Novi udar na Dodika

Piše Uglješa Mrdić

Predsednik Republike Srpske je rekao da u Sarajevu i OHR-u sede glavni prekršioci Dejtonskog mirovnog sporazuma, zbog čega se odavno razmišlja o otvaranju predstavništva RS u glavnom gradu BiH

Najava predsednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika o otvaranju predstavništva tog entiteta u Sarajevu, dočekana je s negodovanjem u Federaciji Bosne i Hercegovine (BiH).
Milorad Dodik je rekao da u Sarajevu i OHR-u sede glavni prekršioci Dejtonskog mirovnog sporazuma, zbog čega se odavno razmišlja o otvaranju predstavništva RS u glavnom gradu BiH.

LEŠINA BEZ KISEONIKA
Govoreći o formiranju vlasti na nivou BiH Dodik je rekao da će se BiH ukoliko nastavi da funkcioniše pod pritiskom pretvoriti „u lešinu koju neće moći da oživi nikakav kiseonik međunarodne zajednice“.
„BiH je prema Dejtonu državna zajednica sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda i mi to ne sporimo. Prema Dejtonu, BiH ima samo šest zajedničkih institucija, a danas ima 87 i pretvorila se u aždaju koja bi sve da uvuče u svoju utrobu u Sarajevu. Mi smo za to da se poštuje Dejton, odnosno teritorijalni integritet BiH, njen međunarodni subjektivitet i unutrašnja organizacija“, rekao je Dodik.
Naglasio je da je svojevremeno lider PDP-a Mladen Ivanić pristao da se Srpskoj oduzme fiskalni suverenitet što je, kako je rekao, najkatastrofalnija odluka po RS od Dejtona, te da je upravo zahvaljujući tome „od BiH napravljena aždaja koja danas ima 22.000 zaposlenih sa visokim platama“.
Na pitanje koliko je realna priča da predsednik SDP-a Zlatko Lagumdžija ima u planu ekonomskog iscrpljivanja RS neprodate „BH Telekom“ ili mostarski „Aluminijum“ kao svojevrsne adute, Dodik je rekao da prodaja „BH Telekoma“ ne može pomoći FBiH da zakrpi rupe koje su napravili, a da je bivši federalni ministar finansija nedavno govorio da je FBiH pred bankrotom.

LAŽI O SRPSKOJ
Dodik je rekao i da u međunarodnoj zajednici postoje oni koji po svetu lažu i šire priču da u RS caruju kriminal i korupcija.
„Ne kažem da nema korupcije i kriminala, ali moraju da poštuju rezultate rada naših institucija. Trebinje je pre nekoliko godina bilo glavno tranzitno područje za šverc droge, a to je sada suzbijeno u velikoj meri. Banjaluka je miran grad, Istočno Sarajevo je danas miran grad, ali oni to ne žele da vide i ne prestaju da proturaju razne priče i vređaju ljude“, istakao je Dodik.
Potpredsednik Socijaldemokratske partije BiH Damir Hadžić, Dodikovu najavu je ocenio nastavkom dosledne politike ugrožavanja BiH.
„On pokušava da oslabi važnost državnih institucija, ali mi nemamo razloga da se na bilo koji način plašimo takvih istupa. Otvaranje predstavništva RS u Sarajevu je tek nova politička igra. Ona predstavlja grubo kršenje Dejtona i vrlo bezobraznu provokaciju prema domaćoj i međunarodnoj politici“, rekao je Hadžić.
Predsednik Federacije BiH Živko Budimir je siguran u to da Dodik u periodu pred formiranje Veća ministara BiH stvara atmosferu kako bi mogli da prođu stavovi RS. Budimir smatra da je Dodikova namera da podigne tenzije i da u tim okolnostima lakše ostvari svoje ciljeve.
Predsednik PDP-a Mladen Ivanić izjavio je da ne zna šta je osnova Dodikove ideje s pričom o predstavništvu RS, ali pretpostavlja da povod može biti želja da se ponovo izazovu sukobi.
„Mislim da je to vešto skretanje pažnje s teške ekonomske situacije u RS. Verujem da će reakcije na ove ideje iz Sarajeva samo njemu dati na značaju. Kao što se govorilo o referendumu u RS i masi drugih stvari, pa od toga nije bilo ništa, tako ni od ovoga neće biti ništa“, izjavio je Ivanić.

DUŠEVNI BOL
U hajci protiv Dodika učestvovali su i brojni federacijski mediji.
Dodik je pre nekoliko dana dobio parnični postupak protiv zaposlenih u „Radio-televiziji Federacije BiH“ zbog klevete i za pretrpljeni duševni bol.
Osnovni sud u Banjaluci presudio je u korist predsednika Republike Srpske Milorada Dodika u parničnom postupku protiv zaposlenih u „Radio-televiziji Federacije BiH“ Bakira Hadžiomerovića, Slobodana Vaskovića i Damira Kaletovića.
Sud je naložio naknadu štete zbog klevete i pretrpljenog duševnog bola u emisiji 60 minuta emitovanoj na toj televiziji.
Presudom se nalaže televiziji i zaposlenima da Dodiku solidarno isplate naknadu nematerijalne štete zbog emisija emitovanih 14. i 28. januara i 25. februara 2008. godine, u iznosu od po 5.000 konvertibilnih maraka (oko 2.500 evra), sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
Tuženim se nalaže da Dodiku solidarno nadoknade troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3,3 hiljade konvertibilnih maraka.
U obrazloženju presude, između ostalog, navodi se da je Dodik u vreme emitovanja neistinitih informacija vršio javnu funkciju predsednika Vlade RS, da u vreme glavne rasprave obavlja funkciju predsednika RS i da se može pouzdano zaključiti da su objavljene informacije putem televizije teško povredile njegov ugled u sredini u kojoj živi.

15 коментара

  1. Ko je pročitao Ustav BiH sve mu je jasno, BiH je sastavljena od dva entiteta i nabrojane su ingerencije države BiH, dakle ko je nosilac suvereniteta u BiH? Na to pitanje može odgovoriti svaki pismen čovek,konstituenti obavljaju sve poslove koji nisu u nadležnosti države a to su Federacija i RS, dakle prema tom Dejtonskom ustavu BiH je zajednica dva entiteta ali to se ne sviđa bosanskim “državotvorcima” kao i nekim “uvaženim” strancima. Frapantno je da ti stranci ne poznaju ni malo materiju o vertikalnoj organizaciji države, oni kažu da Dodik ugrožava BiH izjavom da je BiH zajednica, pa nego šta je !!!
    BiH je Dejtonskim mirovnim sporazumom oblikovana kao konfederacija a nasilnim promenama sada je federacija dva entiteta, ko je nosilac suvereniteta u federalnoj državi ??? Pre su organizovani kursevi iz javne politike, očigledno da mnoge “eksperte” treba poslati na kurs !

  2. Василим

    Дакле треба се придржавати Дејтонског споразума , по коме су Срби су КОНСТУТИВНИ народ. Не треба се удубљивати у ситуацију у Муслиманско-хрватској федерацији, тоје њихова ствар нека они размрсе међусобне проблеме,кантоне и сл и.
    Друго, главни допринос за Дејтонски споразум по коме Република Српска има велика овлашћења, али велика, има Слободан Милошевић, државник. Неко је касније пола овлашћења пребацио на БХ , у томе је учествовао и Додик, сад се каје с правом.

    -Додик је поздравио хапшење Ратка Младића, а јавно и упорно бранио скоро па вређајући целу Србију а не режим, “песника” Вучуревића!?????
    -Додик је дочекао на Београдском аеродрому издајникаСрба Биљану Плавшић, са цвећем и дао јој велику подршку(издајници!??) Па кад је тако нека Плавшићка иде у Бањалуку у БХ, јер издајник Плавшићева није држављанка Србије!

    – Додик тражи поштовање међународног споразума(Дејтон) а са друге стране се меша у Устав Републике Србије, и не први пут , он, Додик позива на поделу Србије, тј. Косова и Метохије!?????? С којим правом Додик тражи да се крши Устав Србије а да се поштује Дејтонски споразум!???
    -Додик има имовину у Београду!?, има и своје фирме !?, пре је био за Еуропу, сада се трезнио, па је сад за поделу КиМ, … није бре сталан, није баш најпозуданији!

    Шиптари су национална мањина у Србији, имају своју матицу у Албанији и Македонији(пошто се воле тамо)

    Срби у БХ су консттивни народ, имају Републику Српску, стање у муслиманско-хрватској федерацији иде ка дезинтеграцији. У питању су године , када ће се распасти БиХ, тада ће се Република Српска присајединити Србији, и неће више бити покрајина, ентитета, већ једна Србија, па редом…свуда где су нас цепали, вратићемо, кад-тад!

  3. Распашће се БиХ сигурно само је питање времена.

  4. Nazalost , moram biti kritican i prema jedinom demokratskom i objektivnom mediju u Srbiji i Srpskoj.
    Kao i u slucaju drugih printanih medija iz Srbije tako je i Pecat, poslije dolaska Vucelica u Banju Luku ,na promociju,okrenut curak naopako.
    Vasa dopisnica iz B. Luke Ana Vujevic je pisala o Srpskoj ali i o premijeru odnosno sadasnjem predsjedniku Srpske Dodiku kriticki i cinjenicno, ali je na vasim stranicama ima sve manje.
    U zadnje vrijeme o Tadicevom bratu istog lica samo sa podebljanim djonom za ekonomske marifetluke , pisete samo tirade i hvalospjeve .Evo zasto to tvrdim.U Srpskoj su vlada i skupstina mrtvo slovo na papiru.Medijski mrak nije bio takav ni u vrijeme Staljina i Informbiroa.Zalosna je cinjenica da se zna koliko dnevni listovi iz Srbije imaju novcanog bonusa, za pravljenje Dodika Isusom vecim od Isusa.Novinari mogu biti kuvari ili srednjoskolci samo ako su clanovi SNSD/a.Opet profesionalni novinari ne mogu ni vodu naplacivati ako nisu partijski podobni i ako umjesto Biblije ne citaju djela vajnih novinara LJepojevica i Jovica koja preferiraju naslove kao sto je /Kako je Dodik sacuvao Srpsku.
    U novcanim i materijalnim marifetlucima Tadic i demokrate ne bi mogli ni u drugi razred SNSD/ovskog koledza.
    S toga me ovi vasi pamfleti o jednom vlastodrscu bez granice i takta, pa ako hocete i obrazovanja za ovo sto radi, zabrinjavaju i nije mi jasno zasto Pecat i Vucelic ne saslusaju inteligenciju u Srpskoj bar u kafanama, jer u medijima mogu samo da komentarisu je su li zadovoljni Dodikovim reakcijama na stav Bosnjaka.
    o jednoumlju,jedopartijskom sistemu,neuspjeloj privatizaciji,penzionerskoj sirotinji,kulturi u paklu,sportu u olupinama Vrbasa i atmosferi koja pametnog i patrioti dokusuriva, a podobnog i podmuklog naslovljava i oslovljava sa Vi iako su se u vremenu od nastanka Srpske vezali za skute Plavsickinog adjutanta i njegove nikad upamet dozvane kamarile.
    Molio bih Pecat da se bavi cinjenicama, a ne nedaj Boze da krene za slijepim koji se dovati i stapa i budjelara. Misleci da ce zaplasiti narod kao onomad borce kad im rece da nece dobivati ni onih bjednih sto maraka godisnjeg borackog dodatka, ako NJEMU, stanu nogom na zulj.

  5. С р б и н е б р а т е, теби се обраћам, да те нешто упитам. Не устављај волове твоје, и не задржавај плуг твој. На питање моје можеш одговорити и орући. Не питам те за пут, да би морао дићи руку са плуга и показати ми пут. Не иштем ти воде, да би морао престати с орањем и повести ме на извор. Гле, ти цео дан ореш и цео дан мислиш, и мисли твоје остају затворене унутра у теби. Хоћу да те упитам о нечем што је унутра у теби, на што ми можеш одговорити држећи руке на плугу и корачајући лагано браздом за воловима.
    – Да ли још гори кандило вере унутра у души твојој? Да ли имаш довољно уља у кандилу твоме, и да ли ти је светло унутра у души твојој? Србине брате, гори ли у теби кандило вере?
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  6. Љубомор

    Не сумњам да ће се Додик изборити са БиХ федерацијом и локалним србоизданицима, али му препоручује да се причуна србомрзаца из Београда и Тадићеве велеиздаје.

  7. РЕПУБЛИКА СРПСКА КРАЈИНА
    ВЛАДА И СКУПШТИНА У ПРОГОНСТВУ
    11.080 Земун, Магистратски трг 3, Србија
    Тел: 3077-028, [email protected]
    Бр. 1367/11 – 10. 08. 2011.

    ПРЕДСЕДНИК РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ
    Др Борис Тадић
    11.000 Београд, Андрићев венац бр. 1.

    (Влада и Скупштина РС Крајине у прогонству, уз ово писмо, упућују и прекор редакцијама медија у Републици Србији, јер од фебруара 2005. године, не објављују крајинска саопштења. Ово је тешко огрешење о националне и државне интересе и кршење је новинарског кодекса).

    ПРЕДМЕТ: Суштина Осимских споразума –
    злочин геноцида над Србима у Хрватској, од 1941. до 1945.

    Господине Председниче,
    Желимо Вас подсетити на тренутни спор око власништва над имовином римокатоличког манастира Дајла код Пореча, у Истри – између Владе Хрватске и Ватикана (Римокатоличке цркве). Влада Хрватске је сматрала да имовина овог манастира припада Хрватској, јер је Осимским споразумима (1975) између Републике Италије и СФР Југославије предвиђено, да сва непокретна имовина прогнаних Италијана (1943-1945) из Југославије, припадне држави Југославији, а да ће Италија вредност те имовине исплатити прогнаним Италијанима – који су живели у Италији и трећим земљама.
    Супротно објашњењу Владе Хрватске, Ватикан је изнео став, да Осимски споразуми, ниједним чланом, не дотичу имовину Римокатоличке цркве и да се његове одредбе не могу применити на манастир Дајла код Пореча, те правно лице из Хрватске „Абација (Абазиа) д.о.о“ из Праље, не може поседовати некретнине манастира Дaјла код Пореча, него су те некретнине (као црквене) власништво Римокатоличке цркве.
    Господине Председниче,
    Пошто је Република Србија наследница СФР Југославије, она је надлежна за Осимске споразуме,
    о чијим одредбама треба да заузме став, јер су те одредбе регулисале део надокнаде за ратну штету – проистеклу на основу злочина геноцида над српским, ромским и јеврејским народом у Независној Држави Хрватској – чије су наследнице Република Хрватска и Муслиманско-хрватска Федерација Босне и Херцеговине. Наравно, за злочине у Независној Држави Хрватској и осталим крајевима бивше Југославије су одговорне и државе које су обавиле агресију и окупацију Краљевине Југославије: Немачка, Италија, Мађарска, Бугарска и Албанија. Посебно се истиче одговорност Немачке и Италије, које су и основале Независну Државу Хрватску и одобриле њен план биолошког истребљења Срба, Рома и Јевреја.
    Феномен времена после Другог светског рата је у чињеници, да је Југославија једина жртва фашистичких држава – којој није исплаћена ратна штета. Немачка и Италија су то избегавале – под изговором да Југославија није ратну одштету тражила од Мађарске, Бугарске и Албаније – јер им је то Југославија опростила зато што су биле социјалистичке државе. Немачка и Италија су замерале Југославији и што не тражи део ратне одштете од Демократске Републике Немачке, која је, такође, социјалистичка држава и чланица Варшавског уговора.
    Но, формално је постојао захтев да Немачка и Италија исплате ратну одштету СФР Југославији и тај захтев је био неугодан владама Немачке и Италије – нарочито у деценији од 1970. до 1980, кад је углед Југославије и њеног председника, Јосипа Броза Тита, био на високом нивоу – у целом свету. Захваљујући угледу Југославије, владе Немачке и Италије су одлучиле – да исплате ратну штету Југославији, али да се то подведе под неку врсту међудржавног споразума, како се не би спомињао Други светски рат и страховити злочини фашистичких држава над Србима, Ромима и Јеврејима. Јосип Броз Тито је пристао на овакав предлог Италије и Немачке, мада је реч о одштетној своти која је само делић онога што је Југославији требало да буде исплаћено. Тако је дошло до билатералних споразума Југославије с Италијом и Немачком, и то овако:

    1. С Немачком на Брионима, 1973. Састали су се немачки канцелар, Вили Брант, и председник Југославије, Јосип Броз Тито. Потписали су „Брионску формулу“, која је била строго поверљива – није објављена, мада је ратификована у Савезној народној скупштини – 26. 12. 1974. Зна се само то, да је уместо ратне одштете, Немачка уступила Југославији 700 милиона марака – у виду кредита и Немачка се одрекла потраживања имовине Немаца, који су се из Југославије (после 200 година боравка на српским земљама) вратили у Немачку. Вратили су се у Немачку и Немци из Чешке, Русије, Белорусије, Украјине, Пољске… где су их Немачка и Аустрија досељавале – у циљу својих колонијалних интереса. Ових 700 милиона немачких марака, Народна банка Југославије је регистровала као кредит. По „Брионској формули“, Савезно извршно веће је требало, да Народној банци пошаље решење о невраћању тог кредита Немачкој, али је то Савезно извршно веће, под председништвом Веселина Ђурановића, пропустило да учини, па је Народна банка Југославије вратила Немачкој свих 700 милиона марака, уз одговарајућу камату. Тим новцем је подигнута НЕ „Кршко“ у Словенији, а новац је враћен Немачкој из савезног буџета. (Према овој чињеници, НЕ „Кршко“ је требало да буде предмет расподеле (сукцесије) на све новостворене државе са тла бивше Југославије).

    2. С Италијом, 10. 11. 1975, у Осимо-у код Анконе. Ратификован је у оба парламента, 11. 10. 1977. Мада су у њему одредбе о добросуседским односима, признавању граница и о развијању привредне сарадње, најважнија одредба је она о италијанској исплати надокнаде италијанским породицама за некретнине, које су им остале у Хрватској и Словенији – кад су прогнани из ових република током последње две године Другог светског рата и непосредно по његовом завршетку. Југославија се тада сложила, да Италија не исплаћује ратну одштету Југославији директно, него да то буде решено тако што Југославија не треба да новчано обештети прогнане италијанске породице – за приватну имовину у Словенији и Хрватској. Види се, да је Ватикан у праву – у погледу имовине манастира Дајла, јер Влада Италије није исплаћивала Ватикану вредност црквених католичких добара у Словенији и Хрватској. (И по овој одредби, вредност имовине прогнаних Италијана у Словенији и Хрватској је требало да буде предмет расподеле (сукцесије) на све новостворене државе са тла бивше Југославије, а не да остану, у целости, имовина Словеније и Хрватске).

    Господине Председниче,
    Јасно је да су Осимски споразуми и те како важни за српске државе (Србију, Републику Српску, Црну Гору и Републику Српску Крајину) и да они нису затворена књига, како је изјавила председница Владе Хрватске, госпођа Јадранка Косор. Посебно је важно, да су се, разбијањем Југославије, одржавотвориле две наследнице Независне Државе Хрватске (Република Хрватска и Муслиманско-хрватска Феадерација БиХ) и да оне (заједно с Немачком, Италијом, Мађарском, Бугарском и Албанијом) дугују огрому ратну одштету за злочин геноцида над Србима, Ромима и Јеврејима у Другом светском рату. Јер, на територији Независне Државе Хрватске су обављени најмонструознији злочини над ова три народа и број убијених увелико премашује милионску бројку. То је Хрватска чинила у концентрационим логорима смрти и у сваком српском насељу – бацајући људе у јаме, палећи их у црквама, кућама, школским клупама… Злочин геноцида не застарева, те за оне у Другом светском рату треба да одговарају Немачка, Италија, Бугарска, Мађарска, Албанија, Хрватска и Муслиманско-хрватска Федерација БиХ, а за злочин геноцида над Србима, од 1990. до 1995, те за окупацију Републике Српске Крајине и прогон преосталих Срба – треба да одговара Република Хрватска, уз евентуалну одговорност и њених савезника: Ватикана и чланица НАТО-а и Европске уније.
    Покретање одговорности за ове злочине је у надлежности Вашој и у надлежности шефова држава других српских земаља – Републике Српске и Црне Горе. На то смо Вас ми, из Републике Српске Крајине, више пута подсећали.

    С обзиром да Ваш кабинет одбија сарадњу с Владом и Скупштином Републике Српске Крајине у прогонству, ово писмо је отворено.

    Милорад Буха, премијер Дипл. инж. Рајко Лежаић, председник Скупштине

    ДОСТАВЉЕНО:
    Скупштини Републике Србије
    Влади Републике Србије
    Министарству за иностране послове
    Тужилаштву

  8. Југослав

    Обратили сте се ПРЕДСЕДНИКУ РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ
    Др Борису Тадићу
    Не признаје председник Тадић ни Републику Србију, а не РСК.
    Он је Бриселска лутка на концу.
    Не јављајте му вашу адресу, протераће вас из Србије.
    Тадић је већи злочинац од свих које сте набројали.

  9. Milorade, sto dalje od Tadica i njegovih marioneta. Cuvaj SRPSKU i njen narod Bog je s’tobom! Tog malog Austrijanca,slovenackog poregla,posalji na Halilovac i garantujem ti da nece izdrzati hladnu vodu Halilovackih bukova.

  10. Kako rade srpski izdajnici i naivci Mitrović tek ostao bez luksuzne jahte kad već drugi Srbin srlja u totalno glupi potvat. Bilo bi bolje da su uložili u našu Srbiju recima Apatin grad budućnosti i time pridoneli otađbini a ne domovini Hrvatskoj.
    REGION

    Cepter gradi neboder u Splitu

    SPLIT – Cepter se navodno odlučio baš za izgradnju nebodera, “jer takvih građevina u Splitu nedostaje”, piše Slobodna Dalmacija.
    SPLIT – Filip Cepter, verovatno najbogatiji Srbin na svetu, prema pisanju hrvatskih medija, planira da u Splitu izgradi neboder od 17 spratova.

    Ono što celu priču čini zanimljivom je činjenica da bi Cepter gradio u blizini trgovačkog centra “Džoker” u vlasništvu splitskog gradonačelnika Željka Keruma, koji ne gleda baš blagonaklono na srspki kapital.

    Cepter nije bio previše raspoložen da komentariše najnoviji poslovni poduhvat i demantovao je spekulacije da mu je Kerum ponudio poslovnu saradnju.

    Prema Cepterovim rečima, na sastanku sa splitskim gradonačelnikom razgovaralo se samo o projetku gradnje nebodera na uglu Puta Supavla i Puta Brodarice.

    Naime na tom mestu Cepter već ima zgradu, a želeo bi da je zameni neboderom za koji predviđa da, zbog relativno nevelikog zemljišta, neće imati više od 17 spratova.

    Cepter je izjavio da ih je Kerum “podržao u projektu”, ali i napomenu da će za izgradnju morati da dobije sve potrebne dozvole i da će radovi krenuti kad i ako ih dobiju.

    “Kralj lonaca” rekao je i da je generalno zainteresovan za “ulaganja u Split, koji je predivan grad”, ali o detaljima nije hteo da govori.

  11. Evo što piše Đilas:
    »Na drugoj sjednici Pijade je podnio prijedlog o teritorijalnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj… Jedan od njegovih dokumenata sadržavao je prijedlog o autonomnom srpskom području koje bi se sastojalo od općina sa srpskom većinom u Lici, Baniji i Kordunu. Na Pijadinu zemljovidu taj je teritorij izgledao kao savijena crijeva, ali nije uzeo u obzir slavonske Srbe, što bi bilo moguće samo “uključivanjem” brojnih čisto hrvatskih područja.
    Ideja je nesumnjivo bila nova. A Srbi u Hrvatskoj stekli su velike zasluge u ustanku. No nitko na to nije mogao odmah pristati, vladala je opća neodlučnost. Izgledalo mi je da se na Titovu licu vidi potištenost: vjerojatno mu je kao Hrvatu bilo neugodno izraziti se protiv toga – ili u njemu su se borile suprotstavljene ideje?
    Prvi sam se protivio Pijadinu prijedlogu; taj je teritorij neprirodan, bez centra i dostatnih životnih uvjeta. Osim toga, ulio bi ulje u vatru hrvatskog nacionalizma. Kardelj mi se odmah pridružio.
    Pijade je u CK važio kao žustar borac za prava Srba, ali Ranković je njegovu projektu priredio brz kraj: “Između Srba i Hrvata ne postoje tako velike razlike, da bi bilo opravdano izdvojiti pojedine srpske općine.” Tito se posve mirno pridružio našem mišljenju, pridodavši mu marksističko tumačenje: “Kod nas će to biti više administrativna podjela, kod nas neće biti “granice” kao kod buržuazije…«
    __________________

  12. Kako je nestala Krajina

    U delovima dnevnika Ratka Mladića ima nekoliko detalja koji su važni za
    razjašnjenje okolnosti pod kojima je i zbog kojih je za svega nekoliko
    dana pala tzv. Republika Srpska Krajina. Reč je o ideji „preseljenja
    naroda” i o ratnom planu da se žrtvuje RSK u zamenu za političke i
    teritorijalne ciljeve u BiH.

    Preseljenje naroda koje spominje Mladić („Ja sam rekao da se povuku
    granice, da se preseli narod…”) prvi put je spomenuto kao zvanična
    ideja za rešenje sukoba u Hrvatskoj posle susreta tadašnjeg predsednika
    Hrvatske Franje Tuđmana i predsednika SRJ Dobrice Ćosića u Ženevi,
    oktobra 1992. Upotrebljen je termin „humano preseljenje stanovništva”.
    Posle toga „preseljenje stanovništva” više nije zvanično spominjano.
    Ima ozbiljnih indicija da je ova ideja začeta u razgovorima Tuđmana i
    Slobodana Miloševića u Karađorđevu (krajem marta 1991). Njihov cilj je
    bio da podele BiH, pri čemu bi RSK bila samo moneta za potkusurivanje.
    Iz Mladićevog dnevnika se vidi da je ova opcija bila aktuelna i
    početkom 1995. godine. Reč je o njegovom razgovoru s Tupanjcem. Na
    Mladićevo pitanje o liniji razdvajanja Tupanjac odgovara: „Ja sam
    mislio Neretva, čitava Krajina (misli na Bosansku krajinu, čiji je
    centar Banjaluka), BiH čitava naša, s tim da se oni (misli na Hrvate)
    prošire na Glamoču i Grahovu. Neka imamo koridor širi da dobijemo deo
    Slavonije (verovatno istočna Slavonija), Foču, Goražde, a da damo RSK.”
    Rasplet
    događaja na ratištu je potvrdio prethodni „plan”. Hrvatskoj vojsci je
    prepuštena inicijativa u jugozapadnom delu RS, gde su Srbi činili 90
    odsto stanovništva (Hrvati su ušli u Bosansko Grahovo i krenuli na
    Drvar, a sa severa Muslimani iz bihaćke enklave na Bosanski Petrovac).
    Knin se našao u okruženju. U međuvremenu je izgubljeno područje
    nekadašnje SAO Zapadne Slavonije, a da Vojska RS pod Mladićevom
    komandom nije na bilo koji način pružila [color:2703=#018D25 ! important]pomoć Srbima iz Okučana. I dok su Hrvati opkoljavali Knin, Mladić prebacuje ratno težište na istok BiH (Goražde, Žepa, Srebrenica).

    Epilog je poznat. I danas mnogi tvrde da je glavni uzrok pada Krajine i
    velikog egzodusa Srba to što vođstvo u Kninu (predsednik RSK Mile
    Martić) nije prihvatilo plan Z-4. Ipak, valja ostaviti otvoreno pitanje
    da li je odbacivanje ovog plana bilo samo maska za realizaciju
    „prodaje” Krajine i opravdanje Hrvatskoj za vojnu operaciju na područje
    pod zaštitom UN.

  13. *tocno* ne pita, ona dirigira

    Kosor: Hrvatska ne pita Beograd za savet

    Premijerka Hrvatske Jadranka Kosor izjavila je danas da neki političari u Hrvatskoj i u Srbiji ni 20 godina od samostalnosti Hrvatske ne mogu da shvate da hrvatski narod i hrvatski premijeri “više neće dolaziti u Beograd da pitaju za savet, molbu ili dopuštenje” da nešto urade
    “Ta su se vremena, na sreću, zauvek završila”, rekla je Kosorova novinarima upitana da komentariše izjavu šefa srpske diplomatije Vuka Jeremića povodom njene posete Kosovu.
    Jeremić je u četvrtak u Banjaluci na pitanje novinara da komentariše izjavu Jadranke Kosor u Prištini da je Hrvatska najveći prijatelj Kosovu u regionu rekao da kome je Jadranka Kosor najbolji prijatelj, tome ne trebaju neprijatelji.

  14. Pa, i Hrvoljub Micunovic je profesor ali *on*..*tuti pa tuti*,nije se *oglasio* kao Rvatski kolega…
    …………………………………………………………………………………………………………………
    OGLASIO SE PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU ŽARKO PUHOVSKI
    “TADIĆ MOŽE DA KRITIKUJE KOSOROVU, JEREMIĆ NE MOŽE”

    (20) Send to friend Print Petak, 26. Avgust, 2011.| Autor: Agencija TANJUG

    BEOGRAD – Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Žarko Puhovski smatra da su različiti stavovi predsednika Srbije i hrvatske premijerke normalna stvar, ali reagovanje šefa diplomatije Srbije Vuka Jeremića na izjave Jadranke Kosor smatra nečim istinski lošim, što, kaže, ne bi smelo da se događaja.

    Puhovski je u izjavi Tanjugu ocenio da je to što predsednik Boris Tadić kritikuje Jadranku Kosor sasvim normalno.
    “Bilo bi bolje da toga nema, ali, eto, ima. Normalno je i što Kosorovoj to ne odgovara i to je normalni deo dijaloga. Ali, nijedno od njih dvoje nije se upuštalo u lične kritike. Jeremić je sebi to dopustio i to je nešto što je po mom sudu zaista loše i ne bi se smelo događati, ali se, eto, s njim stalno događa”, izjavio je Puhovski.

    On je dodao da mu se čini da se ovog leta tradicija pogoršanja srpsko-hrvatskih odnosa oko “oluje” produžila za oko mesec dana, što on tumači posetom premijerke Kosor Prištini. Njena izjava tamo za Puhovskog je sasvim razumljiva, kao i da o tome postoje različiti stavovi dveju država.

    “Tako gospodin Tadić nije zadovoljan stavom gospođe Kosor, dok gospođa Kosor smatra kako priče o teritorijalnoj celovitosti nisu ništa drugo nego konsekvenca činjenice da je Hrvatska kao i sedamdesetak drugih država na svetu priznala Kosovo”, kazao je Puhovski.

    Ono što je, po njegovom mišljenju, zaista nedopustivo i skandalozno je, kako je rekao “svadljiv način na koji govori gospodin Jeremić”.
    “Više pita sam govorio da svaka vlada ima ministra zaduženog za svađe, ali ni jedna vlada osim srpske nema ministra spoljnih poslova zaduženog za svađe i to Srbiji sigurno neće doneti ništa dobro”, rekao je Puhovski.

  15. Cuva bog SRBINA svog.Samo tako brate Milorade,puna podrska vecinske SRBIJE.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *