Kninska isporuka naručene istine

Piše Ratko Dmitrović

Dok god službeni Beograd bude odbijao mogućnost javnog i jasnog definisanja karaktera rata vođenog početkom devedesetih na tlu Jugoslavije, dotle će svako ko za to bude imao volje trljati nos srpskim zvaničnicima, kao što je to neki dan Jadranka Kosor uradila Borisu Tadiću

Ono što je dozvoljeno Hrvatskoj i Hrvatima nije dozvoljeno Srbiji i Srbima. Tu surovu istinu – na kojoj „srpski nacionalisti“ šire teoriju o međunarodnoj antisrpskoj zaveri, a srpski evropejci je proglašavaju jednom od većih neistina i zabluda „antievropskih snaga“ Srbije – osetio je ovih dana na svojoj glavi predsednik Srbije Boris Tadić. Znate već; Jadranka Kosor je u Kninu, na obeležavanju Dana domovinske zahvalnosti, odnosno „Oluje“, obraćajući se prisutnima, a sve u direktnom prenosu Hrvatske televizije, pozdravila žive učesnike „Oluje“, a posebno hrvatske generale u Hagu, Antu Gotovinu i Mladena Markača. Usledio je višeminutni aplauz. Mnogima na Gradskom stadionu u Kninu, i svakako širom Hrvatske, tih trenutaka domoljubna suza orosila je oko.
Predsednica Vlade Hrvatske jasno je na ovaj način poručila da država Hrvatska ne priznaje odluke Haškog tribunala i da isti svoju presudu Gotovini i Markaču može da okači… znate već gde.

TADIĆEVA OLUJA
To se Tadiću nije dopalo, pa se oglasio saopštenjem koje prožima briga za Međunarodno pravo i pravdu uopšte, bojazan da uzdizanje i slavljenje zločinaca nije dobar put za pomirenje naroda. To je opasna politika, kazao je.
Čovek je krenuo od činjenice da bi on u slučaju iskazivanja javne zahvalnosti, pohvale, recimo, Nebojši Pavkoviću, generalu Lazareviću, generalu Lukiću… najverovatnije kroz pet minuta bio obavešten da je stavljen na listu osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlje Evropske unije. Znam, neko će reći da je razlika između Gotovine i Pavkovića u predznacima, da je jedan svoju zemlju uspeo da odbrani (Gotovina), dok je drugi (Pavković) izgubio rat i da se ovde radi o pravu pobednika. Nije tačno ni jedno, ni drugo, ali nije prilika da se upuštamo u ovu vrstu raščijavanja.
Kosor je najpre lično, a onda i preko saopštenja Vlade Hrvatske odgovorila predsedniku Srbije. E, tek je tu palo nekoliko žestokih uvreda, na koje je Tadić gromoglasno otćutao.
Jadranka je Tadićev stav ocenila kao vrlo opasan, dodajući da je osporavanje „Oluje“ opasno isto tako kao što je opasno veličanje četništva i Draže Mihailovića. Rečeno je i da je „Oluja“ skršila zube „tiraninu Miloševiću“ što je, tvrdi hrvatska vlada, pomoglo i Srbiji da se oslobodi Miloševićeve diktature. Ovo je nadmašilo svaki cinizam i bezobrazluk. Ali… Tadić je samo dobio ono što je ranije „naručio“.
Sve gornje kvalifikacije rođene su u Beogradu, a ne u Zagrebu. Jadranka Kosor tek ponavlja što pune dve decenije sluša iz Beograda.
Da bi sebi priskrbili što veći ugled i značaj izvan Srbije, tamo odakle je stizala novčana pomoć – a to se čini samo uvećavanjem negativnih osobina protivnika – nekadašnja srpska opozicija, na čelu sa Srpskim pokretom obnove i Demokratskom strankom, označila je još na početku jugoslovenske krize Slobodana Miloševića kao diktatora, tiranina, monstruma, poslednjeg apsolutistu u Evropi. Takva slika otišla je iz Beograda u svet i otuda se vratila kao ocena jedne zemlje i jednog naroda – srpskog.
U ovom okviru napinje se još jedna greška nekadašnje opozicije, a već deset godina srpske vlasti; definicija rata u bivšoj Jugoslaviji.
Ocenivši Miloševića gornjim ocenama srpska opozicija je betonirala hrvatsku „istinu“ da je Milošević, u ideološkom krilu i programu „Srpske akademije nauka i umetnosti“, oružano napao najpre Sloveniju, a potom Hrvatsku i Bosnu, a sve u nameri da napravi veliku Srbiju.
Ignorišući niz nepobitnih istina, preskačući vremenske periode u kojima leže uzroci, a baveći se samo posledicama, Srpski pokret obnove i Demokratska stranka odbacili su i još odbacuju mogućnost da rat u bivšoj državi definišu onako kako jedino može da se definiše – klasičan građanski rat.
Pisao sam pre nekoliko meseci u „Pečatu“ o pogubnosti službenog srpskog ćutanja pred kvalifikacijama koje Hrvati, Bošnjaci i Albanci, zajedno sa prijateljima iz inostranstva, pune dve decenije iznose o Slobodanu Miloševiću i uzrocima rata devedesetih u Jugoslaviji.

PATRIOTIZAM PUPOVAC
Dok se god službeni Beograd (ko god sedeo na tronu) ne oglasi i bivšeg predsednika Miloševića ne definiše u skladu sa istinom, a ona ni izbliza nije onakva kakvom je predstavljaju, na primer, Hrvati, Srbija će grcati i posrtati i nikada neće biti u stanju da povuče crvenu liniju iza koje se neće povlačiti i ponižavati.
Dok god neko od službenih predstavnika države Srbije jasno, precizno, sa malo reči i javno ne kaže: „Rat nije izazvao Milošević, već oni koji su razbili Jugoslaviju u cilju stvaranja novih država na njenim ruševinama“, imaćemo situacije slične ovoj „polemici“ između Tadića i Jadranke Kosor.
S punim pravom je Jadranka Kosor poručila Tadiću ono što je poručila. Drugim rečima, rekla mu je: Ako vi u Beogradu o Miloševiću govorite isto što i mi u Zagrebu, a upravo to radite, onda ćete, gospodo Srbi, i o „Oluji“ misliti i govoriti isto što i mi Hrvati.
Posebno mesto u ovogodišnjoj kninsko-olujnoj priči pripada Miloradu Pupovcu. On je odavno stavio na stranu i najmanji oblik nacionalnog dostojanstva, o ljudskom da ne govorim, a zauzvrat je dobio nekoliko ličnih privilegija. Godinama je u koaliciji sa HDZ-om; guta knedle, trpi uvrede, često ga ponižavaju i iz stranke sa kojom sedi u vladi, ali…nema te uvrede posle koje bi Pupovac napustio Sabor. Svoj „bes i razočaranje“ Jadrankinim pozdravom ratnim zločincima Gotovini i Markaču, Pupovac je zadržao na nivou izjave koja glasi: „Vrlo je zabrinjavajuće i opasno kada se nepravosnažno osuđene osobe, koje su optužene za najteže ratne zločine, pozdravljaju na takvom mestu i u takvoj prilici“.
Možda Pupovca treba podsetiti da su pozdravljeni generali, Gotovina i Markač, u Hagu osuđeni kao učesnici zločinačkog poduhvata, koji je imao cilj da izvede „udare od kojih će Srbi nestati“ (Tuđman, na Brionima), što se i dogodilo. Iz Krajine je nestalo skoro celokupno srpsko stanovništvo, a ubijeno je oko dve hiljade.
Umesto da istoga trena kada je Jadranka na kninskom Gradskom stadionu izgovorila pozdravnu rečenicu usmerenu ka haškoj pritvorskoj jedinici – sedne i napiše tekst odluke o napuštanju koalicije sa HDZ-om i napusti Vladu Hrvatske, gde je njegov kadar Slobodan Uzelac, potpredsednik, Pupovac se zadovoljio citiranom rečenicom saopštenja.

CIVILIZOVANO PIŠANJE
Na povratku sa derneka u Kninu članovi Hrvatske stranke prava – doskora vođene od strane Ante Đapića, a sada pod kontrolom Danijela Srba – zaustavili su autobus u Veljunu, selu na Kordunu. To je mesto u kojem se nalazi spomenik kao znak sećanja na strašni pokolj iz maja 1941. godine, kada su ustaše predvođene Maksom Luburićem likvidirale 525 tamošnjih Srba. Družina iz Čakovca prišla je spomeniku, razbacali su cveće i ostatke sveća, a svoju civilizovanu, evropsku rabotu začinili pišanjem po spomeniku.
To je na ovom mestu tradicionalna hrvatska disciplina. Još 2.000 godine izvesna Biserka Legradić skinula je gaće pred većim brojem prisutnih i popišala se na spomenik u Veljunu. Kasnije je izjavljivala da je ona Hrvatica i da u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj može da piša gde god hoće. Domet hiljadugodišnje kulture.
Inače, „Hrvatska stranka prava“ je parlamentarna stranka, Danijel Srb sedi u Saboru zajedno sa Pupovcem.
Nemam nikakvu dilemu oko toga da li bi Srbima u Hrvatskoj bilo bolje ili gore u slučaju da je Pupovčev SDSS u opoziciji; bilo bi im bolje.
Čak mislim da bi za Srbe bilo najbolje da uopšte nemaju predstavnika u Saboru Hrvatske, jer bi u tom slučaju Vlada Hrvatske bila dodatno opterećena. Ovako se i službeni Zagreb i deo međunarodne zajednice na svaki prigovor o lošem položaju Srba u Hrvatskoj poziva na Pupovca i Slobodana Uzelca. Oni su u sistemu vlasti, odlučuju zajedno sa HDZ-om i zaista je vrlo teško o lošem položaju Srba u Hrvatskoj prigovoriti nešto Jadranki Kosor kad je njen potpredsednik Srbin, Slobodan Uzelac. I kad svi znaju da je Pupovac za protekle četiri godine u svakom času, kad god je hteo, mogao da obori Vladu Hrvatske, izazove krizu i nove izbore ili natera HDZ da uđe u koaliciju sa ovima što pišaju po Veljunu i strankom ratnog zločinca Branimira Glavaša.
Ali, Pupovac boluje od iste bolesti koja sprečava Borisa Tadića da poentira u gotovo svakoj polemici sa službenim Zagrebom; Pupovac, kao ni Tadić, u sukobima na tlu bivše Jugoslavije ne vidi građanski rat. I Pupovac drži da je Hrvatska bila napadnuta od predstavnika velikosrpskog koncepta, što znači da je u velikoj koliziji sa samim sobom jer u Saboru Hrvatske predstavlja teroriste i agresore. Naime, po službenoj teoriji današnje Hrvatske Srbi koji su se 1990. godine pobunili protiv hadezeovske vlasti i nove hrvatske države, bili su teroristi, agresori.
Znam da to može preći u dosadu, ali istrajavam, a to ću činiti i ubuduće, na potrebi da službeni Beograd jasno definiše karakter rata koji je vođen na tlu bivše Jugoslavije, odnosno da na državnom nivou zabetonira postavku zasnovanu na činjenicama, a koja kaže da je taj rat bio građanski, podstaknut secesionističkim ciljevima.
U tom slučaju prestaće i ova praksa da svaka osoba, zvala se ona i Jadranka Kosor, trlja nos predsedniku Srbije. Zvao se on i Boris Tadić.

20 коментара

  1. Bravo gospodine Dmitroviću! Kao i uvek pravo u centar. Tekstovi su vam sjajni. Nažalost, naša vlast nema sluha za takve stvari. Razumem da jednog dana mora doći do pomirenja na ovim prostorima, pre svega zbog generacija koje dolaze, jer njih treba rasteretiti tog teškog nasleđa. Međutim, u tom procesu mora postojati reciprocitet, počev od privredne saradnje, pa sve do realnog sagledavanja tragičnog građanskog rata na prostoru nekadašnje SFRJ. Ali jedna strana, u ovom slučaju hrvatska, uporno insistira na “svojoj priči”, a u tome joj na ruku ide mazohizam današnje srpske vlasti predvođene Borisom Tadićem koja se po cenu najvećih poniženja uporno drži svoje priče da “Evropa nema alternativu”. Verujem da oni trpe velike pritiske iz inostranstva, ali lično, a zatim i nacionalno dostojanstvo ipak nema cenu. Jer ta gospoda su tu da predstavljaju državu Srbiju i da vode računa o njenim nacionalnim interesima. Nažalost, period za nama je pokazao da oni ipak najviše vode računa o svojim interesima.
    Vama gospodine Dmitroviću želim mnogo zdravlja i uspeha u daljem radu.

  2. Ратко царе, опет пуни погодак !
    Ваше текстове обавезно прочитам по неколико пута са ужвањем….

  3. Зоран Ђорђевић

    Одличан чланак господина Дмитровића, као и онај на исту тему од 29. октобра 2010. – “Priča o Miloševiću kao sotoni vuče Srbiju u ambis”. Ево неколико реченица из тог чланка:
    Kako je sa srpskog stanovišta, sa pozicije službenog Beograda, moguće braniti Kosovo i Metohiju od američko-šiptarske okupacije ako se krene od stava – a Tadić očigledno kreće od toga – da je Milošević napao Kosovo i tamo izvršio etničko čišćenje. Da misli drugačije to bi valjda i rekao.
    Nema tog Srbina koji može da odbrani i pokrene Srbiju i Srbe slažući se sa ocenama da je Slobodan Milošević bio sotona, monstrum, satrap krvavih ruku, balkanski kasapin, masovni ubica, ekskluzivni krivac za sve što se događalo na prostoru bivše države…
    Bez obzira na to ko bio na vlasti u Srbiji, i kako god da se zove, ako pristane na gore iznete ocene o Miloševiću – dolazile te ocene sa eks-ju prostora ili sa Zapada, svejedno je – nema ni delić šanse da učini nešto dobro i pozitivno za Srbiju.
    Мој коментар је само подсећање на то да се отада ништа није променило.

  4. Да не заборавим…
    Јадранка се спрема да удари још једном понизи Тадића, наиме 24. августа долази у службени и пријатељски посет Косову, хрватском најбољем пријатељу Хашиму Тачију. Прави моменат за јачање осовине Загреб-Приштина. Јадранка не долази празних руку с њом долази и најјача хрватска привредна делегација са богатим понудама за извоз роба и услуга из Хрватске….

  5. Jos jedan odlican tekst u dugom nizu.Dobro je dok se pise,dogadjaji se nece moci istisnuti iz kratkog srpskog zaborava.

    Inace,poznajem Pupovca od ranije,pre rata,upoznao me jedan moj bivsi profesor i njegov kratkotrajni saradnik.Covek je video sa kime ima posla,pa je batalio bilo kakvo politicko angazovanje,nego je uhvatio put pod noge da ne bi doziveo sa svojima sudbinu nesrecne porodice Zec.Problem nije Pupovac,njega su se i njegovi najrodjeniji odrekkli,problem su srpski glupaci koji glasaju za njega.Nista ne dobijaju,od izbora do izbora i opet ga glasaju.Zasto to rade ti stari povratnici?Mislim da je rec o politickoj losoj obrazovanosti i o nekakvim praznim nadanjima da ce im ipak mozda bioti bolje,ako imaju u Saboru nekog.Da bi im stvarno bilo mozda bolje,potreban je drugaciji kadar ljudi i po licnom karakteru i po drugacijoj politici.Ti ljudi su zauvek napustili ustasku Hrvatsku,zemlju u kojoj su nas hteli ne samo proterati negi i fizicki zatreti.Kad se malo samo razmisli,sve i da nije nas 400.000 napustilo tadasnjih godina tu nakaznu drzavu,ne bi opet mogli nista,jednostavno nas je bilo premalo kad se saberu glasovi.U istoriji nas nije bilo malo kad je trebalo ginuti protiv Turaka ili protiv Nemaca i Talijana,u toj istoj Hrvatskoj koja danas slavi dane kad smo zauvek otisli.Dobro,bilo kako bilo,ovo su ipak tehnoloski gledano,nikad naprednija vremena,pa se nece ostaviti u zaborav sve sto se desilo.

    Sto se tice Tadica,on je davno pokazao da je covek potpuno nezreo za obavljanje funkcije koju sad obavlja.Niti zna sta kada treba reci,niti zna pred kime kako da se postavi.Nije to nista cudno,njegovi najblizi saradnici takodjer lupaju gluposti samo tako,pa opet ne pada im na pamet ni da se koriguju,a kamoli da daju ostavke.Ono sto me danas najvise brine,to je ekonomska situacija i na tom polju,,zuti”pokazuju totalno neznaje,koje je nadmasilo ,,strucnost”iz sfere spoljne politike.Lose,do zla Boga lose.Dosli smo u situaciju da nam jedna rezervna spikerica sa neznane radio stanice drzi politicke pridike iz Knina,na dan kad se desio najveci posleratni egzodus u istoriji Evrope.

  6. Konačno se Pupovac izjasnio o ustaškom genocidu i etničkom čišćenju Republike Srpske krajine koju moramo vratiti ako treba čekati i 900 godina kao hrvati.
    KOALICIJSKI PARTNER HDZ-a

    SDSS: Oluja je anticivilizacijska akcija

    VUKOVAR – I vukovarski SDSS priključio se onima za koje je Oluja zločinačka genocidna akcija i koji osuđuju Hrvatsku što slavi 5. kolovoza pa je na internetskim stranicama ove stranke osvanuo poduži komentar znakovito naslovljen „Slavi li se Olujom teritorijalni suverenitet ili ‘oslobađanje’ istog teritorija?“
    Tekst je potpisan s „Informativna služba“ iako po tonu i terminima, pa i stavu, kao da je nastao u Beogradu jer su slično intonirani napadi na Hrvatsku zadnjih dana dolazili iz krugova srbijanskih radikala, desničarskih udruga i raznih izbjegličkih udruga. – Oluja, promatrano s aspekta pravnih normi, vjerojatno i jest bila legitimna vojna operacija, ali metode samog provođenja te pogotovo metode „oslobađanja“ primjenjivane danima i mjesecima nakon zadnjeg ratnog pucnja kolovoza ’95. daleko su od legitimnih, legalnih, moralno prihvatljivih… Pa ako hoćemo reći istinu do kraja – bile su i duboko i debelo anticiviliazcijske.

    Legitimno je bilo pravo države na povratak trećine teritorija. Ali uz teritorij unaprijed smišljenom politikom prema brijunskom scenariju „garantiranja tobožnje sigurnosti Srbima“ taj isti teritorij je „oslobođen“ i od ljudi. Onih 200.000 koji su se kretali u kolonama, opet po brijunskom konceptu ostavljanja izlaza za povlačenje uz kvarne pozive na tobožnji ostanak, stradavali su grupno ili pojedinačno na Petrovačkoj cesti ili cesti prema Dvoru kao i kamenovani s nadvožnjaka autoceste – navodi se u tekstu pisanom čudnom mješavinom ekavštine i ijekavštine dodajući kako su „daleko gore prolazili prošli oni koji su ostajali kod svojih kuća – mahom starci koje nije zanimala ičija politika, uljučujući i poraznu Miloševićevu“.

    Zanimljivo je da su kao pouzdane brojke spominju one iz arsenala Save Štrpca o 20.000 zapaljenih kuća, 200.000 izbjeglih… Vukovarski SDSS nije propustio spomenuti presude Gotovini i Markaču, ne navodeći kako su one nepravomoćne, u prilog njihovoj tezi o zločinu, a „pozdravljanjem i to posebnim naglašenim pozdravom za osuđene generale, premijerka je u kontekstu dnevno političkih predizbornih aktualija uzburkala ne samo srpsku nego i sveukupnu političku javnost u Hrvatskoj i okruženju“. Navodi se kako „premijerkin pozdrav ni u kojem slučaju nije poziv na toleranciju, nije poziv Srbima na povratak svojim kućama, nije poziv na početak katarze većinskog naroda u kontekstu neophodnosti konačnog stvaranja javnog mnijenja u kojem jednom realno treba priznati da su zločini činjeni na obje strane“ i dodaje kako je Milorad Pupovac „bio u pravu“ kada je osudio premijerkine pozdrave generalima, a „u pravu je i dr. Uzelac kada ide i korak dalje tvrdeći da se ne poštuju srpske žrtve kako iz ovoga tako i iz Drugog svjetskog rata“.

    Zanimljivo će biti pratiti hoće li frenetični pljesak Markaču i Gotovini imati svoj eho i u zemljama Europske unije jer na svojevrstan način pozdrav osuđenim generalima predstavlja i nepoštivanje suda kojem je i Hrvatska bila jedan od začetnika, navodi se u komentaru vukovarskog SDSS-a. Kao građani Hrvatske, dodaje se, hoćemo vjerovati da pozdrav izrečen za „domaću upotrebu“ neće pokvariti do sada učinjeno na hrvatskom putu u europske integracije. Komentar završava kako je i počeo :

    – Zapravo riječi dr. Pupovca i jesu najbolja ilustracija sveukupne situacije izazvane riječima aktualne premijerke: „Poruke s takvih godišnjica moraju promicati toleranciju i nove odnose u Hrvatskoj, jer se u suprotnom postavlja pitanje što se slavi – uspostava teritorijalnog suvereniteta i(li) egzodus Srba“.

  7. OLUJA ZLOČIN NAD ZLOČINIMA
    Haški sud i presuda hrvatskim zločincima generalima Gotovini i Markaču . Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod isto kao i Hrvati i da nije bilo Srba koji su u Hrvatskoj krenuli u partizane i digli ustanak , Hrvatska bi na kraju rata bila ono što je i trebala biti fašistička država gubitnik II svjetskog rata . Hrvati ti pokatoličeni Srbi najveći su neprijetelji Srba pravoslavaca . Potkopavali su prvu zajedničku državu kraljevinu SHS , potkopavali su i drugu zajedničku državu Jugoslaviju i razrušili uz pomoć stranaca . Pri tome su počinili najveći genocid u 20 veku proterivanjem oko 280 000 Srba i oko 200 000 Jugoslovena od kojih je 95 % bilo Srba .Samim tim su pokazali zapanjujuće naivnim da ne kažem gore Srbima da s njima nema života i da nikad više s njima ne smemo ući u zajednicu jer bi to bio kraj Srbije .To je narod pun mržnje koju šire putem škola, katoličke crkve , medija , svim sredstvima i bez prekida . Konačno da je Hag rekao tek pola istine zločinački potvat . Drugi dio istine je GENOCID nad srpskim narodom Krajine . Krajina nije od jučer nju su Srbi natopili krvlju za vreme AustroUgarske a i kasnije u I i II svetskom ratu i sada ovom zadnjem. Moram reći da je Krajina za vreme Austrougarske bila izuzeta iz vlast Hrvatske i odgovarala je jedino Hasburškoj monarhiji . Ako su već Hrvati imali pravo rušiti Jugoslaviju i odeliti se od nje onda su i Srbi kao konstitutivni narod imali pravo proglasiti na prostorima Republike Srpske Krajine gde su bili većina svoju državu isto kao i Hrvati . Dok oni to osporavaju i Srbe su proglasili manjinom u isto vreme to se njima sprema u Bosni . E sad oni tu dreče kao mačak kad ga dete povlači za rep . Oni tu brane svoju konstitutivnost koju su Srbima u Hrvatskoj bezobrazno oduzeli .Da nebi bilo novi ratova kroz neko vreme Evropa se uz pomoć Rusije i Srbije treba založiti za vraćanje u život Republike Srpske Krajine u njenim granicama kad je nastala na odprilike 35 % teritorije socijalisičke Republike Hrvatske . Normalno s izlazom na more kod Zadra ili Šibenika . Jer za to more ginuli su svi narodi Jugoslavije da bi ga Broz velikodušno poklonio svojim Hrvatima baš kao i Baranju koju je oteo Srbiji . Međimurje koje je oteo Mađarskoj, Istru i Dalmaciju s otocima koju je oteo Talijanima itd. Za sve te krajeve ginuli su i Srbi a za nagradu je nad njima počinjen genocid i protjerivanje . Znači Republika Srpska Krajina mora postati država kao garant mira na ovim prostorima . Inače će nemir biti uvek prisutan jer kako kažu Hrvati ako treba čekati i 900 godina Srbi se neće odreći Krajine.

  8. Dok god neko od službenih predstavnika države Srbije jasno, precizno, sa malo reči i javno ne kaže: „Rat nije izazvao Milošević, već oni koji su razbili Jugoslaviju u cilju stvaranja novih država na njenim ruševinama“, imaćemo situacije slične ovoj „polemici“ između Tadića i Jadranke Kosor.

  9. Odlicna analiza gospodine Dmitrovicu,jedino me zabrinjava kako ce se tadic ponasati kad se na teritoriji Srbije u isto vreme nadju dve saveznica, Kosorova i Merkelova.

    Hoce li se izvinjavati obema ili im ponuditi oba obraza za samaranje.

  10. Podsetilo me na pesmu iz davnih vremana u tunelu usredm raka sija PECAT.Jer stvarno je to ostalo jos u korumpiranoj Srbiji. Pojave se jos ponegde poneki ali im zutokosuljasi zagorcavaju zivot.

  11. На Кордуну гроб до гроба,
    Тражи мајка сина свога 2x

    Нашла га је, на гроб клекла,
    И овако сину рекла: 2x

    О мој сине, радост моја,
    гдје почива младост твоја?

    Отац плаче, мајка цвили,
    Отвори се гробе мили

    Гробак се је отворио,
    Син је мајци говорио:

    Не плач мила мајко моја,
    Тешка ми је суза твоја

    Тежа ми је суза твоја
    Него црна земља моја.

    Ајде мајко дому своме,
    Не долази гробу моме

    Ајде мајко кажи роду
    Да сам пао за слободу

    Иди мајко кажи роду
    Да се бори за слободу.
    [уреди]

  12. Precizno i jasno, čak nedovoljno opisano kolike su političke
    posledice tog političkog diletantizma. Najsnažnija rečenica
    je sadržana u tome da je laganje o karakteru rata u cilju
    rušenja Miloševića na kraju dovelo do karakterizacije Srba
    kao naroda. To je neoprostivo i to neko mora da plati.
    Naravno, građanski rat je podložan različitim tumačenjima i
    tako će zauvek ostati, a isto tako posledično nosi sa sobom
    neoprostive zločine jer ne postoji prava linija fronta. To je
    cena koja je morala biti plaćena i to su znali oni koji su
    pokrenuli sukob. U svakom slučaju, gospodine Dmitroviću, ako
    je Katon Stariji završvao govore u senatu sa time da Karta-
    ginu treba srušiti, vi bi mogli naći neku jezgrovitu formu-
    laciju za kraj vaših kolumni, npr. “Istinu o građanskom ratu
    treba jasno izgovoriti.”

  13. G.Ratko , svaka čast.
    Ali , šta reći o ovom režimu, kada je on instaliran od istih moćnika kao i Hrvatska,s tim što je Hrvatskoj sve dozvoljeno a nama se sve uskraćuje. Kako je otišao , ispušeni, Sanader, tako će otići i ovi naši.
    No , u Hrvatskoj su njihovi tvorci , već došli po svoje. Vatikan (Italija) uzimaju teritoriju, a već su rasprodate banke i privreda. Verovatno će Merkelova, sada, nešto tražiti za podršku koju su dali Hrvatskoj priklikom otcepljenja.
    Valjda će nama da svane nakon sledećih izbora.Ne verujem da je ovaj narod ,baš toliko, kratkog pamćenja pa da poveruje u nove šarene laže, mostove,autoputeve itd.itd.
    Molimo boga da Šešelja puste, da ovu žabokrečinu pokrene.
    S poštovanjem.

  14. U toku krecenja i pospremanja kuce , deca su otvorila dekin kofer .Pored licnih stvari i dokumanata , na dnu kofera dve stranice ,, Politike expres,, iz 1989.godine .Izmedjo ostalih u oci nam je pao clanak pod naslovom,, Opstinski Komitet SK Titove Mitrovice , o politicko-bezbedonosnoj situaciji na KiM .U tom clanku iznet je podatak da se je sa Kosova i Metohije u predhodnoj godini (1988) ISELILO 10 000 Srba .Taj podatak mi je bio razlog da deci objasnim istoriju patnji i stradanja Srpskog naroda , ostalih nealbanaca i Albanaca koji su za zajednicki zivot i toleranciju .Taj dogadjaj , novina iz dekinog kofera , pojacao je moju nedoumicu .Zasto se u b orbi za odbranu KiM ne koristi istina podaci iz proslosti , statisticki podaci clanci iz novina , sudski spisi o ubistvima i zlocinima nad Srbima , poljskoj steti i kradjama .Podaci o ulaganju Srbije u izgradnju KiM , u obrazovanje od decijih vrtica i obdanista do Univerziteta i Akademije itd .Ta borba za istinu , istinom nije smela da stane i mora se obnoviti .Sva prljavstina lazi moze se isprati samo istinom .Sada svi u svetu na problem Kosova gledaju drugim ocima .Tu situaciju moramo iskoristiti o plasiranju ISTINE o KiM .

  15. Ovih dana pojavila se u Australiji knjiga pod nazivom «Croatian Legion» koja se vrlo sažeto bavi 369. oklopnom divizijom Hrvatske vojske iz doba NDH, vojskom koja je ginula u velikoj bitci za Staljingrad, jednoj od najpoznatijih bitaka u povijesti. U Jutarnjem listu objavljen je zanimljiv tekst o toj knjizi zagrebačkog povjesničara Amira Obhođaša, a u jednom dijelu govori se o tim profesionalnim vojnicima koji su prije dolaska na istočni front vjerojatno ratovali u svim prijašnjim ratovima, pa među ostalim, autor teksta kaže: «… tako i “Croatian Legion” kroz dugi slijed osobnih sudbina prikazuje i kako je među hrvatskim, bosanskohercegovačkim, bokeljskim i vojvođanskim vojnicima i časnicima koji su kretali u “sveti rat protiv boljševizma” naravno bilo i fanatičnih pristaša nacifašizma, zaljubljenika u sve njemačko pa i kad je hitlerističko, mrzitelja pravoslavenstva, nemilosrdnih i moralnim brigama neopterećenih tipova, ali i kako su u velikoj mjeri to bili obični, raznoliki ljudi te profesionalni ratnici, čije su usluge ranije bile na raspolaganju i Austrougarskoj i karađorđevićevskoj monarhiji, a po zarobljavanju dijela preživjelih i Crvenoj armiji i Titovom NOV-u (Naradnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije).»

    Oduvijek su hrvatski vojnici služili europskim i svjetskim gospodarima, ratovali za sve, najmanje za sebe, a tako je i danas kada HDZ-ova politička elita koja će i na ovim parlamentarnim izborima mazati biračima oči floskulama o svojoj državotvornosti i povijesnom stvaranju Hrvatske, brže bolje predaje nacionalni suverenitet silama koje vladaju Europom. Jednako nekritički i bezobzirno kao što je to radio Ante Pavelić. S vremenskim odmakom, sofisticirano i prihvatljivo moderno, kao što je svaka sadašnjost u odnosu na mračnu povijest, moderni državotvorci u ime nekog višeg ideala daju Hrvatsku, dok vojska, rulja onih koji ih podupiru, ushićeno stoje iza velikih vođa. Koja je razlika između vojnika iz 369. oklopne i hrvatskih legionara u afganistanskoj pustinji gdje ratuju za naftu i opijum? Jesmo li ovaj put na strani pobjednika?

  16. ZAGREB – Nepoznati počinioci su tokom vikenda, u mestu Strmica kraj Knina, na nekoliko saobraćajnih znakova stavili nalepnice kojima se veliča četnički vojvoda Momčilo Đujić. Kako izveštava indeks.hr, na nalepnicama su se nalazila četiri ocila, uz poruku: “Ako Bog da i nedelja sveta, Momčilo će opet Dinarom da šeta”.

    Policija je izvršila uviđaj, nakon čega su radnici Hrvatskih cesta sa znakova uklonili nalepnice. Za počiniocima se traga. U Strmici je Đujić bio sveštenik od 1933. pa sve dok se nije raspopio i preuzeo komandu nad četničkim jedinicama.

  17. Ante Marković (rođen 25. novembra 1924. u Konjicu, Bosna i Hercegovina), bio je poslednji predsednik Saveznog izvršnog veća (SIV) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

    Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954. godine.

    Godine 1986. imenovan je za Predsednika predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske, zamenivši na toj funkciji Emu Derosi-Bjelajac. Na toj je dužnosti ostao do 1988, kada ga je zamenio Ivo Latin.

    Predsednikom Saveznog izvršnog veća, dakle de facto premijerom SFRJ, imenovan je marta 1989. godine, nakon ostavke Branka Mikulića. Krajem 1989. godine pokrenuo je ambiciozan program ekonomskih reformi, dotad neviđenih u SFRJ, koje se uključivale i stabilizaciju dinara, kao i privatizaciju putem dodele akcija radnicima. Rezultat je bio zaustavljanje inflacije, koja je uzela maha tokom osamdesetih godina 20. veka, kao i brzo i značajno, premda kratkotrajno, povećanje životnog standarda. To je Markovića u tom trenutku učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslovenskoj istoriji.

    Marković je svoju popularnost dugovao svom imidžu novog, modernog političara zapadnog stila. Takođe je održavao popularnost time što je ostajao po strani sve većih sukoba unutar Saveza komunista Jugoslavije i što je pokušavao da posreduje u sukobima između pojedinih jugoslovenskih republika.

    Kada se SKJ raspao januara 1990. godine, Marković se mogao osloniti samo na sopstvenu popularnost i uspeh svojih ekonomskih reformi. Jula 1990. godine osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije, političku partiju koja ja podržavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu celokupnog društvenog i državnog uređenja SFRJ.

    Ovaj Markovićev program reformi, međutim, ubrzo je sabotirala vlada Slobodana Miloševića, a savezna vlada je bila dodatno oslabljena separatističkim pokretima u Sloveniji i Hrvatskoj. Tokom poslednjih meseci svog mandata Marković je pokušavao da pronađe kompromis između ove dve republike s jedne strane, i Srbije i Crne Gore s druge strane, koje su tražile da Jugoslavija opstane kao snažna federacija. Međutim, njegovi napori nisu urodili plodom, iako su ih podržavale nove demokratske vlasti u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, prvenstveno zato što se Jugoslovenska narodna armija (JNA), za koju bi se očekivalo da bude njegov najveći saveznik, svrstala uz Miloševića i srpsko nacionalističko vođstvo.

    Marković je ostao na dužnosti i posle izbijanja rata, premda je već ranije izgubio kontrolu nad JNA i nad svim drugim polugama vlasti u federaciji.

    Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za štampu Ante Marković je “vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podneti ostavka.

    Nakon toga nestao je iz javnog života jugoslovenskih država i posvetio se poslovnoj karijeri. Godine 2003. nastupio je kao svedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom, nakon čega je dao intervju zagrebačkom nedeljniku Globus, gde je izjavio kako su mu i Tuđman i Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u Karađorđevu dogovorili o podeli Bosne i Hercegovine.

  18. Bravo prijatelju Ratko. Ćorava su posla, ko veruje da će Tadić promeniti ploču, to je nemoguće. Drži me nada, da će možda naš srpski narod konačno da otovori oči i pogleda, ko i gde ga gura. Želim ti Ratko mnogo mnogo tekstova. Neću reći odličnih jer oni i nemogu biti drugačiji.

  19. Postoji u Minhenu veliko groblje puno ustasa. Dobili su drzavu za nagradu. Nadam se da Rusi znaju ko ih je ubijao na Staljingradu. Mi dobro znamo, Pandorinu kutiju bi trebalo zatvoriti jednom za svagda.

  20. Da je Fasizam Hrvatska tekovina , to znamo svi.Da ce Beograd podrzavati Fasizam kroz podrsku Hrvatskojk , sigurno se tome nije niko nadao.Pred. Tadic bi trebao pozvati u goste Josipovica Kosorku i pred njima javno kazati da je Ratko Mladic zasluzan sto Hrvati i Muslimani nisu izvrsili GENOCID do kraja a zna se da je bio planiran i Jasenovac 2 i to na Kozari.Sta reci o Pupovcu.On je prica za sebe i jedini spas za Srbe u Hrvatskoj je da Milorad dozivi saobracajku ( hrvatski izum za neposlusne Srbe )i tako spase ostatak Srba od daljnje bruke i sramote.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *