Otkud problem sa golmanima?

Piše Marko Marković

Prvi put nam se događa da su nam upravo čuvari mreže najslabija tačka u reprezentaciji

Slede nam završni okršaji u kvalifikacijama za EP, pa je sa velikom pažnjom praćena „generalna proba“ u Moskvi i susret sa Rusijom. Izgubili smo sa 0:1. Da je Jorgančević  bolje intervenisao, moglo je da se dogodi i da se vratimo neporaženi.
„Neću da ga menjam zbog jedne greške. Svakome to može da se omakne“, izjavio je selektor Vladimir Petrović Pižon.
Ujedno, kormilar izabranog tima Srbije stalno podvlači kako je „jedini problem realizacija i da za tu slabu tačku mora da pronađe rešenje“.
Znači, sve drugo je u redu, možemo da se nadamo uspehu u susretima sa Severnom Irskom u Belfastu, 2. septembra, i onda protiv Farskih Ostrva u Beogradu, četiri dana kasnije. Zatim, u oktobru dočekujemo Italijane, pa na kraju idemo u Sloveniju. Pošto smo izgubili dosta bodova potreban je maksimalni učinak u preostale četiri utakmice, da bismo nekako stigli do takozvanog „baraža“.
Od kada je selektor Pižon je ukazao poverenje golmanima Jorgančeviću, Kahrimanu, Brkiću i Šaranovu. I odmah da konstatujemo – daleko su oni od vrsnih „jedinica“ i u našem, a pogotovo u evropskom fudbalu.
Prvi put se događa da nam je upravo to i najslabija tačka u reprezentaciji!
Iznenađujuća je ta činjenica, a najlepše priče o našim čuvarima mreže započeo je još daleke 1920. godine Vrduka iz zagrebačkog Građanskog, koji je branio 28. avgusta u meču sa Čehoslovačkom (0:7), na Olimpijskim  igrama u Anvesru. Na toj prvoj zvaničnoj utakmici reprezentacije i pored visokog poraza oduševio je bravuroznim paradama.
Onda, na SP u Montevideu 1930. godine blesnuo je Milovan Jakšić. Dobio je mesto u idealnom timu tog Mundijala i epitet „El gran Milova“. Zatim je dugo dominirao  Franja Glazer. Branio je za reprezentaciju 35 puta. Karijeru mu je prekinuo Drugi svetski rat, ali i pored toga, onim što je pokazao svrstan je u red najboljih svih vremena.
Posle Glazera ređali su se Beara, Šoškić, Ilija i Dragan Pantelić, Škorić, Ćurković, Ivković, Marić.
Sve bolji od boljega!
Selektori, bar što se tiče čuvara mreže, nisu imali baš nikakvih glavobolja.
Odjednom, eliminacijom Vladimira Stojkovića, čiji je učinak  u reprezentaciji sasvim zadovoljavajući, pojavila se praznina i to iza odbrane u čijim su redovima Vidić, Ivanović, Kolarov, Subotić…
U Đenovi, u duelu sa Azurima, Stojković nije smeo da stane između stativa jer su mu zapretili smrću „navijači“ Zvezde, pošto je posle neuspele „šetnje“ po evropskim klubovima prešao u Partizan.
A Stojković je Delije posebno iznervirao na derbiju, pokazao je dres sa natpisom: „oprostite mi moju ružnu prošlost“.
Pižon je odmah reagovao. Zvezdina zvezda, bar se tako deklarisao u ovom slučaju, i po cenu da nema pouzdanu „jedinicu“ poneo se klupski!?
Zaboravio je selektor na opšti interes i nemoć Jorgančevića, Brkića, Kahrimana, Šaranova, da budu oslonac izabranog tima.
„Dobar golman je pola tima, stara je fudbalska izreka.“
Trenutno mi ne možemo da je upotrebimo. Bar ako je reč o reprezentaciji.
Poruka je jasna.
Vladimir Stojković je sigurno najpouzdaniji čuvar mreže kojeg imamo. Prema tome Pižonu, kao vrsnom fudbalskom znalcu i čoveku finih manira, preporučujemo da se „omekša“ i vrati golmana  Partizana tamo gde mu je mesto.
Sa Stojkovićem, uz već proverene asove i prekaljene borce, mogli bismo da računamo na osvajanje dragocenih bodova u okršajima za učešće na Prvenstvu kontinenta iduće godine u Ukrajini i Poljskoj.
Nastavi li se u tim toliko značajnim duelima sa eksperimentisanjem, pogotovo na bitnom mestu, u ekipi, nećemo moći da računamo na ostvarenje željenog cilja.
Ali, verujemo u širinu Vladimira Petrovića Pižona, pa će naš sastav biti jači i kvalitetniji nego do sada.
Sa Stojkovićem na golu sigurno je da će biti tako…

2 коментара

  1. Текст једног господина и живе легенде нашег спортског новинарства.

  2. A dragoslav jevrić? 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *