LIBIJA Mrežni rat

Piše Biljana Đorović

Analizom nedavnih događaja – pobune u Londonu, uzdrmavanja imperije Mardok, rata u Libiji, novog zahuktavanja svetske ekonomske krize, i krize na severu Kosmeta – mogli bi zaključiti da se radi o ofanzivama mrežnocentričnog rata čiji je cilj potpuno uništenje nacionalne države uz dalje oduzimanje prava i sloboda ljudi

U Orvelovoj „1984“, Vinston Smit radi u Ministarstvu istine, ali njegov zadatak nije da brine o tome da istina bude sačuvana. Sasvim suprotno: zadatak Vinstona Smita je da brine o tome da  verzija istorije koju smišljaju moćne elite ne dođe ni u kakvu koliziju sa podacima, bilo iz prošlosti ili iz sadašnjosti. „Veliki brat“ na taj način uspeva da laž predstavi kao istinu, rat kao mir, a ropstvo kao slobodu.
Može li laž postati istina? Može li medijski proizvedena realnost dobiti status istinske realnosti. Mogu li medijske korporacije odigrati ulogu Vinstona Smita? Da li su ministarstva istine propustila da nam otkriju šta je zajedničko za pobune u Londonu, uzdrmavanje imperije Mardok, simulakrumsku prirodu rata u Libiji, novo zahuktavanje svetske ekonomske i finansijske krize, inscenaciju i vođenje krize na severu Kosova?

PLANETARNA DIKTATURA
Serija događaja koji se ubrzano nižu najpre se može sagledati kao kontinuirano sprovođenje mrežnog rata čija je koncepcija, kako pokazuje analiza Milorada Vukašinovića u studiji „Rat za duše“, razvijena u Kancelariji za reformisanje oružanih snaga SAD, pod upraviteljstvom Artura Sibirovskog. Smisao mrežnog rata je uspostavljanje potpune kontrole nad informacijama koja predstavlja centralni elemenat ratovanja.
„Borbene jedinice, sistem veza, informaciona podrška operaciji, oblikovanje javnog mnjenja, diplomatski potezi, socijalni procesi, obaveštajna i kontraobaveštajna služba, etnopsihologija, religiozna i kolektivna psihologija, ekonomska podrška, akademska nauka, tehničke i tehnološke inovacije,itd“ … ulaze u objedinjeni korpus čiji je krajnji cilj da formiraju modele ponašanja neprijatelja, prijatelja i neutralnih snaga u situacijama ratova, kriza i mira, kako bi se uspostavila i održala planetarna diktatura. Mrežnocentrični ratovi obezbeđuju kontrolu fizičke, informacione, kognitivne i socijalne sfere. Analizom nedavnih događaja – pobune u Londonu, uzdrmavanja imperije Mardok, simulakrumske prirode rata u Libiji, novog zahuktavanja svetske ekonomske i finansijske krize, inscenacije i vođenje krize na severu Kosova – mogli bi zaključiti da se radi o ofanzivama mrežnocentričnog rata  čiji je cilj potpuno uništenje nacionalne države uz dalje oduzimanje prava i sloboda ljudi. Reč je o dezintegraciji duž svih transferzala kao deo strategije „ordo ab chao“ koja predstavlja metodologiju uspostavljanja imperijalističkog megasna.
„Jasno je da se radi o globalnom, kontinuiranom klasnom ratu, sa NATO-om kao udarnom pesnicom imperijalista“, kaže za „Pečat“ profesor Edvard Herman. „To se vidi kako u pogledu procesa koji su karakteristični za unutrašnju politiku SAD, tako i za ratove koje SAD i NATO vode u svetu. Mediji su se u slučaju rata u Libiji pokazali gore nego ikada u svojoj neslavnoj istoriji. Skup koji je nedavno organizovala ‘Nacija islama’ pod vođstvom Luisa Farahana, u cilju protesta protiv užasavajućeg rata u Libiji, u mejnstrim medijima se nije ni odigrao. Jednostavno, nigde nisam mogao da pročitam ili vidim bilo šta vezano za taj događaj. Da li se on uopšte i odigrao?“
„Neprestano čujem poređenja između pobune u Londonu i drugim gradovima Evrope – lomljavu prozora na ulicama Atine, paljenje automobila u Parizu“, kaže Naomi Klajn u tekstu pod naslovom „Pljačka po danu, upoznajte noćnu pljačku“. „A pljačka muzeja i biblioteka u Bagdadu, pljačka libijske baštine koja se nalazi pod zaštitom UNESKO-a… masovna pljačka naroda od strane bankstera (spoj bankara i gangstera), uništavanje javnog sektora i socijalne države (dolaze i po penzione fondove), urušavanje sindikata i radnog prava, za te pljačke niko nije odgovoran“, kaže Naomi Klajn. Bankari nisu i ne mogu da budu odgovorni… Patološko čulo ovih „Nosferatu fantoma noći i vampira žednih krvi“ (kako ih naziva Aleks Džons), doživljava svoj najveći procvat u doba „velikih otimanja“ kakvo je naše. (Britanski premijer Dejvid Kamerun, nedavno je izjavio da dete koje je u dvanaestoj godini moglo da ukrade nešto u samoposluzi dovoljno je zrelo i da se suoči sa zatvorskom kaznom. Ova izjava je naišla na veoma burnu kritiku Maksa Kajzera u emisiji „Maks Kajzer šou“).
Pojavu ideologije radikalnog islamizma u Velikoj Britaniji i na Starom kontinentu, Milorad Vukašinović, autor studije „Rat za duše“, u komentaru za „Pečat“ vidi kao „posledicu velikog broja činilaca na međunarodnom i unutrašnjem političkom planu, koji deluju u međusobnoj simbiozi. Nema nikakve sumnje da poslednjih decenija u islamskom svetu ponovo oživljavaju ideje o zajednici muslimana sveta i stvaranju halifata. Deo muslimanskih političkih i poslovnih elita veruje da se na taj način afirmiše jedan „novi svetski islam“ koji kao takav objedinjava zajednicu od milijardu muslimana, i u stanju je da nametne islam – kao svetski politički faktor. Mišljenja sam da ovim tendencijama u islamskom svetu veoma pogoduje ambijent svetske ekonomske i finansijske krize, ali i politika globalnog intervencionizma Zapada, koja stvara osećanje egzistencijalne ugroženosti muslimanskog sveta.

KOLONIJALNI POHOD NA AFRIKU
S druge strane, očigledno je da zapadne sile na posredan način podstiču ovakve procese u islamskom svetu, naravno, iz sopstvenih geopolitičkih razloga. Naime, zapadna globalistička elita, posebno vojnoindustrijski kompleks, teži da opravdana nezadovoljstva islamskog sveta iskoristi za razaranje „tradicionalnog islama“ i nacionalnih muslimanskih država. Tipičan primer ovakve politike su ratovi u Libiji i Iraku, gde se radikalne islamističke grupe koriste za razbijanje suverenih država radi lakšeg ovladavanja naftnim resursima ovih država.
Fenomen Arapskog proleća, posebno dešavanja u Libiji, Tunisu, Siriji, pa i Egiptu, treba posmatrati i kao obračun globalnog korporativizma sa državama, čiji su društveni i politički sistemi bili zasnovani na koncepciji „islamske solidarnosti i socijalizma“. Reč je o planetarnoj pojavi koju je preminuli ruski filozof Aleksandar Panarin opisao kao „svetsku socijalnu kontrarevoluciju“, odnosno planetarni rat globalističke elite protiv ustanova socijalne države u svim kulturama i tradicijama, bez izuzetka. Korporativna elita takve procese podstiče i u sopstvenim društvima.
Prema tome, prilike u V. Britaniji, gde se radikalne islamističke grupacije pojavljuju i među mladim muslimanima, rođenim na Ostrvu, posledica su frontalnog napada na ostatke socijalne države. Naravno, pojave „britanskog islamizma“ imaju i sasvim autentično objašnjenje, koje proizlazi iz getoizacije muslimana u ovoj državi,  u krahu neoliberalne ekonomsko-socijalne doktrine i dubokoj duhovnoj krizi koja potresa britansku protestantsku zajednicu.
Na ovom mestu treba ukazati na još jedan fenomen o kojem se u politički korektnim medijima tek povremeno piše i govori. Reč je o procesu prelaska na islam velikog broja mladih Britanaca – bele puti, kao direktne posledice duhovne praznine, koju neprekidno proizvodi logika „dominacije tržišta nad ostatkom društva“. Mnogim mladim Britancima, lišenim socijalne perspektive, ideja prelaska na islam izgleda kao alternativa društvu ogromnih klasnih i socijalnih razlika, društvu u kojem ubrzano nestaje svako osećanje solidarnosti i brige za javni interes. Naravno, Kameronova vlada eskalaciju nasilja pokušava da iskoristi za donošenje novih represivnijih zakona, ali nezavisno od ovih kratkoročnih mera duboki – suštinski uzroci krize ostaju.
Savremenici smo događaja koji u potpunosti pokazuju ispravnost analize Eme Sezera, pesnika, dramskog pisca i političara, jednog od najuticajnijih autora sa francuskog govornog područja na Karibima, izložene u njegovom „Diskursu o kolonijalizmu“ iz 1995. godine, u kojem  je razmatrao psihičke, kulturne i socijalne posledice kolonijalizma ne samo na kolonizovane već i na kolonizatora. „Činjenica da kolonijalna praksa, njena ideologija i konsekvence nisu doprli do svesti i savesti Zapada“, rekao je Sezer, „čini da je na evropskom putu Hitler uvek prisutan, što je posle ubrzanja istorije vidljivo svakom ko je izbegao da bude podvrgnut medijskoj lobotomiji.“
„Moramo govoriti vlastima istinu ili umreti! Ne smemo nikada biti uplašeni da kažemo istinu, čak i kada ona znači gubitak naših sopstvenih života, zato što ne postoji ništa važnije i dragocenije od istine“, rekao je Luis Farahan, vođa Nacije Islama u SAD, u govoru koji je održao tokom „Marša miliona u Harlemu“, pred nekoliko stotina hiljada ljudi koji su se okupili u Bulevaru Malkolm X u Njujorku, prećutanom od strane svetskih medija. Skup u Harlemu, koji se doživljava kao istorijska Meka za crnačku kulturu i političku misao, održan je u organizaciji „Pokreta 12. decembar“, i njime se zahtevao kraj SAD-NATO vojnog udara na Libiju i razotkrio imperijalistički rekolonizacioni pohod na Afriku. Aktivisti, zastupnici antiratne politike i politički lideri osudili su 12. avgusta na Maršu miliona „nelegalni rat“ protiv Libije i patnje crnaca u Njujorku i širom zemlje. Farahan u svom obraćanju razotkriva imperijalno-klasnu pozadinu rata u Libiji: „Dok SAD i EU koriste plemenite reči, njihove namere u Libiji i Africi su zle i te reči služe samo kao veo obmane koju širom sveta medijski rasprostiru kako bi rekolonizovali Afriku i ščepali njene izvore. „Mi, ljudi, nalazimo se sada u samom paklu i mi smo sada uništavani od sila koje su isplanirale naše uništenje“. Farahan je u govoru upozorio na činjenicu da je angažovanje SAD-a u Libiji i na Severu Afrike dizajnirano i isplanirano i da to ispunjenje podrazumeva neophodnost uklanjanja Moamera Gadafija sa vlasti i preuzimanje Libije, koju treba gurnuti u plemenski rat i kameno doba. Gadafi je kao vođa sa vizijom budućnosti Afrike i njenim ujedinjenjem kao ciljem, prirodna meta poput Roberta Mugabea iz Zimbabvea, koji žele da omoguće narodima Afrike ono što im prirodno pripada. Gadafi je bio meta dva najskuplja pokušaja ubistva u svetskoj istoriji. Šta je to što toliko smeta Zapadu u vezi sa Gadafijem? Zbog čega Zapad tako silno radi na njegovom uklanjanju, da je pokrenuo vojnu mašineriju NATO-a kako bi potpuno uništio Libiju: bombardujući infrastrukturu, uništavajući komunikacije, uništavajući „Man Made River Project – Projekat reke koju su napravili ljudi“, radeći sve kako bi zemlju uveli u stanje apsolutnog haosa? Odgovor na ovo pitanje Farahan pronalazi upravo u zaslugama Moamera Gadafija: „Čak i ako Gadafi uspe u odbrani Libije, moraće da sva sredstva usmeri na obnovu zemlje i neće moći da uloži sredstva u stvaranje Ujedinjenih država Afrike“.

PLJAČKAŠI I LOPOVI U KRAVATAMA
Pod pokroviteljstvom rezolucije UN 1973 ubija se narod Libije, uništava zemlja i pokreće lov na njenog lidera. SAD i njeni saveznici otimaju 30 milijardi dolara iz stranih banaka od Gadafijeve vlade i daju ih takozvanom „pobunjeničkom Nacionalnom tranzicionom veću“ koje je po Farahanu „nelegalna vlada koju oni postavljaju – marionetski režim, igračka u rukama Amerike i Zapada“.  Hipokrizija Zapada je večna i neuništiva, kao i zlo na kojem počiva i kojim se Zapad hrani: narcizam, patologija narcizma koji proizvodi nakaze od svakog ko nije „pošten i odan kvisling“. Hipokriziju je moguće sagledati, predlaže Farahan i u pripremama UN da pukovniku Gadafiju i libijskoj Džamahiriji, njegovoj revolucionarnoj vladi, uruči Nagradu za humanost. Izveštaj UN, načinjen za ovu priliku, izuzetno hvali pukovnika Gadafija za „zaštitu ljudskih prava, političkih prava, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, odnos prema religijskim manjinama“, ali, šta je usledilo: pre martovskog glasanja u UN (u februaru), NATO je napao Tripoli koristeći standardizovani vokabular proizvodnje nakaze kao zla po sebi, matricu u koju su ovoga puta ugurali čoveka koji je, kako kaže Farahan „naftnim bogatstvom Libije povećao životni standard u svojoj zemlji, edukovao stanovništvo i izgradio infrastrukturu“. Investirao je 33 milijarde dolara u projekat „Čovek koji je napravio reku“, zato što nije želeo da dozvoli da narod Libije bude taoc visokih cena hrane od strane Evropljana.  Pre Gadafijevog dolaska na vlast životni vek Libijaca bio je 44  godine, a sada je 75; nivo pismenosti iznosio je 20 odsto, a sada 83 odsto. Besplatno školovanje i medicinska pomoć omogućeni su svim Libijcima. Gadafi je, kaže Farahan, jedini lider koji se izvinio za ulogu Arapa u transatlantskoj trgovini robljem i uveo je participatornu demokratiju poznatu kao „Treća univerzalna teorija“, koja omogućava političko učešće naroda.  Umesto da koristi naftno bogatstvo svoje zemlje kako bi  uvećao sopstveno, Gadafi je uložio 70 milijardi u „Afričku banku za razvoj“, što je značilo da afrički narodi mogu pozajmljivati novac,  a da ne upadnu u dužničko ropstvo MMF-a i „Svetske banke“.
Gadafi je investirao 400 miliona dolara, a 100 miliona su investirale ostale afričke države kako bi se lansirao satelit kojim je premošćena zavisnost od Evrope u pogledu telekomunikacione mreže, što je značilo 500 miliona dolara gubitka za Evropu.
Farahan zaključuje: „Moamer Gadafi je opasan po hegemoniju Zapada, opasan za imperijaliste, opasan za monopoliste, opasan za zapadne oligarhe. Gadafi je toliko opasan da oni osećaju da mora biti uništen“.
Upozoravajući Afriku, Farahan je rekao da vlade zemalja Afrike ne smeju da prihvate lažna obećanja koja su uvek na usnama zvaničnika Amerike i Evrope. „Da li su oni ispunili bilo koje obećanje koje su izrekli? Ako verujete lažnim obećanjima, onda vi zaslužujete pakao u kojem ćete se naći od strane tih lažljivaca i obmanjivača“. Afrička unija mora da odbaci dominaciju Zapada i pozove na sveopšti otpor i da postavi ultimatum Evropi: ili ćete prestati sa bombardovanjem Libije, ili će Afrika zaustaviti trgovinu i stopirati pristup svojim prirodnim resursima.
„Dakle, Afriko, kaži Hilari Klinton i kaži svim zvaničnicima SAD i EU – kaži im da idu dođavola i ispraši ih iz Afrike. Oni misle da ste vi isti oni lakeji sa istom robovskom svešću, onaj isti Ujka Sem kao što su bili vaši preci“, izjavio je Farahan u govoru održanom 13. avgusta u Bulevaru Malkolm X.
Opisujući mnoge moćne vladine zvaničnike i političare SAD-a kao „pljačkaše, lopove i koljače siromašnih“, Farahan se slaže sa Naomi Klajn u oceni da ove dnevne pljačkaše nije ni najmanje briga za uslove u kojima živi crna, tamnoputa i bela sirotinja koja strašno trpi u SAD-u. Neverovatno je da oni koji dovode do toga da  ljudi surovo ispaštaju u SAD-u, brinu o „humanitarnoj krizi“ u Libiji. Hipokrizija je bezobalna u slučaju bolesnih kreatora svetskog bezumlja. „Ovi su pljačkaši i lopovi u odelima i kravatama i naš brat (Obama) je na njihovom čelu… Oprosti brate Barače, ti veruješ Satani, a Satana ti nikada neće dati prvu informaciju.“

POKUŠAJ CRNAČKOG GENOCIDA
Najnovija pomeranja granica u medijskom proizvođenju stvarnosti pokazali su se tokom ovonedeljne destabilizacije i konstrukcije realnosti u sklopu rata za osvajanje Libije. Vebster Tarpli, doktor istorijskih nauka, koji je bio sagovornik „Pečata“ ubrzo pošto se vratio iz Libije, uspeo je da i pored uspostavljenog medijskog dezinformacionog polja kontaktira neke od novinara koje je tom prilikom upoznao, i koji su mu saopštili informaciju po kojoj libijske snage razbijaju snage pobunjenika kao i da specijalne snage u redovima agresora snajperskim hicima ciljaju na strane novinare. Kontroverzne informacije iz glavnog grada Libije, Tripolija, tokom poslednjih dana ukazivale su da se radi o novoj fazi informacionog rata kao delu klasične operacije specijalnih jedinica koje lažnim informacijama o uspehu pobunjenika u Tripoliju stvaraju pretekst za najavu uspostavljanja nove vlade koja bi  omogućila dolazak flotile i NATO snaga. U intervjuu povodom najnovijih događaja datom Aleksu Džonsu, Vebster Tarpli je rekao da je šok koji je izazvalo pojavljivanje Seifa al-Islam Gadafija, najmlađeg sina Moamera Gadafija, on je posle informacije zapadnih medija da je uhvaćen od strane pobunjenika, u „Riksos“ hotelu razgovarao sa stranim novinarima, bio neverovatan. Negde posle ponoći Gadafijev sin Seif pojavio se u „Riksos“ hotelu, inače centru okupljanja stranih novinara, i porekao tvrdnje da se Tripoli nalazi pod kontrolom pobunjenika: „Prvo, želeo bih da poreknem glasine koje su plasirane kada je moderna tehnologija NATO-a i Zapada blokirala i presekla komunikacije. Oni sada šalju poruke Libijcima preko libijske komunikacione mreže. Zaustavili su emitovanje državne televizije kao deo medijskog rata, kako bi širili haos i strah u Libiji.“
Seif je tom prilikom pozvao strane novinare da obiđu Tripoli kako bi dokazao da je film o zauzimanju Tripolija od strane pobunjeničkih NATO saveznika načinjen u drugom gradu. Radi se o masovnoj psihološkoj operaciji, smatra Vebster Tarpli, sračunatoj na proizvodnji totalnog haosa ne samo u Libiji već i u čitavom svetu, koji treba da pristane na  strašan vandalizam i zločine NATO-a i politike koja je čini mogućom. Pojavljivanje Gadafijevog sina čije ime na arapskom znači „štit“ – „štit islama“ i koji po svoj prilici predstavlja Gadafijevog političkog naslednika  proizvelo je  apsolutni šok među novinarima.
„Trebalo je da uključite ‘Al Džaziru’ i da vidite te novinare posramljene pred auditorijumom koji ih je nevidljivim jajima i trulim paradajzom prosto zatrpao. Informacioni rat je ušao u fazu kada se ni najmanje ne sme verovati navodnim snimcima sa terena. Sve što vidite je jedna velika laž kojoj se nipošto ne bi smelo pokloniti poverenje. Pobunjenici su najpre tvrdili da su zauzeli 90 odsto grada, posle toga da su zauzeli 80 odsto,  a sada da će zauzeti grad u roku od 72 sata. Za to vreme specijalne jedinice sastavljene od zapadnih i arapskih snaga jure ulicama Tripolija i ubijaju koga stignu, što predstavlja veoma ozbiljan ratni zločin.  Nemoguće je da Gadafijeve snage drže fiksnu poziciju zbog intenzivnog NATO bombardovanja. Tepih bombardovanje je poslednjih dana intenzivirano, kao i nadletanje helikoptera ‘Apač’ koji seju smrt.“ Tarpli je takođe govorio o najnovijoj varijanti Potemkinovih sela, ovog puta izgrađenih u Kataru: radi se o holivudizaciji rata: lažnoj scenografiji Tripolija, preciznije filmskim kulisama Bab al-Aziza i Zelenog trga koje treba da posluže kao mesto na kojem će se odigrati režirana predstava: „ubistvo velikog broja civila koje će biti pripisano Gadafiju, posle čega će svet reći: Gadafi, stvarno si preterao. Nema milosti za tebe.“
Ovi događaji, smatra Tarpli, predstavljaju vežbu u operaciji ispiranja mozga svetske populacije, pokušaj da se proizvede javno mnjenje na temelju lažnih informacija plasiranih od strane Bi-Bi-Sija, Al Džazire i Si-En-Ena koji su zapravo i proizveli priču o tome da su tri Gadafijeva sina zarobljena, sa ciljem da Gadafijeve pristalice ubede da se njihov svet približava svom kraju. Reč je o operaciji velikih razmera i opasnih posledica i prvo što bi ljudi trebalo da nauče je da ne veruju njihovim pričama. Odredi smrti, bande ubica su opremljene i poslate u Tripoli, u operaciji čiji je cilj da šokira, zastraši  i parališe otpor. Ukoliko ova operacija odmah ne postigne stoprocentni uspeh, moguće je organizovati kontraudar i to je ono što je sada na delu, smatra Tarpli. Ono o čemu u ovom trenutku ne znamo ništa su gubici u redovima pobunjenika, za koje možemo pretpostaviti da su veliki. Nije Obama uzalud dobio Nobelovu nagradu za mir: „To je Obamin poklon Africi – pokušaj crnačkog genocida“, zaključio je ovaj deo svoje emisije Aleks Džons koji je svoj šou prethodnog dana započeo poređenjem bombardovanja Libije sa bombardovanjem Srbije od strane NATO-a 1999. godine, i navođenjem najnovijih operacija koje se od strane međunarodne zajednice preduzimaju kako bi se Srbima u potpunosti otelo Kosovo.

TRANSPOLITIČKI HAOS NACIJA
Direktor „Međunarodnog instituta za političke ekspertize“ Jevgenij Minčenko izjavio je povodom najnovijeg medijskog beščašća: „Ovde imamo grupu svetskih medija koji eksplicitno lažu, izveštavaju o činjenicama koje nikada nisu potvrdili. Očigledno, ovo nije greška, već planirani i očigledan pokušaj dezinformisanja.  Koliko razumem, Tripoli je trenutno pod kontrolom Gadafija… Izgleda da se u početku radilo  o uspešnoj  operaciji od strane udarnih jedinica NATO-a.  Njihov  neuspeh može se iskoristiti kao argument za izvođenje vojne operacije punog dejstva. Ovo ne izgleda veoma lepo i nanosi težak udarac, kako Bliskom istoku,  tako i ugledu zemalja NATO-a“, prenosi Konstantin Garibov u svom tekstu „Libijski informacioni rat“. Ovakvu tačku gledišta zastupa i ruski izaslanik u NATO-u Dmitrij Rogozin, on tvrdi da se među snagama pobunjenika nalaze vojni savetnici vodećih zapadnih sila, kao i privatne agencije za zaštitu.
Rat za Kosovo je kao svoju ključnu konsekvencu proizveo militarizaciju i destabilizaciju dnevnog života nacija i njihovih ekonomija. Destabilizacija je normalizovana i racionalizovana, a traganje za pravim uzrocima i počiniocima onemogućeno: rat za Kosovo uveo je čovečanstvo u doba sistemskog i sistematičnog transpolitičkog haosa nacija.
Orbitalna i kibernetska dominacija postale su deo vojne strategije SAD-a: udružene vojne strukture postižu kontrolu nad svim elementima ratnog prostora koji se proširuje na čitavu planetu: zemlju, vazduh, vodena prostranstva i svemir, uključujući i informacioni prostor. Psihološke operacije, propaganda i diplomatija, po ovom vojnom strateškom konceptu ulaze u korpus informacione dominacije.
Temporalna kompresija, karakteristična za eru kibernetičke globalizacije nacija, vodi urušavanju političko-ekonomske stabilnosti u svetu, smatra francuski fenomenolog Pol Virilio. Humanitarna racionalizacija rata protiv Jugoslavije omogućena je totalnim preobražajem informacionog u dezinformaciono polje: era informacione preokreće se u eru dezinformacione revolucije, a cenzura za koju se na Zapadu smatralo da pripada zemljama u kojima nema demokratije, savršeno je inkorporirana u sistem i zacementirana proizvodnjom događaja: fabrikacijom dokaza prepuštenoj mašineriji koja koristi sve linije i strategije obmane, mreže i tehnike u koje se ne sme i ne može sumnjati budući da su podržane svevidećim okom satelitske tehnologije, kao teologizovanog tehnološkog dispozitiva informacione globalne dominacije.
Kratke senke dugih senki umrežene piramidalne strukture moći pretvorile su svet u realnost proizvedenu specijalnim efektima. Na berzi katastrofa profit se ubrzano uvećava.

25 коментара

  1. Папски посланик у Триполију, бискуп Иночензо Мартинели изјавио је овог чртвртка за њемачки радио да је страним актерима у Либији једини ратни циљ да себи обезбједе експлоатацију најуноснијих налазишта нафте и гаса. Бискуп Мартинели изражава жаљење, али се осјећа дужан да то каже отворено, наочиглед крајњег егоизма страних сила, спремних да иду преко љешева у постизању својих циљева.

    Један новинар агенције Ројтерс извјештава о егзекуцији 30 припадника Гадафијевих војника. Репортер је снимио од „побуњеника” на мјесту егзекуције наоколо побацане љешевe побијених мушкараца. По свједочењу репортера Ројтерса, тијела стрељаних мушкараца била су дословно изрешетана метцима.

    Главни тужилац Међународног кривичног суда, Луис Морено-Окампо отворио је истрагу због убиства више десетина афричких гастарбајтера у Бенгазију.

    Итог дана, такође четвртак ове недеље, високи комесар УН за избјеглице антонио Гутерес оптужује наоружане противнике Гадафија због злостављања више хиљада страних радника.

    По први пут извори из британског министарства „одбране“ потврдили су у Дејли Телеграфу да елитне јединице САС учествују већ недељама у акцијама у Либији.

  2. U vreme, trajanja krize,tako reci Libijska besplatna nafta, mnogo ce pomoci Italiji, Francuskoj Nemackoj…koje ce je koristiti za sopstvene potrebe,preradjivati u derivate, preprodavati dalje, a, Srbija ce placati naoruzanjem za nove vlasti,znaci, *hebace se* o svom trosku, jer bez kes placanja u tom poslu nema vajde. Natavno, ne budimo najvni,nije u pitanju *pobuna*, u pitanju je organozovani iz vana vodjeni i placeni *teroristicki drzavni udar*, nemojte se ustrucavati, *oslobodite se straha od straha*…fasizam je uveliko, presao prag *vrata*..*portas*..

  3. Sjajan tekst. Pečat je jedini medij koji nije upleten u globalnu medijsku “mrežu” zla. Biljana Djorović, kao i uvek britkom sabljom svoje elokvencije vrši svojevrsnu fenomenološku disekciju tkiva društvenosti. Samo napred! Bravo!

  4. Звонимир

    „Savremenici smo događaja koji u potpunosti pokazuju ispravnost analize Eme Sezera, pesnika, dramskog pisca i političara, jednog od najuticajnijih autora sa francuskog govornog područja na Karibima, izložene u njegovom „Diskursu o kolonijalizmu“ iz 1995. godine, u kojem  je razmatrao psihičke, kulturne i socijalne posledice kolonijalizma ne samo na kolonizovane već i na kolonizatora. „Činjenica da kolonijalna praksa, njena ideologija i konsekvence nisu doprli do svesti i savesti Zapada“, rekao je Sezer, „čini da je na evropskom putu Hitler uvek prisutan.“

    Ова Сезерова мисао је књучна за разумевање прилика у којима се нашао свет и чини се да никад није била актуелнија него данас. Њену тачност смо најбоље осетили и осећамо ових дана на својој кожи на нашем Европском путу без алтернативе. (Сама чињеница да вам неко нуди пут без алтернативе указује да је понуда спремљена у ђаволској кухињи).
    Хитлерово присуство на нашем европском путу се додатно потврђује и физички у лику Ангеле Меркел и њене посете Србији,нашта сликовито упућује и насловна страна овог броја печата као и одличан уводни текст господина Вучелића. , из садржаја разговора које је водила са нашим званичницима(нерадо им помињем имена из разумљивих разлога) јасно се
    види да се нашла у улози Хитлера.

    Демократске фасаде којима су успели да се маскирају захваљујући безочној пропаганди мејн стрим медија (читај пропагандних агенција у шта су се ови медији претворили) падају данас заједно са бомбама које бацају на Либију. Испод тих фасада појављује се Хитлер и нзтовимо то правим именом четврти рајх ,али један много опаснији Хитлер него што је то био Адолф и један много опаснији рајх него што је то био трећи јер у својим рукама има много опасније оружије.
    Што пре ова Сезерова мисао дође да колективне свести и савести људи светло на крају тунела у коме смо се нашли биће видљивије.

  5. Evro-americka pljackaska horda ucestvuje od samog pocetka!!Kakvi pobunjenici i bakraci,ne bi ni dan izdrzali da nije ubica i pljackasa evro-amera!!Najvece zlo koje je ikada svet video su evro-ameri,licemeri,poltroni,kukavice,muskarci bez muskosti,sve ono najgore sto moze opisati ljudsko bice u najgorem smislu!! Pa se iscudjavaju sto im se desavaju svakojaka zla u tim njihovim lepo uredjenim zemljama!! Oni,jadnici,su zaboravili da se sve vraca sve placa!! Neka ih,treba ih pustiti da zive u takvom ubedjenju!!

  6. Odavno je sistem vrijednosti 0 bodova, odnosno poremećen do koske. Laž je istina, pravo je nepravda, bijelo je crno …
    Kako objasniti jednom studentu pravnog fakulteta da je ispravno međunarodno pravo, npr. Rezolucija 1244 SB Ujedinjenih nacija? NIKAKO!
    Kako objasniti jednom normalnom čovjeku, ma gdje on živio, iz moralnog-ljudskog zdravo-razumnog uma postupke američkog kauboja Obame o poimanju ubijanja? VRLO LAKO, PSIHOPATA!
    Kada je ovaj američki kauboj postao predsjednik SAD-a, prilikom gostovanja u jednoj TV emisiji, ubio je “muvu”, i onda je pod pritiskom kaubojske javnosti (Udruženja za žaštitu životinja) bio primoran da se javno izvini zbog svog nesavjesnog čina.
    A kada su njegovi limeni jastrebovi bombardujući Tripoli ubili Gadafijevog sina i dvoje unučadi, ovaj psihopatski kauboj je taj zločinački čin nazvao, pa pazite molim vas: “KOLATERALNOM ŠTETOM”, a udruženje za zaštitu ljudi (čitaj: Ujedinjene Nacije) mudro je ćutalo.
    POENTA – vrijednija je američka muva, od bilo čijeg ljudskog života van Amerike, pa taman on bio i dječiji!

  7. pozajmljen komentar,

    У скоро свакој земљи може да се залуди становништво са тим идејама јер свугде постоје одређени проблем али у гадафијевој Либији готово нико није био незадовољан и било је готово немогуће изазвати неке масовније демонстрације јер тамо није постојала ни камата,народ је добијао као поклон често 500 долара од прихода државе (не као у Србији где је 1.000 евра испало оних 1.700 али динара).,држава је екстремно социјална и брине о свом становништви.Тако да је Америка у ЕУ морала да ангажује баш оне најокорелије терористе и криминалце који глуме побуњенике.

  8. Kakve crne rezolucije?Za evro-amere ne vaze nikakve rezolucije!To su od hitlera naucili! Hitler je bio potpisao sa Staljinom ugovor o miru i posle togaa napao na tog istog Staljina!!Oni koji veruju kojekakvim rezolucijama mnogo su naivni!! Nema rezolucija braco,to je mrtvo slovo na papiru! Koliko su puta do sada prekrsili sve rezolucije? Najnoviji primeri su Srbija i Libija!!Otvorena pljacka libijske nafte i izgradnja druge po velicini vojne baze van tla amerike,Bondstil,na srpskoj zemlji! Oni,evro-ameri,poznaju i priznaju samo rezolucije jaceg!!Sila je njihov znak raspoznavanja! Opljackali su naftu iz Libije da bi evro-ameri imali bolji standard!! Oni se nece smiriti dok god se ne postave u ravni sa zemljom!!Kada ce to biti? Ostaje da vreme pokaze svoje!Samo je jedno sigurno da nicija nije do zore gorela,iako njihova jos uvek gori! Zato sto jos nije zora !! Dace Bog pa ce biti!!

  9. Протестантско-језуитска олигархија ”запада” жели да економски и политички влада светом и при томе се користи свим средствима. Зар је то нешто ново? То је ”изненађење” само за инсталиране чиновнике ”Новог светског поретка”(интелектуално-политичку псеудоелиту) којима је Србија дата на делимично коришћене (и који су тако плаћени за своје зликовачке активности колаборације у ломљењу кичме Србима).

  10. Sta mislite da ovaj tekst Procita nas omiljeni predsdnik J.B.Tadic zar mislite da bi on nesto razumeo od svega sto je dato i argumntovano.Mislim da nebi cak uz pomoc intelegencije Ministra za vojna pitanja Suntanovca.Kazu da su se pametni ucili na tudjim greskama a budale na svijim.Budala i krivih drva je bilo i bice dok je sveta.Ovo je objava rata citavom covecanstvu koje ne priznaje Osovinu Berlin-London- Wasington, scenario isti samo se igraci promenili, Prije su Hitleru nedostajali resursi sada osovini BLW sa Evropskom satrapijom.Kurvu nemoj ni traziti ona ce se sama ponuditi na to me podsecaju ovi Europojci Jeremic Tadic.Djelic, Dinkic, Ceda prasak i ostala bulumenta, kojoj je vazan samo danasnji dan za sutra cemo vec vidjeti.Hvala Pecatu sto je ostao dosledan one prave narodne svesti i stao u obranu naroda i nacije da sacuvaju ono sto nam je jos jedino ostalo cast i dostojanstvo.

  11. Експлоатисати нафту=уништавати планету

  12. Agencija Pinkerton sada ponovo jasi zajedno sa Dzesijem Dzemsom,de Bilom Klintonom,Hermanom Geringom,u potrazi za Gadafijem i otimanjem parcela sa naftom…

    Dugogodišnji libijski vođa Moamer el Gadafi poslednji put viđen je prošlog petka u Tripoliju, odakle je otišao na jug u pustinjski grad Sabha, javila je britanska TV Skaj njus (Sky Nenjs), prenoseći izjavu telohranitelja jednog od Gadafijevih sinova
    Mladić, koji tvrdi da je telohranitelj Hamisa Gadafija, rekao je novinaru te televizije da je video Gadafija u kući njegovog najmlađeg sina krajem prošle sedmice.
    Agencija Rojters navodi da je TV citirala 17-godišnjeg telohranitelja Gadafijevog sina.
    Prema izjavi, Gadafi je stigao automobilom i sreo se sa Hamisom i kćerkom Ajšom, pre nego što će u konvoju krenuti prema Sabhi.
    „Imali su kratak, kratak sastanak, rekao je mladić. On nije bio blizu njih, ali ih je mogao videti veoma jasno”, rekao je TV izveštač, prenela je britanska novinska agencija.
    Taj Libijac potvrdio je ranije izveštaje da je Hamis poginuo kada je projektil pogodio njegov blindirani džip „tojota land kruzer” (Toyota Land Cruiser), verovatno ispaljen iz helikoptera NATO-a, na oko 60 kilometara od Tripolija, navodi „Skaj njus” na svojoj internet-stranici.
    Britanska TV izveštava da je Hamis, komandant eltinih specijalnih snaga 32. brigade, nekoliko puta proglašavan mrtvim tokom šestomesečne pobune i da je jedan od najopasnijih pripadnika libijskog režima.
    „Skaj njus” podseća da je potvrđeno da su, dok se nastavlja potraga za Gadafijem, ostali članovi njegove porodice izbegli u susedni Alžir.
    Alžirsko Ministarstvo spoljnih poslova potvrdilo je da su Gadafijeva žena Safija, kćerka Ajša i sinovi Hanibal i Muhamed ušli u Alžir u ponedeljak ujutro.

  13. Prilika za promociju

    Kako je Press već pisao, samo je princ Mohamed Bolkijah od Bruneja rezervisao dva sprata u „Hajatu”, pošto dolazi sa svitom od 25 ljudi.

    – Niko nije očekivao da će biti tako veliko interesovanje za obeležavanje 50 godina od osnivanja Pokreta nesvrstanih. Od 120 članica tog pokreta, dolazak je već potvrdilo 98 delegacija – navode naši sagovornici iz Vlade Srbije, i ističu da će ovo biti odlična prilika za promociju Srbije i u političkom, ali i u privrednom svetlu, u mahom bogatim nesvrstanim zemljama.

    Biće to šansa za susret šefova diplomatija iz država bivše SFRJ, a dolazak u Beograd su već potvrdili ministri spoljnih poslova Slovenije, BiH i Crne Gore – Samjuel Žbogar, Sven Alkalaj i Milan Roćen.

    Podsetimo, Pokret nesvrstanih osnovan je 1961. u Beogradu od zemalja takozvanog Trećeg sveta koje su u tom trenutku želele da budu protivteža Moskvi i Vašingtonu u vreme njihovog Hladnog rata. Nesvrstani su bili protivteža vojnim alijansama NATO i Varšavskom paktu.
    Velika četvorka

    Ključnu ulogu u formiranju Pokreta nesvrstanih imala je „velika četvorka” – predsednici Jugoslavije Josip Broz Tito, Indije Džavaharlal Nehru, Indonezije Sukarno i Egipta Gamal Abdel Naser. Oni su do kraja političke karijere bili lideri pokreta.
    Ovako je počelo … U Beogradu 1961. godine Tito, Nehru, Sukrano i Naser osnovali Pokret nesvrstanih

    Poslednji Samit nesvrstanih u Beogradu održan je 1989. i bio je to poslednji na kom je učestvovala SFRJ. Države koje su nastale cepanjem Jugoslavije danas u pokretu učestvuju kao gosti ili posmatrači.

    Konferencija će u svom programu imati i svečani i radni karakter, a gostima će se obratiti predsednik Srbije Boris Tadić i šef diplomatije Vuk Jeremić.

    Nenad Čaluković, Beograd

  14. Malograđanin je neprijatelj napredih razvoja misli (evolucije),pošto razvoj die nezadrživo protiv njega.Razvoj mu je donio samo neplaćene dugove.Nacioanli-Socijalizam odbija ne samo Marksizam nego i Darvinizam.Nacisti proklinju Materijalizam,zbog toga što pobjeda tehnike nad prirodom ,znači i pobjedu velikog kapitala nad malim kapitalom .Vođe pokreta likvidiraju „intelektualizam“ ne zbog toga što su sami „prekriveni“ sa intelektom drugog ili trećeg reda ,nego prije svega što im njihova povjesna (istorijska) uloga ne dopušta bilo kakvu dovršenu misao .

    Šte se sve tamo može naći po veoma niskim cijenama i još nižoj kvaliteti.  . Sjećanje na „sretna“ vremena slobodne Konkurencije i iskrivljeno prenošenje o stabilnosti klasnog društva ,snovi o uskrsnuću Kolonijalnog carstva i ludilo o jednoj zatvorenoj ekonomiji ,fraze o poredku iz Rimskog u starogermansko pravo i o zagovaranju Američkog moratorija ,ljubomorno neprijateljstvo pred neravnopravnošću u obliku jedna Vila i jedan Auto i životinjski strah pred ravnopravnošću u obliku radnika sa kapom i bez kragne ,bijesni Nacionalizam i strah od Svjestkih Kreditnih moćnika – sav ovaj Internacionalni izbačaj političkih misli puni duhovno riznicu Novo-Njemačkog mesijanstva (mesija-prorok).

  15. 08.02.2008, 21:36 Naslov: JEAN ZIEGLER:”IMPERIJ SRAMA-STARI-NOVI GOSPODARI SVIJET Citirajte i odgovorite
    JEAN ZIEGLER:”IMPERIJ SRAMA-STARI-NOVI GOSPODARI SVIJETA”

    “Ne tražim da se siromašnima više daje,već da im se manje krade”.

    Svjedoci smo nagle i stravične refeudalizacije svijeta.

    Riječ je o neviđenom procesu podčinjavanja čitavih naroda interesima multinacionalnih tvrtki i banaka,stvaranju imperija srama pomoću dva moćna oružja,a to su glad i dug.

    Pretjeranim,i prečesto za njim nepotrebnim zaduživanjem,države gube svoj suverenitet,a zbog gladi,koja je izravna posljedica vladavine imperija srama,ljudi gube živote,zdravlje,slobodu i dostojanstvo.

    Taj strahoviti stroj za mljevenje i pokoravanje ljudi nepodnosi ni jedno ograničenje što ga je nastojalo nametnuti međunarodno pravo.

    Sada,strukturno i stalno ekonomsko nasilje hara svijetom,a međunarodno pravo istodobno doživljava agoniju.

    Svi moćnici svjetskog međunarodnog financijskog kapitala i njihov kategorički imperativ je vrlo jasan.

    A jedini zakon imperija srama je bezobzirni profit bez granica i pod svaku cijenu.

    U središtu globaliziranog tržišta stoji “grabežljivi predator” kojeg pokreće:pomama,opsesija i stras za moći.

    On je više osoba u jednom.

    Bankar,direktor transnacionalnih kompanija koji grozničavo i histerično skuplja novca i stavlja ga na svoju vlastitu nezasitnu gomilu uništavajući na taj način ne samo druge ljude nego i okoliš te prirodu oko sebe.

    Tim “predatorima” služe njihovi plaćenici:političari,novinari,svećenici,menadžeri,visokopozicionirani službeni međunarodnih institucija kao što su:MMF,Svjetska banka i WTO.
    Njihov krajni cilj je da nas “operuše” i opljačkaju do kostiju i da nas onda “odbace” i eliminiraju globalnim virusom kojeg namjeravaju pustiti uskoro u zrak.

  16. Bivši libijski lider Moamer Gadafi poručio je u audio poruci emitovanoj na arapskoj satelitskoj televiziji da se “neće predati”
    “Čak i ako ne čujete moj glas, nastavite sa pružanjem otpora”, rekao je Gadafi u audio poruci koja je delimično emitovana na satelitskoj televiziji Arai, čije je sedište u Sirtu.
    On je naglasio da će njegove pristalice “nastaviti borbu”.
    “Nećemo se predati, mi nismo žene i nastavićemo borbu”, rekao je Gadafi.
    On je rekao da je spreman na dugu borbu, po cenu da Libija “gori”.
    “Ako hoće dugu borbu, neka tako bude. Ako Libija gori, ko će njome moći da vlada? Neka gori”, rekao je Gadafi.
    Potpredsednik libijskog Prelaznog nacionalnog saveta Abdel Hafiz Goga rekao je danas da je moguće da se Gadafi nalazi u Ben Validu, regionu koji se nalazi jugoistočno od Tripolija, ali da te inforamcije nisu potvrđene.
    Pobunjenici su kao moguće mesto gde se nalazi Gadafi pominjali i njegov rodni grad Sirt.

  17. xe, xe,..zasto 35%, kad mogu sve kao u *zaostani Serbije*…?
    …………………………………………………….
    Pobunjenici nudili Parizu 35 odsto libijske nafte

    Francuski list „Liberasion” objavio je da je došao do pisma na arapskom jeziku u kojem Narodni front za oslobođenje Libije, koji je kasnije promenio naziv u Nacionalni prelazni savet, nudi Francuskoj 35 odsto libijske sirove nafte, u zamenu za podršku pobuni
    Nasilje ne prestaje
    Rat u Libiji… Nasilje ne prestaje

    Pismo je poslato u Katar 3. aprila ove godine, dve nedelje pošto je započela vojna intervencija na Libiju, a koju je predvodila Francuska. Portparol Prelaznog saveta nazvao je priču o pismu „lakrdijom”, i dodao da je takav dogovor nezamisliv. Ministar inostranih poslova Francuske Alen Žipe rekao je da nije čuo za, navodno, pismo.
    Libijska nafta od početka konflikta imala je važnu ulogu u planovima zaraćenih strana. Kako su preneli mediji u Londonu, britanska vlada imala je „tajnu ćeliju”, čiji je cilj bio da pristalice doskorašnjeg libijskog lidera Muamera Gadafija ostanu bez nafte i da pobunjenici njome redovno budu snabdevani. Kako je javio Radio BBC, u „tajnoj ćeliji” formiranoj pri Ministarstvu spoljnih poslova bili su ministri, visoki funkcioneri vlade i vojske. Ćelija je ustanovljena na inicijativu člana britanskog parlamenta koji je u prošlosti radio za švajcarsku naftnu kompaniju Vitol, Alena Dankana.
    Ćelija je formirana na predlog državnog sekretara zaduženog za međunarodni razvoj Alena Dankana koji je u aprilu uveravao premijera Dejvida Kameruna da deo rešenja za libijsku krizu čini nafta.

    – Nafta je u Gadafijevoj vojnoj mašineriji u ovom ratu imala veoma važnu ulogu – rekao je agenciji Frans pres jedan izvor iz britanskih diplomatskih krugova.
    – Ako nemate naftu, ne možete ni da pobedite u ratu. Naš cilj bio je da zapad Libije, koji je bio u rukama Gadafijevih pristalica, ostane bez nafte, i da obezbedimo uslove kako bi pobunjenici mogli da nastave da se bore – rekao je BBC-u.

  18. Pobunjenici se uprkos roku za predaju Sirta ne zaustavljaju

    Pobunjeničke snage napreduju ka rodnom gradu Muamera Gadafija Sirtu ne obazirući se na rokove koji su gradu dati za predaju, izjavili su danas zvaničnici pobunjenika

    U isto vreme zvaničnici Ujedinjenih nacija (UN) upozoravaju da se
    Libija suočava sa kritičnim nedostatkom vode za piće, hrane i
    ostalih zaliha, jer su šestomesečni sukobi ozbiljno poremetili
    postojeće komunikacione rute u zemlji.

    UN su do sada dopremile 11 miliona flaša vode, a dopremiće 600 tona
    hrane i lekova u vrednosti od 100 miliona evra, kaže koordinator UN
    za Libiju Panos Momtzis (Moumtzis).

    “Humanitarne potrebe ove nacije mi vidimo kratkoročno”, naveo je
    Momtzis, “najduže do kraja godine”.

    “Pobunjeničke snage trenutno su doprle do Vadi Havare, grada na
    50-tak kilometara od Sirta”, potvrdio je portparol pobunjenika
    Abdel-Hafiz Goga. “Oni žive u surovim uslovima, usred pustinje, na
    vrelini, i ne bi da se zadržavaju u napredovanju ka Sirtu”, dodao je
    on.

    Prethodno je rok za predaju Sirta bio sutrašnji dan, ali je onda
    produžen za još jednu nedelju. Portparol dodaje da bi pobunjenici
    više cenili predaju nego “krvavi napad” na grad.

    Upozoravajući u dvema audio porukama kasno sinoć da pustinjska
    plemena imaju oružje i da su spremna na borbu, Gadafi je upozorio da
    će “spaliti zemlju” pred neprijateljem kako je nazvao NATO alijansu,
    označavajući je kao okupatora koji samo želi da se “domogne
    libijske nafte”.

    Pobunjenici odbacuju te izjave kao ispraznu retoriku, navodeći da će
    višedecenijskog vladara Libije tražiti u tri grada za koja veruju da
    mogu da mu budu poslednje skrovište: rodnom gradu Sirtu, Bani Validu
    koji je 140 km jugoistočno od Tripolija, i gradu na jugu, Sabhi.

    Ranije danas, u Briselu, ruski izaslanik pri NATO-u Dmitrij Rogozin,
    ustvrdio je da se Severnoatlantska alijansa okreće novom strateškom
    cilju, a to je obezbeđivanje gasa i nafte za zapadne zemlje.

  19. Bugarska je 2007. poništila ovaj dug da bi osigurala oslobađanje pet bugarskih bolničarki i jednog palestinskog lekara uhapšenih i osuđenih na smrt u Libiji.

    “Bugarska insistira da joj taj dug od desetine miliona dolara bude vraćen, jer Bugarska ne treba ni u kom slučaju da izgubi taj novac”, rekao je Borisov u Plovdivu, prenosi agencija Fokus.

    Borisov je, od dolaska na vlast 2009. godine, nazivao poništenje tog duga “reketom”.

    Bugarska čeka informacije o tom zahtevu od novih libijskih vlasti, posle rušenja režima Moamera Gadafija.

    Bolničarke su osuđene na smrt 1999. godine, pod optužbom da su namerno zarazile virusom side 438 libijske dece, od kojih je 56 umrlo.

    Stručnjaci su na suđenju svedočili da je epidemija side u Libiji izazvana lošom higijenom u bolnici i da je nisu izazvale bolničarke.

    Pod međunarodnim pritiskom njihova smrtna kazna zamenjena je kaznom doživotnog zatvora, čime je otvorena mogućnost za njihovu ekstradiciju. Bolničarke su oslobođene 24. jula 2007. godine.

    Bugarska je nedavno započela i proces za identifikovanje počinioca mučenja kojima su bolničarke bile podvrgnute da bi se od njih iznudilo priznanje pred libijskim ispitivačima.

  20. Stvarno je bezobrazan, umesto lepo da dodje *u zamku*, na samit nesvrstanih, pa da ga nase strucne slube obrade, isporuce u neki Hag, on zbrisao,hm,hmm ko nas kralj..1941. godine…hm,hmm jedino neznamo da li je neki *cica* ostao da ceka *odsudni momenat*, pa da Sutanovac poseti Libiju.
    …………………………………………………………………………………………………………………
    veruje se da je Svrgnuti libijski voĐa napustio zemlju
    Gadafi sa zlatom pobegao u Niger?

    Bežanija – Dva konvoja, jedan od deset vozila sa zlatom i novcem, a drugi od 200 vojnih vozila, prešla su iz Libije u Niger, a veruje se da je u jednom od njih bio Muamer el Gadafi, kao i dva njegova sina
    Libijski konvoj od deset vozila sa zlatom i novcem iz Centralne banke Libije u Sirtu prešao je granicu sa Nigerom, saopštili su pobunjenici.

    Takođe, veliki konvoj libijskih oklopnih vozila, u pratnji nigerske vojske, stigao je kasno u ponedeljak u grad Agadez na severu Nigera. Sumnja se da je u jednom od konvoja bio i bivši libijski vođa Muamer el Gadafi.

    Šef komiteta za politička i međunarodna pitanja Nacionalnog prelaznog saveta libijskih pobunjenika Fati Badža izjavio je da je deset vozila sa zlatom, evrima i dolarima juče prešlo granicu sa Nigerom kod Džufre uz pomoć Tuarega i uputilo se ka gradu Agadez. On je dodao da misli da su se u konvoju nalazile pristalice Muamera el Gadafija koje beže iz zemlje, a možda i sam pukovnik.
    Popularan među Tuarezima

    Inače, poznato je da je Gadafi regrutovao borce Tuarege, a veruje se da je njegov režim finansirao njihovu pobunu na severu Nigera. Afričke zemlje u kojima živi dosta Tuarega, kao što je Niger, među poslednjima su priznale libijske pobunjenike. Gadafi je i dalje jako popularan u gradovima kao što je Agadez, u kojem Tuarezi predstavljaju većinu.
    Novu vlast priznalo 60 zemalja

    Nacionalni prelazni savet Libije dosad je priznalo skoro 60 zemalja u svetu. Novu vlast su među prvima priznale Francuska, Italija, Britanija, SAD, odmah posle izbijanja sukoba pre šest meseci. Kriza u Libiji je podelila afričke zemlje, odnosno Afričku uniju (AU). U toj organizaciji većina smatra da se Nacionalni savet ne može priznati kao jedini predstavnik nacije. Moskva je tek početkom meseca odlučila da formalno prizna novu vlast.

    Prethodno su francuski i nigerski vojni izvori objavili da je oko 200 libijskih vojnih vozila sa vojnicima iz brigada s juga Libije ušlo u Niger. Prema navodima medija, vozila iz konvoja obično su koristili Gadafi i članovi njegove porodice. Mediji pretpostavljaju da se među vojnicima nalazi i Gadafijev sin Hamis, komandant elitne libjske brigade, za kojeg su pobunjenici mnogo puta govorili da je ubijen. Takođe se pretpostavlja da je u konvoju bio i Gadafijev sin Saif al Islam.

    S druge strane, nigerski ministar spoljnih poslova Muhamed Bazum demantovao je da je konvoj libijskih vozila u kojima su bili svrgnuti lider Muamer el Gadafi i njegovi sinovi stigao u Niger.

    – To nije istina, ne radi se o Gadafiju i ne mislim da je konvoj o kome se govori toliko veliki. Tačno je da ima nekoliko zvaničnika visokog i nešto nižeg ranga koji su stigli u Niger, ali to nisu ljudi iz prvih redova, a nikako Gadafi ili jedan od njegovih sinova – rekao je Bazum.
    Put ka Burkini Faso?

    Takođe se oglasio i Gadafijev portparol Musa Ibrahim.

    – Gadafi je odličnog zdravlja, planira i organizuje odbranu Libije. Borimo se i pružamo otpor zarad Libije i svih Arapa. Još smo jaki i sposobni da situaciju preokrenemo u svoju korist. On se nalazi na mestu do kojeg ne mogu da dođu te posvađane grupe. Saif al Islam je takođe u Libiji i kreće se iz jednog mesta u drugo – rekao je Ibrahim.
    Borbe još traju … Pobunjenici pokušavaju da zauzmu poslednja uporišta Gadafijevih pristalica

  21. Posle vesti, da je Gadafi napustio zemlju *sa zlatom*,a ostavio u nasledje gerilu, medju *juznim plemenima*,cini se da je *patriotizam*..Libijskih *otporasa*, bitno opao, malo vuna kico, a obecani ratni plen,je dobio krila, otisao sa vlasnikom..naravno, ako je u opste otisao, sto mnogo nemenja stvar, Gadafijev sin izgleda dobro manevrise zivom silom.

  22. *Demokratska Libija*, nema nameru da Gadafiju saopsti njegova prava prilikom hapsenja, bice ubijen.

    Šarif kaže da je došlo vreme kada će Gadafi biti uhapšen ili ubijen.

    Šarif nije želeo da precizira gde je pronađen Gadafi, ali je ukazao da je svrgnuti libijski predsednik još u Libiji i da je pronađen upotrebom visoke tehnologije i obaveštajnih podataka, prenela je agencija AP.

    Gadafi je u zamci u prečniku od 60 kilometara, dodao je Šarif.

    Informacija o otkrivanju Gadafija je objavljena nakon što je saopšteno da je konvoj Gadafijevih sledbenika, uključujući njegovog šefa obezbeđenja, prešao Saharu i ušao u Niger.
    Američka vlada pozvala je juče Niger da smesti u pritvor visoke zvaničnike vlade Moamera Gadafija, za koje se veruje da su u konvoju iz Libije prešli u tu zemlju.

  23. Nigerija,

    Europski su trgovci u razdoblju od 17. do 19. stoljeća na obali uspostavili postaje za trgovinu robovima koje su transportirali na američki kontinent. U 19. su stoljeću robovi kao glavna roba zamijenjeni drugim dobrima, na primjer palminim uljem. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće područje Nigerije kolonizirala je Velika Britanija, ispočetka je podijelivši na Sjevernu i Južnu Nigeriju. Obje su kolonije ujedinjene 1914. Britanci su lokalnim poglavarima ostavili značajne ovlasti, osobito na islamskom sjeveru, dok je jug kristijaniziran, a donekle i europeiziran, što je pogodovalo gospodarskom razvoju i učinilo jug bogatijim, a njegove stanovnike bolje obrazovanima.

    Nakon Drugog svjetskog rata Britanija je kao odgovor na rastući nigerijski nacionalizam započela prijenos vlasti na domaće stanovništvo u okviru federalne strukture uvjetovane antagonizmom velikog broja etničkih skupina i dviju glavnih religija, kršćanstva i islama. Godine 1960. zemlja je postala neovisna federacija triju regija koje su zadržale velik stupanj samouprave.

    U 1966. u zemlji su se dogodila dva uzastopna državna udara u kojima su dominaciju preuzeli vojni časnici, prvo s juga, a onda sa sjevera zemlje. Nedugo nakon toga jugoistočna je regija u kojoj je većinu činio narod Igbo, izložen progonima na sjeveru, proglasila neovisnost kao Republika Biafra, čime je započeo troipolgodišnji građanski rat; Biafra je uz velike ljudske žrtve pobijeđena. U sedamdesetima je u Nigeriji počelo vađenje nafte, ali prihodi od njene prodaje nisu značajnije doprinijeli poboljšanju životnog standarda većine stanovništva.

    Od 1970. do 1998. na vlasti su se smjenjivale vojne i korumpirane civilne vlade. Osobito je zloglasan bio režim generala Sanija Abache (1993. – 1998.) za vrijeme kojeg su pogubljeni brojni politički protivnici, među njima i poznati novinar Ken Saro-Wiwa. Nakon Abachine smrti održani su slobodni predsjednički izbori na kojima je pobijedio predsjednik Olusegun Obasanjo. Krajem svibnja 2007. godine, nakon održanih izbora, predsjednik Nigerije postao je Umaru Yar’Adua.
    Zemljopis [uredi]

  24. MOSKVA – Zaposleni u ambasadi Libije u Moskvi postavili su zastavu libijskih pobunjenika na vrh zgrade, izjavila je Frans presu portparolka libijske ambasade. “Tu odluku je doneo ambasador”, rekla je predstavnica ambasade.

    Na pitanje novinara da li će osoblje ambasade biti promenjeno, ona je rekla da se čekaju “instrukcije ministarstva inostranih poslova”.

    Zelena zastava Gadafijeve džamahirije kao i zastava Afričke unije koja je takođe visila na zgradi, uklonjene su još u četvrtak. Nova zastava nije odmah postavljena jer se tražila “dobra tkanina”, rekla je portparolka ambasade.

    U mnogim ambasadama širom sveta poslednjih dana stara zelena zastava zamenjena je novom zastavom libijskih pobunjenika.

    Tradicionalni saveznik Tripolija, Rusija je u julu odbila da prizna rukovodeće telo libijske opozicije, Prelazni nacionalni savet kao jedini legitimni autoritet u Libiji. Predsednik Dmitrij Medvedev je međutim 24. avgusta rekao da je Moskva spremna da uspostavi odnose sa libijskim pobunjenicima ako oni uspeju da ujedine zemlju.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *