Pakleno ogledalo

Piše Milorad Vučelić

Pokazalo se da je crnogorski režim u pravu kada tvrdi da je politička opozicija u Crnoj Gori pod uticajem režima u Beogradu. Dokaz za to su „pobedonosni“ pregovori o  upotrebi srpskog jezika i izbornom zakonu crnogorske opozicije sa vladajućim režimom u Montenegru, posle kojih je lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić egzaltirano uzviknuo „Nijesam vjerovao da ovo možemo dobiti“! (Pročitati tekst Miroslava Stojanovića „Jezik većine kao manjinski jezik“ u ovom broju „Pečata“).
Pod snažnim uticajem Beograda, predstavnici crnogorske političke opozicije onda kada ne dobiju ništa, kada ih prevedu žedne preko vode, i kada jadno kapituliraju, smatraju da su dobili isuviše ili izvojevali pobedu. Svetli uzor im je beogradski kapitulantski nenarodni režim koji je patentirao politiku po kojoj se svaki bedni poraz i banalna izdaja lažima pokušava pretvoriti u uspeh. Što niže padaju, uspeh je sve veći.
Baš kao i beogradski političari, puni su neke EU „avetne visine“ bez alternative. Iz tih „avetnih visina“ ne vidi se Njegoševa otadžbina. Najodgovorniji su prema Evropskoj uniji. Probleme imaju baš kao i beogradske režimlije, samo sa Srbima. Muke sa srpskim narodom su im zajedničke i istovetne. S tom razlikom što neke od crnogorskih opozicionih partija imaju problema i sa pobunjenim članstvom, i sa organima svoje stranke. U Srbiji toga nema.
U Srbiji se ukupan politički život, u najvećoj mogućoj meri, toliko odnarodio, da se svaka odgovorna nacionalna ili državna inicijativa, borba za opstanak srpskog naroda na Kosmetu, ili pozivanje na Ustav, proglašava kriminalom ili direktnim udarom „na naš državni interes“. Najjasnije to pokazuju sramne optužbe protiv Marka Jakšića i Milana Ivanovića.
Nepunih deset odsto građana organizovanih u političke partije, u najdirektnijem su sukobu sa životnim interesima naroda i države. Retki časni izuzeci samo potvrđuju svu težinu ove istine. Stvoren je sistem bezočne bahatosti vlasti, služenju stranim interesima, laži i korupcije, bez presedana u istoriji.
Vlast u Srbiji nije izabrana, ona je 2008. godine dovedena na vlast. Za današnju vlast narod nije glasao i ona počiva na krivičnom delu političkog falsifikata ravnom najgrubljoj izbornoj krađi. Ona je odista potpuno nelegitimna i sve bi se njene važne odluke u godinama koje slede mogle poništiti, a oni koji su ih doneli mogli bi biti legalno pozvani na odgovornost. Ni sva opozicija, koja je posle uspostavljanja ove vlasti stvorena, nije na izborima nastala, te ni sama nema potrebnu legitimnost, pa je i stoga lišena verodostojnosti. Režimska oktroisanja, rejtinzi i istraživanja ne mogu zameniti izbore.
Pitanje verodostojnosti opozicije mora se tek u svoj oštrini postaviti. Ako srpska politička opozicija zastupa potpuno istu evrounijatsku ideologiju kao režim, onda se dobro moramo zapitati da li se tu uopšte radi o opoziciji i alternativi ili je samo reč o pukoj konkurenciji, ko će bolje i brže trčati na pogrešnom i pogubnom putu. Naročito je opasno i po srpski narod pogubno da dođe do udružene energije, u suštini istih stranka sa različitim nazivima i imenima lidera. Neće tu u zamućivanju pomoći nikakve istorijske analogije sa, neka nam bude oprošteno, De Golom ili Petenom, Alžirom i Kosovom, Karađorđem ili Milošem. Ako ima mesta bilo kakvim paralelama i poređenjima iz prošlosti, onda samo može biti reči o karikaturalnim oblicima Nedićevog režima ili akcijama „žutih trojki“. (Pročitati intervju sa Milanom Ivanovićem „Žuta trojka nas je izdala i prodala“, u ovom broju „Pečata“). Oni su već pred našim očima, i pokušavaju da se sakriju banalnim dosetkama i neotesanim cinizmom.
Ovo je, kao što je svakom normalnom poznato, gola istina. Ta istina nam može poslužiti i kao izgovor, i kao uteha. Možemo se vajkati time da sva brojna nepočinstva i zlodela današnjih vlasti u izdaji srpskih nacionalnih i državnih interesa i prženju ekonomije ne bi bila moguća da se srpski narod stvarno nešto pitao i da je njegova izborna volja bila odlučujuća i poštovana. Tako se, možda, možemo samozavaravati da smo bolji nego što jesmo.
Ali tom samozavaravanju mora doći kraj. Narod mora stati pred to pakleno ogledalo i shvatiti da se u njemu odražava nakazno lice ove vlasti, satkanoj od najtežih laži i obmana i nepovratnih državnih šteta. I da je to danas i njegovo lice. Ako nije zadovoljan time što vidi ne treba da razbija, niti to može, ogledalo istorije, nego da svim sredstvima promeni vlast koja se ogleda u njemu. Tek tada će videti svoje pravo lice, onakvo kakvo je, bez pompe i laži koje su danas okovale Srbiju.
Sva današnja pametna kritika, argumenti, sve analize, istorijski i geopolitički uvidi, kritičke literarizacije u odsustvu akcije – samo su ulepšavanje, učitavanje viška smisla i značenja u jedan, po Srbiju aktuelno i istorijski katastrofalan režim. I ne naročito bolje opozicije.
Srbija je trenutno bez presedana. To je jedina zemlja u kojoj je nemoguće otkrivati laži režima i gde je svako istraživanje izlišno. Ovo je zemlja u kojoj se političari javno hvale i ponose zato što lažu i to, sa retkim izuzecima, svi odreda. Jedino što bi oni stvarno zasluživali, jeste to da im se kaže – „Sram vas i stid bilo“.
Ali to se može reći samo onima koji znaju za stid i sram. Zato ostajemo, kao i do sada, u granicama političke korektnosti.

18 коментара

  1. Чувајмо Светосавље,
    јер ако заборавимо своју прошлост,
    нестаћемо као народ
    на то нас обавезују наши свети преци:
    Свети Сава и сви Немањићи,
    свети Лазаревићи,Бранковићи,
    Карађорђевићи,Обреновићи,и
    Плава гробница,
    и свети Јасеновачки и Братуначки мученици,
    и сви Српски мученици који пострадаше
    од Косова до данашњих дана
    бранећи крст часни и слободу златну.
    Чувајмо православље љубимо српство !

    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  2. Цмок Торонто

    10 година робије за Председника и целу Владу, пута три године што су на власти, је мало али веома реално за једну политичку коректност.
    Неко у некој Академији,кажу у Верони,спремају све доказне материјале.
    Један мали *универзитет* близу Вашингтона ради исто.
    Армани кравате као и Гучи ципеле мало стежу…
    Тужно али праведно је да одговарају за своја дела….
    Неко у *стандарду* им је понудио спас душе…
    Мало касно али…Нека буде што бити не може…

  3. Љубомор

    Броз је себе промовисао у Светског лидера. Тадић, испао из оног најнижег дела Брозовог шињела (што се вукао по земљи), уображава, промовише се у регионалног лидерта. Изгледа да свако ко тлачи и манипулише са Србима има шансе да оде у неког лидера ширег значаја.
    Тадић је Србе у Србији већ расцепкао (предао их западним газдама – демофашистима. Босанске Србе и Додика гура у руке османлија, а како се види и монтенегијске Србе ставља на рабош и почиње да их подвалама кроти како би их превео у Папине Унијате.
    Еј, браћо српски гариби (пролетери) шћућурите се (уједините се)!
    САЧУВАЈ НАС БОЖЕ КУГЕ, ХРВАТА И БОРИСА ТАДИЋА.

  4. Broz nije sebe promovisao u Svetskog lidera, on je to i bio. Nasao je svoje mesto, i cusnuo u svet ne tako veliku drzavu SFRJ. Takav kakav je, dobar i los, vise dobar nego los, ostavio je nekakvog traga i *crkavicu*, one neunistene delove da moze da se zivi, makar bila u pitanju i manjina stanovnika u prostoru za 22.000.000 stanovnika. Jedan, od mogucih dokaza je i *manjak gariba*,na koje se pozivaju slebdenici *starog kova*, saniran je veliki broj stanovnika, koji nisu imali nista, *osim sebe i svoga rada-proleteri*. Budimo nemilosrdni prema prekrsiocima ustava, teritorijalne celovitosti, suvereniteta i nezavisnosti, naravno, za pocetak na izborima.

  5. Dva miliona Srba u regionu trpi teror

    Tragično – Status pripadnika srpskog naroda u većini susednih država je tragično loš, a najgore je u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji. Srbi nemaju ni osnovna prava, mogućnost školovanja na svom jeziku, a zbog sve većih pritisaka preti im asimilacija

  6. Svaka cast Vucelicu na komentaru,onima koji ne pasu ovo je dovoljno i sasvim razumljivo!!Na kraju komentara stoji “za one koji znaju sta je stid i sram,a da nasa “vlast”ima i blizu predstavu o tome sta je stid i sram mi ne bi tada,sada,i u buduce tupili zube oko toga!!Svaka,SVAKA,iole normalna nacija se trudi da napravi sto vecu i jedinstvenu drzavu ovi nasi nesrecnici se iz petnih zila trude da naprave sto manju,manje,drzavu i da je podoje nejedinstvom kao rak ranom ,filovanu strahom od srpstva jer tako ponajbolje manipulisu sa narodom!! Evropi ne bih zamerio nista,jer oni samo koriste u svom interesu situaciju na Balkanu!!Nama niko nije kriv sto smo,degradirani verski,nacionalno,moralno,i takvo nam je pola nacije!! Dao Bog da nisam u pravu,jer ako nisam u pravu i ne budem bio onda nikoga nece ni da boli ni da kosta!! Ali ako sam u ……..,bolje i da ne pomisljam!!

  7. verni sam citalac pecata,ali kao sto ovaj uvodnik kaze,cak i pametna kritika ne moze promeniti trenutno stanje.pecat je nas najbolji nedeljnik i pitam se kako ga nisu zabranili vec kao sto zabranise atlantis na radio beogradu.vucela nemoj vise da ih kritikujes vreme je za akciju! jer sve kritike pa bile one i ovako dubokoumne i zasnovane na istini mogu samo posluziti EUkratiji da nas i dalje vuce za nos.vreme je da svaki gradjanin a pogotovo srbin pogleda sebe u lice i kaze ono isto sto je rekao decak sa severa Kosmeta:NAMA NE TREBA NOVO ODELO NITI SKUPOCENE STVARI,NAMA TREBA MIR I SLOBODA! i ZATO SVI ZAJEDNO DA SRUSIMO TIRANINA DA STVORIMO DOSTOJANSTVO,OCUVAMO MIR I ZASLUZIMO SLOBODU! AMIN BOZE DAJ!

  8. Gospodin Vučelić bez ikakve sumnje ima sadržajan kritički pogled na našu realnost, kao i njegovi saradnici, u britkim tekstovima koji krase stranice Pečata. Ali realnost je i da
    smo ovakvu vlast i zaslužili. Momci razdelili u krugu dvojke Montgomerijevih 100 miliona
    dolara, nalagali o Miloševiću po ceni da ukorene misao o srbima kao zločincima, rasproda-
    li imovinu koje su generacije sticale za sitne pare, stalno produkuju bogataše sa dobro plaćenim nepostojećim mestima po ceni da zažmure što im se srednji sloj seli prema kon- tejnerima, rade bez ikakve odgovornosti jer još niko nije podneo ostavku zbog promašaja
    kao naprimer u reformi pravosuđa gde su prema sudijama iskoristili Staljinov metod itd.
    Ono što je jasno, opozicija zna sve o vlasti, a vlast o opoziciji pa se zbog toga ne su-
    kobljavaju. Kada bi jedni o drugima počeli da govore istinu zasigurno bi morali izgraditi
    novi zatvor. Njihova ljubav prema neoliberalizmu je toliko slepa da ne vide kako takav sistem nigde u svetu ne funkcioniše, a prenormiranje ide do nivoa da će postojati zakon-
    ski član koji će regulisati kojom nogom čovek mora zakoračiti ako izlazi iz državne us- tanove. Oni u stvari grade feudalizam obzirom da javne ustanove ne služe narodu već njima da kontrolišu i cede taj narod, a sloboda na tržištu je prepuštena ljudima da se pokradu
    međusobno jer samo tako se funkcioniše u svetu koji ukida tradicionalne moralne norme.
    Bestidno se prikazuje porast prosečne plate bez objašnjenja da je cena toga porast ne- zaposlenosti. Prikazuju se novi bogataši, ali ne i kako izrabljuju slabo plaćene radnike
    koji i na to moraju pristati jer nema ko da ih zaštiti. U svemu tome postaje čudno da reformisani SPS, koji je zapravo deformisan jer nema jasnu ideologiju a suštinske princi-
    pe je odavno napustio, deluje kao najiskrenija partija.

  9. pozajmljen komentar,

    Kišobrani bez pokrića

    I tako, dok su nama Turci i Albanci prodavali sladoled, dok je čista zarada na zamrznutu tečnu vodu sa bakterijama bila i ostala 90% od prodajne cene, saznao sam da Francuzi svake godine progutaju samo 6 Kg sladoleda, dok obezniji Amerikanci jedu i do 20 Kg godišnje taj isti sladoled štetan po zdravlju.
    ’64. godine Francuzi prodavahu i natrule kišobrane bez pokrića, (The umbrellas of Cherbourg) su dokaz.
    ’73. godine Tante Güsti iz Nürnberga mi je pričala koliko je obožavala Adolfa i moj drugar Antoine mi se malo godina kasnije hvalio da je njegov plafonski luster u salonu bio (made in Germany) od kože Jevreja.
    I…, pre dva dana sam slučajno ugledao da se maline srpskih proizvođača na evropskom tržištu prodaju po ceni od 18 evra kilogram u barkicama od 250 grama, ja, žestoki kritičar protesta i barikada proizvođača malina iz Arilja, ustanovio sam da ljudsko biće sve manje ili gotovo ništa ne vredi.

  10. гаврило

    „Čujte Srbi, čuvajte se sebe! Hrabri ste, ponosni, samilosni, bistri, ali niste previše radni i veliki ste ljubitelji vođa, sebičnih i podmitljivih političara koji će vam, ako dozvolite da vaša lepa duša propadne u tom đubretu, iskvariti zemlju“, poručio nam je Arčibald Rajs.

  11. Pecat je jedini list gde se Srbin oseca srbinom!! Dupolizci zvani Blic,Politika,Vecernje Novosti i svi ostali poltroni,kukavice,prodane duse,ulizice,nikogovici,da ima zakona pravog trebalo bi ih zabraniti!Truju nam omladinu! Sa nadom u Boga da ce doci i taj dan da i sa njima raskrstimo!Isto tako i TV programi,bolest u najgorem obliku za nasu omladinu i za istinu koju pokusavaju da ubiju!

  12. Vlast u Crnoj Gori ima fobiju od Srbije

    Kako kao ministar prosvete i čovek koji je rođen u Crnoj Gori doživljavate raspravu o sudbini srpskog jezika u toj državi?

    – Crna Gora radi sve one stvari koje rade države koje žele što više da istaknu svoju nezavisnost i neku posebnost, poput crkve ili jezika, s čim se apsolutno ne slažem. Nije normalno da se srpski jezik kojim govori većina građana Crne Gore protera iz obrazovnog sistema i iz institucija. I to govori o jednoj vrsti fobije i straha od Srbije koji postoji kod dela vlasti u Crnoj Gori.

    Verovatno ste razočarani što su iz školskih udžbenika u Crnoj Gori „proterani” veliki srpki pisci?

    – To je nerazuman i nepotreban potez. Ne mogu da shvatim da se ljudi iz srpske ili crnogorske akademije nauka, koji su se izjasnili kao Srbi ili su živeli u Srbiji sklone iz nastavnih planova i programa. Nažalost, to je politika, s kojom očigledno još uvek nema snage da se prekine.

  13. Braćo. Ja predlažem da se samo trba strpiti i doćiće bolji dani. Imperija “R&R” Rotšildi i Rokfeleri vladari sveta Royal tribun su bankrot. Nakon 500 godina pljačke i ubijanja imperija se iznutra urušila došao im je kraj, a sa njima padaju sve njihove tajne organizacije:masoni, jezuiti, bilden bergovi itd..,i javne organizacije:zemaljski pakao NATO, UN, USA. EU itd..,

  14. Desiće se da će svim predsednicima tri partije koje imaju srpsku orijentaciju uzeti crnogorsko državljanstvo pod izgovorom poštovanja zakona

    Ranko Kadić, lider Demokratske srpske stranke Crne Gore, zatražio je srpsko državljanstvo uprkos tome što mu je poznato šta se dogodilo Predragu Popoviću, predsedniku crnogorske Narodne stranke. Tvrdi da je to učinio u znak solidarnosti sa kolegom Popovićem, kao i u znak ohrabrenja građanima Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi pred početak popisa stanovništva.

    Zašto ste odlučili da zatražite srpsko državljanstvo ako znate šta može da vam se dogodi?
    Učinio sam to u znak protesta zbog diskriminatorskog Zakona o državljanstvu u Crnoj Gori, kao i u znak solidarnosti sa Predragom Popovićem. Svima je jasno da je njemu oduzeto državljanstvo uoči početka popisa stanovništva, čime je vlast želela da Srbima pošalje poruku da paze kako će se prilikom popisa izjašnjavati. Da bih razbio strah kod ljudi, odlučio sam da zatražim prijem u državljanstvo Republike Srbije. Smatram da je normalno da, ako već želimo da na nešto skrenemo pažnju, to najpre učine čelni ljudi stranaka.

    Uskoro ćete možda i vi ostati bez državljanstva Crne Gore?
    RANKO KADIĆ, PREDSEDNIK DEMOKRATSKE SRPSKE STRANKE CRNE GOREPostoji mogućnost da mi se oduzme državljanstvo na dva načina. Jedan je da Vlada Srbije, odnosno MUP, pošalje dokument da sam postao državljanin Srbije, ali to ne sme zbog Zakona o tajnosti podataka. Drugi način je da probaju na silu da mi oduzmu pasoš, odnosno da im ja pošaljem dokument, kao što je Predrag Popović to uradio pre dve godine, čime bih pokazao svu apsurdnost tog zakona. Zakon o državljanstvu je do te mere diskriminatorski da svi mogu da imaju dvojno državljanstvo osim Srba.

    Ko su to svi?
    Hrvati. Tvrdim da svaki Hrvat u Crnoj Gori ima državljanstvo i Crne Gore i Hrvatske. Svi Bosanci imaju i jedno i drugo državljanstvo.

    Između tih država i Crne Gore ne postoji ugovor o dvojnom državljanstvu?
    Nije reč o ugovorima, već o crnogorskom zakonu koji glasi da „svi koji su imali crnogorsko državljanstvo do momenta sticanja nezavisnosti, mogu da zadrže i crnogorsko i drugo državljanstvo“. Građani Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi živeli su sa ostalima u zajedničkoj državi koja je nestala. Taj problem jedino može da se reši ugovorom o dvojnom državljanstvu. Oko 23.000 ljudi koji su upisani u biračke spiskove, a koji su građani Crne Gore, sutra će izgubiti to pravo jer su i državljani Srbije. Oni imaju dokumenta koja im ističu krajem maja.

    PATRIJARHOVO UPUTSTVO
    Povodom popisa stanovništa u regionu, patrijarh srpski Irinej pozvao je Srbe da se bez straha i slobodno odazovu popisu i izjasne kao Srbi pravoslavne vere. Patrijarh je podsetio vernike da se popis stanovništva pominje i u Svetom pismu. ”Odazivajući se na ovaj popis stanovništva, mi verujući izvršavamo zapovest Hristovu da caru dajemo carevo, a Božije Bogu. Time pokazujemo da poštujemo zakone države u kojoj živimo, ali da prvenstveno brinemo o spasenju svoje duše, živeći u ljubavi prema Bogu i bližnjima”, istakao je patrijarh Irinej. Podsetio je i na to da se odazivanjem na popis ostvaruju osnovna ljudska prava i slobode, odnosno da se i na taj način čuva verski, kulturni i nacionalni identitet garantovan i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Zašto mislite da je oduzimanje državljanstva u funkciji popisa stanovništva?
    Crnogorska vlast ima projekat da mora da bude 51 posto Crnogoraca, a videli su da taj projekat ne prolazi.

    Da li vi sada, kada ostanete bez crnogorskog državljanstva, možete da nastavite da se bavite politikom jer postajete stranci u Crnoj Gori?
    Kad se to desi mi nemamo pravo ni da biramo, a kamoli da se bavimo politikom. E to je naša poruka, da vlast hoće da eliminiše predstavnike Srba iz javnog i političkog života. Postoje tri partije u Crnoj Gori koje imaju srpsku orijentaciju. Desiće se da će svim predsednicima tih partija uzeti crnogorsko državljanstvo pod izgovorom poštovanja zakona. Ja imam odgovor – svi politički progoni, uglavnom, dešavali su se u skladu sa zakonom, jer su oni koji su progonili zapravo donosili zakone. Setimo se Jevreja, Rusa iz Staljinovog doba, Golog otoka.

    Šta možete da postignete dobijanjem srpskog državljanstva?
    Možemo da zatalasamo javnost. Osim toga, mislim da će se oduzimanjem državljanstva stvoriti kontraefekat umesto zaplašivanja pred izjašnjavanje. Mislim da će se ljudi homogenizovati. Oni koji su se kolebali i imali problem dualizma, Srbin ili Crnogorac, više ga neće imati. Nadam se u Boga i u srpski inat.

    Očekujete li neku podršku iz Srbije?
    Ne. Bolje da nas niko ne brani i da se ne ponavlja nešto poput Strategije o dijaspori koja je konstatovala konstitutivnost srpskog naroda, a to je nešto što je poznato, jer su Srbi stvorili Crnu Goru. U Crnoj Gori se vodi antisrpska histerija koju sprovodi Ranko Krivokapić, a iza nje suštinski stoji Milo Đukanović. Jedno da vam kažem, broj stanovnika koji se na ovom popisu izjasni kao srpski živalj biće zacementiran za vjeki vjekova.

  15. Intervju: AKADEMIK LJUBOMIR TADIC: Stranacki sporovi ugrozavaju Srbiju
    Dnevnik, 11. decembar 2005.

    – Kohabitacija predsednika i premijera Srbije mora biti nastavljena, pre svega zbog Kosova i Metohije, a stranacke stvari moraju biti stavljene u stranu u interesu drzave i njenog opstanka. Boris Tadic i Vojislav Kostunica vec su nastavili saradnju organizovavsi pregovaracki tim, jer se drzava ne sme zanemariti i dovoditi u pitanje zbog stranackih sporova.
    Njihova saradnja bice nastavljena kroz sva pitanja koja su otvorena pred Srbijom
    -izjavio je za “Dnevnik” akademik Ljubomir Tadic, otac predsednika Srbije.

    l Da li je dobar plan za juznu pokrajinu s kojim drzava ulazi u pregovaracki proces “vise od autonomije, manje od nezavisnosti”?
    – To je jedino sto danas moze da se kaze da je realno, ako Albanci uopste zele da pregovaraju i odustanu od unapred zauzetog stava o nezavisnom Kosovu. Bio bi to strasan presedan kada bi se preko SB UN organizovalo nezavisno Kosovo. Mozda ono sto se eufemisticki zove medjunarodna zajednica, a u stvari su velike sile, misli da nece dovesti u pitanje polozaj Baskije u Spaniji, Korzike u Francuskoj, Severne Irske u Velikoj Britaniji ili Flamanaca i Valonaca u Belgiji. Da li oni misle da ih mogu lako pacifizirati, a za Balkan primeniti nastroziji kriterijum, koji bi bio vise kaznjavanje, nego trajno resenje? Ako nema moralnog resenja, svaka rana ce se otvoriti kad tad, jos zesce.

    lA formiranje dva entiteta, srpskog i albanskog?
    – To je najbolje i najoptimalnije resenje, jer se mora voditi racuna o ostalom srpskom i nealbanskom stanovnistvu, kao i onima koji zele da se vrate, da dobiju politicku i ljudsku sigurnost, a da pritom i Albanci ostvare svoja prava koja im pripadaju kao vecinskom narodu na Kosovu i Metohiji. To je put da se ne uvede princip diskriminacije ni za jednu stranu, ali i ne menjaju granice. U protivnom bi bila katastrofalno narusena bezbednost i stabilnost regiona.

    l U ovim bitnim momentima za Srbiju DS se odlucila na bojkot Skupstine Srbije. Podrzavate li Vi takvu odluku?
    – Moram da priznam da mi nije potpuno jasna pozadina toga cina. Krivo mi je sto se u ovim trenucima pribegava takvom resenju i nisam siguran da je bojkot ispravno resenje. Pritom ne mogu da kazem ni da je prisustvo u Skupstini bolje, jer je bilo niz zloupotreba, sudovi se ne oglasavaju, narod je zahvatila politicka letargija i sve je zapravo poremeceno na politickoj sceni.

    Vlada spremna da isporuci Mladica

    l Kako komentarisete hapsenje haskog begunca Ante Gotovine?
    – Ono je u Hrvatskoj izazvalo reakcije proustaskih elemenata koji su na njegovoj strani, ali i naroda koji misli da je on heroj, a ne ratni zlocinac, kao sto i dobar deo kod nas to isto misli o Ratku Mladicu i Radovanu Karadzicu. Sa hapsenjem Gotovine ce pritisak medjunarodne zajednice na Srbiju biti jos veci, ako moze da bude veci. Ne znam sta da se radi ako Mladic i Karadzic nisu u Srbiji ili Bosni.

    l A da li bi Vlada Srbije da zna gde je Mladic bila spremna da ga isporuci Hagu?
    – Verujem da bi ga izrucili. Drugog izlaza ni nema, jer je pritisak strasan.

    l Analiticari procenjuju da demokratama zbog tog poteza pada rejting, vise DS-u, manje predsedniku Tadicu?
    – Podizanje i opadanje rejtinga je promenjljiva stvar i zavisi od trenutnih utisaka javnosti. Ako rejting i opada, DS ce ga vratiti ako ima jasnu, cvrstu i, sto bi se reklo modernim jezikom, transparentnu politiku. Naravno politiku koju ce gradjani prepoznati da je u njihovom interesu i interesu zemlje. Radikali ce uvek dobijati na patriotskoj ekstazi i demagogiji koja ih nista ne kosta, ali slabi poziciju drzave.

    l Uz kosmetski, pred Srbijom se sa najavljenim crnogorskim referendumom otvara u 2006. godini i problem drzavne zajednice, odnosno razresenje odnosa sa Crnom Gorom. Kako gledate na izvestaj Venecijanske komisije?
    – On ne uliva drzavljanima Crne Gore u Srbiji veliku nadu u fer ishod eventualnog referenduma. Njime je napravljena diskriminacija drzavljana Crne Gore koji zive u Srbiji, u korist secesionisticke politike Mila Djukanovica i njegovih prijatelja. Ali, njihov uspeh u naumu da razbiju zajednicku drzavu time jos nije zagarantovan, zbog toga sto je potrebno da se za nezavisnost izjasni 50 posto plus jedan od upisanih u biracki spisak. Djukanovic to nije uspeo da preskoci ni na predsednickim izborima, pa je menjao izborni zakon da bi njegov kandidat mogao da prodje i Crna Gora uopste izabre predsednika. Pritom sa ovakvom strukturtom stanovnistva u Crnoj Gori, on ne moze da postigne rezultat koji bi ih odveo u nezavisnost. Ali uz sve to neophodna je stroga medjunarodna kontrola referenduma, da ne bi krali glasove i vlast vrsila pritisak na gradjane, cemu je vicna.

    l Hocete li Vi kao lider Pokreta za ocuvanje zajednicke drzave pozvati na bojkot referenduma, obzirom da niste dobili pravo glasa, sto je bio prevashodan zahtev crnogorskih drzavljana u Srbiji?
    – O daljim potezima moram se dogovoriti sa svojim najblizim saradnicima, a predstoje i konsultacije sa crnogorskim opozicionim strankama, sa kojima smo u stalnom kontaktu. Jedini je problem sto opoziciju u Crnoj Gori stranacki interesi udaljuju od cilja, a to je ocuvanje zajednicke drzave. Svaka bi zelela vodecu ulogu, a tu je i liderska sujeta najprisutnija, nazalost kod SNP.
    Dragan Milivojevic

  16. DA LI OVO RAZUMEJU?
    CRNOGORSKA PARTIJA: NIKAD NISMO PRIČALI SRPSKI!

    (20) Send to friend Print Ponedeljak, 5. Septembar, 2011.| Autor:
    Crnogorska partija osporava Srbima u Crnoj Gori pravo na maternji jezik, a u Vojvodini bi da pričaju na svom jeziku

    BEOGRAD – Ne razumeju srpski, pa traže crnogorski!
    Crnogorska partija u Srbiji, pozivajući se na Ustav, od prošle godine traži uvođenje crnogorskog jezika u službenu upotrebu u Vrbasu i Kuli, pošto je u Malom Iđošu zahtev usvojen, dok isto pravo osporavaju Srbima u Crnoj Gori.

    – Insistiranje na posebnom položaju dela građana Crne Gore direktno je mešanje u unutrašnje stvari druge suverene države – piše u saopštenju CP.

    Nenad Stevović, predsednik CP, ne vidi ništa sporno u tome.

    – Kada može hrvatski, bošnjački, rusinski, makedonski, što ne može crnogorski – naglasio je Stevović na čistom srpskom jer u razgovoru sa novinarkom Kurira nije koristio čak ni ijekavicu.

    Na pitanje zašto traži uvođenje crnogorskog jezika kad priča ekavicom, Stevović se iznenada prešaltovao:

    – Crnogorci pričaju crnogorski i nikad „nijesmo“ pričali srpski!

  17. UČITELJSKI POKRET

    Razvoju kulturno-prosvjetne djelatnosti u bivšem Danilovgradskom srezu veliki doprinos dalo je otvaranje Učiteljske škole koja je 1919. godine prenešena iz Peći u Danilovgrad.
    Za vrijeme od 10 godina, koliko je ova šкola radila u Danilovgradu, u njoj je školovanje završilo 437 učenika i učenica. To je za te prilike relativno značajni prosvjetni kadar, ne samo za Danilovgrad nego i za cijelu Crnu Goru.
    Karakteristično je da je napredni učiteljski pokret u bivšem Danilovgradskom srezu bio veoma razvijen, jer su se u njegove redove svrstavali svi oni koji su bili za demokratiju, za narodne slobode, za napredak, a protivu diktature i svih oblika potčinjavanja. Zato je bio u stalnom sukobu sa ondašnjim korumpiranim i diktatorskim režimom. A malo je bilo učitelja koji su služili protivnarodnim režimima i pokretima, pogotovo onih koji su se svrstavali u petu kolonu i služili okupatoru. Svi su oni mahom prkosili i austrougarskom okupatoru u I svjetskom ratu i fašističkom okupatoru u II svjetskom ratu. Sve je to išlo na ruku ustaničkom rukovodstvu, a slabilo redove pete kolone.
    U NOB-u (1941-1945) u Crnoj Gori poginulo je 275 prosvjetnih radnika – učitelja, nastavnika, profesora. Od ovog broja u bivšem Danilovgradskom srezu poginuo je 51 prosvjetni radnik, ili 18,5 odsto. To je zaista tužna slika, pogotovo ako se zna da je stanovništvo bivšeg Danilovgradskog sreza učestvovalo u ukupnom broju stanovnika Crne Gore sa svega 2 posto. Mnoge od ovih učitelja pobili su četnici, samo zato što su se borili za narodnu slobodu. Stoga ne stoji na čast autorima »Pomenika«, na čelu sa mitropolitom Amfilohijem, što period 1941-1945. godine, u kojem su ovi učitelji dali živote za slobodu svoga naroda, nazivaju »najsramnijim periodom u istoriji Bjelopavlića«. Oni u najmanju ruku treba da se izvine njihovom potomstvu.
    Nijesu, valjda, ovi vrsni intelektualci, ova relativno značajna intelektualna mlada energija iz tadašnjeg Danilovgradskog sreza, svojim radom taj period (1941-1945) učinili »najsramnijim periodom u istoriji Bjelopavlića« (čitaj i Crne Gore) samo zato što su se borili protivu okupatora, kako to tvrdi mitropolit Amfilohije sa svojim kapelanima. Radi se zaista o teškoj uvredi koja premašuje granice tolerantnosti. Gospodin Amfilohije i njegovi kapelani snose svu odgovornost za ovakvo uvredljivo ponašanje prema svima onima koji su učestvovali u antihitlerovskoj koaliciji.
    Iako mnogi od pominjanih studenata nijesu bili članovi komunističke partije, svi su se oni svrstali u redove boraca za nacionalno i socijalno oslobođenje i društveni progres, iskazujući sve vrline narodnih boraca i revolucionara.
    Svi oni, i mnogi drugi borci za slobodu, nalazili su smisao moralnog i duhovnog nadahnuća u riječima Svetoga Petra Cetinjskoga koji je, pritiješnjen sa svake strane neprijateljima, rekao:»Dosta je živio svako ko nije umro ka rob«. Tako je vladika i vladar crnogorski Petar I Petrović Njegoš hrabrio svoje Crnogorce, a današnji vladika Amfilohije, koji je zasio na njegovu stolicu, propovijeda nam da je trebalo da pognemo šiju pred fašističkom armadom, da im služimo u gasnim komorama i logorima za izvođenje raznih opita, da budemo sluge fašističkih okupatora. Treba samo zamisliti gdje bi se danas nalazili Crnogorci i Srbi, gdje bi se nalazili narodi na ovim prostorima, da su naše vladike i drugi duhovnici zastupali slične stavove i radili ono što danas radi i propovijeda srpski mitropolit Amfilohije sa svojim saradnicima koji su učestvovali u sastavljanju »Pomenika« (ili, bolje reći, nepomenika).

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *