Danke Deutschland

Piše Milorad Vučelić
Kako nam, kada danas gledamo i slušamo Borisa Tadića „kao predsednika“ i ministra Vuka Jeremića, ljubazno suočenih sa drskim diktatom nemačke kancelarke Angele Merkel, imponuju i izazivaju izvesno naknadno poštovanje likovi premijera Dragiše Cvetkovića i ministra Cincar-Markovića iz marta 1941. godine. Šta je sve Hitler njima nudio da bi pristupili Trojnom paktu! Teritorijalna celovitost onolike države se podrazumevala i garantovala, nudio se izlazak na Egejsko more, pošteda od ratnih operacija, čitav Solun i „učvršćenje položaja u reorganizovanoj Evropi budućnosti i to za sva vremena“.I pored svega,  izmicali su tim ponudama i uvijali se koliko god su mogli.Hitler, koji je zbog svečanog pristupanja ondašnje naše države Trojnom paktu lično doputovao u Beč, nije mogao da ne primeti da su se Srbi i pored takvih ponuda „ponašali kao da su na sprovodu“. Bio je to za Srbe čin odluke posle koje su odmah po povratku u Beogradu bili pohapšeni.Sedamdeset godina kasnije nemačka kancelarka Angela Merkel je doputovala u Beograd i jasno i glasno našim zvaničnicima rekla da im ne nudi i ne da ama baš ništa, a da oni moraju dati sve pre nego što im otme ono što je preostalo. Pored svega što su učinili i dali, moraju likvidirati i „paralelne institucije na severu Kosova“ i tako i sve Srbe na Kosovu. Za razliku od Cincar-Markovića i Cvetkovića, Tadić i družina bili su bodri, čili, srdačni i čak, kako bi rekla Kosorka, prpošni.Gvozdena kancelarka je ostala krajnje dosledna svojoj tezi o „smrti multikulturalizma“ i zato i vidi Kosovo kao etnički čistu šiptarsku državu. Nema ni govora, kao nekada, o srpskom „učvršćenju položaja u reorganizovanoj Evropi budućnosti“. Srbija neće i ne može dobiti ni status kandidata za EU. Kad ispuni nove uslove, pojaviće se neki još noviji. A kada ih Srbija ispuni izmisliće nešto drugo i krivicu ponovo svaliti na nju.Predstavnici srpskog režima nalaze opravdanje za drsko i bezobrazno ponašanje Merkelove. Navodno, treba je razumeti, jer „ima mnogo briga i problema u EU“, kako bi rekla Sonja Liht. Navodno je, po istom izvoru, njena tvrdoća malo splasnula na mediteranskom ručku kod Tadića, pa je bilo i malo opuštenosti. Iz toga se mogu izvući neki važni zaključci, na primer – da li je po tom viđenju ručavanje prilika za šamaranje i psovanje. Što je možda i gore od svega, srpski političari tvrde da nisu iznenađeni ultimatumom kancelarke. Time javno priznaju da su znali za (sve) uslove za „svoju“ famoznu kandidaturu i da su, vodeći politiku i „EU i Kosovo“, besprizorno lagali. Znali su naime da je to nemoguće. Slavodobitno, oni i dalje klikću: „mi imamo svoju politiku“, čime ovu trulu papazjaniju nedoraslosti, neznanja i banalnih nedostojnosti proglašavaju politikom. Ništa ih ne može zaustaviti, nastaviće i ići će sve do našeg kraja.Tužnije od svega je to što se može čuti da je predaja Kosova Šiptarima teška, jer se nalazimo pred izborima, inače bi im, da izbora nema, lako išlo. I ovima na vlasti i mnogima u opoziciji.Za Srbiju je nastupio čas istine.„Sada nijedan političar u Srbiji više ne može da okreće glavu i pravi se da ne razume da je Srbiji postavljen zahtev da svojom teritorijom treba da plaća ulazak u EU. Ko i dalje smatra da treba po ovu cenu nastaviti put u EU, to treba otvoreno i pošteno da saopšti građanima“, kaže se u saopštenju DSS-a povodom uslova Srbiji koje je postavila Merkelova.Istorijske istine radi, Kosovo je bivalo nekakva kvazidržavna tvorevina samo onda kada je Srbija bila pod Austrougarskom ili Nemačkom okupacijom. Za razliku od nekadašnjih vremena, Srbija je, zahvaljujući svom nenarodnom režimu i politici „EU nema alternativu“, sada samookupirana. Samo to je novina i ništa više. Nemačka je trenutno zadužena za okupacionu geopolitiku, a Amerika se predano posvetila organizovanju pederskih parada u Srbiji.Srpska zvanična politika, ako se „to“ uopšte može tim imenom nazvati, u dva dana doživela je potpuni krah. Posle Merkelove koja je u Zagrebu istakla da Hrvatska treba da bude uzor Srbiji, Jadranka Kosor se stuštila u Prištinu sa sve bulumentom biznismena i sa svim onim izjavama o tradicionalnom prekaljenom savezništvu Šiptara i Hrvata. Opet ništa novo, jer se ponovo susreću predstavnici dve kvislinške tvorevine sa teritorije nekadašnje Jugoslavije, saborci iz Drugog svetskog rata, sa krvavim višekratnim zajedničkim iskustvom etničkog čišćenja Srba.Pre nekoliko meseci hrvatski mediji na sva zvona su upozoravali da pristupanje Hrvatske EU zavisi od Srbije. Hrvatski nedeljnik „Globus“ je imao to na naslovnoj strani. Nije se moglo u Evropu sa nerešenim pitanjem izbeglih Srba iz Hrvatske i nerešenim problemima sa njihovom imovinom i bezbednim povratkom. U pomoć Hrvatima priskočio je, ko drugi nego Tadić, rekavši da na tome neće insistirati i dogovorio se, zamislite samo, da će se ti problemi sa Srbima rešiti donatorskom konferencijom! Donatorskom konferencijom na genocid! Tu svako iole pribran ostaje i bez daha i bez odgovarajućih prideva. I tada, i sada. Uzgred budi rečeno, te donatorske konferencije nema.Primera koji pokazuju kako je zvanična srpska politika katastrofalna i duboko protiv interesa Srbije ima bezbroj. Dodamo li tome prazne floskule i dosetke o „četiri stuba“, i otvorenoj odbojnosti prema Rusiji, jučerašnjim afričkim i karipskim priznavanjima „države“ Kosovo, situacija postaje još jasnija.Igrom slučaja i uredničkom nebudnošću, na dan posete Angele Merkel na Javnom servisu emitovana je epizoda „Otpisanih“. Nemački general Aleksandar fon Ler komanduje povlačenjem nemačke vojske, koja pokušava da pri povlačenju u vazduh digne minirani beogradski most. U uobičajenoj akciji, Prle i Tihi tamane Nemce. Ler, koji je bombama već rušio Beograd 1941. godine, ne uspeva u svom naumu, ne ruši most, a kasnije biva osuđen i streljan u Beogradu.Stvari se bitno menjaju. Prle i Tihi (Dragan Nikolić i Vojislav Brajović), već u poznijim godinama, svečano i simbolično imaju čast da čuvaju nemačkog kancelara Šredera na konvenciji DS-a. Na Kosovu se ove godine pojavljuje jedan drugi nemački general – Erhard Biler koji tesno sarađuje sa novim balistima na Kosovu. Saradnja u prepoznatljivoj tradiciji.Srpski političari  već dobrih deset godina, uglas, samoponižavajuće, pevaju: „Danke Dojčland“! Merkelova nam je samo pomogla da ih uhvatimo na delu.Inače, beogradski most je individualnom akcijom, bez partijskog organizovanja, spasao jedan stari bolešljivi miner (Nikola Milić). Vrativši se kući, kaže svojoj ženi: „Da nisam to učinio umro bih od stida“.Ne znamo šta će, i kako, i ko učiniti sada, ali razloga da umremo od stida imamo na pretek.

25 коментара

  1. Gdje je osuda europskih država na premijerkinu izjavu i pozdrav ratnim zločincima Norcu i Markaču ? Gdje je osuda šefa hrvatskog MUP-a Tomislava Karamarka koji kaže da je antifašizam zlo a veliča ustaše i fašizam ? Za što se u stvari izdaje moderana Europa ako podržava otvoreno veličanje fašizma u Hrvatskoj. Koja je nastala na genocidu ratnom zločinu i protjerivanju 250.000 Srba i oko 200.000 Jugoslovena i sad se u Hrvatskoj pitamo gdje su nam građani ?????? Krajina je postojala i pod Austrougarskom kao samostalna i direktno odgovorna Caru a i u budućnosti će biti država pa makar čekali 900 godina kao i Hrvati.

  2. PSOGLAV

    ( Iz knjige MEDJA VUKA MANITOGA )

    ,, . . . . Vazda traži da jede glave,jede ljudje, krca čoeka dnevno, treba mu trides mjesečno, a u februar samo dvades osam.,,

    ,, . . . . Kad te ubije , zaspe ko pitniče, što više pije to je trezniji, umije da poludei kad mu treba, a može se kad drago zaplakat. ,,
    ,, . . . Nije trokapić, no četvorolični pripuz. Prvo je nastavio smoljavu bjelaicu, pa preko nje korotnu crnogorsku kapu, pa na nju fes, na fes šajkaču, na šajkaču šubaru, na šubaru šenšir a na šenšir šlem. Pa kako ko prolazi on ga pozdravlja i presamićuje se. Po pet kapa ima u vazduhu, a na glavi onu koju treba. Niko mu ne zna šta misli, i od kojijeg je , neprevaren pod svim carevima !,,

    E, sada dolazi vreme, a to je Vučelić dobro primetio, kada naši psoglavi, na čelu sa najvećim Psoglavom, neće više moći da prave budale od ljudi. Sve će se videti.
    Inače, jako mi je žao Prleta i Tihog ( ,, Dobar junak ( glumac ) da je čovijek taki ,, ) .

    Zoran Tošković

  3. Uzalud se nadate braco reakciji iz jevrope,najdublji fasizam je opet zavladao jevropom,osilili su se,a izgleda da su stvoreni da povremeno dobijaju po nosu!Ispuniti ce im se uskoro,jer se istorija ponavlja,samo sto oni nece da shvate istoriju !!

  4. Sta reci, srce puca a pitisak raste. Srecom tekst nije duzi.

  5. O čemu se radi ? Pa vlasti se sveti njihov “revolucionarni” dolazak na vlast gde su se novcem i obećanjima zadužili prema tom istom svetu, prema toj istoj Angeli Merkel, a unutar zemlje su lažima rušili Miloševića i to lažima koje su u tom istom svetu danas zvanična istina. Zato i Jadranka Kosor može da kaže da Srbi treba da budu zahvalni jer im je Hrvatska pomogla da se oslobodi tiranina. Mi znamo da je to ceinizam, ali u svetu to deluje kao istina. Zato Angela merkel može da kaže ukinite organe vlasti na severu Kosova.
    Treba vratiti dug. Sigurno ih je podsetila na to.

  6. гаврило

    БРАВО!!!

  7. Američka imigraciona policija uhapsila je Srbina Željka Draču (50) iz Karina Gornjeg kod Obrovca u Hrvatskoj.

    Drača je uhapšen na Univerzitetu Vinskonsin, gde je bio zaposlen kao domar, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”.

    Postupak protiv Drače pokrenut je nakon što su američke imigracione vlasti ustanovile da se nalazi na međunarodnoj poternici zagrebačke kancelarije Interpola zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

    Drača je pred imigracionim sudijom pristao na deportaciju u Srbiju, nakon što mu je garantovano da će njegova supruga i deca, sada tinejdžerskog uzrasta, moći da ostanu u SAD, zbog čega i nije bilo nikakve potrebe za njegovim hapšenjem.

    U Imigracionom postupku Drača nije osporavao da je bio čuvar u Kninskom zatvoru 1991. i 1992. godine, ali je poricao bilo kakve nečasne i nedozvoljene radnje prema zatvorenicima, bez obzira na njihovu nacionalnu, vojnu ili državnu pripadnost.

    Pošto se iz pribavljenih sudskih spisa iz Hrvatske nije moglo zaključiti da je Drača bilo koga maltretirao, on će, umesto ekstradicije u Hrvatsku, biti deportovan u Srbiju, odakle će nastaviti pravnu borbu za dokazivanje nevinosti.

    Drača je uhapšen juče i nalazi se u Federalnom pritvoru, gde čeka deportaciju.

    Informaciju o hapšenju Drače “Veritasu” su poslali Srbi iz Milvokija, a u međuvremenu je objavljena i na lokalnoj televiziji.

    Na osnovu međunarodnih poternica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu do sada je širom sveta uhapšeno 109 Srba iz Hrvatske, od kojih je 31 izručen Hrvatskoj.

    Ovaj slučaj je prvi slučaj da će neko od uhapšenih Srba po hrvatskim poternicama, umesto ekstradicije u Hrvatsku, biti deportovan u Srbiju, navodi se u saopštenju “Veritasa”.

  8. Sve zemlje su ponovo u cetvrtom reichu san Hitlera ,Musulinija I Patena se ostvario samo protivnici treceg reicha ispastaju, cisti revansizam.Tako je i Hitler kaznio Srbiju zbog poraza u prvom svetskom ratu.Drang nah Osten.

  9. Najvaznije im je bilo da Milosevica skinu sa vlasti i da “procvetaju”!! Ovi “procvetali”,Tadic i druzina, su i ubedjeni,kao i pola Srbije,da je Milosevic bio najveci problem Srbije!! Pa gospodo,kad vam Milosevic nije valjao eto vam evro-ameri!Oni ce da vam rese sve probleme!! Nece vam ostaviti nista,pa ce tako i na najbolji nacin resiti vase probleme!! Jadni li ste i bedni,i kad bi tog jada i bede bili makar malo svesni sve bi vam bilo lakse!! A i nama sa vama!! Evro-amerima i njihovim poltronima ustasama i balistima mozete pruzati ruku koliko vam volja,oni je nikada nece prihvatiti! Mozete im duvati i tamo gde ljudi ne duvaju,pa ce vam MOZDA priznati da ste duvali,ali niste duvali pod odgovarajucim uglom tako da od te rabote nista!! Ulizice ne vole ni oni kojima se ulizujete,kad im zavrsite posao za njih ste mrtvo slovo na papiru! Svakom po zasluzi!!

  10. Nije sve izgubljeno – Srbija ne sme da ostane „crna rupa” na Balkanu – INTERVJU, IVO VISKOVIĆ
    Nemačka smatra da može da nam postavlja nove uslove

    Ambasador Srbije u Nemačkoj Ivo Visković ocenio je u intervjuu za Press da bi voleo da Srbija ne mora da traži alternativu Evropskoj uniji.
    Srbija je okružena zemljama EU i trenutno je, zajedno s drugim državama Zapadnog Balkana, „crna rupa”, ali je svakom jasno da to ne možemo da ostanemo. To je stav većine zemalja EU, ali pojedine njene članice, kao Nemačka, smatraju da mogu da nam postavljaju nove uslove, što Srbija odbija da prihvati.
    Da li nas EU zaista želi u svom članstvu?

    – Tražimo da ono što su bili uslovi za druge zemlje budu uslovi i za nas. Nemamo ništa protiv toga da se strogo kontroliše ispunjavanje svih tih uslova, ali ne želimo da nas stavljaju u diskriminisan položaj ili u situaciju da žrtvujemo svoje bitne državne interese. Nikada nećemo sami zatvoriti vrata EU, jer bi to bilo potpuno pogrešno i štetno za Srbiju.
    Neophodan kompromis

    Gde je evropski, a gde kosovski izlaz za Srbiju?

    – Izlaz je u kompromisu, kao uvek kada u politici imate konflikt. Ali, kompromis podrazumeva da ne može jedna strana da dobije sve, a druga ništa. Taj istorijski kompromis, kako ga je nazvao predsednik Tadić, za dugo razdoblje bi trebalo da reši odnose Srba i Albanaca, a možemo da ga postignemo kroz dijalog Beograda i Prištine, uz podršku onih međunarodnih aktera koji zaista žele mir i stabilnost na Balkanu. Ovde se ne radi o konfliktu dve države, nego dva naroda – Srba i Albanaca. Kompromisom bi se stabilizovao Balkan, što bi odgovaralo i EU. Ceo region više ne bi bio „bure baruta”, kako je decenijama kršten na Zapadu, nego zona mira, kako smo mi kao država to predlagali gotovo pola veka. Sada svakome ostaje da definitivno odluči koju od te dve metafore želi da vidi u praksi.

    Da li je nemačka kancelarka zahtevom za ukidanjem srpskih institucija na severu Kosmeta uslovila Beograd – EU ili Kosovo?

    – To je neprijatan, po našem mišljenju politički nerealan i za nas neostvariv zahtev. U ovom času ne vidim kako bi rukovodstvo Srbije moglo da prihvati taj zahtev. To bi ugrozilo Srbe na Kosovu, a za posledicu bismo imali veliki broj izbeglih i možda ponovo „traktorske kolone”. To bi destabilizovalo i Srbiju i Balkan. Nisu u pravu oni koji tvrde suprotno, da bi ispunjavanje takvog zahteva donelo stabilnost regionu. Takav potez bi doneo više štete nego koristi, što vide i objektivniji analitičari na Zapadu.
    Može li se na kraju doći do kompromisa?

    – To će biti neminovno. Čak i kada su Albanci devedesetih godina pravili svoje „paralelne institucije”, Slobodan Milošević je imao dovoljno političkog sluha da to toleriše i nije tražio njihovo ukidanje, jer je shvatao da to neminovno izaziva ozbiljnu krizu. Smatram da imamo sposobnu i odlučnu diplomatiju i državno rukovodstvo koje će se boriti svom snagom da se ostvari taj kompromis, ali smo svesni da postoji realna opasnost od neuspeha i da se početak pregovora odloži dok se ne reši zahtev nemačke kancelarke, a možda i nekih drugih koji bi joj se priključili.
    Šta će posle svega biti sa kandidaturom za EU?

    – Čekamo stav Evropske komisije i Saveta ministara EU. Bio bih neodgovoran kada bih rekao da nije bitno šta o tome kaže Nemačka, ali nisam pesimista da je sve izgubljeno. Srbija je uradila više nego dovoljno na ispunjavanju uslova, i kada na unutrašnjem planu donese još neophodne zakone (na primer o restituciji i javnoj svojini), imaće i moralno i političko pravo da traži da EU ispuni svoju reč – da će Srbija dobiti kandidaturu.

    Nenad Čaluković

  11. Ti Gospodari Sveta, su napisali genijalni scenario za njihovu perfidnu, cinicnu, drsko-arogantu politiku; Drzati Seselja sto duze i po potrebi u celiji, unistiti Milosevica, satanizovati Srbe maksimalno, da cak i sami zavrse ubedjeni da su najgori narod na svetu( sto nam ponavljaju svakodnevno te gospodje iz nevladinih organizacija) sa osecajem vecite krivice, odobriti u pravo vreme pred same izbore, ogromne kredite( sa ogromnim kamatama, koje cegeneracije i generacije otplacivati ) i kad se doda prevarant, kapaciteta Dinkica i njegovih 1000 evra za svakog gradjanina. Kazu oni ” Pravi Covek na Pravom Mestu” i zaista, nasli su prave ljude, sa ekipom na vlasti, da zavrsi njihov prljavi posao.

  12. Текст је добар као и увек. Али да не бих понављао похвале само ћу похвалити то што је на ћирилици. Надам се да ће и у будућности бити све више текстова на ћирилици.

  13. Malo me iritira naziv kancelarka pre bi rekao Firerica, dali mi Srbi mozemo shvatiti da Nemac nije Psoglav kako ga nazva u komentaru Z.Toskovic nikad on nije napustio Deutchland iber Ales/ nemacka iznad svega/ ako je 90% nacije bilo za Hitlera ciji su onda ovo potomci.Nemac je klekao ne da oda postu mrtvima u Ausvicu nego da bi ponovo Nemacku digao na noge.Nema kod Nemca ljubavi postoji interes procitajte Andrica i Ducica sta misle o Nemcima.Mozda vise saznate mozda bi i nas predsednik vise znao da mu tata i mama nisu pisali domaci,A.Polgar je rekao Verujem u dobro u coveku. Ali se radije oslanjamna ono sto je u njemu lose.Gde nema niceg dobrog nista dobro nemoze ni izaci.Samo me cudi zasto u Srbiji Intelegencija suti dok budale kolo vode. Dali je to neki strah usao u te ljude na prste se mogu izbrojati neistomisljenici rezima.Intelegencijo omladino ustani castan covek jednom umire kukavice bezbroj puta, umrezite se ogorcajte zivot ovoj nesposobnoj i nenarodnoj vlasti.Kojoj je tudji i Vlastiti interes jaci od nacionalnog.

  14. Kada su u predizbornoj kampanji 2008. godine srpski politicari sukobljavali stavove ko je za Evropu, a ko nije, cak 73% gradjana je htelo da vidi Srbiju u Evropskoj Uniji. Sad, kada je na delu nesto sasvim suprotno obecanjima, nesto preko 50% Srba i dalje zeli u Evropsku Uniju. Posle ovakvih izjava Tadica, Jeremica i ostalih, mislim da ce ta brojka spasti na ispod 40% Srba. Ostaje pitanje na koje valja odgovoriti: Zasto je sve manje Srba za Evropsku Uniju? Po meni, odgovor je jednostavan. Evropska Unija je 1993. godine donela kriterijume koji se moraju dostici da bi se postalo clanom. Kako vreme prolazi sve manje je nade da ce ovako sklepana vlast uspeti da dopre do nekog od zadatih kriterijuma. Zato nam je i potrebna Merkelova. Zato su nam potrebni svi oni koji traze da se Srbija odrekne Kosova. Ne zato sto to niko u Srbiji ne zeli, vec zato sto je to ono preko potrebno opravdanje nesposobnih. Nesposobnih da se odreknu partijskih preduzeca, namestenih javnih nabavki, silnih direktorskih plata, korupcije u svim delovima drustva. Zbog toga, a ne zbog Kosova je Merkelova neophodna. I Biler je neophodan. Kako nazvati sve one lezilebovice na Kosovu koji primaju plate od drzave Srbije, a nemaju ni prostor gde je zaradjuju, osim paralelnih. Zar je steta ukinuti ih. Ko moze da mi dokaze da nisu paralelni. Ako je ministar unutrasnjih poslova u vladi Srbije svojim potpisom i stavom te iste vlade ovlastio EULEX da obavlja sve te poslove, zasto sada ta vlada proglasava da oni koji nisu obuhvaceni sporazumom nisu paralelni. Kome tu nije jasno sta je legitimno, a sta nelegitimno. Kome jos uvek nije jasno da nismo ispunili ni delic onoga sto je od nas zahtevano upitnikom. Osim hapsenja Mladica i Hadzica, ostalo je sve u zakonskim projektima koji se ne postuju. To su stvari o kojima bi trebala da se izjasni vlada Srbije i srpski predsednik. Pa mi smo sami govorili kako jedva cekamo da predjemo liniju iza koje nema nazad ka evropskim integracijama. Odkud sada jos i crvena linija. Ostaje nam da povucemo jos linija, napravimo dugu, organiyujemo paradu ponosa i svi se onako, izbezumljeni ovakvom politikom vlasti, svrstamo u ucesnike te parade.

  15. Zašto južnu srpsku autonomiju nazivate Kosovo, kada je ona po našem važećem Ustavu Kosovo i Metohija? Niko ne može više da opiše šta je to demokratsko u našoj državi. Govor države Srbije je folija kojom se uvija problem, a problem je onaj filovani bonbon koji curi iz te folije i ništa ga ne može zaustaviti, niti sakriti. Demokratiju smo počeli da definišemo kao ”radiš kako ti se naredi, glasaš za onog ko te bolje obmane, smeješ se, a plakao bi, ima hleba u prodavnici, ali plate nema, radio bi, ali nemaš gde, mislio bi, ali te uče da ne treba.” Upali smo u ćorsokak kao narod. Počujte malo ovu stravičnu tišinu. Jesmo li to i bez duše ostali?

  16. ”Грешили смо, и испаштали смо. Увредили смо Господа Бога, кажњени смо. Укаљали смо се сваким неваљалством, опрали смо се крвљу и сузама.
    Погазили смо све што је прецима било свето, зато смо били погажени. Имали смо школу без вере, политику без поштења, војску без родољубља, државу без Божјег благослова. Отуда нам пропаст и школе, и политике, и војске, и државе. Патили смо се да не будемо своји, зато су нас туђинци поклопили својим мраком. Деценијама смо се ругали прецима, што су се приволели царству небескоме, због тога губавог нам царства земаљског губитак. Каквом смо мером мерили Бога и своје претке, тако нам је одмерено.” Владика Николај Велимировић
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  17. Kakvi su nam bili pretci…?

    *„PRAVOSLAVNI HRVATI“
    Za Srbe koji bi ostali u Hrvatskoj Stojadinović je upotrebio pojam „pravoslavni Hrvati“ a kazao je da su dogovoreni modaliteti preseljenja sa jedne na drugu stranu onih Hrvata i Srba kojima se nova situacija ne bi dopala.
    A kako su Srbi i Hrvati izvan Jugoslavije dočekali sporazum Pavelić-Stojadinović? Ustaška emigracija se digla na noge i optužila Pavelića da „staru hrvatsku zemlju-Bosnu“ prodaje Srbima kao što je Dalmaciju prodao Musoliniju. Vođene su žestoke rasprave u hrvatskim emigrantskim klubovima i listovima i na kraju se sve smirilo, pošto su vesti iz Jugoslavije bile krajnje obeshrabrujuće. Titova država je bivala sve čvršća i snažnija i ništa nije nagoveštavalo razvoj događaja o kojem su sanjali i govorili Stojadinović i Pavelić.
    Srpska četnička i ekonomska emigracija nije se ni obazirala na Stojadinovićeve planove, uz komentar da dokon pop i koze krsti.
    Da li je famozni sporazum ikada potpisan? Nije. Sve je bilo dogovoreno, pripremljeno i stavljeno na papir ali nije potpisano. Stojadinović je tražio da tom činu prisustvuju preživeli članovi poslednje vlade NDH, ali je Pavelić to odbio. Dva dana uoči potpisivanja Stojadinović obaveštava Antu da se sve odlaže.
    A kako je na sve to gledao Tito? Naredio je da u jugoslovenskim medijima o dogovoru Pavelić-Stojadinović ne bude objavljeno nijedno jedino slovo tako da Jugosloveni u prostoru od Vardara do Triglava o tome ništa nisu znali. Kada je došlo vreme da sve može da se objavi ova argentinska epizoda više nikoga nije interesovala.*

  18. Kulminacija neprijateljskog stava crkve prema novoj državi

    Da svi sveštenici koji su “napustili crkvenu službu” u roku od 6 mjeseci regulišu svoj kanonski odnos, inače će biti izopšteni, raščinjeni. (Ovo se odnosilo na one sveštenike koji su aktivno učestvovali u NOB-i i koji su aktivni u saradnji sa narodnim vlastima, a sada su obično na nekim dužnostima u Udruženju ili sl. – nemaju parohija. Naravno, ova odluka se nije odnosila na sveštenike ratne zločince i emigrante koji već po desetak godina nisu “regulisali svoj kanonski odnos” u SPC.) Kulminaciju, pak, neprijateljskog stava reakcionarnog dijela episkopata, izraženog preko ovog Sabora, predstavljala je odluka Sabora o nepriznavanju pravila svešteničkog Udruženja (usvojena sa 11 : 6 – uz jedan uzdržani glas) koji glasi: “Sv. Arh. Sabor odobriće pravila Saveza svešteničkih udruženja. Odluke zasjedanja Arh. Sabora od 1953. godine, a posebno odluka o pravilima svešteničkih Udruženja, koja su, uzgred, bila u najosnovnijem prilagođena primjedbama Sabora iz 1946. i 1952. godine, jasno pokazuju: a) da se uopšte nije radilo o pravilima Udruženja kao takvim i njihovom nepotvrđivanju zbog eventualnih manjkavosti i tome slično – jer bi onda ovako sastavljena odluka bila potpuno izlišna (jednostavno bi pitanje ostalo otvoreno dok se pravila ne korigiraju), nego da se tu radi o manifestovanju političkog raspoloženja i stava većeg dijela episkopata SPC; b) da takvi stavovi i odluke predstavljaju političku demonstraciju i zauzimanje otvorenog negativnog, opozicionog stava prema državnom i društvenom uređenju i pokušaj onemogućavanja normalizovanja i sređivanja odnosa države sa SPC, kako bi se od toga pravio politički kapital za upotrebu antijugoslovenskim reakcionarnim krugovima u inostranstvu, kao i ostacima reakcije u zemlji. Ima više faktora koji su učinili da se episkopat u 1953. godini odluči na ovakav korak, koji su, zapravo, uslovili ovakve odluke Sabora. Uoči Sabora 1953. godine (u maju mjesecu) došao je u našu zemlju u posjetu Pravoslavnoj crkvi Vodams, opunomoćnik Kenterberijskog arhiepiskopa anglikanske crkve Fišera (čiji je Vodams sekretar). Tom prilikom, osim razgovora koje je vodio sa pojedinim episkopima u toku sedmodnevnog boravka u gostima kod SPC, on je donio i predao Patrijarhu, odnosno Sinodu, pismo koje je preko pravoslavnog sveštenika u Londonu Miloja Nikolića uputio Slobodan Jovanović, ratni zločinac i bivši predsjednik jugoslovenske emigrantske vlade. U tom pismu Jovanović traži od Sinoda, odnosno episkopata SPC da se na djelu suzbije i razbije uvjerenje koje je u svijetu počelo da se širi kako SPC, za razliku od katoličke, pravi kompromis sa režimom. On dalje, između ostalog, kaže: “Titova posjeta Vel. Britaniji poljuljala je komunistički režim u Jugoslaviji. Tito za ovaj mah ne bi smio da javno proganja crkvu. Sada je prilika da naša crkva učvrsti svoj položaj i dade narodu nove moralne snage u njegovoj borbi za pravoslavlje. Svešteničko Udruženje crkva ne bi trebalo nikako da prizna…” itd. Episkop Nikolaj Velimirović, koji se kao politički emigrant nalazi u SAD, već od ranije je razvio živu aktivnost među episkopatom SPC pored ostalog i protiv priznanja pravila svešteničkog Udruženja. U jednom veoma opširnom pismu koga je poslao Patrijarhu, odnosno Sinodu 1952. godine, u kome se na svešteničko Udruženje baca drvljem i kamenjem, on kaže na kraju: “Na završetku ovoga predloga o nepriznavanju ove nekanonske, nenacionalne i nesvetosavske crkvene organizacije izjavljujem da ću se boriti protiv njezine destruktivnosti u SPC, i ako, ne daj Bože, Sv. Arh. Sabor prizna to svešteničko Udruženje, produžiću borbu, odvajam svoj glas i za sebe izjavljujem, ne slažem se s takvom odlukom i odvajam svoje mišljenje, zadržavajući sebi pravo da nastavim borbu protiv istoga putem usmene i pismene riječi sve dok ta organizacija ne svede svoju aktivnost i pravila pod rukovodstvo i nadzor Sv. Arh. Sinoda i Sabora”. I neposredno pred Sabor 1953. godine i Nikolaj i Dionisije razvili su akciju u istom smislu, stupajući u pismeni kontakt sa pojedinim episkopima.

  19. Dzabe se prepirete i lomatate i nadmutrujete.Nista necete i ne mozete resiti bez novog Karadjordja i trasiranja novih nacionalnih programa i panova sta i kako ubuduce.Sah-mat pozicija u pacolovki Srbije nece imati kraja, a vi Srbi samo se nadmutrujte i prepirite.Niko ne haje za vase price i nemate nikakvog uicaja.Vasi protivnici koji se smeju i koji vas “masiraju”samo se nasladjuju sa vasim “mudrolijama”!Zar vam, bre nije jasno i zar ste zaboravili kroz sta ste prosli ovih 20 godina i sta ste sve mogli za to vreme da postignete.Dopzvilili ste lopurdama i lazovima da vas vuku za nos, da vas pljackaju, lazu, dalje ponizavaju, a vase godine i zivoti prolaze uzalud.Doduse one ulizice koje se uklapaju u tu kaljugu, sto rece urednik Vucelic, i iamju koristi ali nam se to svima obija o glavu.Nemate vi serdari ni muda, ni pameti , ni cojstva.Zato ce tako biti i biti i bit…i trajace , trajace, trajace…

  20. Pitati Micuna Metuzalema sta on planira ako se prica sa Kosmeta, BiH,Hrvatske,Vojvodine, Raske-sandzaka,ponovi i u krugu Dvojke.Gde cemo zavrsiti svi.

  21. *gospodari vrita*, a ne sveta, gospodari su onoliko koliko im dozvolimo, ukljucujuci i prilog..
    ……………………………………………………………………………………………………………….
    U hotelu gdje radim došli mi gosti “Norvežani”,jedan Indijac i Pakistanac rođeni u Norveškoj još daleke 1976,a jedan crnac i Arapin rođeni također u Norveškoj 1982,te 4 originalna Norvežanina,svi pederi,a vrlo znakovito je da su pasivci(primatelji kurca)bijeli Norvežani.

    Nije čudno što onaj Breivik poludio kad sve to vidi,za mene je on heroj,trebao bi netko na Balkanu(dakako u junačkoj Srbiji,ne u oportunističkoj rvackoj)diignuti u zrak i seniore i juniore ADZ-a i SDP-a u zrak,za mene je to herojsko djelo i na idućim izborima,iako ne volim ustaše,glasat ću za njih,ne želim gledati za 10 godina:crnčuge,žute,Arape,Indijce po Jadranu.

    Samo pitanje jel da rvati kuže što ih čeka,nisu htjeli da im Srbi jebu žene,a dok ih opsjednuto traže po rvackoj,na Jadranu im jebu žene čamuge crnci i prljavi Arapi(a uskoro će i muške,nedavno je jedan gost Amer guzio rvata namjerno u sobi ispred konobara dok mu je ovaj nosio jelo u sobu,a imali obojica istetoviranog đavla na ruci).
    Sve u svemu “lijepa nas budućnost čeka u EU”,to možemo zahvaliti našim političarima komunjarama pokvarenim i retardiranom narodu.

  22. Sjedinjene Države imale su i još jednu računicu – da naoružavaju i ojačavaju Hitlera. Amerika je bila zainteresovana za započinjanje krupno-dimenzionisanog rata u Evropi, kako bi na račun vojnih narudžbina od svih zaraćenih strana izvela iz krize svoju industriju i načinila tehnološki skok, izdvajajući se od konkurenata u kapitalističkom svetu. Uz pretenzije da na taj način postane uvaženi vodeći lider Zapada. U poslednje vreme o tome nekako nije zgodno da se priča, ali američke vojne isporuke Nemačkoj nastavljene su čak i onda kada je nemačka vojska hitala prema Moskvi, u punom skladu sa Trumanovim principom po kome Sjedinjene Države treba da prate rat između Nemačke i SSSR i pomažu one, kome će u datom trenutku biti teže. Tojest, interesima američkog kapitala odgovaralo je odugovlačenje rata što je moguće duže. Vojna pomoć Hitleru prestala je tek 11 decembra 1941. godine, i to nakon što je Nemačka sama objavila rat Americi. No i posle toga Amerika je ratovala sasvim pasivno. Uzmimo makar u razmatranje činjenicu kako su Amerikanci sa Englezima dve godine otvarali Drugi front – čekajući u stvari ishod nemačkog pohoda na SSSR.

    Političku i ličnu sudbinu Hitlera predodredio je njegov poraz na Istočnom frontu. Da je Nemačka ratovala samo protiv SAD i Velike Britanije, onda bi Hitler, najverovatnije, bio živ i do dana današnjeg. No ishod Staljingradske, a potom i Kurske bitke označio je po sebi fundamentalni prelom u ratu, pa su Ruzvelt i Čerčil shvatili da treba požuriti, jer se u protivnom mogli izgubiti korak i u poratnom uređenju sveta mogu i da ne učestvuju. Tada je tek usledilo iskrcavanje u Normandiji više kao potreba ozbiljnog učešća u ratu na Evropskom kontinentu kako se jedinice SSSR-a ne bi našle i u Parizu. Međutim, i posle toga naši takozvani saveznici nisu odustajali od pokušaja da se dogovore sa Hitlerom ili njegovim okruženjem iza naših leđa, a Čerčil je i uopšte predlagao da se ne razoružavaju jedinice vemahta, jer one mogu dobro doći u borbi protiv boljševika.

    Niz zemalja je za vreme Drugog svetskog rata istupilo iz fašističkog bloka i pridružilo se antihitlerovskoj koaliciji. Iran, Irak, Italija, Rumunija, Mađarska, Bugarska, Finska. Kada sve sagledamo tom spisku faktički treba dodati i SAD sa Velikom Britanijom, koje se sada, za čuđenje, smatraju maltene glavnim tvorcima pobede nad fašizmom.

    Piše: Andrej Konurov

  23. Uz sve ovo potrebno je reci da je oslobodjenje od romanticarsko-epskih modela i retorike kao i trezveno sagledavanje situacije via facti nuzan preduslov pristupa kosmetskom problemu.

    Kada su se krajem novembra 1944. godine poslednje nemacke jedinice iz grupacije generala Lera povukle sa Kosova i Metohije, albanske formacije nastavile su borbu.

    Nemacki Operativni stab iz Kosovske Mitrovice obavestava nadredjenu komandu 12. novembra 1944. godine: “Nacionalno albansko vodjstvo obecalo je da ce nastaviti borbu po odlasku nemackih snaga.”

    Pocetkom sledece godine, tacnije 8. februara 1945. Josip Broz Tito uveo je Vojnu upravu na Kosovu i Metohiji. Komandant je bio pukovnik, kasnije i general, Savo Drljevic.

    U intervjuu koji je dao potpisniku ovih redova 1986. godine, na pitanje sta su bili albanski ciljevi i sta je znacila vojna uprava te kako je Tito obrazlozio njeno zavodjenje, general Drljevic je rekao:

    “Glavni cilj vojne pobune bio je da se ostvari program Druge prizrenske lige tj. da se onemoguci stvaranje socijalistickog poretka na Kosmetu i da se Kosovo i Metohija prikljuce buducoj tzv. Velikoj Albaniji.

    Zavodjenje Vojne uprave znacilo je da nova Jugoslavija nije priznala komadanje Jugoslavije kao drzave… i da ce ona svim sredstvima, ukljucujuci i vojna, braniti svoj teritorijalni integritet.”

    Sustina Titove ocene dogadjaja na Kosmetu 1945. godine, svedocio je general Drljevic, pored ostalog, bila je: “da ima preko 20 000 pobunjenika; da je cilj pobune izdvajanje Kosmeta iz okvira Jugoslavije i stvaranje tzv. Velike Albanije…”

    Na slamanju ove albanske vojne pobune bilo je angazovano preko 40 000 partizana, odnosno cetiri, skoro pet divizija.

    U bojevima do 21. februara kada je likvidirano jezgro pobune (Saban Poluza, Mehmed Gradica) partizanske jedinice su imale 700 poginulih i vise od 1 300 ranjenih. Gubici Albanaca koji su bili neuporedivo veci, nisu zabelezeni.

    Krajem juna 1945. Vojna uprava je prestala da postoji.

  24. A. Merkel je iz Istocne nemacke pa na nama leci komplekse iz detinjstva. Nije joj lako…

  25. A, Olbrajtova, kao Merkelova,je takodje sa *istoka*,one su, preorijentisale *komplekse* u fasizam,uklopile se u *fordovu traku zla*,pa nastavljaju *borbu protiv Jugoslavije*,danas Srbije, koja nije bila u *komunistickim kompleksima u Prvom svetskom ratu, Drugom svetskom ratu*…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *