Pajtićev kažiprst

Piše Aleksandar Pavlović

U paničnom strahu od gubitka vlasti na predstojećim izborima režim Borisa Tadića u režiji Bojana Pajtića doveo je na vojvođanski Javni servis već nekoliko novinara i direktora sa televizije „B92“, a ukupan broj „pojačanja“, kako „Pečat“ saznaje, treba da bude desetak

Kada je 30. juna 2011. godine Upravni odbor Javnog servisa Vojvodine smenio dotadašnjeg direktora ove medijske kuće Blažu Popovića bilo je jasno da su demokrate odlučile da u Vojvodini koju smatraju svojim najjačim uporištem uvedu „žuti medijski mrak“ koji će biti pilot projekat za čitavu Srbiju, pošto je prva izjava novog direktora Siniše Isakova, on inače ima veze sa novinarstvom utoliko što je kupovao novine pored televizije kada je kao elektroničar dolazio u „RTV“ na posao, bila „da se podhitno mora uraditi strategija razvoja medija u Srbiji“. Najveća kvalifikacija za mesto generalnog direktora ovog gospodina je bila ta što je član Izvršnog odbora Čankove LSV, koja će sudeći po ovim personalnim promenama prednjačiti u „krečenju istine u žuto“, čime se samo potvrdila teza da Ligaši prvi govore ono što demokrate misle da urade,bar u Vojvodini , ali su izgleda Ligaši sada bacili oko i na čitavu Srbiju.

EKSTREMNI ANTINACIONALISTI
Kakva nas medijska strategija čeka postalo je jasno samo nekoliko dana kasnije, tačnije 11. jula, kada je za programskog direktora „RTV“ imenovana Sanda Savić. Ona je tu funkciju obavljala na „B92“ sve do prodaje ove medijske kuće, a potom je odlukom novog vlasnika smenjena, kako „Pečat“ saznaje zbog „neobjektivnog informisanja, posebno kada su u pitanju stranke sa srpskim predznakom“. Naime, na ovoj televiziji bili su zastupljeni više interesi svih drugih naroda od onog po kojem se zemlja i zove, a na kojoj „B92“ ima nacionalnu frekvenciju. Naravno gospođa Savić je odlučila da svoje istomišljenike dovede u Novi Sad sa sobom, a najveći izbor „levaka“ koji su praktično ostali bez posla ( mada ne i zvanično, ali su im ukinute emisije ili su pomereni sa svojih dosadašnjih mesta) je naravno imala u svojoj bivšoj kući, tako da je sa sobom u Novi Sad odmah dovela Klaru i Vanju Kranjc, kao i Danicu Vučinić, autora emisije „Kažiprst“, poznatoj po tome što je na svoje goste „mahala sa obe ruke“ pošto joj je kažiprst bio teško vidljiv. Kako „Pečat“ saznaje iz pouzdanih izvora u toku su još uvek pregovori oko prelaska u Novi Sad Jugoslava Ćosića, autora emisija „Poligraf“ i „Insajder debata“, kao i sa voditeljkom vesti „B92“ Mašom Mileusnić, ali i sa još nekim poznatim licima sa „B92“ koji još čekaju zvaničnu potvrdu da su nepoželjni na ovoj televiziji koja je dobila novog vlasnika. Za sve njih će biti mesta na novosadskoj televiziji, jer je ona ostala još poslednji bastion u kojem će demokrate da brane svoju vlast na koju je narod u maju „krenuo traktorima“.
„Ti traktori su nam i došli glave jer smo prema proceni aktuelne vlasti u pokrajini, ali i u republici neprofesionalno izveštavali sa blokade puteva po Vojvodini, početkom juna, kada su vojvođanski poljoprivrednici nezadovoljni odlukama vlade blokirali čitavu pokrajinu, a mi smo to objavili kao udarnu vest, a ne kao ‘RTS’ pri kraju ‘Dnevnika’“, kaže sada već bivši rukovodilac „RTV“, želeo je da ostane anoniman jer bi zbog ovog „propusta“ mogao da ostane i bez hleba  ako počne da govori istinu.
„Izgleda da po njima nije trebalo ni da objavimo da su zbog nezadovoljstva poljoprivrednika putevi po Vojvodini zakrčeni. Istina je da je rejting gledanosti emisija ‘RTV’ bio izuzetno loš (prema nekim istraživanjima manji od dva odsto), ali nisu samo ljudi iz ove kuće krivi zbog toga. Tu je čitav niz, da tako kažem, nasleđenih problema. Novosađani i Vojvođani ne veruju ovim medijima, nije za to kriv loš izbor emisija, jer tvrdim da su one uzimajući u obzir budžet i bolje nego što bi se moglo očekivati. I sada umesto da olabave pritisak na medije, oni čine potpuno kontraproduktivan potez koji će im se ubeđen sam obiti o glavu na sledećim izborima. To sam im i rekao kada sam čuo da se sprema smena rukovodećih ljudi i da je sve skuvano u loncu Borisa Tadića koji su ložili Čanak i Pajtić. Ti isti koji su me doveli samo su gledali u zemlju i tvrdili da tu ne mogu ništa jer je tako odlučeno u samom vrhu. Kako oni misle da će Danica Vučinić ubediti Novosađane koji su u poslednjih 20 godina većinom glasali za nacionalnu opciju da odjednom postanu ekstremno antinacionalni? Tako što će da im preti kažiprstom? Smešno…“

Bojan Pajtić se nada da će mu propali novinari sa „B92“ pomoći da prekrije sve afere koje su nastale u Novom Sadu i Vojvodini posle dolaska DOS-a na vlast

PRST U OKO VOJVOĐANIMA
Kako „Pečat“ saznaje pravi razlog zbog čega je Pajtić „pokazao kažiprst“ je uzbuna posle lokalnih izbora za mesne zajednice u Subotici, 7. juna 2011. godine, kada je DSS pobedio u dve centralne gradske mesne zajednice i dve prigradske (Centar 1, Višnjevac, Novi Žednik i Bikovo), odnosno u svim onim gde su Srbi većinsko stanovništvo, iako to niko od agencija od kojih se naručuju istraživanja nije očekivao. Naime, Subotica je do sada bila jako uporište demokrata i ako im se tu ljulja vlast logično je da bi u pokrajini stvari po njih bile mnogo gore, uzimajući u obzir kakvo je stanje u državi koju vode. Nekoliko dana posle toga ljudi iz vrha demokratske stranke su angažovali jednu mađarsku agenciju da im uradi blic ispitivanje javnog mnjenja u Vojvodini i dobili su poražavajuće rezultate da bi u ovom trenutku na izbore u Vojvodini izašlo manje od 40 odsto birača, od kojih su više od trećine pripadnici nacionalnih manjina, a da DS među srpskim stanovništvom ima skoro duplo manje glasova od onih sa nacionalnim predznakom. Pošto se u isto vreme videlo da novi vlasnik „B92“ neće, i pored toga što su to obećavali čelni ljudi „B92“, da zadrži istu uređivačku politiku, na tajnom sastanku rukovodstva DS i Čankovog LSV je odlučeno da novi „B92“ bude „RTV Vojvodina“ koja inače već ima nacionalnu frekvenciju, a i vrlo gledan „Dnevnik“ u 17 časova koji se emituje na teritoriji čitave Srbije. Još jedan od bivših čelnih ljudi „RTV“, koji takođe želi da ostane anoniman, za „Pečat“ kaže:
„Moje je mišljenje da pritisak na ‘RTV’ ne jenjava još od tragikomične situacije posle dolaska Putina u Srbiju, u martu ove godine, kada su razni tvorci teorija zavera utvrdili da smo namerno ispod slika Putina i Tadića napisali da je to ‘potvrda neprijateljstva’, iako je to obična budalaština titlera, a odraz čitavog stanja na ovoj televiziji. Čini mi se da ni u jednoj medijskoj kući u kojoj sam radio nisu bili lošiji odnosi i da nigde nije bilo više neprofesionalizma  nego ovde, ali tvrdim da će situacija posle dolaska nove garniture biti još gora, kako zbog njihove političke ostrašćenosti, tako i zbog potpunog nepoznavanja kompletne medijske situacije u Vojvodini. Novo rukovodstvo potpuno je odseklo staro u vezi sa pitanjem šta se planira da se uradi, tako da smo i mi ‘vesti’ o tome ko dolazi na ‘RTV’ slušali po hodnicima jer nam ništa niko nije konkretno rekao. Ali kada vam kažem da je među udarnim novinarima buduće ‘RTV’ i Aleksandar Reljić, doskorašnji šef Kabineta Bojana Kostreša, onda vam je sve jasno. I ono malo profesionalizma koje smo više na mišiće, kao iskusni novinari, bez obzira na politička uverenja, uspevali da proturimo, sada će biti ugašeno, tako da će medijsku sliku Vojvodine formirati Čankova LSV, iako je prema svim istraživanjima javnog mnjenja na samoj granici cenzusa u Vojvodini. Međutim, to je bez svake sumnje želja Bojana Pajtića jer se bez njegovog ‘kažiprsta’ to nije moglo uraditi. Verovatno smatra da će time uspeti da prekrije sve afere koje su nastale u Novom Sadu i Vojvodini posle dolaska DOS-a na vlast, a da li će u tome uspeti, videćemo. Ko zna… ovde je narod već zaboravio da su ga poslednjih 10 godina jeli komarci i svi već pričaju kako ove godine u Novom Sadu i Vojvodini nema komaraca. Ipak, mislim da će ipak ovu grešku skupo platiti jer su na televiziju doveli uređivačku garnituru koja će Vojvođanima gurati prst u oko, jedini način da se u njima probudi srpski inat. To je najmanje što oni žele, kao i Boris Tadić bez čijeg se znanja, ubeđen sam, sve ovo nije moglo uraditi…“

Kako će Danica Vučinić ubediti Novosađane koji su u poslednjih 20 godina većinom glasali za nacionalnu opciju da odjednom postanu ekstremno antinacionalni?

FARBANJE ISTINE U ŽUTO
A da Bojan Pajtić ima razloga da pokuša da „prefarba istinu u žuto“ pod firmom „Evropskih integracija“, koje će se po najnovijem tvrđenju njegove stranke desiti 2020. godine, iako je u politiku ušao sa čvrstim obećanjem narodu koje su svi već zaboravili ( a na osnovu kojeg je njegova stranka i pobedila 5. oktobra 2000) da ćemo postati članovi EU sada već davne 2007. godine, to je neosporno. Ali je sporno da li će Evropa prihvatiti da uđemo u nju sa korupcionaškim aferama koje se po Vojvodini ne mogu ni pobrojati, a u kojima se spominje njegovo ime i kojima se bavi i Agencija za borbu protiv korupcije, to ostaje da se vidi. Podsetimo samo na aferu Knežević u kojoj je gradonačelnik Zrenjanina izjavio da je prilikom njegovog hapšenja u sefu nađen novac koji pripada PO Demokratske stranke, pa afera „Tekelijanum“, objekta SPC u Mađarskoj u koji je uložen nezakonito novac poreskih obveznika koji je volšebno nestao, potom afera sa komarcima, kada su poslanici pitali 2009. i 2010. godine gde je utrošeno 9 miliona evra za zaprašivanje komaraca, ako su građani te dve godine zajedno sa decom morali da idu i u bolnicu zbog „konjskih ujeda komaraca“ koji kao da su hranjeni, a ne zaprašivani. Zatim, tu je i afera „Novosadski sajam“, u kojoj je ova uspešna firma dovedena do propasti, iako organizuje najveći poljoprivredni Sajam u Evropi jer se (ne)zna gde je nestalo desetak miliona evra, pa sve do afere „Metals banka“, u kojoj je za sada zbog pronevere dvadesetak miliona evra u zatvoru zaglavio samo direktor Ananije Pavičević, iako je i vrapcima jasno da on sam nije mogao da organizuje takvu pljačku u banci koja je viđena kao „Razvojna banka Vojvodine“. Ili afera u Kliničkom centru, čiji rukovodioci već čitavo leto daju izjave u MUP-u, a gotovo svi su kadrovi DS-a….“ Uz sve to nerazjašnjena su i velika ubistva poput ubistva Branka Glušice, bivšeg načelnika UBPOK-a za Vojvodinu, ubijen je odmah posle raspisivanja poternice za Darkom Šarićem, potom slučaj paljenja hotela „Putnik“, u kojem su poginule tri osobe 2007. godine, potom šestostruko ubistvo porodice Salma u Horgošu iz 2005. godine, najteži poznati mirnodopski zločin u istoriji Srbije i  mnoga druga koja se nikada ne spominju u čestim pojavljivanjima pokrajinske vrhuške koji hvale efikasnost policije pred TV kamerama prilikom raznih svečanosti i prijema. Hoće li Evropa podržati takvu vlast?
Videćemo kako će Bojan Pajtić „dirigovati kažiprstom“ i kako će nova ekipa „RTV 92“ igrati (sličnost sa pozivnim brojem za policiju je slučajna) sa novodošlim perjanicama, kojima je najčešća „ulaznica za Evropu“ to što su nekritički pljuvali Srbe i kada su krivi i kada nisu krivi, poput Vanje Kranjc, novinara istraživača na filmu „Vukovar poslednji rez“ koji je „umetnička“ presuda Srbima, ili Klare Kranjc, novopostavljenog programskog direktora, upamćenoj po filmu o poslednjem Srbinu u Prizrenu koga pošteni Albanci hrane lomatajući se preko krovova.
„Ja se uzdam u poštenu Evropu kod koje ovaj medijski mrak ofarban u žuto neće proći. Ukoliko se desi suprotno slutim da će Klara Kranjc za koju deceniju praviti i film o poslednjem Srbinu u Vojvodini, koga ‘neki dobri ljudi’ hrane kao poslednji primerak u nekom vojvođanskom rezervatu“, rezigniran je sada već bivši čelnik „RTV“-a koji je bezgranično verovao sve do skora svojim „žutim drugovima“…

5 коментара

  1. Verujete li da nikada nisam pogledao tu zloglasnu B92 i ne pada mi na pamet.Uvek odmah prebacim dalje,Nato Sorosh propaganda mi ne trebaju.Jos da im ja popravljam prosek gledanosti…..

  2. U Srbiji mi nemamo mislecu vlast. Mi samo imamo trenutno vlastodrsce koji su svesni svoje nemoci i neznanja. Skoro da ih covek zali koliko su neuki u politici, a bogami i u ekonomiji. Dovesti narod u Srbiji na ivicu gladi, to mogu samo potpuni diletanti. A nazalost svih nas oni ne biraju sredstva da se sto duze zadrze tu gke im nikako nije mesto, ni po znanju ni po etici. Jadni oni i nisu svesni koliki su diletanti u politici.
    Zato se njihovi prijatelji sa zapada i ponasaju ovako prema svima nama. Nazalost shvatili su da mogu da rade sta hoce. Oni znaju za sve njihove malverzacije i zato su ih i ustolicili na vlast da rade prljave poslove protiv Srbije, tako sto ih ucenjuju. Treba da se ugledaju na Sanadera pa da sidju svlasti i daju priliku nekom drugom. Jer ovako necemo izgubiti samo Kosovo nego koliko ja vidim u Vojvodina je na istom putu. Zato Vojvodjani ako nemisle da im se desi sto i srbima na Kosovu sto pre skinu ne samo gosp. Pajtica nego i Canka i tog Kostresa.

  3. Bato, to ti je velika greska sto ne gledas B92, jer, ima jedno pravilo…*upoznaj neprijatelja da bi ga pobedio*, jer, danas vidim i Gojgicku u listu Politika,hidra se siri…!!!

  4. Ljudi koji su nekad ohrabrivani od strane države da stanu u odbranu njenih tadašnjih interesa, 20 godina nakon rata prepušteni su sami sebi i posledicama onog što su preživeli.
    U Vojvodini 200.000 „izigranih”
    Veterani se žale da ih se poneko seti tek kako bi se u novinama pokazalo da takozvani „vijetnamski sindrom” u Srbiji ima svoje vinovnike i u ovdašnjim novinskim crnim hronikama.
    Branislav Mihajlović, potpredsednik stranke Pokret veterana, koji je u ratu proveo četiri godine kao komandant jedinice, objašnjava da se država nikada nije bavila problemom vojnih veterana, te da se samo u Vojvodini nalazi blizu „200.000 izigranih ljudi koji danas trpe posledice učešća u ratu bez zaštite i pomoći”.
    – Svako ko je učestvovao u ratu jedan dan ili više godina ima posledice. Obično te posledice počinju neko vreme nakon rata. Ti ljudi zbog toga nisu krivi. Nažalost, dešavalo se da neki od ljudi sa tim težim problemima počine zločine, ali tu govorimo o vrlo malom procentu slučajeva. Ti ljudi se bore sa tim što su doživeli, ali bore se sada i sa onim kako sada žive. Mi međusobno delimo probleme, ali najviše što možemo nekom pomoći sa tako traumatičnim iskustvima je da ga uputimo na neke institucije koje, opet, nemaju sistemsko rešenje – objašnjava za Press Branislav Mihajlović, i dodaje da naša država nema plan kako da pomogne učesnicima ratova tokom 90-ih godina.
    On kaže da se ratni veterani susreću sa brojnim problemima, od takozvanog „duplog ratnog staža” do siromaštva i nezaposlenosti, jer su mnogi svoje poslove izgubili još onda kada ih je država davnih godina mobilisala i poslala na neko od ratnih žarišta u bivšoj SFRJ.
    Nema zakona o boračkoj invalidskoj zaštiti
    Potpredsednik stranke Pokret veterana Branislav Mihajlović pita se kada će se država „udostojiti da obezbedi tim ljudima besplatna pomagala, mogućnost za ostvarivanje boračkog dodatka i drugi niz neophodnosti da bi im se olakšao život”.
    – Srbija i dalje nema zakon o boračkoj invalidskoj zaštiti, što je takođe potrebno da bi se sredio status učesnika poslednjeg rata. To su ljudi koji su ratovali za interese države, ne protivno dobroj ratnoj praksi. Među njima nema zločinaca, već samo običnih ljudi – zaključuje Mihajlović.
    – Ljudi imaju razne probleme, a jedan je što ne mogu da pretvore ratni staž u ovaj regularni. Nekima, recimo, piše u vojnoj knjižici da su bili na vojnoj vežbi, drugima se u knjižici vodi učešće u ratu, a da su pri tom bili deo iste stvari, a danas nemaju ista prava. Ne postoji ni prioritet učesnika pri zapošljavanju, dok je puno mojih kolega izgubilo posao još kada ih je država mobilisala. Tužno je i što deca poginulih učesnika rata danas nemaju ni besplatno školovanje jer su se njihovi očevi, bez obzira na sve, ipak borili za ovu državu kao deo njene regularne vojske – dodaje Mihajlović, i navodi da je loš materijalni položaj, kao i česta politička zloupotreba veterana, uzrokovala da to udruženje preraste u političku partiju.
    Veća prava SUBNOR-a
    Prema njegovim rečima, u svakom gradu postoje prostorije SUBNOR-a, dok su učesnici poslednjeg rata iz devedesetih potpuno zapostavljeni.
    – Uz dužno poštovanje članovima SUBNOR-a, mi se pitamo kako je moguće da su učesnici poslednjeg rata toliko zapostavljeni? Jer, oni imaju prostorije i borački dodatak, a mi nemamo, kao što mnogi učesnici nemaju zdravstveno i socijalno osiguranje. Upravo se Pokret veterana bori za ova pitanja i njihovo rešenje, jer nam niko osim nas samih neće pomoći – zaključuje Mihajlović.

    Sava Nikić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *