, postala najbogatija afrička država potpuno suverena i spremna uvesti novu monetu u trgovini sa naftom-islamski zlatni dinar i beskametne kredite. To bi značilo da Zapad više neće moći kupuje naftu od afričkih zemalja spekulativnim novcem.
    Voda, zemlja, ljudi i zlato – osnovne su strateške sirovine na kojima počiva egzistencija svake suverene države. Voda je energent života, zemlja je stanište, zaklon i hrana, ljudi su stvaralačka energija, a zlato je osnova za trgovinu odnosno cirkulaciju stvaralačke energije. Ako nedostaje samo jedan od ova četiri stupa, suverene države ne može biti, a narod koji nema vlastitu državu je ili roblje ili narod lopova, koji mora čitavog života živjeti među drugima krade ili prosi. Poznati vam je bar jedan takav narod.

    Na žalost, i danas se u školama uči da je robovlasničko društvo odavno rasformirano, što je apsolutno netočno. Današenje takozvano “slobodarsko” i “demokratsko” društvo samo je iluzija stvorena odlukom jednog vlastelinskog kartela da se skloni iz javnog života i robovi me gledaju u kakvoj raskoši i sasipništvu žive.

    Ali, za razliku od feudalnih vlastelina koji su bili vladari određenih zemljišnih posjeda, moderna vlastela je sebi vladarski tron ​​obezbedlila spekulativnom trgovinom-tj. zamjenom zlata za papirnate priznanice, i nije vezana ni za jednu zemlju. Njhova teritorija su sve zemlja i svi posjedi na kojima trguju, a to je praktično čitav svijet. Svijet bez granica i globalistička ideologija je njihova izmišljotina. Ovaj trgovački kartel formiran od venecijanskih srednjovjekovnih trgovaca uspio je u razdoblju od nekoliko stotina godina da najmoćnijim ekonomijama svijeta nametne kao legalno sredstvo plaćanja svoje papirnate priznanice, odnosno novac koji oni emitiraju i iza koga odavno ne stoji ni zlato niti bilo koje druge vrijednosti. Prodajom ove izmišljene vrijednosti (spekulativnog novca) oni su milijarde ljudi diljem svijeta teško zadužili i praktično porobili.

    Da su SAD najveća robovlasnička plantaža očigledno je iz činjenice da je zemlja na rubu bankrota, jer ima takozvani nacionalni dug preko 14 triliona dolara i nije u stanju plaćati robu koju uglavnom uvozi iz drugih zemalja. Iako imaju i sirovine i tehnologije i radnu snagu i konstantno posljednjih šezdeset godina ratuju po cijelom svijetu, od toga nisu ostvarile nikakvu dobit. Sva dobit je otišla privatnim korporacijama.

    SAD su inače početkom sedamdestih godina već jednom bankrotirale, kada nisu bile u mogućnosti uzetu robu plaćaju svojim zlatnim dolarom. Od tada je dolar postao vezan za naftu, a “američko” zlato koje je nakon Drugog svjetskog rata preliveno tu iz čitavog svijeta, posebno od poražene Njemačke, postupno je odlazilo u švicarske banke gdje ga sada kontrolira, čuva i prodaje kome hoće – katolička crkva . Ova ustanova je neformalno najveći posjednik i diler zlata u svijetu.

    Ova globalna pljačka i stavljanje pod kontrolu malog broja ljudi-zlata, prirodnih resursa, znanosti i visokih tehnologija, u posljednjih stotinu godina uzela je takve razmjere, da već i prosječno inteligentni ljudi shvaćaju da su samo obično roblje koje se zamajava kojekakvim medijskim i političkim pričama o “ljudskim pravima”, “slobodama” i “demokraciji”. Tako se i SAD kao najveća robovlasnička kolonija medijski prikazuje kao “najdemokratskija zemlja na svijetu”, na nekakvim izmišljenim rang listama. “Demokracija” je praktički postala paravan za najveću pljačku i teror, dok se narod hipnotizira raznim političkim komedijaša i manekenima koji mu drže nekakve političke govore pune isprazne retorike. Većina njih, evidentno je, ima problem sa elementarnim logičkim zaključivanjem i živi u iluziji o vlastitoj moći.

    Ogromna Rusija nije imala nikog drugog da je predstavlja u svijetu do Dimitrija Medvjedjeva, dok ogromnu Ameriku predstavlja potomak afričkih robova koji ne može dokazati da je rodjen makar na Havajima. Nije li to čudno?
    Svi oni koji zalutaju u ove političke vode i pokažu malo više inteligencije i smisla za kvalitetnije i racionalnije vođenje nacionalnih ekonomija, postaju smetnja i preko noći dobivaju naziv “diktatora i tiranina”. Lihvarskoj vlasteli s političkom centralom u Londonu su potrebni glupi i poslušni pljačkaši vlastitog naroda.

    Lihvari su uništili turski kalifat

    Kada je srednjevjekovni Turski kalifat koji je postojao u južnoj i istočnoj europi izgubio dominantnu ulogu u svjetskoj trgovini, centar trgovačke moći preselio u London, krajem 17 stoljeća. Čitava Europa, SAD, Indija, Japan i Afrika postali su nakon toga robovske države kojima su upravljali katolički iluzionisti puneći zlatom džepove i trezore londonskom trgovačkom kartelu. Zato je danas čitav svijet u teškim dugovima.

    Otkrićem nafte na Srednjem istoku europski lihvari su vidjeli odličan biznis. Vještim podmićivanjem lokalnih efendija bankari su ušli s njima u partnerski posao s naftom (ali i bračne veze), i to tako da su najlakovernijim efendijskim obiteljima garantirali moć, neovisnost, crtali im granice i darivali ih kraljevskim titulama, obećavajući im velike investicije i veliki preporod zemlje.

    Glava pogat obitelji iz plemena Sanusi, Muhamed Idriz 1951. sklopio je, naivno kao i mnogi u Arabiji i Perziji, jedan takav dil. Uz potporu SAD i Britanije on je dobio “nezavisnost” i kraljevsku krunu na prostoru današnje Libije, koja je nakon Drugog svjetskog rata i poraza Italije, bila vlasnik ove kolonije. Oko 150 plemena koja su ovdje živjela nitko stoljećima nije mogao ujediniti, ni Turci, ni Talijani, ni Britanci, ni Sanusi. A bankarima je bilo neophodno za biznis sa naftom imaju stabilnog veleposjednika koji će im biti vjeran poslovni partner. Tako je ova službena “nezavisnot” Libije i davanje moći Idrizu omogućilo londonskim trgovcima da obilato uz potporu lakovernog kralja koriste libijsku naftu. I zaista ogromna nalazišta nafte počela su se sve više otkrivaju. Ali, libijski narod od toga nije imao vajde.

    Medjusobna borba evrospke vlastele za što veće parče kolača vodila je nizu državnih udara u kolonijama, nastojanjima da se orode s lokalnim kaljevima i dr.. U jednom takvom vojnom udaru 1969. svrgnut je kralj Idris i na čelo Libije je došao mladi pukovnik Gadafi. I danas je na čelu Libije, iako odavno nema nikakvih formalnih funkcija. On je jednostavno vlastelin države Libije – vođa revolucije.

    Koliko je “lud” Moemer el Gadafi (kako ga Zapad stalno prikazuje), vidi se iz toga da je vrlo brzo ujednili sva plemena, posebno dvije velike libijske etničke skupine zbog kojih je Libija uvijek morala biti podijeljena na dva administrativna dijela. Gadafi je napravio jaku unitarnu državu. Naftne ugovore sa stranim kompanijama je napravio tako da je najveći dio novca od nafte ostajao Libiji i to na korist narodu, tako je glavna naftna kompanija bila 100 posto u vlasništvu države. Proizvodnju nafte sveo je na samo jedan dolar po barelu, dok je kod drugih zemalja cijena išla i preko 100 dolara.

    Ogromnu zaradu od nafte Gadafi je koristio za kupnju oružja i formiranje vojske, što su i drugi radili iu čemu im je Zapad obilato pomagao uzimajući im tako dobar dio novca od prodane nafte.

    Dok je Izrael još bio u povoju, kao hram u koji danas dolaze svi svjetski političari kako bi izrazili svoju privrženost europskoj oligarhiji i njenom naftnom i bankarskom biznisu, tu prikrivenu ulogu je nakon Drugog svjetskog rata imala SFR Jugoslavija. Tu su dolazili svi “afrički revolucionari” kojima je bilo potrebno kupiti oružije, dobiju keš novac za svoju “narodnu revoluciju”, obuku, edukaciju itd.. Jugoslavija je formalno bila nesvrstana, slobodarska i ateistička zemlja, i to je islamskim narodima Trećeg svijeta stvaralo iluziju da nisu više pod okupacijom Zapada i lihvarske mašinerije sa centralom u Londonu.
    Tito službeno bio sin slovenskog balkanskog naroda (niko nije znao njegovu pravu biografiju i povezanost Rothschilda i Habsburgovcima, odnosno njemačkim lihvarima) i zato je bio rado vidjen gost u Trećem svijetu i postao je “vođa nesvrstanih”. Sa takvom prikrivenom misijom razvijana je u jugoslavenska gospodarstvo (koja je dobivala unosne poslove u tim zemljama) iu kojoj je polovica državnog proračuna uvijek bila negdje van zemlje i samo nekoliko najupućenijih djelatnika tajne službe je znalo za tokove tog novca. Tako je Jugoslavija bila pravi trojanski konj za porobljavanje Trećeg svijeta.
    I mladi Gadafi je tu bio uvijek dobrodošao i rado viđen gost. Ali, je očito bio inteligentniji i hrabriji od ostalih. Znao je da vojska ne može funkcionirati ako zemlja nema jaku privredu, a gospodarstva nema bez neovisnog izora vode. Voda je energent broj jedan. U stvari ono što oslobađja energiju iz nafte je voda. A Libija dovoljno vode nije imala. I to je bio problem svih arapskih zemalja. I zapad je to znao i zato im oružije i prodavao.

    Ali, priroda funkcionira malo drugačije od onog kako bi htjeli lihvari. U stvari gdje ima nafte ima i vode jer se oboje stvara duboko u unutrašnjosti zemljine kore. Čitava planeta se praktično stalno puni vodom, ali ona ne izlazi uvijek na površinu (što ovisi io telurskih struja) već može ostati milijunima godina zarobljena duboko pod stijenama. Takva vodena skladišta duboko pod zemljom nazivaju akviferi. Da Libija sa skoro dvije trećine svoje teritorije leži na ogromnim akvifera, otkriveno je još 1959. u potrazi za naftom.

    Sahara leži na vodi

    Voda u akvifera je veoma čista, jer je prošla prirodan put filtracije kroz kamen i potrebno je samo iskopati dublje ukoliko je neka prirodna žila negdje ne izvuče na površinu.

    Po procjeni stručnjaka ovi akviferi u Sahari sadrže 10 do 12 tisuća kubnih kilometara vode i ona se nalazi 600 metara duboko pod zemljom. Akviferi nalaze iu Čadu, Sudanu, Nigeru, kao i Egiptu. Potrebno je samo iskopati bunare i cjevovodom transportirati vodu gdje treba. Priča o tome kako će se u budućnosti voditi ratovi zbog vode je djelomično točna, jer će se voditi za njezinu kontrolu, a ne zato što je neće biti u prirodi. Ne zaboravite priroda stalno stvara i naftu i vodu i sve ostalo. Ali, međunarodni trgovci žele oni drže i prodaju sve, pa i vodu i kisik.

    Problem kod Libije je bio u tome što se ovi akviferi nalazili točno ispod pustinjskog dijela zemlje na jugu, dok 95 posto stanovništva Libije (od ukupno 6,5 milijuna) živi u priobalnom dijelu. Iskopati velike bunare do akvifera i onda preseliti šest milijuna ljudi u pustinju jednostavno je bilo neizvedivo. A Libiji je voda prijeko potrebna, jer ima vrlo male obradive površine zemlje oko 1 posto od čitave teritorije i hranu mora uvoziti.

    I “ludak” Gadafi je odlučio vodu iz ovih akfera jednostavno dovede do gradova i velikih naselja. A to je značilo postaviti u pustinji cjevovod od nekoliko tisuća kilometara, točnije preko 3900 kilometara. To je više nego što je cijela zapadna Europa. Ali, kad je netko “lud” i shvaća da mu novac od nafte i oružije ništa ne znače ako nema vodu, ako nema svoju poljoprivredu, ako ne može razvija vlastitu industriju, održavati vlastiti narod onda on mora to svoje “ludilo” da primjeni. I Gadafi je pokrenuo veliki projekt izgradanje bunara i cjevovoda koji će transportirati vodu preko pustinje. Pojekat je nazvan Velika umjetna rijeka (Great man-made ​​river project).

    O kakvom se magalomanskom i “ludačkom” projektu radi govore sljedeći podaci. Projekt je zamišljen da se radi 26 godina u četiri faze. Dvije su već završene, a treća faza je spajanje ove dvije. Libija namjerava na ovaj način dobije 160 tisuća hektara obradivog zemljišta. Oko 70 posto vode iz akvfera je namijenjeno za poljoprivredu, a ostatak će ići u gradove. Za industriju, prema planu vlade, nije namnjeno ništa. Suviše kvalitetna voda za industriju.

    Čitav cjevovod je građen od velikih cilindara napravljenih novom tehnologijom natezanja betona koji se transportiraju tisućama kilometara cestama kroz pustinju koji su za to izgrađeni. Oko 3700 kilometara puta je napravljeno.
    Faza jedan ima ukupno 1600 kilometara cjevovoda, a faza dva ima duljinu od 2155 kilometara. Bili su u fazi spajanja kada je počelo bombardiranje Libije.

    Cilindri su smješteni u rovove šest metara pod zemljom. Svaki betonski cilindar teži 75 do 85 tona. Cjevovod je satavljen od dijelova od kojih svaki ima unikatni broj i predviđeni su da traju najmanje 50 godina. Po specifičnom unikatnom boju odmah se identificira kad je i gdje proizveden.

    Za njihovo podizanje i stavljanje u rov korišteni su kranovi od 450 tona koji se kreću po specijalno izgrađenim tračnicama. Žica koja je ugrađena u betonske cilindre prije natezanja premašuje duljinu od 6 milijuna kilometara. Približno 500 tisuća prenapregnutih betonskih cilindarara cjevovoda je već proizvedeno. Iz rovova cijevi iskopano je 250 milijuna kubičnih metara, a težina cementa upotrijebljenog se mjeri milijunima tona. I sve je to rađeno u pustinji. (Usporedite ovo sa običnim cestama i obilaznicama koje srpskog vlada nije u stanju godinama izgraditi u sred Europe uz umjerenu klimu i obilje vode).
    Libija sada već izvlači 2.5 milijuna kubičnih metara vode dnevno uz očekivanje da će to ubrzo narasti na 6.5 milijuna dnevno. Stručnjaci ovo slikovito prikazuju kao stalno kretanje 2,5 milijuna folksvagenovih “buba” 3200 kilometara svakog dana. Ako jedan auto prosječno nosi kubni metar vode, to je oko 1100 litara vode.

    Oko 1300 bunara će biti izbušeno koji bi trebali dati 6,5 milijuna kubičnih metara vode dnevno. Na ovaj način bi se vodom opskrbljivali Bengazi, Tripoli, Brega, Sirta i ogromne poljoprivredne površine. Količina vode u akveferima je procijenjena na količinu vode u Nilu koja protekne za 200 godina. Pojedini stučnjaci sa Zapada, međutim, procjenjuju da će se ovaj prirodni rezervoar iscrpiti za 50 godina, dok drugi smatraju da će voda trajati preko 4000 godina.

    Iz bunara se voda ubacuje u rezervoare svaki spremnik ima promjer od jednog kilometra i jasno su vidljivi iz Nasinih satelita, baš kao što se iz satelita vidi kako oko spremnika i duž cjevovoda sve više niču zelene površine. Sa ozelenjavanjem nastaju male poljoprivrdedne farme koje će se onda sve više širiti.

    Cilj Libije je vremenom potpuno zadovoljiti svoje potrebe za usjevima, a Libijci onda planiraju s proizvodnjom uđu i na Europsko tržište. Ovo se porodici Rothschild koja ima investiciju u Indiji da Europu snabdijeva voćem i povrćem siguno neće dopasti. S obzirom da se radio o vodi koja je stara i veoma mineralizirana, ovako uzgojeni usjevi i voće imaće sigurno odličan kvalitet.

    Oko 130 tisuća hektara pustinje će biti navodnjavane ovom vodom. Libija trenutno uvozi pšenocu, zob, kukuruz, ječam. Blizu Bengazija su već nikli vinogradi. Libijskim seljacima će ova voda biti vrlo pristupačna, jer će država cijenu subvencionirati.
    Libijci su u početku morali angažirati mnoge strane komanije i to iz Južne Koreje, Turske, Njemačke, Japana, Filipina, a pozvana je na suradnju i Britanija. Na snimcima postorenja vidi se da su sve tehničke instalacije na engleskom, ali je uglavnom primijenjena njemačka tehnologija. Oko 70 posto poslova na izgradnji cjevovoda sada rade sami Libijci i sve je manje stranaca, tako da planiraju svoje iskustvo i tehnologiju do sada neprimenjenim, izvoze iu druge afričke zemlje koje također leže na akvifera. Ova tehnologija omogućuje da se voda nigdje ne gubi i ne isparava.

    Čitava insvesticija trebalo bi stajati oko 33 milijardi dolara, ali će vjerojatno biti skuplje. Ako ikada bude završena. Financiranje je do sada vršeno isključivo državnim beskamatnim kreditom koji je dala libijska središnja banka. A ova banka je sto posto u vlasništvu države Libije. MMF i Svjetska banka su zaobiđeni. Možete već zamisliti kako su to Rothschildi i ekipa teško prihvatili. Toliko teško da se o ovom libijskom geostrateškom projektu na Zapadu jedva zna. Mediji su ga jednostavno ignorirali.

    Kamen temeljac ovog projekta je postavljen izgradnjom velikog vodenog skladišta kod Brege 1984. Sada vam je jasno zašto su tzv. “Pobunjenici” (naoružani Otporaši koje financira Sorošov fond za “Otvoreno društvo” tj.. Fond za trgovačku zemlju bez granica) navadili na ovu luku i zašto je Gadafijeva narodna vojska to sve to morala minira.

    I kada ove izdajnike i ostale plaćenike koje plaćaju Rothschildi preko svog agenta Soroša i političkih marioneta u Lononu, Parizu, Washingtonu itd.. (Koji troše za ovo i novac iz državnih proračuna zapadnih zemalja) ubije neka mina ili bomba, svi udarni mediji na Zapadu izvještavaju da Gadafi “tiranin” ubija vlastiti narod. Zapravo pobunjenici preko nekakvog Nacionalnog Tranzicijskog vijeća (!) Žele uspostaviti novu vlast koju će onda prihvatiti (i dati joj legitimitet) “demokratski svijet” preko marionetske institucije nazvane UN (kojom upravlja trgovački kartel iz Londona poznat pod imenom “KRUNA”) i oni će onda da privatizuju ovaj veliki vodeni cjevovod za interese možda francuskih korporacija od kojih tri najveće (Veolia, Suez ondje i Saur) danas drže 40 posto svjetskog tržišta u poslovima s vodom. Da li zato Sarkozy bio najgrlatiji u ovoj borbi za “oslobadjanje” Libije jer nije za francuske tvrtke, prilikom nedavne posjete Gadafiju, dobio dovoljno veliko parče “vodenog kolača”? Zato ovaj cjevovod još nije bombardiran. U stvari, on je po izvještajima koje je jedino objavila ruska Pravda na engleskom u jednom dijelu ipak razoren. Ali, stvano šteta je za sada nepoznata. Kakvo obrazloženje za ovakvo razaranje vodenih resursa može imati NATO? Nikakvo, naravno. I zato je to na Zapadu opet tajna i razmjere ovog potpuno nehumanog NATO pohoda za sada nisu poznate. Ovaj vodeni cjevovod ide paralalno s plinovodom i naftovodom i Libija je već do sada pretrpjela katastrofalnu infrastrukturnu štetu. Razaranje libijske ekonomije zapravo jeste glavni cilj NATO intervencije.

    A zašto?

    “Mali” Sukob među poslovnim prijateljima

    Poznavatelji Gadafijevog biznisa znaju da je on bio vrlo vješt političar (čitaj trgovac jer to je politika) i vrlo aktivan iu onome što se zove korupcija lakomih državnika. To je također mogao naučiti od J. B. Tita (koji je preko svojih tajnih službi također potplaćivao mnoge afričke, latinoameričke “revolucionare”), ali i od Rothschilda, s kojima je Gadafi također bio u biznisu i evidentno je bio uvaženi poslovni partner londonskog trgovačkog transnacionanog kartela. I jednog sina je školovao u Londonu. Ako je financirao predizbornu kampanju Sarkozyja (kako to tvrdi njegov sin Saif), to je od njega kartel možda i tražio kao prilog za “našu stvar” tj.. “Našeg čovjeka” na funkciji francuskog predsjednika. Koliko je i na koji način Gadafi financirao Barluskonija, Busha, Blaira (koji mu je bio neka vrsta “poslovnog kurira”) može se samo nagađati.

    Moamer El Gadafi je očito čovjek koji je znao da je državna politika trgovačka igra u kojoj pobjeđuje onaj koji je najbolji prevarant i koji zna da se u toj igri sve podmazuje s parama. A pare je Gadafi imao u izobilju pa je time i ušao u visoke poslovne vlastelinske krugove. Pored toga podatak da su mu baka i majka Židovke (što tvrde neki izraelski izvori), govori da je imao sve predispozicije da bude poslovni partner globalne oligarhije. O tome gdje je sve investirao novac od nafte, običnim ljudima je nepoznato. Ali, investicije su ogromne diljem svijeta (posebno u Italiji), kao i bankarski računi. Na žalost Gadafi je samo previdio jedno od zlatnih pravila pravih vladara: nikada ne investiraj tamo gdje nemaš kontrolu nad vojskom i obavještajnom službom.

    Ali, poslovni partneri mogu ući u sukob interesa.Kada se vlastelini sukobe, narodi i države uvode u ratove.U slučaju Libije zato razlog za njezino bombardiranje i gnjev (koji potječe iz Londona) može se naslutiti iz namjere Gadafija da ovom trgovačkom i lihvarskom kartelu na čelu Rothschilda zada težak udarac.

    GADAFI JE ŽELIO AFRIČKI MONETARNI FOND I NOVU monetu

    Naime, ogrommnim novcem koji je Libija zaradila od nafte vođa revolucije desetljećima marljivo kupovao i zlato. Koliko točno ima zlata u Libiji nitko ne zna, ali MMF procjenjuje da imaju oko 4,6 milijuna unci, a to je blizu 144 tone. To na tržištu trenutno vrijedi preko 6 milijardi dolara. I Libija ga najvećim dijelom čuva u svojim sefovima u Libiji, a ne u Švicarskoj, kao što moraju ostale porobljene i vazalne zemlje. Samo dvadeset zemalja u svijetu ima veće zlatne rezerve. Britanija, na primjer ima duplo više, ali i deset puta veći broj stanovnika. I Alžir ima ogromne količine zlata. Sa tim zlatom koje su vodeće afričke države nagomilale, Gadafi je predložio stvaranje Afričkog monetarnog fonda (u koji MMF neće moći pristupiti) koji bi onda mogao emitirati vlastitu afričku monetu u čijoj osnovi bi bio – zlatni islamski dinar. Riječ dinar znači zlato.

    I afrička nafta bi se onda prodavala samo za ovu monetu. I svi koji žele afričku naftu morali bi prvo kupiti ovaj novac. I spekulativnim naftnim dolarima i eurima bi bio kraj. Baš kao i londonskim lihvarima. I Gadafijevi bi preuzeli bankarski tron ​​Rothschildima. U islamu je lihvarenje, odnosno prodaja novca s interesom zabranjena. I u Libiji je najstrože zabranjeno davati kredit sa kamatom. Islamski dinar bi zato bio veoma stabilna moneta, a beskamatni krediti bi bili vrlo poticajni. I sve više poslovnih ljudi u svijetu to podržava i više vjeruje islamskim bankama, jer to nisu banke za golu pljačku već za stvarni razvoj biznisa.

    Inače, Kina je postala strateški partner Libije broj jedan i to je Gadafijevo ogromno tržište. A tko ima takvo tržište taj je car. I Rotšilde zanima upravo to tržište. I pala je odluka da se Gadafi malo “išamara” i da se ubijedi da se skloni iz biznisa i da mu se izbaci iz glave ideja sa pravljenjem novog monetarnog fonda. Afrika mora ostati zemlja porobljena. A Gadafi je praktično sebe nametnuo kao vođa čitave Afrike.

    I Rothschildove političke marionete su aktivirane.

    Sve ove političke marionete (koje mediji predstvljaju kao najznačajnije državnike svijeta) odmah su se povinovali zahtjevu londonskog kartela koji je naložio da se Gadafi mora skloniti s vlasti i formalno su odobrile vojnu intervenciju koja uključuje razaranje Libije i ubijanje civila u cilju zastrašivanja naroda. Čak ni dobitnik Nobelove nagrade za mir nije smio usprotiviti, već je pozvao na “oslobadjanje” Libije od “diktatora”. I Rusija je ovo podržala. O tome kakav je interes Rusije da podržava ovu NATO intervenciju, samo još najzagriženiji rusofili nastoje dokučiti ne želeći prihvatiti surovu istinu da je i “majčica Rusija” nakon Oktobarske revolucije postala još jedna kolonija trgovačkog Londona. Svi njeni KGB tajkuni su u službi Londona. O tajnim poslovima Deripaske i Rothschilda uz posredovanje članka Blerove vlade, a sada člana Doma lordova, Pitera Mendelsona i (Gidiona) Georgea Osborna britanska štampa se dugo bavi. Mendelson je posredovao iu biznisu Deripaske i Gadafija, pa se nagađa da ga fianansira porodica Rothschild (čiji je Deripaska tajkun). Britanski premijer Cameron sada javno kritizira Mendelsona što je britanskim tvrtkama pravio biznis s libijskim “diktatorom”. (Naravno, to su političke fraze za “malu djecu” koja vjeruju u britansku demokraciju, vladu i parlament. Cvrc!). Politika je isključivo biznis.

    I to je razlog zašto se zapadne “demokracije” sada “brinu” za ljudska prava Libijaca i njezinih susjeda, zašto financiraju pobunjenike (zapravo plaćenike koje ubacuju preko Tunisa i Egipta, gdje su svgnuli Gadafijevog saveznika “tiranina” Ben Alija i egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka , “despota”). Glavni cilj je očito bio Gadafi. U stvari, pobunjenici (kao mala skupina koja svakodnevno demonstrira ispred veleposlanstva Libije u Londonu i snimaju je svi svjetski mediji) više su strani plaćenici jer je Libijci veoma teško podbosti protiv vlastite zemlje. Kako formirati Otpor protiv države u kojoj svi imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školovanje, malu nezaposlenost iu kojoj je prošle godine svaki stanovnik na poklon dobio 500 US dolara? Libija je bila vrlo prosperitetno socijalističko društvo, praktički bez kriminala i nasilja. Zato agenti CIA i MI6 oko nje pletu mrežu već trideset godina.

    Grupice libijskih demonstranata plaćenika poziraju demonstrirajući dok ih slikaju (i kadriraju) kamere Mardokovih udarnih medija i predstavljaju diljem svijeta kao gomilu prosvjednika protiv “diktatorskog” režima u Libiji.Ovi Soroševi Otporaši koji su osnovali svoj Nacionalni Tranzicijsko Savjet namjeravaju čim preuzmu vlast osnuju novu Centralnu banku u Begaziju (za račun Rothschilda i Londona) i novu naftnu tvrtku koju će onda privatizirati kao i vodovodne sustave. Samo im je važno Gadafi ode i narod prihvati na vlasti nekog Libijskog izdajnika, poput Tadića i Dinkića i povjeruje im na prazne priče o medu i mlijeku koje će poteći, a koje u Libiji već odavno teče upravo s “luđakom” Gadafijem na vlasti.
    Iste takve grupice nekakvih pobunjeničkih snaga koje ratuju u tenisicama i trapericama bez adekvatne vojne opreme (svaki vojnik zna da je ovo nemoguće) samo su manekeni za slikanje za potrebe globalističkih medija. Pitanje je koliko je među njima zaista Libijaca. Oni što “oslobađaju”, ubijaju, opkoljavaju i razaraju su isključivo NATO snage i njihovi profesionalni ratnici koji se kao sigurnosne snage privatnih korporacija polako ubacuju u Libiju i regrutiraju preko Blackwater-a ili Dyncorp-a. I njihove fotografije niste vidjeli. Veliki kaos će svakako iazazvati i to što i porodica Gadafi može imati ovakve privatne visoko obučene plaćenike.

    U stvari, Gadafi je primjer vještog vlastelina koji zna da njegova moć počiva i na zadovoljnom narodu i zdravoj ekonomiji i zdravim finanisija, a ne na iluzijama o ekonomiji i “demokraciji” u kojima žive Zapadnjaci porobljeni teškim kreditima i prestrašeni terorizmom i “fanatičnim islamistima” koji stalno prijete im unište njihovu “bajnu” demokraciju. Da bi taj strah kod zapadnjačkih podanika održavali, Europa i SAD su napunjeni lažnim azilantima islamistima, uglavnom kriminalcima kojima je neko obećao na Zapadu med i mlijeko, a zapravo ih drži getoizirane i izložene tiraniji. Onda, kada im zatrebaju terorizirati Europu – tajne agenture jednostavno zapale fitilj i aktiviraju ih. U Londonu su ovakvi useljenici u Tottenhamu upravo vješto iskorišteni od strane policije da zastrašuju Engleze i Evropljeni prikazujući se kao netolerantni, kulturno neprilagođeni nasilnici i pljačkaši.

    Tako su ovi “islamisti” u Europi sve ono što nisu u libiji, u Iranu, i što nisu bili u Iraku. I Europa se tako drži u stalnom strahu od arapskih i afričkih “luđaka” i “tiranina”. Jer, strahovlada i tiranija je jedini način vladavine koji se u Europi i SAD održava već stoljećima. I to diktiraju mozgovi Vatikana koji vjeruju da je batina iz raja izašla. Baš kao i zmija.

    Sa tim strahom se eliminira mogućnost ulaska islamskog zlatnog dinara u svjetske financijske tokove kao monete koja bi bila u Europi i SAD prihvaćena baš kao i islamski način bankarskog poslovanja – BEZ KAMATA I STVARANJA VRIJEDNOSTI IZ NIČEGA. A lihvarska ekonomija bez kamate je za londonski kartel – PROPAST.

    Gadafi tvrdi da će se boriti do kraja za “svoj​​” posjed – Libiju. Koliko će uspjeti?

  6. Avatar

    fasisti, podrzani Amerikom i Al Kaidom, ne posustaju,

    Matthew Chance, novinar CNN-a u Tripoliju koji je prvi poslao vijest i dokumentirani demanti o uhićenju Saifa al Islama, navodi za CNN riječi Saifa da je vijest o njegovom uhićenju bio „propagandni trik“ koji očito nije uspio, te da su vladine snage namamile pobunjenike u zamku “ i slomile kičmu štakorima“
    Gaddafijeve snage u ranim jutarnjim satima u utorak bore se i u Zawiyi. Vatra iz protuavionskih topova i topništva mogla se vidjeti i čuti oko Zawiya, oko 30 milja zapadno od glavnog grada, koji je strateški važan položaj, koji je omogućio pobunjenicima napredovati prema Tripoliju tijekom vikenda.
    NATO borbeni zrakoplovi lete nisko, iznad glava, a ambulatna vozila voze kroz grad nakon izbijanja borbi., javlja Matthew Chance za CNN
    Jučer je u izjavi novinarima u vrijeme svog godišnjeg odmora na Massachusettsu, otoku pod nazivom Martha vinogradi, američki predsjednik Barack Obama naglasio kako je sasvim jasno da je vrijeme „Gaddafijeve vladavine prošlo.“ i pozvao vođu Velike Socijalističke Narodne Libijske Arapske Džamahirije, pukovnika Moammera Gaddafija na predaju.

  7. Avatar

    Звер звана “Нови светски поредак“ познаје само језик силе, као и свака бесловесна глупа зла сила, без морала и етике, као свака пљачкашка хорда. Надам се да ће бити довољно показати звери мишиће да би се свела у своје оквире, али то може да важи само за Кину и Русију и очување њиховог суверенитета и интегритета. Звер ће напасти сваког слабијег и неће пропустити ни једну прилику, уверен сам у то.Да би се дугорочно отклонила опасност по мир у свету “Картагину треба уништити“ и на тај начин прекинути вертикалу која води од викиншких и других “западновропских“ хорди, Ватикана,Венеције,црног племства, К унд К монархије, Британске империје, Нацистичке Немачке до звери “Нови светски поредак“.Свако преживљавање звери је залог за будуће ратове и патње.

  8. Avatar
    гаврило

    Amerika i Al kaida su na istom zadatku djeluje paradoksalno ali jedni drugima trebaju i svoje ratne igre dopunjavaju!

  9. Avatar

    Autor teksta se ocigledno opredelio za Kinesko=Americke odnose a mozda svesno ne napominje Rusiju i ujedinjavanje Slovena(Kolovena,tj.Srba) u Evroazijsku uniju,koja treba da zazivi sledece godine>za pocetak,Rusija,Belorusija,Kazakstan,ocekuje se vrlo brzo prikljucak Ukraine,Srbije i Republike Srpske.Mislim da mnogi ostrasceni i placeni Sorosevi pioni nisu svesni siline i snage ovog projekta.Po genima isti narod,skoro isti jezik,isti mentalitet,mozak,hrabrost pa i ludost su deo velikih vrlina ovog naroda koji je sistematski cepan teritorijalno vec vekovima.Tacno je da Americka privreda slabi a da Kineka jaca.Medjutim,ja tu kao mali privrednik vidim pukotine i kod jednih i kod drugih.Naime,Na zapadu su skoro svi prirodni resursi istroseni,imaju razvijenu industriju ali bez sirovina.Kina sa svojih 1.2 milijarde stanovnika moze mnogo ali svoje proizvode lansiraju i dobro unovcavaju na zapad.Nemaju ni oni bog zna koliko jos sirovina.E tu je sada snaga Rusije i svih Slovena poreklom Srba.Industrija je skor razvaljena,a prirodnih resursa kao nigd na svetu.Dobro utemeljena i ustrojena ta nova unija moze za samo deset godina od iskrenog stvaranja da postane supersila br.1Borbe se upamtite vode samo za blago i plen a ne za neke demokratije kako ovi hazardi laprdaju.To smo nadam se odavno shvatili.Istorija se ponavlja ali se mora vratiti nekoliko milenijuma unazad i stvar se ne samo nazire vec evidentno namece.Srodni narodi ce se u bliskoj buducnosti ujedinjavati jer su shvatili da cepkanjem samo slabe i lak su plen za danasnje NATO koljace i osvajace.Ujedinjene nacije ce se restrukirati i izmaestiti iz Amerike,i bice mnogo objektivnije i jace.Ovo do sada je smejurija od saveta bezbednosti ujedinjenih nacija,priznacete.I na kraju ko bude imao papriku,pravice paprikas,valjda se razumemo.

  10. Avatar

    Samo polako bez ikakve brige nikada amerika nece napasti nikoga ako nema pomoc svojih sluga i ako nije sigurna da ce da pobedi ili unisti celu zemlju drzavu, to su najveci plasljivci na zemaljskoj kugli. Secali se neko kako su svoj spiunski avion koji sleteo u kini vratili u svoju posranu drzavu u delovima i na brodu toliko o americkom herojstvu.

  11. Avatar

    Putin započeo kampanju na motociklu

    Ruski premijer Vladimir Putin započeo je predizbornu kampanju u Novorosijsku gde je u društvu motociklista i ratnih veterana prisustvovao obeležavanju godišnjice oslobođenja ovog grada na Crnom moru od nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu
    Putin je sinoć predvodio kolonu „bajkera“ vozeći svoj „Harli Dejvidson“ na tri točka, dok se u pozadini čula hard rok himna motociklističkog kluba „Noćni vukovi“, a tokom obraćanja on je okupljene nazvao „braćom“, prenose agencije.
    „Želim da vam kažem braćo da je dobro što niste zaboravili heroje iz prošlosti. Momci i devojke, vi ste sjajni. Ne samo da se zabavljate dok vozite vaše motore nego to činite sa patriotizmom“, rekao je Putin koji je bio u društvu veterana Drugog svetskog rata i srpskih boraca iz ratova u bivšoj Jugoslaviji.
    Putinova Jedinstvena Rusija glavni je favorit za pobedu na predstojećim parlamentarnim izborima koji će biti održani 4. decembra.

  12. Avatar

    Pikanterija – Procurio tajni snimak kineskog generala
    Špijunska afera na Jutjubu

    Video-snimak na kome kineski general Džin Jinam govori o osetljivim slučajevima špijunaže u zemlji procurio je na društvenom veb-sajtu Jutjub, što je dovelo u nepriliku inače vrlo tajnovitu kinesku vojsku.
    Na snimku nije jasno gde je general ovo govorio, navodi agencija AP, i dodaje da kinesko ministarstvo odbrane nije odmah odgovorilo na pitanja upućena faksom o tom snimku. Neki od slučajeva koje je general pominjao objavljena su ranije, ali sa šturim detaljima, a drugi su bili do sada tajni.
    Među navedenim slučajevima jeste onaj bivšeg kineskog ambasadora u Južnoj Koreji Lo Bina, koji je osuđen na sedam godina zatvora za korupciju.
    Džin je rekao da je Li uhvaćen kako odaje tajne Južnoj Koreji, čime je kompromitovan kineski položaj u pregovorima o severnokorejskom nuklearnom programu, ali da su ti navodi bili neugodni za objavljivanje, pa je optužen za korupciju.
    – Gde se na svetu dešava da ambasador neke zemlje špijunira za drugu zemlju – zapitao se Džin na tom snimku.
    Slično se postupilo s bivšim šefom kineskog programa za nuklearnu energiju Kang Risinom, koji je prošlog novembra osuđen na doživotni zatvor zbog korupcije.
    …………………………………………………………………………………………………………………
    Tri najveća švedska lista objavila su danas da su uveli mere u cilju sprečavanja komentara na njihovim vebsajtovima jer su se koristili kao platforme za govor mržnje
    Potreba za stišavanjem komentara anonimnih internet korisnika postala je očigledna nakon dvostrukog napada Andersa Beringa Brejvika u kojima je u julu mesecu u Norveškoj ubijeno 77 osoba, izjavio je glavni urednik dnevnika „Aftonbladet“, Jan Helin.
    Ubuduće, ovaj list, kao i tabloid“Ekspresen“ dozvoljavaće samo komentare osoba koje se budu predstavile preko fejsbuka.
    List „Dagens Niheter“ (DN) učinio je nemogućim ostavljanje komentara na njegovom sajtu sve do uvođenja sličnog rešenja polovinom oktobra meseca.
    „Bilo bi idealno da postoje slobodne i otvorene debate, nažalost stvarnost je drugačija jer forume sa komentarima koriste male grupe ljudi za izražavanje, između ostalog, i rasističkih stavova“, kazao je Bjorn Hedensjo koji uređuje vebsajt DN-a.
    Međutim, ova odluka je izazvala negodovanje internet korisnika koji smatraju da svako ima pravo na svoje mišljenje bilo ono komunističko ili nacionalističko.

  13. Avatar

    Kamo lepe srece da se organizuju Srpski makar i tajkuni, pa otkupljuju RSK. Kosmet…privatizuju…
    ………………………………………………………………………………………………………………….
    Kinez hoće da kupi deo Islanda, Islanđani se bune
    Namera kineskog magnata za nekretnine Huanga Nuba da kupi delić teritorije islandske divljine kako bi tamo napravio turistički kompleks pokrenula je na Islandu polemike da Peking na taj način pokušava da stekne strateško uporište u toj severnoatlantskoj evropskoj zemlji

    Huang, predsednik upravnog odbora DŽong Kun grupe, rekao je da želi da izgradi kompleks ekološkog turizma, koji će očuvati prirodnu sredinu i islandsku kulturu.
    On je odbacio kritike na Islandu da bi njegov projekat mogao da bude pokriće za napor kineske vlade da obezbedi sebi mesto u toj maloj ostrvskoj zemlji.
    „Ovo je potpuno privatna investicija“, rekao je Huang na konferenciji za novinare u sedištu svoje kompanije u Pekingu.
    Islandska premijerka Johana Sigurdardotir pozdravila je ove nedelje tu investiciju.
    Ministar unutrašnjih poslova Ogmundur Jonason rekao je da vlada još uvek proverava ekološke i druge aspekte predloženog projekta.
    Island, zemlja od 320.000 ljudi, smatrana je strateški važnom lokacijom između Evrope i SAD tokom hladnog rata.
    Islandska javnost je najpre pozdravila investiciju kineskog biznismena u trenutku dok se zemlja bori da se oporavi od bankovne krize koja ju je dovela skoro do bankrota.
    U međuvremenu je, međutim, promenjeno opšte raspoloženje pošto su se pojavile spekulacije da se možda ne radi o turističkom projektu.
    Jon Torison, islandski arhitetka koji se u prošlosti borio protiv stranog vlasništva nad islandskim resursima, naveo je da Hunagova investicija obuhvata 0,3 odsto islandske teritorije.
    „Šta će to značiti za našu zemlju ako strani faktori dođu i kupe njene ogromne delove? Da li će im takvo vlasništvo omogućiti da pokažu i politički uticaj“, upitao je Torison.
    Huang je pristao da privatnim vlasnicima plati milijardu islandskih kruna (8,8 miliona dolara) za deo od 300 kvadratnih kilometara na severoistoku zemlje. Deo pomenute teritorije pripada i vladi.
    Huang, koji se u slobodno vreme bavi planinarenjem i bio je na Severnom i Južnom polu, rekao je da planira da islandski turistički projekat bude deo ekskluzivnih ekoloških odmarališta u Kini, SAD i drugde.
    „Priroda (na Islandu) je veoma lepa“, rekao je Huang i opovrgao tvrdnje da je njegov projekat pokriće za nameru kineske vlade da dođe u posed obližnje luke.
    „Kada bi bila umešana politika ili nešto drugo osim turizma, ja ne bih išao tamo“, rekao je kineski biznismen.

  14. Avatar

    Sirija i Iran su sljedeći,možda Pakistan?Ma da je Iran rupa bez dna,ali isto tako veoma povoljna u energetskome smislu.

    Dakle recite vi što god želite,ali jedna jedina solucija je globalni(veliki)rat,koji će Amerikance izvući iz govana i restartati vanjske dugove.Izbriši cijelu Kinu sa lica zemlje i počni ispočetka.I da, Jugoslavija kao zemlja od cca 24 milijuna stanovnika (k’o i Irak, s kojim je, btw, Juga bila u odličnim odnosima, k’o i s Libijom, uostalom) je prošla isti proces, samo, kod nas su imali minimalne troškove (nešto su Srbe srokali tek tol’ko da pokažu da mogu, k’o da bi Rusi intervenirali za Srbiju, je, mo’š misliti), mi smo se sami među sobom pobili, i sad prodajemo sve šta se prodati može, uništili smo sve od industrije šta se uništiti može, pokrali nas naši kriminalci, dužni smo do grla, postajemo moderna kolonija. Na isti način prolazi i Libija, sad kad počne otimačina ‘nove vlasti’, Gaddafi je mala beba za ove koji dolaze. To ne piše u ekonomskim bilancama, oni to ne vide, oni samo zbrajaju i oduzimaju.
    Ja sam Bosanac i kad sam na Jadranu pišam u Jadransko more. Pozdrav iz Makarske za onog novinara i divnog čovjeka što je primijetio tu činjenicu – vrlo oštroumno. Ne razbijaju Amerikanci svoje prozore, nego tuđe, i onda ulaze u kuću i kradu tvoje stvari, i prodaju ti prozor, i pošalju svoje majstore k tebi, a ti baš htio kupiti kineske prozore, i pozvati kineske majstore, baš njima za inat, nisi htio imati posla sa smrdljivim Amerima (molim da se ova alegorija ne shvati doslovno, jer s ekonomistima nikad ne znaš, nemaju baš preširoko gledanje na stvari)…

    Dobrodošli u globalni kapitalizam, ‘društvo’ u cjelini ne postoji, postoje konkurentna društva, ‘staklari’, i nije samo jedan staklar, a tko neće imati posla s ‘američkim staklarom’, razbiju mu prozore, i uzmu mu kuću, ‘američki staklar’ je opak, i baš ga briga za ‘kineskog staklara’ ili ‘ruskog staklara’ ili ‘wannabe neovisnog arapskog staklara’ (upravo razbijaju jednog), sebičan tip u pm…

  15. Avatar

    Partijski list Jenmin Jibao se osvrnuo na uticaj koji bi SAD, evropske sile i NATO mogli da traže u Libiji poslije rata.

    Komentar se pojavio istog dana kada se lideri zapadnih zemalja sastaju u Parizu kako bi razgovarali o budućnosti te sjeveroafričke zemlje.

    Pitanje uloge Ujedinjenih nacija moglo bi se postaviti na sastanku „Prijatelja Libije“ na kome će biti francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, britanski premijer David Cameron i drugi svjetski lideri. Kina je poslala relativno nižeg predstavnika, zamjenika ministra vanjskih poslova Jai Dyuna da prisustvuje kao posmatrač.

    „Kao stalna članica Vijeća sigurnosti, Kina ima puno razloga da naglasi vodeću ulogu UN-a“, navodi se u komentaru lista koji upozorava da Irak, Afganistan, kao i Libija, pokazuju šta sve može da krene loše ukoliko UN ne budu najviše tijelo koje će da usmjerava međunarodno učešće u poslijeratnoj obnovi.

    „Treba pogledati unazad na ova tri lokalna rata od početka ovog vijeka i lako će se vidjeti šablon: UN se brzo angažuju u ranoj fazi, ali kako se stvari razvijaju Sjedinjene Države i NATO saveznici izbijaju u prvi plan i polako istiskuju UN“, navodi list.

    Ponavljanje tog šablona moglo bi nauditi narodu Libije, kao i kineskim interesima, piše Jenmin Jibao.

    „Naglašavajući vodeću ulogu Ujedinjenih nacija u libijskim poslovima štiti se pravičnost u rekonstrukciji zemlje“, navodi se u tekstu i ukazuje na kineske investicije u oblasti telekomunikacija i građevinarstvu.

    „Kina je spremna da igra aktivnu ulogu u obnovi Libije i posvetit će dužnu pažnju svojim legitimnim interesima u Libiji“, navodi se u komentaru koji pojačava nedavne izjave kineskih zvaničnika koji su se pridružili Rusiji i Brazilu u zahtijevima da UN budu vodeće u Libiji.

    Libijske privremene vlasti obećale su nagrade za one koji su imali vodeću ulogu u podršci pobunjenicima protiv Gadafijevog režima, a to je izazvalo zabrinutost da bi Kina mogla da bude u nemilosti poslije rata.

    Pad Gadafijevog režima ostavlja Kinu u slabijoj poziciji jer je Peking bio uzdržan prilikom donošenja rezolucije kojom se dozvoljava upotreba sile i bio kritičan prema zračnoj kampanji NATO-a kojom su podržavani pobunjenici u Libiji.

    Kina se uzdržala i od osuda Gadafija, rekavši da poštuje pravo libijskog naroda da izabere svoju budućnost, ali je postepeno uspostavljala diplomatske kontakte s pobunjeničkim Prelaznim nacionalnim vijećem.
    Peking je bio jedan od većih libijskih ekonomskih partnera i evakuisao je oko 35.000 svojih radnika iz te zemlje početkom rata.

    Ukupno 26 kineskih kompanija učestvovalo je u poslovima vrijednim 20 milijardi dolara u Libiji, uglavnom u stambenoj i izgradnji željezničkih pruga, naftovoda i telekomunikacijama. Mnogi od tih poslova su napola završeni i te firme su, kako se vjeruje, pretrpile velike gubitke u opremi i materijalima.

  16. Avatar

    Obrt – CIA i MI6 uhapsili Gadafijevog protivnika 2004. godine
    Komandant pobunjenika traži izvinjenje SAD i Britanije

    Libijski pobunjenički komandant Abdel Hakim Belhaj juče je zatražio izvinjenje od Velike Britanije i SAD nakon što je iz zaplenjenih poverljivih dokumenata otkrio da su obe zemlje učestvovale u akciji njegovog pritvaranja i mučenja 2004. godine.
    Traži pravdu … Abdel Hakim Belhaj proveo u zatvoru sedam godina

    Dokumenta otkrivena u arhivama obaveštajne službe Moamera el Gadafija ukazuju na to da je CIA uhvatila Belhaja u Bangkoku 2004. i prisilno ga vratila u Libiju, u kojoj se borio protiv Gadafijevog režima. Tada je na sedam godina pritvoren u ozloglašeni zatvor Abu Selim u Tripoliju, gde su ga ispitivali britanski obaveštajci iz MI6.

    – Ono što mi se dogodilo bilo je nezakonito i zaslužuje izvinjenje – istakao je Belhaj, sada vojni zapovednik u Tripoliju, koji je dodao i da razmatra da tuži i američku i britansku vladu.

    – Ubrizgali su mi nešto, visio sam sa zida zakačen rukama i nogama i stavili su me u kontejner sa ledom – ispričao je Belhaj prisećajući se tog vremena u zatvoru gde su ga redovno mučili i nije mu bilo dozvoljeno da spava.
    Kina nudila oružje Gadafiju?

    Kina je, bez obzira na zabranu UN, ponudila svoje oružje Muameru el Gadafiju, piše kanadski dnevnik „Gloub end mejl“. U tajnim pregovorima u Pekingu tokom jula dogovorene su isporuke kineskog oružja Libiji, preko Alžira i Južne Afrike. Pozivajući se na tajna dokumenta, dnevnik navodi da su kineske državne kompanije bile spremne da prodaju oružje i municiju u vrednosti od 200 miliona dolara Gadafiju. S druge strane, Kina navodi da nije snabdevala Libiju oružjem, iako je režim Muamera el Gadafija kontaktirao neka kineska preduzeća.

    U međuvremenu, borbe u Libiji i dalje traju. Bitka za jedno od tri poslednja uporišta pro-Gadafijevih snaga, grad Bani Valid, još se vodi, nakon što su propali pregovori o mirnoj predaji. Prema navodima medija, tri Gadafijeva sina Mutasim, Saif al Islam i Saadi napustili su taj grad.

    Takođe, u javnost su ponovo dospele informacije o pogibiji Gadafijevog sina Hamisa. Nacionalni prelazni savet Libije tvrdi da je on ubijen u blizini Tripolija i sahranjen u blizini grada Bani Valid. Hamis Gadafi je komandant elitne brigade libijskih specijalnih jedinica, koje su imale važnu ulogu u izvođenju operacija protiv pobunjenika. Ovo je već peti put da se u medijima pronosi vest o njegovoj smrti.

    Pobunjenici i dalje traže Gadafija, a sve su skloniji da misle da je bivši vođa napustio zemlju.

  17. Avatar

    Komnentator ovog veoma zanimljivog clanka vec predvidja sukob civilizacija ili Armagedon( III Svetski rat) koji bi unustio civilizaciju kakvu poznajemo.Za koga treba to da krivimo?Pogledajmo odnos snaga danas u svetu i dogadjaje.Raspadom Varsavskog pakta i gluposcu pijanog Jelcina, razbijena je bipolarnost u svetu, i CIO-ovski Bus je megalomanski krenuo u osvajanje sveta( naravno preko svog mladolikog sina i bledolikog Bilija Klintona).Oni su se zaneli i zasenili svojom mkoci i lukavstvima, i naravno silnom soldateskom i kao Rimljani osvajaju svet.Sada kada se javlja realna opasnost od Rusa i Kineza svet strahuje od unistenja.Unistenje je moguce i stvarno, ali da li se moze i izbeci?Moze, ali tesko.Zasto?Zato sto americkoj supersili izmicu resursi( nafta i dragulji da popravi bilans)pa poteze topuzinom.Topuzina jeste iz raja izasla ali tesko moze da resi svetske probleme.Resenje je u razvijanju ekonomija na takmicarskoj osnovi i radu i saradnji.Kradjom, ratovima i pljackama je to takodje moguce postici ali se javljaju otpori koji ce dovesti do unistenja i nas, nase dece i buducih generacija.Inspiratori tih pohoda se nadaju da ce opstati i nastaviti zivot posle nas?Moguce- u specijalnim bunkerima u kojim ne opstaje vegetacija vec krilate bubasvabe, i konzervisana hrana, svet u kome nema ljudi -prijatelja i pokojnika, vec jedno opste mrtvilo i praznina.Cemu onda tolika trka i pljacka?Konacno, ipak smo ljudio od krvi i mesa i samo ovde smo gosti za neko vreme.Posle toga palicu predajemo nasoj deci i unucicima.Opustite se i budite ljudi, o vi sto zelite krv i smrt miliona nevin ih zrtava!

  18. Avatar

    Gluposcu Vuka Draskovica i njemu slicnih,*patriota* u krilu okupatpra i idiota, ne seri se odbrambeni prste, popu varsavskog pakta.

  19. Avatar

    PRICAJTE vi STA hocete ALi AKO izbije rAT kine PROTIV sad SVAKAKO ce KINA pobjediti kina IMA bolje I jace VOJNO naoruzanje POZDRAV!!!!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *