Kukavičluk bez granica

Piše Milorad Vučelić

Na opšte zaprepašćenje zvanični Beograd još nije javno oglasio svoju spremnost da svim silama brani uspostavljanje mira u Londonu i širom Britanije. Da li se onda, i kako uopšte, može verovati Borisu Tadiću koji je, još koliko juče, a povodom kosovske krize, u Skupštini Srbije, nekih tridesetak puta, preuzeo odgovornost i brigu za svetski mir i globalnu stabilnost? Da je to bilo iskreno već bi se naše specijalne policijske jedinice prebacivale čarter letovima u London i Mančester. Tek uspostavljanjem tog vazdušnog mosta potvrdilo bi se mostograditeljsko umeće naših režimlija. Sada vidimo i koliko je po naš nesumnjiv mirotvorački ugled u svetu pogubno delovalo odbrambeno samoorganizovanje Srba na Kosovu. Naša policijska sila morala je biti stavljena u puno stanje pripravnosti da bi branila snage KFOR-a od, po svetski mir, opasnih Srba na Kosovu. O generalu Bileru, sa sve njegovom mlađanom Albankom, prizrenskom ružom neubranom, posebno smo se brinuli. Svo ono silno obezbeđenje oko naših Stanlija i Olija – odnosno Borka i Gorana – nije njih branilo od naroda, nego je u stvari štitilo nemačkog generala od ove dvojice tulipana koji su tragikomično pokušavali da uđu u likove Prleta i Tihog, i proizvodeći dim, tako su simulirali patriotsku i državnu vatru.
Urednici, novinari i voditelji Javnog servisa naprosto su očajni što ih ne šalju kao specijalne savetnike na ispomoć Bi-Bi-Siju. A spremni su kao „zapete puške“. Ne bi tu bilo kolebanja da li upotrebiti reč „huligan“ ili „izgrednik“, niti bi ikome u medijima palo na pamet da u protestima mladih traži socijalne ili ekonomske motive i razloge. I najbezazlenija televizijska spikerka zna da sve koji protestuju protiv režima treba bez oklevanja nazvati „zlikovcima“. Trebalo je samo videti i čuti kako su Srbe na kosovskim barikadama odmah nazivali kriminalcima u rukama srpsko-albanske mafije! Prema ovim „pravilima“, teško da bi po britanskim televizijama bilo ijednog reportera koji ne bi bio udaljen bar pet kilometara od mesta događaja i odatle izveštavao. Po ovdašnjoj vladajućoj školi novinarstva najrizičniji posao reportera je prinošenje mikrofona nekom zvaničniku. Naši mediji su o patikama u Beogradu brinuli hiljadu puta više nego o Kosovu, pa možemo samo zamisliti kakav bi izazov za njih bilo paljenje „Sonijevog“ skladišta. Kakvu bi to tek žestinu izazvalo kod naših novinara sa još nezaceljenim i bolnim ranama od zapaljenih kontejnera na Jarinju!
Dodamo li tome pobunu malinara i putara postaje jasno da je ovde reč o teškom obliku narušavanja svetskog mira. Zbog tričavih srpskih državnih, nacionalnih i socijalnih prava i sloboda razvlače se uludo naše policijske i žandarmerijske snage, te ne mogu da ispune preuzete globalne obaveze.
Ali po napadnom odsustvu u zavođenju poretka i mira u Britaniji ne treba suditi o našoj policiji i specijalnim jedinicama. Nema nikakve sumnje da će oni svoju snagu, junaštvo i odlučnost biti primorani da pokažu u zaštiti predstojeće jesenje gej parade u Beogradu. Sve ono što je propušteno u odbrani Srba na Kosovu biće stostruko nadoknađeno u odbrani javnih pederskih prava u Beogradu. Ako bude trebalo biće to borba do poslednje kapi krvi!
Jedino je premijer Mirko Cvetković bio na visini svojih globalnih odgovornosti. Pokazalo se koliko nisu u pravu oni koji su mu zamerali što je usred kosovske krize zdimio na godišnji odmor u Grčku. I koliko smo u pravu bili mi koji smo ga branili. Tamo u drevnoj Heladi su mu se ukazale za svetsku ekonomiju spasonosne ideje. Vratio se oran sa odmora i opaljen suncem izjavio da se iz ove krize mogu izvući koristi i da on i njegov tim za to imaju rešenja. Sve svetske agencije su pod rubrikom „hitno“ emitovale ovu vest. Srbija je pored preuzetih odgovornosti za svetski mir našla i spasonosnu ekonomsku recepturu! Sarkozi i Merkelova već razmatraju Mirkašova rešenja, s tim što se francuski šef države na njega malo duri,  da je znao da naš dobri Mirkaš ima rešenja on ne bi prekidao odmor na francuskoj rivijeri. Saznaje se i da je Merkelova zatražila da odmah, deset dana pre zakazane posete, doputuje u Srbiju da bi se lično od našeg Mirkaša informisala o tome šta joj valja činiti. Tadić za sada ne može da za nju nađe slobodan termin jer je potpuno preokupiran događajima u Siriji, središtu i severu Afrike, a i u Patagoniji i na Popokatapetlu i Orizabi se nešto kuva što preti da ugrozi svetski mir.
Teško je šefovima našeg režima sa tih visina i takvih odgovornosti spustiti pogled na Srbiju. Oni su kao vajni stražari koji rade u potpunom dogovoru s razbojnicima i lopovima. Dok ovi pljačkaju i otimaju, oni zabrinuto gledaju u visinu da to ne bi videli. I posle se tale i rastaljuju.
Kad god bace pogled na Srbiju, ona im je sve manja. Što je Srbija manja oni su veći, važniji i zabrinutiji za mir u svetu. Sa strepnjom se pitamo koliko ona pod njihovom vlašću mora biti mala da bi se nahranilo njihovo bolesno samoljublje i sumanuta predstava o vlastitoj veličini i značaju? Ima li granica njihov mizerni kukavičluk i izdaja? Kad god im neki neprijatelj Srbije na silu nešto otme, oni to spremno prihvataju kao postojeće stanje i pribegavaju dijalogu „u ovim nepovoljnim okolnostima“. I to nazivaju velikim uspehom i pregovaračkim umećem. Oni koji su kao izdajnici nacionalnih interesa i vlastite države, zajedno sa našim neprijateljima, stvorili najgore okolnosti odmah se spremno izgovaraju istim tim teškim i nepovoljnim okolnostima. Oni su naša najveća nepovoljnost, teret gori od svakog Tačija.
Pobedonosno, uglas sa prištinskim medijima, sa naših televizija sa nacionalnom frekvencijom doslovno se može čuti: „Barikade su počele da padaju“! Slavi se Sporazum Tači-Tadić. Kada vidimo šta naš režim u ovako fizički neokupiranoj zemlji radi, nema kvislinga u našoj prošlosti za kojeg se ne može naći neka reč opravdanja. S tom razlikom što se nekada radilo o fizičkom opstanku, a sada o kandidaturi!
Posle sednice čemerne Skupštine Srbije, Srbija je bila jasno podeljena na narod, s jedne, i političku „elitu“, s druge strane.(Stavove te i takve skupštinske sednice Tadić nije poštovao ni sedam dana.) Da bi prikrio ovu pravu podelu u Srbiji naše režimlije sada seju nejedinstvo među kosovskim Srbima, pokazujući još jednom da nema toga na šta radi očuvanja svoje vlasti i sprovođenja neprijateljskih interesa i zahteva nisu spremni. (Pročitati tekst Nikole Vrzića: „Severni geto Borisa Tadića i Hašima Tačija“)
Neko će se opet pozvati na „situaciju“, „teško vreme“, „istorijske okolnosti“…
Nije vreme teško, nego smo mi slabi. Ne tešimo se i ne izgovarajmo. Stara poslovica kaže da su nam istorija i Bog dali teret, ali i ramena. Te terete nijedna generacija ne može izbeći, ali u te terete koje treba poneti spada i radikalna promena nenarodnog režima. Treba uporno pokušavati, pa ko šta ponese – ponese.
Svakako i obavezno pročitajte intervju s Markom Jakšićem. Obavezno!

39 коментара

  1. Oni su naša najveća nepovoljnost, teret gori od svakog Tačija.

  2. Василим

    На делу је утркивање режимске привремене гарнитуре министара, ко ће више да ослаби позицију Србије, ко ће више да понизи Србију и Србе, ко ће више да се улиже Бриселу, по сваку цену!

    Нажалост већи део опозиције је јалов, помаже режим својим свесним нечињењем али и чињењем. Тако да сад имамо оба крила ондашње партије СРС која је гласала за млитаву Резолуцију у Скупштини, с тим што је бриселско крило , тј. СНС и Николић огрезао у сарадњу с ДС и Бриселом по цену интереса Срба Србије.
    У СНС партију се учлањују свакојаки бивши функционери свих странака , без обзира на све.
    -Николић је позфдравио хапшење Младића, а бранио “песника” Вучуревића!
    -Николић је пре неки дан предложио да ће на референдум да стави питање евентуалне предсје територије Србије, Косова и Метохија, па то је противуставно, то само душмани могу да предложе, да се расправља о сопственој територији, о продаји вере за вечеру(за ЕУ?)

    -Николић је пре два-три дана ТРАЖИО да с понови , одржи Скупштина општина “северног КиМ-а” , да би изгласали Тадићев,Борков и Горанов споразтум са пашеногом Таћи-змије, који је дубоко противн нас!?

    Николићу, а ни Вучићу није први пут да подржавају режим по осетљивим питањима по интересе Србије, чији су они играчи, ко им је послодавац, финансијер.
    Чија је оно медијска машинерија (Фокус) на којој највише неки босански-црногорац, бесомучно по задатку врха СНС шири дефетизам, закључује унапред на лоше, наговара да се треба помирити са судбином- “силом”, са уценама ЕУ , …
    СНС је инсистирао пре неколико месеци да се резолиуција која се шаље у УН о КиМ, пошаље искључиво у договору са ЕУ, дакле са онима који нам желе лоше!??? За кога рад е челници СНС-а

    Како то да члан председништва СНС, Оливер Антић зна да држи придике, пали народ против режима, а на другој страни човек учествује у формитрању и доношењу главнихи закона за режим!??????? Није он једини СНС-овац који ради за режим поуотворено!????

    СНС је кртица.

  3. ja više o njima nemam reči,gospodine Vučeliću.

  4. ВЕСЕЛИМ-Прихватам све што сте написали и потписујем као своје.Али”они желе да још више ослабе Србију”, ми није баш јасно.Зар се ова моја вољена земња може више ослабити, зар није најслабија у задних два века.Кад Тадић нема алтернативу, сада у миру и 21. веку, шта рећи о Пашићу који је 1915. опколен са свих страна имао алтернативу.Рекох, најслабији смо у последња два века, можда не у сваком погледу али свакако у погледу (не)имања алтернатива.

  5. Bilo bi sjajno kada bi gospodin Vučelić imao i viziju o statusu Kosova ukoliko bi se nekim čudom vratilo u okrilje Srbije. Kako
    onda voditi državu kojoj bi celokupna albanska populacija svako- dnevno pružala opstrukciju? Koliko vojske i policije bi bilo po- trebno da pokrije taj prostor i koliko bi to građane koštalo ?
    Zasigurno bi dobili Bonstil, za koji i ne znamo koliki je i ći-
    me sve raspolaže, jer Amerikanci se sigurno sa svojom bazom ne
    povlaće. Dapaće, samo bi se proširili i na ostali deo Srbije.
    Kao ljudi treba i da se pitamo koji nas đavo tera da živimo sa
    narodom koji je vekovima učen da nas mrzi ? Verovatno u svemu
    tome nešto sa nama nije u redu. Volio bih da čujem gospodina
    Vučelića po tim osnovnim pitanjima.
    Moje mišljenje je da istinski pregovaramo, da pokušamo zadrža-
    ti severni deo Kosova, da stvorimo enklave oko svetinja i po-
    mognemo narodu da se oko njih koncentriše sa posebnom jurisdi- kcijom Srbije, da tražimo povrat i naknadu za svakog građanina koji je ostao bez imovine, te da na kraju postavimo i jasan imo-
    vinski zahtev prema Kosovu.
    Paralelno sa tim konačnim razrešenjem koji bi doneo mir ljudima
    na obe strane, Srbija treba da se ozbiljno pozabavi da tu formu-
    lu primeni i prema Hrvatskoj i eventualno na drugim mestima gde
    su ljudi bezočno opljačkani i proterani.
    Suština političkog delovanja treba da bude koncentrisana na stva-
    ranje buduće labave konfederacije Srbije, Crne Gore i Republike
    Srpske, vezane samo koliko je to potrebno da bi se svima olakša-
    lo ( infrastruktura, ekonomska kordinacija, odbrana … ), a u
    stvari politički samostalnih država kako bi se izbegla bilo ka-
    kva mogućnost mešanja u stvari koje predstavljaju samosvojnost
    pojedinačnih država.
    Sasvim je glupo da Kosovo ode, a da Republika Srpska ne dođe. I
    tamo takozvani Bošnjaci troše energiju da žive sa Srbima koje zapravo ne vole, a ovi njih još manje.

  6. Normalno da je dogovor Tadića i Tačija veleizdaja Srbije i srpskog naroda na vlasti već duže vreme imamo idiote , glupane i strane plaćenike koji razaraju srž srpskog naroda. Slobodan Milošević nije bio Srbin i patriota kako mnogi misle , ne on je bio zaglupavljeni komunist kojeg je dobrano preveslao hrvatski nacionalist Franjo Tuđman. U čumu se sastojao njihov dogovor ukratko , Slobo “ Ti slobodno protjeraj Srbe iz Krajine ja prstom neću maći a fol ću ih štititi ,ti ćeš Franjo meni zauzvrat pomoći što ćeš me podržati da ja isto tako protjeram Albance s Kosova „E sad ovaj glupi komunista koji je mislio da je pametan je ispunio svoj deo dogovora i pustio da izginu Srbi u Krajini i da budu protjerani. Onda je on naivno krenuo u čišćenje Kosova ali puno lukaviji od njega hrvatski nacionalista Tuđman širi propagandu preko svih medija i satanizuje Srbe i Srbiju i glupi Slobo pada u klopku svoje plitke naivnosti što ga je na kraju i stajalo života u Hagu. No nije samo Sloba bio glup i naivan prije njega celo srpsko rukovodstvo preveslao je mudri Hrvat i Zagorec Josip Broz. Napravio je u Srbiji dvije pokrajine i time pocepao Srbiju a to isto nije dozvolio u Hrvatskoj gdje su postojali isti uvjeti za autonomiju Srba u Hrvatskoj. I kako su na to reagovali veliki komunisti Srbi baš kao i sada Tadić izdajnički, ulizivački i podanički. Sada uz pomoć ovih daj Bože poslednjih srpskih izdajnika gubimo Kosovo a ako narod ne ustane i ako nemamo podršku Rusije radikalima onda gubimo i Vojvodstvo Srpsko i Rašku i što god tko bude hteo. Gde je sad jedan bagerista i hrabar narod da domaće izdajice potrpamo u tamnice i na vešala.Dali Srpski narod već spava vječiti san iz kojeg će se probuditi potpuno prekasno kao manjina u nekoj novoj državi koja se više neće zvati Srbija.

  7. С р б и н е б р а т е, теби се обраћам, да те нешто упитам. Не устављај волове твоје, и не задржавај плуг твој. На питање моје можеш одговорити и орући. Не питам те за пут, да би морао дићи руку са плуга и показати ми пут. Не иштем ти воде, да би морао престати с орањем и повести ме на извор. Гле, ти цео дан ореш и цео дан мислиш, и мисли твоје остају затворене унутра у теби. Хоћу да те упитам о нечем што је унутра у теби, на што ми можеш одговорити држећи руке на плугу и корачајући лагано браздом за воловима.
    – Да ли још гори кандило вере унутра у души твојој? Да ли имаш довољно уља у кандилу твоме, и да ли ти је светло унутра у души твојој? Србине брате, гори ли у теби кандило вере?
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  8. Василим

    На жалост све је могуће у Србији, данас.
    Главну улогу поред ДС и Г17? и сателита, на жалост игра и нови СПС-Дачићевци(Стамболићевци), бивши Аркановац Палма-багериста( само ради за лову), СНС – пројектована странка,……

    Цео режим је баш квислиншки, …ретко се дешава да оволики број јаја*ра управља земљом Србијом, ваљда ћемо преживети и ове јаничаре!?
    Ех, да смо слаби, ма преслаби смо, сада!

    Остаје нада, вера!

    Никад више опортуниста, конформиста, кислинга, чини ми се!

  9. Василим

    Жалосно, али ои који би требали да бране Србију, бар да је не саплићу , окренули су страну, постали су Јевропејци! Мора да је лова,тајкун нека уцена или слично одиграло улогу да морално и људски падну!

    Постадоше све заклети Еуропејци, Еуро им је валута, слушају невладине оргнизације на челу са Бисерком, Кандићком и Лихтовком,…
    времена чудна, академици ко поп*шани, интелектуалци забленули у “еуро”,…смрди!

  10. Још један у низу одличних текстова господина Вучелића

  11. Moja *vizija* Kosova i Metohije je, da ce Taci i ostala banda, izazvati sukob, jer, njima je, kao Franji i Aliji, potreban rat, kao vid, samopotvrdjivanja..*vekovnih teznji Albanskog naroda*, prilikom cega ce, u taj rat, regrutovati Siptarski, autohtoni narod sa Kosova, narod, koji moze samo krisom i pojedinacnim signalima pojedinaca da posalje poruku da je za drzavu Srbiju.jer, fasizovani mediji, narko mafije ne dozvoljavaju bilo kakvu mogucnost, slobodnog i demokratskog izjasnjavanja stanovnistva.

  12. – Да ли још гори кандило вере унутра у души твојој? Да ли имаш довољно уља у кандилу твоме, и да ли ти је светло унутра у души твојој? Србине брате, гори ли у теби кандило вере?….*dogoreva*
    ………………………………………………………………………………………………………………………..

    Funkcioner na snimku

    Na kameru kao afrodizijak, sudeći prema Miletovoj priči, nisu imuni ni lokalni funkcioneri. Navodno, jedan od uticajnih političara iz prošlog režima u Novom Sadu čuvao je na privatnom računaru, u folderu „Poslovni izveštaji”, snimke ljubavnih avantura sa mlađim damama načinjene u vikendici u okolini Novog Sada. Mile ističe da mušterije iz njegove kancelarije dolaze i odlaze zadovoljne, kao i da ne naslućuju da im je zavirio u najdublji deo intime. Ima, međutim i izuzetaka.

    – Jedini koji su me „provalili” među stotinama korisnika jesu muž i žena sa Limana, koji su inače svingeri. Doduše, oni su me i naveli da ga pogledam, pošto su ga ostavili nasred desktopa, sa naslovom „Naš porno snimak”. Kada su došli po računar, gospođa me je uz smešak upitala: „I, je l’ možemo da prođemo?” Ćutao sam, ali po onome što sam video, i te kako mogu da prođu! – uz osmeh se priseća Mile.

  13. Guča, državni projekat

    Prošle godine pričao sam s jednim prijateljem o Guči, u kojoj nismo – do tada – bili ni jedan ni drugi. On se upravo bio vratio iz Slovenije i hvalio je srećan i uređen život njenih građana. Odgovorio sam mu da i njima ponekad dopizdi, pa odluče da se otkače. Kao dokaz naveo sam primer da sam u vozu koji je pičio Slovenijom video reklame o turi za Guču i Srbiju. Preporučivala su se tri dana na dragačevskom „karnevalu”. Prijatelj mi je rafalno replicirao „Znaš šta… I ja volim da odem u zoološki vrt, i uvek uživam, ali nikad ne bih živeo u njemu”.

    Ali Guča nije zoološki vrt. Guča je sanatorijum. Ovde nema napetosti. Ovde se buši balon neprijatne atmosfere. U Beogradu žuriš kući ženi, nosiš kinesku lutku trogodišnjoj ćerki, a onda te prebiju u GSP-u jer si zakačio tom lutkom nekoga. Ljudi su nadrkani, kasni im plata pa su ljubomorni što i oni ne mogu da tu kinesku barbiku sa buvljaka poklone ćerki. U Guči nema šanse da ti se to desi. Zato je to državni projekat.

    Ne samo da bi Guča postala u avgustu zoološki vrt u kome su Slovenci „domaće životinje”. Ovo je rezervat za Srbe da zaborave na pretnju nove ekonomske krize.

    A kad smo kod ražnja… Ovo je „Diznilend” za one koji vole te rotirajuće dimljene stvari. Džinovski vo se okreće na ražnju. Kada bi ga kojim slučajem oživeli i izvezli u Španiju, toreadorima bi spadale gaće od straha. Klinci dolaze sa roditeljima i bulje u čudovište na ražnju čije su dimenzije kao da je preminuli, ispečeni dinosaurus koga je Spilberg penzionisao u „Parku iz doba jure” i prodao pečenjari u Guči.

    Roditeljima neprijatno kada se vo okreće jer mu se na svaki minut prikaže muškost čije su dimenzije zapanjujuće, iako mu erekcija odavno nije u funkciji. Pitaju deca „Tata, šta je to?”. „Rog, sine”. „Pa zar nisu oni na glavi?”. Volovska piša velika je do Niša. Posle ovoga izraz „volu jedan” je kompliment, a ne uvreda. „Kad porastem biću vo” u glavi je srpskih klinaca pored ražnja u Guči. Prilazimo roštiljskom eksponatu.

    Zagrlim vola. Temperatura je 5.000 stepeni, kao da si zagrlio „Sartidovu” visoku peć u Smederevu. U sekundi osetim da mi se „adidas” lepi za tlo. Bojim se ostaću bez noge. Kao da se topi. Poginuo na roštilju domovine. A onda se okrenem i vidim radnika pečenjare koji spava na pola metra od vola. Čoveče, ovo je dragačevska sijesta.

    Onda odemo do kafane „Kamiondžija”. Prepoznaju nas. Tu smo doživeli „Od sumraka do svitanja” i Meksiko i Tarantina preselili u Guču. Mesar zadaje smrtonosne udarce već usmrćenoj svinji. Udara nožem i sekirom ko Danijel Dej Luis u filmu „Bande Njujorka”.

  14. Kakvo kandilo da gori kod B.Tadica, on je zajedno sa svojom kamarilom izgubio svako kredibilitet, na ljudskom , politickom uzmite koji hocete necete pogresiti.Samo me je jedna slka nasmejala on i Djilas sa slemovima mozda bi im ta profesija i odgovarala postavljanje kanalizacije itako ti zemljani radovi jer mi to daje nekako sliku njihovih pravih intelektualnih vrednosti.Onaj bodi gard je slucajno zalutao mozda zaista nekog i cuva ali ova dvojica nisu vrednost da bi neko digao ruku na njih.Kazu da dobri stradaju a gde su on i ta zutica od dobrih to se meri kosmickim godinama.LIcno sto se politike kamarile tice da im navuku ludacke kosulJe nebi se zacudio jer je ovaj Srpski brod je pun ludaka.Molim vas kako komenteristi svu ovu Propast,Beznadje, Ponizenja,Glad ,Pljacku,Korupciju,MIrko rece napredujemo ,gde kuda ,kamo to mogu zaista samo ljudi sa ostecenim mentalnim sklopom.Ni Lister Krkobabic, Ceda prasak Palma, Dinkic,Verko Gagulic, Canak, Pajtic Daleko je to od ljudi to sve pripada Zabeli za sledecih 40 godina.

  15. Guca, je divan dogadjaj u Srbiji,predstavila se celoj vaseljenji,igra i pesma, uz ucesce mladih,nije bila pesma *zal za mladost* Mika Dzegera,nije bilo rock urlanja i koprcanja, kolce, pravo kolce od srca, a i zvuci su cistiji, nema zveckanja i candrkljanja, bajonetima, fiseklijama..redenicima,a, i okolne baste su neostecene, nisu ispovracane…hm,hmm..Joilov sator prokisnjava,..sav izresetan *iz nekih davnih vremena*..

  16. Pre oko godinu dana na jednom lokalnom sajtu Leskovca WEB 016 objavljen je tekst koji nema ovakvu sveobuhvatnost, ali mi se cini da je jos uvek aktuelan. Napisao sam ga kada policija nije resavala lokalne probleme, ali zahvat ima i na makropolitickom planu. Uporedite sami.
    UJED PČELE: KUKA I MOTIKA

    „Na sve strane Djordje knjige posla

    U svih gradskih sedamnaest nahija

    Na kmetove selske poglavare

    Svaki svoga ubijte subašu“

    Ko bi pomislio da će Srbija za kratko vreme napraviti povratak u budućnost. Svi
    pokazatelji takvog puta nam dolaze iz Velikog Trnjana. No, pre nego što definišem
    ovakvo razmišljanje da se osvrnem na „evropske zakone“ koje je donela ova naša, ničim
    izazvana skupštinska većina.

    Zakon o policiji kaže sledeće:

    Pojam i vrsta policijskih poslova, član 10: 1) bezbednosna zaštita života, prava, sloboda i
    ličnog integriteta lica, kao i podrška vladavini prava, 2) bezbednosna zaštita imovine…..

    Uputstvo o policijskoj etici i načinu obavljanja poslova policije kaže:

    2) Zaštita ustavom utvrdjenih osnovnih prava, sloboda i vrednosti, zaštita bezbednosti
    ljudi i imovine, prevencija i suzbijanje kriminala, otkrivanje krivičnih dela, održavanje
    javnog reda i mira, pružanje pomoći gradjanima ……

    Kako Jugpres prenosi: „Meštanima su ukradene i ručne pumpe od bakra koje se
    koriste za zaštitu bilja, baštenske i vinogradarske makaze i slično. Kada su učestale
    kradje prijavili u policijsku stanicu u Vučju, koja je zadužena za njihovo selo, oštećeni
    meštani su od policijske patrole, koja je izašla na uvidjaj, dobili savet da se sami
    organizuju, stražare noću, kada se dešavaju ove kradje i uhvate lopova.“

    Neka se ljudi ne čude što je to tako. Svi smo mi dužni da sprovodimo zakone. Svi
    smo mi dužni da utičemo na to da zakoni budu jednaki za sve.

    I to bi bilo sve što se tiče pravne regulative.

    A kako to funkcioniše u „državi“ Srbiji. Svetska ekonomska kriza nam je nanela puno
    štete, ali i odredjene koristi. Štete su vidljive na svakom koraku i svakim danom sve više
    i više. A što se tiče koristi one se polako naziru. Uzgajivači višanja su već počeli da seku
    stabla i da uništavaju zasade. Pumpe za prskanje im neće trebati sledeće godine. Neće
    ih koristiti za zaštitu bilja. Neka o tom bakarnom otpadu brine neko drugi. Još uvek nije
    sazrelo groždje, pa se sudbina vinogradarskih makaza još sa sigurnošću ne može utvrditi.
    Kako je krenulo sa višnjama, malinama, kupinama, žitom, ni sa groždjem i kukuruzom
    neće biti ništa bolje. Seljaci iz Trnjana još nisu svesni koristi koju im donose noćni
    lopovi. Jedino ne znam šta će se desiti kada seljaci ostanu bez onoga pod nazivom slično.

    Nigde u istoriji nije zabeleženo da opasnost za vlast predstavljaju pumpe za prskanje
    i baštenske i vinogradarske makaze. Zato se i policija prema zahtevu seljaka ponela
    na ovakav način. Mada me brine to što seljacima nisu savetovali da posebno obrate
    pažnju na kuke i motike. Tim svojim postupkom direktno su ugrozili ustavni poredak
    i ako ih niko nije pozvao na odgovornost što ne rade posao za koji su plaćeni, onda bi
    ministar morao da ih upozori na pogubne posledice koje mogu da nastanu ako se ove
    kradje nastave i krenu intelektualci da grupišu orudje za smenu vlasti. Miloševićeva
    smena je započela naizgled nebitnim prekidom programa na TV Leskovcu, tako da ove

    kradje poljoprivrednih alatki nikako ne smeju da se shvataju olako. Ivica će verovatno
    prepoznati sve te težnje i skrivene namere onih koji uporno pokušavaju da ovu sadašnju
    garnituru sklone sa vlasti. Jedino ako nije naučio lekciju od pre jednu deceniju.

    Zato za seljake iz Trnjana ove kradje ne bi trebalo da predstavljaju problem. Za njih
    je bitno da sakriju sekire koje će im biti potrebne da poseku voćnjake. Zatim je bitno da
    sakriju vile i motike kako ne bi dobili tužbe za organizovanje subverzivne delatnosti na
    rušenju ustavnog poredka. Organizovanje „čeka“ kao za plemenitu divljač je potrebno da
    ne dodje do regionalnog povezivanja i internacionalizacije otudjivanja kuka i motika, jer
    se time ugrožavaju naše evrointegracije, s obzirom da vrlo lako mogu evropski zvaničnici
    da nas okrive da uspostavljamo sistem rušenja jedinstvenosti Evropske unije.

    I zato je potrebno da Ivica Dačić preduzme ozbiljne mere protiv neodgovornih
    policajaca koji se nisu uključili u sprečavanju ove ozbiljne opasnosti za svetsku
    zajednicu, a nas guraju nazad u vreme Prvog srpskog ustanka i potpune izolovanosti.

  17. Љубомор

    “САЧУВАЈ НАС БОЖЕ КУГЕ. ХРВАТА И БОРИСА ВЕЛЕИЗДАНИКА”!
    …..
    Збиља када ће се код нас донети и заживети “Закон о ВЕЛЕИЗДАЈИ”?

  18. Василим

    Овај кукавичлук је у фази јуриша! Режимлије су у својеврсном безбожничком јуришу, од Тадића до полицајца Дачића(уфиксали да ће да буде милион година на функцијама) и др.НА делу је медијска окупација Србије у режији Ђиласонија и Идола.

    Ево опет НИколић нуди Косово и Метохију на референдумску тацну, без обзира на Устав Србије, ту и Додик подпомаже, онај Додик који није створио ни Републику Србију(Милошевићје ујединио, други разграђују), ни Републику Српску(Милошевић је створио, други разграђују функције Српске).
    Ту је и остала опортунистичка и еурофанатична “елита”, па је у том јуришу и Веља Илић-прикривено, ту је и остала “еркипа” , али је право чудо да је кадар СНС најенергичнији, све сами опортунисти. Оливер Антић је онако, ево га и врли СНС адвокат Светозар Вујачић и по њему је све готово, али није готово кад брани “песника” Вучуровића, а знао је да кидише на Шешеља, да ћути о Младићу, а син да кафанише у Силиконској долини, (сиротиња). Колико видим , још неки сумњиви типови из других партија се усидрише у СНС, случајно!?
    Пројектовани СНС постаје опасан по > Србију!

    Ово је опасна фаза , као да су се договорили квислинзи и марионете из опозиције да шире дефетизам.

    Косово и Метохија су Србија, моментално су под ОКУПАЦИЈОМ, држати се Резолуције 12444, тражити повраћај имовине,све србске имовине, враћање 1000 војника и полицајаца итд.

  19. Hvala Bogu,
    da ima bar neko ko vidi šta se desava iza maske,

  20. U ergeli istrošenih konja u vlasništvu američke ambasade u Beogradu, najvrijedniji, najposlušniji i “najpitomiji” je Konj ZEKAN.
    Pa i vlasnici u skladu sa onom našom narodnom “udri konja koji vuče”, nemilice bičuju Zekana, pa mu ne daju ni kocku šećera a Zekan je sve poslušniji. Naučili su američki vlasnici kroz istoriju kad su “krotili” indijanske konje da na vrijeme predvodniku koji je na izmaku snage nadju adekvatnu zamjenu, pa će tako Konja ZEKANA zamjeniti ždrebac, za malo konj Vuk DORAT ili Dača VRANAC.
    Konj ZEKAN se istrošio pa je od umora napravio grešku kada je iz svoje fantastične konjske ergele odstranio Konja “Zdravišu Ponoša” koji je imao dobre konjske odnose sa šiptarskom ergelom. Ponoši su iz svoje ergele Danicu dali Agimu Čekuu, pa da je sad Zdraviša u Zekanovom pogonu lako bi mu riješio problem na sjeveru Kosmeta i to zetovskom linijom.
    Šteta za ZEKANA!

  21. Када је у 15. веку Турска освојила Балкан, Византија и остале православне земље нису биле у могућност да се Турцима одупру. Тражили су помоћ од западних хришћана! Ватикан их је дочекао уценом. Обећана им је помоћ од земаља Западне католичке Европе под условом да потпишу унију са католичком црквом, тј. да православна црква призна врховну влас Ватикана. Васељенски патријарх из Цариграда је подлегао том притиску. Заказан је сабор у Фиренци 1439. године. На сабор су дошли сви православни патријарси, чак и Руски. Сви, осим Српског. Владар Србије, деспот Ђурађ Бранковић, рекао је српском патријарху да ће га обесити уколико оде у Фиренцу.
    Те, 1439, године у Фиренци унију са Ватиканом су потписали сви православни верски поглавари. Сви, осим српског. Сазнавши да се Србија супроставила моћном Ватикану, руски Велики Кнез је погубио свог патријарха, због срамоте коју је нанео Русији. Када се и у Цариграду сазнало да Срби нису потписали унију, настали су нереди. На захтев народа, Васељенски патријарх морао је да се повуче. Ватикан то Србима никад није опростио. Вековима је католицима у срце усађивао мржњу према Србима.
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  22. *dali su istroseni konji, bratske ergele*….?

    Rusi su se nama Srbima surovo osvetili
    pustivsi Vladimira Zirinovskog da vuce za nos nesrecne bosanske i
    krajiske Srbe. Setimo se da je Zirinovski popt proroka koji je sisao u
    narod da mu donese spasenje, sa Zeljkom Raznatovicem i njegovom Srpskom
    dobrovoljackom gardom potpisao specijalni sporazum o bratskoj pomoci i
    saradnji. Arkanovim borcima je Zirinovski za vreme rata u Bosni, posle
    svoje turneje po Srbiji i Republici Srpskoj, urucio mocno rusko tajno
    “eliptonsko oruzje, od kojeg ce srpskim neprijateljima udariti krv na
    nos i na usta”.

    I kada u napadima NATO tokom 1995. nekoliko
    americkih raketa “tomahavk” nije naslo svoj cilj, Zirinovski je nas
    Srbe hrabrio da “Srbi imaju oruzje koje tera americke rakete da puze
    kao bebe”.

    Posle eliptona, Srbi su od Rusa ocekivali i vrlo
    efikasni protivvazdusni projektil S-300, ali ga nikada nismo dobili,
    jer Moskva nije bila spremna da zajedno sa Beogradom zaratiti protiv
    ostatka sveta.

    Sumnje u srpsko-ruski patriotizam Vladimira
    Zirinovskog rodjene su onog trenutka kada je ovaj estradni moskovski
    politicar pokusao da demantuje samog sebe. Odbijao je svaku povezanost
    sa Aleksandrom Nikolasom Omanom, agentom KGB i ovlascenim trgovcem
    oruzjem u Sloveniji.

    – Nemam pojma ko je Oman! U Sloveniji sam
    bio 1994. godine, i to samo jedan dan, sto se moze videti iz moga
    pasosa. Nakon susreta sa slovenskim politicarima, svoje sam goste
    pozvao u kafanu u koju je mogao bilo ko uci. Verovatno je tako usao i
    Oman i dosao da me pozdravi. Predstavio se kao biznismen, popio pice sa
    mnom i otisao. Otkud sam ja mogao znati je li on predsednik drzave ili
    sef lokalne mafije? – rekao je Vladimir Zirinovski.

    Objasnjavajuci
    kako bi on uredio Balkan s Velikom Srbijom, Zirinovski je novinarima
    pozirao uz Nikolasa Omana, koje ga se potom zestoko odrice. Pri tom im
    je ispricao da ga je u Sloveniju doveo stanoviti Petar M. Ivanovic,
    Crnogorac, navodno vlasnik firme “Oveko” u Becu.

    Zirinovskog
    opovrgavaju fotografije i novinske reportaze, ali i tvrdnje
    italijanskog tuzioca da je Nikolas Oman trgovao radioaktivnim
    materijalima iz beloruskih arsenala na racun Vladimira Zirinovskog, pa
    je vrlo verovatno da osmij, pronadjen u Veneciji 10. maja 1996, potice
    bas iz tog dela bivseg Sovjetskog Saveza. Vladimir Zirinovski je, kako
    tvrde njegovi Moskovljani, zapravio bio tajni sef Nikolasu Omanu, u
    KGB-ovoj operaciji naoruzavanja Balkana.

    Lider ruskih
    ultranacionalista Vladimir Zirinovski je bivsi oficir KGB-a i svoju
    Liberalno-demokratsku partiju je formirao 1990. godine po nagovoru
    bivseg sovjetskog predsednika Mihaila Gorbacova. To je izjavio Anatolij
    Sopcak, vodeci reformista na ruskoj politickoj sceni i gradonacelnik
    Sankt Petersburga u intervjuu objavljenom u nedeljnom listu
    “Literaturna gazeta” tokom 1992. godine. Detaljnije podatke o
    Zirinovskom kao saradniku KGB objavio je Sopcak u knjizi “Bila jednom
    jedna Komunisticka partija”. U knjizi se tvrdi da je Zirinovski, koji
    je osvojio samo 9 odsto glasova na predsednickim izborima 1991. godine,
    ali cija je partija postigla prilican uspeh u zakonodavnim izborima 12.
    decembra, bio produzena ruka Mihaila Gorbacova i potom tadasnjeg KGB.
    Sopcak tvrdi da je Gorbacov, kao tadasnji vodja sovjetske Komunisticke
    partije, izjavio na jednom sastanku Politbiroa: “Ne smemo dozvoliti da
    nas dogadjaji preteknu. Moramo sami stvoriti prvu alternativnu partiju,
    ali takvu partiju koju cemo moi da drzimo pod svojom kontrolom.”

    KGB-u je nalozeno da izabere lidera nove partije.

    “Kao
    i obicno, KGB je uspesno obavio zadatak: pocesljao je redove svojih
    ‘aktivnih rezervista’ i pronasao coveka ranga kapetana cije je ime
    danas dobro poznato” – kazivao je Anatolij Sopcak.

    Nekoliko
    ruskih listova i politicara navelo je da je bivsa sovjetska sluzba
    bezbednosti zasluzna za stvaranje partije Zirinovskog, ali on se sam
    trudio da to stalno porice. Neuspesno, jer je jos tokom predizborne
    kampanje sam Vladimir Zirinovski, mnogo puta javno govorio da ima jaku
    podrsku KGB.

    – Policija, KGB i vojska me podrzavaju – govorio je glasacima Rusije.

    Aleksandar Kiskin, porucnik KGB je posle takvih nastupa Zirinovskog u jednom intervju ispricao:


    Vladimir je bio oficir, strucnak za propagandu. To odelenje vojne tajne
    sluzbe tesno saradjuje sa KGB. Jos sa studija Zirinovski ima kontakte
    sa KGB i koliko znam te veze se nikada ne mogu prekinuti. Posle vojske
    radio je u Komitetu za mir, koji je obradjivao strance u SSSR-u. KGB je
    finansirala komitet i Vladimira Zirinovskog. Takodje, finansirala ga je
    i KP SSSR!

    I Galina Starovljeva, najpoznatija zena politicar u
    Rusiji pocetkom devedesetih godina pricala je da je od svedoka iz KGB
    saznala da je licno Vladimir Kruskov, sef tajne sluzbe angazovao
    Vladimira Zirinovskog:

    – Stvoren je za izbore 1991. Bio je
    marginalni igrac, i zato je bio oslobodjen obaveze da deluje
    racionalno. KGB ga je izabraio jer je nad njim, kao polujevrejskim
    politicarem, imao apsolutnu kontrolu. Zirinovski je bio klica
    opozicije, krcio je put za Borisa Jeljcina protiv Mihaila Gorbacova, a
    da ovaj to nije znao. Jednom prilikom Gorbacov je sam i priznao da je
    fenomen Zirinovski stvoren izmedju zidina KGB!

    Deo tajne uspega
    Vladimira Volfovica Zirinovskog kod ruskih glasaca nalazio se u
    sposobnosti da kombinuje popularisticku retoriku i sirovu ceznju sa
    uspehom i vlascu. Jednom je pred maso ljudi rekao: �Ja sam isti kao vo!�

    I niko se nije nasmejao.

    Zirinovski
    je po Moskvi spremnoj za promene defilovao okruzen telohraniteljima u
    crvenim beretkama, komandosima u mornarskim majcama i stidljivim
    lepoticama. Predstavljao se kao moderan diktator koji Rusiju zeli da
    dovede u red. osiromasenim komunistima, koji su na red i navikli, ali
    na rad, ne takav etradni politicar je dosao kao olicenje sopstvenih
    ideala.

    I kada se 1994. godine pojavio u Srbiji, prvo u Subotici i Zobnatici, govorio je jednoslozno i gromko:


    Mi pobedim! Nikada vas necemo prevariti braco Srbi! Krivi smo pred vama
    sto vam nismo pomogli kada vam je bilo najteze. Od Rusije pa sve do
    crnogorskog mora je slovenska zemlja i drzava pravoslavlja!

    U
    Srbiju ga je doveo Pjotr Ivanovic Capajev, srpski biznismen iz Moskve.
    A docekali su ga tada princ Tomislav, Radomir Smiljanic, Veselin
    Djuretic, Milan Paroski, Jovica Vlahovic, Velimir Brankovic. Docekan je
    parolama �Stigao je Veliki Petar�, �Od tebe brate Vladimire drhti
    smrdljiva Amerika� i �Mi volimo Rusiju!�

    Posle Beograda glasni i agresivni Vladimir Volfovic Zirinovski posetio je Bijeljinu, u kojoj je uzviknuo pretnju:

    – Bomba na Srbe, napad na Ruse !

    Dobrodoslicu
    mu je pozeleo licno dr Radovan Karadzic, sa Biljanom Plavsic, Aleksom
    Buhom, Vladimirom Lukicem i hiljadama Srba. Narodu je obecao da ce se
    Republika Srpska obavezno prikljuciti Srbiji.

    U Crnoj Gori
    izaslanika ruskog naroda Vladimira Volfovica Zirinovskog te 1994.
    godine, u februaru primio je Svetozar Marovic. Njemu i Crnogorcima
    agent KGB presvucen u lakog politicara je rekao:

    – U slucaju
    napada NATO na Srbe u Bosni na scenu ce stupiti nekoliko vrsta ruskog
    oruzja od kog nema odbrane. Jedno se zove elipton. To je elektonski
    laser koji ne ostavlja nista zivo. A moze se upotrebiti i na zemlji i u
    vazduhu!

    ISPOVEST VOLFOVOG SINA

    Kada je u svom prvom
    nastupu kao izabranik ruskog naroda govorio u parlamentu Vladimir
    Zirinovski je, da bi sa sebe skinuo etiketu KGB, napao ministra
    policije generala Viktora Jerinu da radi za CIA, a generala Sergeja
    Stepaseva da radi za Mosad. Stepasin mu je zapretio sudom, a potom je
    pustio u opticaj pricu Sergeja Parhomenka, bivseg sefa odseka u tajnoj
    policiji, po kojoj je Zirinovski �sticenik KGB� i Djirinovski se naglo
    ucutao.

    U svojoj kontroverznoj knjizi “Poslednji pohod na jug” Vladimir Zironivski je pokusao da javno kaze ko je on zapravo:


    Moje je ime rusko – Vladimir: Mog oca su zvali Volf, tako kako je bilo
    zapisano u njegovoj krstenici i licnoj karti. Rodio sam se 25. aprila
    1946. godine u Alma-ati. Bilo je to prvo posleratno prolece. Tada smo
    ziveli u dvospratnoj zgradi u Dunganskoj ulici, u gradu koji se nekada
    zvao Vjernij. U gradu koji su 1854. godine osnovali ruski kozaci.

    Rusi
    su osnovali taj grad zato ja s punim pravom mogu smatrati da sam se
    rodio u Rusiji i medju Rusima. Tek potom su staljinskim ukazima bili
    sazdani najpre Kazahskaja ASSR, a kasnije i Kazahskaja SSR, da bi u ovo
    vreme nastala cak nezavisna drzava Kazahstan… Kao da su Rusi –
    djubrivo za tlo na kojem treba da nicu necije drzave, kao da samim
    Rusima svoja drzava nije potrebna.

    Rodila me Ruskinja,
    Aleksandra Pavlovna Zirinovskaja, rodjena Makarova, cija je majka, moja
    baka, bila – Fiona Nikiforova Makarova, devojacko – Serguceva… A
    rodio sam se u stanu, u sobi u kojoj sam potom proziveo punih 18
    godina, sve do odlaska u Moskvu na studije turskog jezika i istorije. S
    odlicnim sam zavrsio Moskovski drzavni univerzitet i dobio “crvenu
    diplomu” a od 1967. godine sam poceo da se zanimam politikom. Te
    godine, 15. aprila, napisao sam u CK KPSS pismo u kojem sam, obracajuci
    se rukovodstvu zemlje, predlagao reforme u poljoprivredi, obrazovanju i
    industriji. Osecao sam da ne idemo pravim putem…

    U decembru
    iste godine napravio sam novi korak u tom pravcu. Ostro sam istupio za
    vreme rasprave “demokratija u njih (tj. na Zapadu) i u nas (tj. u
    SSSR)”. To se “nekima” nije svidelo, pa sam dopao u “registar”
    rukovodstva fakuleta istocnih jezika. U januaru 1968. cekao sam vec
    prvi politicki udar: nisu mi dali potrebnu “karakteristiku” da bih bio
    prevodilac jednoj sportskoj delegaciji koja je na ceo mesec putovala u
    Tursku. Bio sam postao “nepouzdan”.

    …”Mene je politika
    “uhvatila negde 1977. – u vreme rasprave o novom sovjetskom ustavu. Ja
    nisam bio clan KPSS, ali kod mene nije bilo ozlojedjenosti prema
    obicnim komunistima iako je u SSSR prema bespartijnim primenjivana neka
    vrsta aparthejda. Obicni komunisti su radili kao i ja, nisu bili
    neprijatelji zemlje. Oni su u svoje vreme bili prisiljeni da stupe u
    partiju inace ne bi bili upuceni na skolovanje do kojeg im je bilo
    stalo, niti bi imali dostup funkcijama. Ja sam to dobro shvatio posto
    mi je – zbog nemanja partijske knjizice – bilo limitirano napredovanje
    u sluzbi.

    Sve je za mene bilo zatvoreno. Svet oko sebe sam
    zaista dozivljavao kao svet aparthejda. Eto, u detinjstvu sam – zato
    sto nisam ziveo u Rusiji – osecao nacionalno ugnjetavanje, a od dolaska
    u Moskvu – politicko. Zato sto sam bio b/p, bespartijac. Zbog toga kao
    da sam bio iz neke nize kaste. Na partijskim sastancima, kojima sam
    ponekad prisustvovao, komunisti su cesto govorili: a sada svi, Vladimir
    Voljfovic, morate izaci jer pocinje zatvoreni deo sastanka. I, ja sam
    odlazio. To mi je veoma smetalo.
    Mnogi su uvereni da je Zirinovski do izbornog uspeha dosao zahvaljujuci paroli:
    “Ja cu Rusiju podici sa kolena”.
    Drugi opet misle da on taj uspeh duguje kritici tipa:
    “Jeljcin
    nema nikakvu koncepciju. On je ‘lekar’ koji je obukao beli mantil i
    spremio se da operise, a da pritom nema ni potrebno znanje, ni lekove.
    Za rasterivanje kolhoza nije potrebna velika pamet. On i njegovi
    demokrati su najobicniji razrusitelji. Za graditeljstvo su potrebne
    druge snage, a to su ljudi iz moje Liberalno-demokratske partije”.
    Treci, pak, smatraju da je Vladimir Zirinovski opcinio mase ovakvim tiradama:
    “Dobrota
    je korisna osobina za coveka, ali losa – za drzavu. Mi od Uzbekistana
    kupujemo trecerazredni pamuk po svetskim cenama. A morali bismo im
    staviti doznanja: za svoj prljavi pamuk mozete dobiti dva automobila i
    zdravo! Ako ce zbog toga gladovati neka gladuju. Plemenska drustva i
    treba da gladuju. Zasto bi oni trebalo da budu siti na racun
    civilizovane ruske nacije? U sustini: cak treba provocirati ratove
    medju plemenskim nacijama. Tada sa njima uopste nece biti potrebno
    ratovati, bice sasvim dovoljno – ne mesati se. One ce se same
    medjusobno potamaniti: Jermeni – Azerbejdzance, Turci -Jermene,
    kavkaski narodi – Turke, Avganistanci – Tadzike, Tadziki – Uzbeke i
    tako dalje. A potom ce svi oni, tacnije – oni koji ostanu zivi,
    dotrcati i zamoliti Rusiju da ih primi u svoj sastav makar i sa
    statusom sreza ili seoske opstine”.
    TRGOVAC SMRCU
    Pocetkom avgusta 1996. godine jedan Amerikanac je rekao jednom Rusu:
    “Veliko hvala, drugovi vojnici!”

    Americki
    general Bil Nes, komandant divizije Sever medjunarodnih snaga za
    ocuvanje mira u Bosni, izgovorio je tu recenicu na ruskom jeziku skoro
    bez akcenta. Za sest meseci provedenih na Balkanu, general ju je
    izgovorio vise desetina puta, jer se Ruska brigada, upucena u Bosnu u
    decembru 1995. godine, nalazila u sastavu Nesove divizije i formalno je
    bila potcinjena americkom generalu.
    Prakticno, medjutim, 1476
    ruskih vojnika slusali su samo svoje komandire, koji su mogli da odbiju
    da izvrse naredjenja Amerikanaca, ako smatraju da su ona u suprotnosti
    sa ruskim interesima. Medjutim, od pocetka operacije, takvo nesto
    nijednom se nije desilo.
    Stab divizije Sever nalazio se tada u
    Tuzli, na muslimanskoj teritoriji. Ruska brigada je bila rasporedjena u
    Ugljeviku koji je bio pod kontrolom Srba. Predvodio je prvo komandir
    brigade Aleksandar Lencov, a potom pukovnik Sergej Generalov. U Ruskoj
    brigadi okupile su se samo pristalice Vladimira Zirinovskog.
    Ove
    dve cinjenice su na najbolji nacin odslikavale poziciju i ulogu Rusa u
    Bosni gde su Srbi porazeni od americko-muslimanske koalicije. Umesto da
    brane Srbe ruski vojnici, komandanti i potom politicki izaslanici,
    poput Zirinovskog, bavili su se politickom i vojnom trgovinom.

    U
    jednom svom srpsko patriotskom nastupu Vladimir Zirinovski je nesto
    kasnije 1997. godine je rekao da je prava sramota sto Hrvati i
    Muslimani ubijaju Srbe uglavnom ruskim oruzjem. To dokazuje i tajni
    dosije o svercu oruzja na prostore bivse Jugoslavije koji je razotkrio
    francuski novinar Zerar de Vije. On je prvi objavio istinu da vojskama
    i milicijama u bivsoj Jugoslaviji nikada nije nedostajalo oruzje. I to
    rusko. I to iz jednog jednostavnog razloga. Jugoslovenska savezna
    armija je, pre raspada zemlje, bila organizovana oko Srbije i Srba, a
    vecina fabrika oruzja se nalazila na teritoriji danasnje Srbije. Medju
    njima su i one koje su proizvodile tenkove T-72 po sovjetskoj licenci.
    Uz to, postoje i brojne fabrike municije. Kada se Jugoslavija raspala,
    savezna armija se povukla u Srbiju zadrzavsi svu svoju opremu. Jedan
    deo je ustupila Srbima iz Bosne i Srbima iz Krajine.

    Preko puta,
    kod Hrvata, zahvaljujuci podsticajima generala Rosa, nekadasnjeg
    podoficira u Legiji stranaca, nabavljeno je 225 tenkova, uglavnom T-55,
    T-62 i T-34 82 i preko 1.100 topova. Uz to i neutvrdjeni broj
    protivtenkovskog oruzja ruske ili kineske proizvodnje.

    Bosanski
    Muslimani su bili skromniji, jer su imali oko 40 tenkova, medju kojima
    su najveci bili T-62. Kada su 1992. osposobili fabriku u Travniku, oni
    imaju vise desetina visecevnih lansera raketa – “Staljinove orgulje”.

    Slican
    dogadjaj odigrao se iste 1991. godine. Jedan teretni brod, sa
    izbledelom i iskrzanom ukrajinskom zastavom na krmi, lenjo je plovio
    kroz Bosfor. On se nije razlikovao od desetina tankera ili teretnih
    brodova koji svakodnevno prolaze u oba smera ovim plovnim putem koji
    povezuje Crno more i Mediteran. Ovaj teretni brod koji se zvao “Admiral
    Sevkov” skrece udesno po izlazu iz Bosfora, umesto da nastavi pravo da
    bi presao Mramorno more i usao u Mediteran. Malo dalje spusta sidro,
    gotovo preko puta istambulskog aerodroma. Tu ce ostati 24 sata. Kad
    padne noc, brodic iz jedne od marina kraj velike avenije duz mora
    dolazi do broda “Admiral Sevkov”. Tri coveka se penju na brod i tamo
    ostaju nekoliko sati.
    Sutradan u zoru, tereni brod odlazi. Plovi
    u pravcu Mediterana, a zatim Jadrana da bi konacno stigao do hrvatske
    luke Ploce na krajnjem jugu Hrvatske. Sacekace noc da bi iskrcao svoj
    tovar: 12 tenkova T:34 82, 12 topova kalibra 13- mm i mnogo municije,
    uglavnom granata. Teritorija bosanskih Muslimana je udaljena samo
    petnaestak kilometara. Na dokovima luke Ploce, podela se obavlja lako:
    pola-pola.
    Tenkovi i topovi dolaze iz jedne od pet fabrika
    oruzja na poluostrvu Krimu koje su prakticno ostale bez posla kada je
    okoncan hladni rat. Kao poludeli roboti, one i dalje proizvode topove,
    tenkove, municiju, a pri tom ne znaju kome da ih prodaju. Kada se
    pojavi neki posrednik sa gotovim novcem, docekuju ga kao spasitelja.
    Posle prve uplate – uglavnom trecine sume – oprema se transportuje do
    vojne luke u Sevastopolju koju drzi bivsa sovjetska flota i u kojoj se
    nalazi slobodna zona koju kontrolise vojska.
    Tu se tenkovi i
    topovi neometano ukrcavaju. Zatim preostaje samo da se predje Crno more
    do Bosfora i da se strogo postuju pomorski propisi. Bosfor je
    medjunarodni pomorski put koji podleze propisima konvencije iz Montrea.
    To znaci da turske vlasti nemaju nikakvo pravo da kontrolisu brodove
    koji tuda prolaze.
    Pored isporuka pomorskim putem, ruski i
    ukrajinski avioni “Antonov” su na hrvatskom ostrvu Krku istovarili
    1992. godine vise helikoptera Mi-24 i Mi-8. Oni su otisli i u Zagreb,
    ali i u Sarajevo. Francuski Institut ISS izracunao je da su u 1991. i
    1992. godine Hrvati i Muslimani kupili na crnoj berzi razlicito oruzje
    u vrednosti od 10 milijardi dolara, od “kalasnjikova” do tenkova T-72
    preko projektila, minobacaca kalibra 60 mm, 82 mm, 107 mm, 120 mm,
    topova, teskih mitraljeza i, naravno, municije koja treba da podmiri
    sav taj arsenal.

    Aleksandar Nikolas Oman, pocasni konzul
    Liberije u Sloveniji, jedan je od najvatrenijih pristalica panslavizma
    koje propagira ruski ultra-nacionalista Vladimir Zirinovski, sa kojim
    je imao odlicne odnose. Postao je poznat siroj javnosti tek u martu
    1994. godine, u trenutku kada je na Bled kod Aleksandra Nikolasa Omana
    u posetu stigao Aleksej Vedenkin, nekadasnji saradnik KGB koji je 1991.
    godine bio zaduzen za prenos kapitala propale komunisticke partije
    Rusije u inostranstvo. Vedenkin, inace desna ruka Vladimira
    Zirinovskog, na konferenciji za stampu javno je opomenuo slovenacku
    vladu da je Omanu duzna najmanje devet miliona dolara.

    Mesutim.
    Protiv Aleksandra Omana i Vladimira Zirinovskog, ruskog
    ultranacionaliste, istrazni organi iz Napulja zapoceli su istragu
    sredinom 1996. godine. Od tada Oman i Zirinovski ne silazi sa stranica
    crnih hronika evropskih medija. U Nemackoj i potom Italiji su optuzeni
    za pranje novca, ali i stampanje laznih dolara. Uz Omana, kao jednog od
    prvooptuzenih u aferi nazvanoj “Kuelje tu kuelje”, upleteni su bili i
    Vladimir Zirinovski, barcelonski nadbiskup Rikardo Maria Karles Gordo,
    jos 24 Italijana, medju kojima i Hrvat Ivan Ruskovic iz Dubrovnika.
    Nakon
    sto su fotografije Omana i njegovog ruskog sponzora iz KGB, u martu
    1996. godine prvi put objavljene, Zirinovski je brzo reagovao i objavio
    u “Komsomolskoj pravdi”:
    – Nemam pojma ko je Oman!
    Afera Oman bila je pocetak kraja tajne agenturne misije Vladimira Zirinovskog, agenta KGB na Balkanu.

  23. BEOGRAD – Da je živ, Sloba bi danas napunio 70 godina.
    Na 20. avgust, rođendan Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika Jugoslavije, Srbije i SPS, udruženje građana „Sloboda“ tradicionalno ostavlja cveće i vence na njegovom grobu u dvorištu porodične kuće u Požarevcu. Oni će to i ove godine učiniti, ali kako kaže predsednik ovog udruženja Uroš Šuvaković, vence će položiti pored Miloševićeve biste.

    – Mira, Marko i Marija su dali da se izradi bista Slobodana Miloševića, koju ćemo danas, na njegov sedamdeseti rođendan, i otkriti – rekao nam je Šuvaković. Kurir je pokušao da otkrije da li u SPS uopšte znaju da je njihovom nekadašnjem lideru rođendan. Međutim, predsednik SPS Ivica Dačić nije želeo da odgovori na naše pitanje. Ministar infrastrukture Milutin Mrkonjić ranije je izašao s posla, a predsednica parlamenta Slavica Đukić-Dejanović je u Portugalu.

  24. BEOGRAD – Unajmila istražitelje!
    Mira Marković, supruga pokojnog Slobodana Miloševića, angažovala je tim advokata, sa Kanađaninom Kristoferom Blekom na čelu, da utvrdi okolnosti pod kojima je bivši predsednik SRJ preminuo u Hagu.

    – Mira Marković sad nije zainteresovana za naknadu ili krivično gonjenje, već želi da satera u ćošak UN, NATO i Tribunal, kako bi preuzeli odgovornost za smrt njenog supruga. Bila bi veoma srećna da priznaju da su odbili da ga medicinski tretiraju i da je upravo takvo ponašanje dovelo do njegove smrti – rekao je Blek. Dodao je da se pismeno obratio predsedniku Tribunala, tužiocu, holandskom forenzičarskom institutu, tamošnjoj policiji, ali i Savetu bezbednosti.

    Mira Marković nije želela to da komentariše.

  25. Oštra osuda intoniranja nacističke himne u Segedinu

    Društvo za očuvanje sećanja na holokaust iz Novog Sada oštro je danas kritikovalo organizatore Svetskog prvenstva u kajaku i kanuu na mirnim vodama u mađarskom gradu Segedinu jer su u jednom trenutku pustili himnu nacističke Nemačke.
    Ta organizacija je navela da “posebnu ironiju” predstavlja činjenica da je baš iz Segedina 1942. godine poslata jedinica koja je učestvovala u fašističkoj Raciji, kada su na teritoriji južne Backe pobijene hiljade Jevreja, Srba, Roma i pripadnika ostalih naroda.
    “Nadamo se da ovaj incident neće ostati bez ođeka u Evropi, zato što predstavlja još jednu u nizu povreda evropskog mira i suživota”, piše u saopštenju.
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    http://www.e-novine.com/files.php?file=fotogalerija/entertainment/tito_velika/Tit_12_g_314586828.jpg

  26. BEOGRAD – Bili su deca!
    U srcu Vrnjačke Banje, u kući koja je pre nacionalizacije bila vlasništvo porodice Popčić, a sad je zgrada suda, jedna žena provela je najnevinije doba svog detinjstva. Ta ista gospođa, Madlen Olbrajt, 1999. godine je kao američki državni sekretar direktno uticala na odluku o bombardovanju Srbije. Ljuba Popčić pamti dve godine odrastanja s Madlen, tada Madlenkom Janom Korbel, ali nerado govori o tome. Ipak, za Kurir evocira detalje iz tog perioda.

    – Što se tiče te Madlen… Imala je između tri i četiri godine, ja sam u to vreme imao između četiri i pet godina, pred Drugi svetski rat – seća se Popčić, i nastavlja:
    – Jesmo se družili. Ipak, o njoj imam mišljenje koje ne može da izmeni nikakva trenutna politika. Drugačiju je konotaciju to imalo kad su padale bombe. Ako ih je ona bacala samoinicijativno, to je završen posao. A ako nije… – prekida Ljuba rečenicu napola.

    – Naravno da je zanimljivo da je ličnost koja je bila prvi državni sekretar u svetu provodila detinjstvo ovde. Moguće da sam prvi i poslednji Srbin koga je Madlen zagrlila od srca – realan je Ljuba. I njenog oca je upamtio.

    – Jozef Korbel je bio ataše za štampu pri češkoj ambasadi kad je ona došla ovde. Možda su tu boravili dve godine, a potom su napustili naše prostore. Posle 1945. godine, kad se vratio u Jugoslaviju, postao je ambasador. Prvi je napisao knjigu o Titu, „Crveni kralj“. Posle Drugog svetskog rata Koča Popović mu je savetovao da je najbolje da napuste Jugoslaviju, da ga ne bi pojeo mrak. Ne znam da li je Madlen zbog toga omrzla Srbe – premišlja se Ljuba Popčić.

  27. UNS održao protest na Kosovu

    Predstavnici Udruženje novinara Srbije (UNS) i Društva novinara Kosova i Metohije danas su kod Orahovca, gde je 1998. godine oteta novinarska ekipa RTV Prištine, održali protest sa zahtevom da se rasvetli sudbina nestalih novinara na Kosovu i Metohiji tokom poslednjeg rata

    Predsednica UNS-a Ljiljana Smajlović rekla je da su na tom mestu oteti Đuro Slavavuj i Ranko Perinić i da “u vrhu vlasti Kosova sede komandanti vojske koja ih je otela”.

    “Mi mislimo da su ljudi u vrhu vlasti Kosova odgovorni ako ne za otmice novinara, onda za zataškavanje istine o njihovom nestanku”, rekla je Ljiljana Smajlovćeva.

    Ona je istakla da niko nije odgovarao za taj zločin i da ni država Srbija ne pita previše za nestale ljude.

    Predsednica UNS-a kazala je da ni u Prištini, kao ni u Beogradu ne treba da se nadaju da će UNS prestati da pita i da dolazi na Kosovo da bi obeležili mesto sa koga su nestali Slavuj i Perinić.
    ……………………………………………………………………………………………………………….
    Mozda nisu *slavni* kao Curuvija, mozda su i oni bili nekom *opasni kao zmija*, pa je zato imao nadimak *zmija*..kukavicluk Srbije se i tu ogleda.

  28. Kukavice, a kite se tudjim perjem,

    Jubilej… Obeležena 97-godišnjica Cerske bitke
    Večni zavet kako se dostojno brane otadžbina i narod
    Centralna državna ceremonija obeležavanja 97-godišnjice Cerske bitke, prve pobede savezničke vojske i jedne od najznačajnijih i najvećih pobeda srpske vojske u Prvom svetskom ratu, održana je juče u spomen-kompleksu u selu Tekeriš, kod Loznice
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    A, sto se tice *drugog dela istorije*, zadrzavanje na vlasti, dobijanja glasova, obezbedjuju raznim rehabilitacijama ratnih zlocinaca,restitucijama,priznavanjem pedra i lezbijki,na svasta su spremne kukavice, defetisti.

  29. Погледај те документарни филм ОТЕТО КОСОВО (Чешки документарни филм, аутор Вацлав Дворжак).
    Филм описује збивања на Косову почев од кратког прегледа историје Косова до бомбардовања Србије и ситуације након злочиначке агресије НАТО снага. Нарочит нагласак је стављен на збивања 1990их на Косову, пропраћена бројним разговорима са српским грађанима и, у мањој мјери, припадницима албанских терористичких јединица.
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  30. Gadafijeve *AP*,

    U razdoblju od 1912. do 1927. područje Libije bilo je kolonija Kraljevine Italije, poznato pod nazivom Talijanska Sjeverna Afrika. Kasnije je, u razdoblju od 1927. pa sve do 1934. ovaj teritorij razdvojen na dvije kolonije zvane Talijanska Cirenaika i Talijanska Tripolitanija, kojom su upravljali talijanski kolonijalni namjesnici. Talijanski kolonijalizam imao je strahovite posljedice po stanovništvo ovih područja, te je znatan broj Libijaca poginuo u zatvoreničkim logorima i borbi za oslobođenje. U ovo kolonijalno vrijeme, u Libiju se doselilo oko 150.000 Talijana, koji su činili oko petine od ukupnog stanovništva.[10]
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    Godine 1934., Italija za svoju koloniju uvodi ime „Libija“ (talijanski: Libia), koje se odnosilo za skup triju pokrajina ove kolonije.
    ……………………………………………………………………………………………………………………

    Glavni organizator otpora talijanskoj okupaciji bio je Omar Muhtar koji je skoro 20 godina vodio pokret otpora, sve dok ga 1931. nisu uhvatile talijanske snage i objesile. U razdoblju između 1928. i 1932. talijanska vojska je direktno ili indirektno u logorima pobila polovicu beduinskog stanovništva kolonije.[11] Emir Cirenaike Idris I. vodio je libijski otpor talijanskoj okupaciji u razdoblju između dva svjetska rata.

    Tijekom Drugog svjetskog rata, u Libiji su se odvile neke od važnih bitaka. U rujnu 1940. Italija je iz Libije pokrenula napad na Egipat. Ubrzo su iste godine britanske snage pokrenule protunapad kojim su prislilili talijanske snage na povlačenje u Libiju. Nakon što su izgubili Cirenaiku i veliki dio vojske, Italija traži pomoć od Trećeg Reicha. Uz njemačku pomoć vraćeni su izgubljeni talijanski teritoriji, te zajedničkim snagama njemačka i talijanska vojska napada Egipat. U travnju 1941. u bitki kod Tobruka poražena je vojska njemačkog generala Rommela, a nakon poraza u bitki kod El Alameina u potpunosti su poražene snage Sila Osovine u Libiji. U veljači 1943., njemačke i talijanske snage bile su prisiljene napustiti Cirenaiku i Tripolitaniju, čime završava talijanska kontrola nad Libijom.

    U razdoblju između 1943. i 1951. Cirenaika i Tripolitanija dolaze pod britansku upravu, dok Fezan potpada pod francusku upravu. Godine 1944., Idris I. vraća se iz egzila iz Kaira, ali odbija zauzeti mjesto u Cirenaiki sve dok se 1947. nisu uklonili neki elementi strane kontrole. Prema uvjetima mirovnog sporazuma sa Saveznicima 1947., Italija se odrekla svojih pretenzija na Libiju.[12]
    Nezavisna Libija [uredi]
    Pukovnik Gadafi zajedno s egipatskim predsjednikom Naserom

    Dana 21. studenog 1949., Opća skupština Ujedi­njenih naroda izglasala je rezoluciju o neovisnosti Libiji prije početka 1952. godine. U pregovorima sa UN-om, Libiju je predstavljao Idris I. Dana 24. prosinca 1951., Libija proglašava neovisnost kao Ujedinjena Kraljevina Libija, koja je osmišljena kao ustavna monarhija pod vodstvom kralja Idrisa.

    Godine 1959., otkrivene su ogromne zalihe nafte, što je omogućilo znatan financijski oporavak zemlje koja je dotad bila među najsiromašnijima na svijetu. Iako su državne financije prodajom nafte znatno poboljšane, u narodu je počelo rasti nezadovoljstvo zbog zadržavanja profiti od nafte u rukama kralja i ostale libijske elite. Protumonarhijski osjećaji u narodu su još dodatno bujali pod utjecajem promjena u ostalim arapskim državama i pojavom arapskog nacionalizma diljem Bliskog Istoka i sjeverne Afrike.

    Dana 1. rujna 1969., manja skupina vojnih časnika pod vodstvom tad dvadesetsedmogodišnjeg časnika Moamera Gadafija organizira državni udar protiv kralja Idrisa, čime započinje Libijska revolucija.[3] U to vrijeme Idris I. bio je u Turskoj na liječenju. Njegov nećak, prijestolonasljednik Hasan as-Senusi postaje kralj. Časnici koji su sudjelovali u revoluciji nisu željeli njega postaviti na čelo države kao kralja. U to vrijeme Gadafi je bio samo satnik u vojsci, a svi sudionici urote bili su niži časnici. Ipak, ova mala skupina uspjela je zauzeti sjedište libijske vojske, kao i radijsku postaju sa samo 48 metaka.[13] Hasan as-Senusi maknut je s vlasti i stavljen u kućni pritvor. Ubrzo su revolucionari ukinuli monarhiju i proglasili Libijsku Arapsku Republiku. Gadafi je postao, te do danas ostao Vođa Revolucije.[14]

  31. U bici za Tobruk, Ervin Romel je do nogu potukao Britance i Zarobio vise od 32.ooo. saveznickih vojnika.Toliko o Tobruku. Kod El Alamejna su vodjene tri bitke i tek tada je E.Romel pobedjen. Komandovao je dvema nemackim i dvema italijanskim divizijama i bio je pod komandom Benita Musolinija, a ne pod vermahtom.Taj rat je veoma interesantan.Tada nije bilo libijske nafte kao danas.

  32. Nafte nije bilo,a ni trzista nije bilo, ali *zbog toga da bude nafte* je rat i bio, nemislis da su hteli da jedu urme…? Novost je, da je na zgradi Libijske ambasade u Beogradu, istaknuta zastava libijskih pobunjenika, sto asocira na saradnju OTPOR-Al kaida..*medjunarodnih igraca*,oglasio se Sutanovac, ni Amerika ni Rusija, ne prodaju svakom rezimu noruzje, nemoze Srbija da bude kanta za smece, drogu, oruzje, bez *tendera*, drzava da bude dirigovana splacina.

  33. Na današnji dan 1973.godine predsednik Čilea Salvador Aljende ubijen je u vojnom udaru, koji je uz pomoć SAD organizovao general Augusto Pinoče. Aljende, lekar psihijatar po profesiji, osnovao je Socijalističku partiju Čilea i 1970. postao prvi marksista u zapadnoj hemisferi koji je dobio predsedničke izbore, izazvavši veliko uznemirenje Vašingtona. Direktor CIA Vilijam Kolbi kasnije je priznao da je “u tu svrhu (obaranje Aljendea) utrošeno osam miliona dolara”.

    Danas je četvrtak, 11. septembar, 255. dan 2008. Do kraja godine ima 111 dana.

  34. *Pusto tursko*

    13:13 | 23.08.2011.
    Al Jazeera: među pobunjenicama je zavladala panika od kada se ispostavilo da je Saif Gaddafi na slobodi. U Benghaziju NTC su održali konferenciju za novinare na kojoj je bio nazočan turski ministar vanjskih poslova.
    ………………………………………………………………………………………………………………….
    Koliko nas, i ne samo nas, Amrika vraca nazad, reinkarnirajuci Otamansku imperiju…, Lorens od Arabije, pao sa konja…?

  35. Al Džazira: Pobunjenici ušli u Gafadijevu kuću

    Libijski pobunjenici ušli su u kuću Moamera Gadafija, pošto su pre toga provalili u njegov predsednički kompleks Bab al-Aziziju u Tripoliju, javila je Al Džazira, pozivajući se na neimenovane izvore
    Nešto ranije, agencija Rojters javila je da pobunjenici, slaveći, u predsedničkom kompleksu pucaju u vazduh.

  36. Lune, svaka čast na ovim komentarima, e da je više ovakvih ljudi gde bi nam bio kraj…

  37. Gadafijeva ćerka pozvala na jedinstvo protiv NATO-a

    Libijci moraju da se ujedine protiv NATO-a i stanu uz Moamera Gadafija kako bi se suprotstavili stranom mešanju, rekla je danas za kanal Al-Oruba žena koja se predstavila kao ćerka libijskog lidera
    “Poručujem libijskom narodu da stane rame uz rame protiv NATO-a. Poručujem libijskom narodu da se ne plaši oružanih snaga. Lider je u pravu”, rekla je ona u telefonskom razgovoru.
    Moamer Gadafi ima jednu ćerku, Ajšu. Libijski pobunjenici upali su u rezidencijalni kompleks u Tripoliju, ali za sada se ne zna gde se nalaze Gadafi niti članovi njegove porodice.

    http://www.pressonline.rs/upload/boxImageData/2011/7/23/148815/GADAFI-KRAJ-1.jpg

  38. Vlada Srbije priznaće prelazni nacionalni savet Libije

    Vlada Srbije usvojila je danas zaključak o potrebi priznavanja Prelaznog nacionalnog saveta kao legitimnog predstavnika libijskog naroda
    Prelazni nacionalni savet, koji okuplja pobunjenike u Libiji, od početka sedmice priznao je veći broj država u svetu kao legitimnog predstavnika libijskog naroda. Od zemalja u regionu danas je to učilia Bosna i Hercegovina.
    Libijski pobunjenici u nedelju su ušli u Tripoli i zauzeli veći deo tog grada.
    Još se ne zna gde se nalazi libijski lider pukovnik Moamer Gadafi koji se od početka sedmice oglasio izjavom za televiziju koja mu je lojalna da je odustajanje u borbi za Tripoli bilo “taktički potez”.
    Pobuna u Libiji počela je sredinom februara.

  39. *Колико сеСПС реформисала у односу на оно што је била током деведесетих година?

    СПС је већ од 1995. до 2000. године знатно одступио од свог изворног програма. Донео је Закон о приватизацији, дозволио корупцију, од ратних богаташа и нових капиталиста направио своје савезнике, толерисао врло ауторитарно понашање Слободана Милошевића и Мире Марковић. После 2000. године руковођење је демократскије, привучени су на сарадњу многи социјалисти који су раније били одбачени, велика је предност што нема ЈУЛ-а. Међутим, СПС нажалост недовољно ради са народом. Увукао се у партију у одређеној мери трговачки дух, па се опредељивање неких функционера ослања на тржишне односе, „ко да више”. *

    Mihajlo Markovic, osnivac

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *