Vidovdansko priznanje nezavisnog Kosova

Piše Nikola Vrzić

Iako javno tvrdi da Edita Tahiri ne govori istinu, „Pečat“ saznaje da je prošle nedelje na sastancima na severu Kosova Borko Stefanović potvrdio praktično sve što je glavna prištinska pregovaračica obznanila o postignutim dogovorima

Srbi su loši ponavljači sopstvene istorije. Ako su na Vidovdan 1389. godine izgubili Kosovo, makar su sačuvali dušu i obraz, a ovog su se Vidovdana s Kosovom pozdravili bez duše, bez obraza, ćutke i u laži, po sopstvenom pristanku. Bilo je dovoljno da Štefan File, EU komesar za proširenje, izrazi očekivanje da će dijalog Beograda i Prištine uskoro doneti konkretne rezultate… Elem, 28. juna – baš na Vidovdan i reklo bi se nimalo slučajno – do srpske javnosti dospela je izjava Edite Tahiri iz koje smo saznali da je Srbija kapitulirala, štaviše, da je kapitulirala pod uslovima koje su joj izdiktirali njeni evropski prijatelji.
Šefica pregovaračkog tima Prištine otkrila nam je za šta se junački i hrabro (i uz blagoslov predsednika Borisa Tadića, da se ne izgubi iz vida) u Briselu izborio glavni srpski pregovarač Borko Stefanović. Koji je – da podsetimo i na to – u pregovorima zastupao platformu čiji sadržaj nikada nije otkriven ni poslanicima srpske Skupštine, ni ovdašnjoj javnosti, udostojenoj tek uveravanja da Srbija „ni eksplicitno, ni implicitno“ ishodom pregovora neće priznati nezavisnost Kosova.
Kako to izgleda kada Beograd ni eksplicitno, ni implicitno ne prizna Kosovo? Edita Tahiri tvrdi:
– Srbija će priznati carinski pečat Kosova „onako kako ga je priznala i primenjuje EU“.
– Srbija će priznati registarske tablice Kosova sa oznakom RKS (Republika Kosovo).
– Srbima će, zauzvrat, biti zabranjeno da koriste tablice kosovskih gradova koje je izdala Srbija, ali će zato moći da koriste stare (KS) kosovske tablice koje je izdala Priština.
– Srbija će priznati vozačke i saobraćajne dozvole Kosova, kao i lične karte s kojima će stanovnici Kosova ulaziti u Srbiju. Kosovske pasoše, zato, vadiće tek na ničijoj zemlji između Srbije i njenih suseda, kada budu ulazili u te države.
– Biće prekinut rad srpske mobilne i fiksne telefonije na teritoriji Kosova, ali će zato Srbima biti omogućeno da koriste jeftin roming.
– U oblasti energetike biće uspostavljena saradnja „dva elektroenergetska sistema“.
Štaviše, Edita Tahiri otkrila nam je da, u osnovi, briselskih pregovora nije ni bilo. Sve nabrojano, naime, sadržano je u dokumentu koji je 6. juna, da se o njemu izjasne, „učesnicima dijaloga“ podelio EU posrednik Robert Kuper. Kosovo je, kazala je Tahiri, prihvatilo dokument.
I koliko, onda, uopšte i može da se veruje Borku Stefanoviću kada kaže da „više od polovine onoga što je Edita Tahiri rekla nije tačno. Nije korektno iznositi detalje u medijima, a da prethodno o tome nismo razgovarali za pregovaračkim stolom i zato su nejasni ovakvi istupi Edite Tahiri.“ Stefanoviću je jako teško verovati bilo šta još otkad je otkriveno da je u Prištini sedeo pred zastavom nezavisnog Kosova, a prethodno se zakleo da njegova poseta nije imala nikakvih atributa državnosti. A sve je postalo još i gore kada je do „Pečata“ stiglo ono što je glavni srpski pregovarač, pod pretnjom krivičnim progonom, pokušao da sakrije.
Kako smo (ipak) saznali, B. Stefanović se prošle nedelje u Mitrovici i Leposaviću (a verovatno i u Zubinom Potoku) sastao sa aktivistima DS-a i SPS-a. Potvrdio im je, praktično, sve što će nekoliko dana kasnije obelodaniti Tahirijeva; od jeftinog rominga do KS tablica za Srbe koji neće RKS. Rekao je, saznaje „Pečat“, i da će Srbija Prištini predati kopije matičnih i katastarskih knjiga, da će Kosovo dobiti međunarodni pozivni broj +3815, a svojim sagovornicima stigao je, rekosmo, i da pripreti da će biti krivično gonjeni ako informacije procure do medija…
Nastavak briselskih susreta Beograda i Prištine, na kojima bi u nekoj formi trebalo da bude ozvaničen ovakav dogovor, zakazan je za 2. jul. Tačno po očekivanju Štefana Filea, koji je rekao da se nada „da ćemo u julu videti konkretne, pragmatične rezultate koji će poboljšati život građana.“ Odgovorio je File i na pitanje da li je priznavanje Kosova uslov Srbiji za pristupanje EU: „Proces proširenja ima različite faze. U vreme kada ne priznaju sve zemlje-članice Unije nezavisnost Kosova, teško možemo pričati o jasnim uslovima EU. U ovoj fazi, 2011, pre nego što Evropska komisija u oktobru bude dala svoje mišljenje, članice su jasno rekle da je politički jasno, pre nego što budu prihvatile preporuku Komisije, da žele da vide rezultate dijaloga Beograda i Prištine. Ali, jasno je da što više bude napredovao proces proširenja, treba da napreduje i dijalog.“
Pametnome dosta.

6 коментара

  1. Ako ne priznajemo Kosovo zasto ista pregovaramo sa njima, logicno bi bilo da o Kosovu pregovaramo ca UN i EU. Ako smo im obecali kopije maticnih i katastarskih knjiga ko nam garantuje da siptari po preuzimanju kopija ne pogaze dogovor i ukinu i tablice i sve ostale “ustupke” koje su obecali? Dokle cemo kao narod izdrzati u ovoj bruci kojom nas izlaze nase rukovotstvo neznam ali je ovo gore od bombardovanja.

  2. – Sto nas nisu ’99. lepo dokrajcili atomskom, pa da ne mora ovo ponizenje da se trpi. Boze, ima li te ?

  3. Зашто ћути опозиција (која је исто као и марионеткса власт дебело плаћена), салонски се бори са салонским рукавицама, а питање је крајње озбиљно, марионете вуку потезе са тешким последицама по Србију и Србе у будућности.

  4. Има Бога, али Срба нема.

  5. Ako ako, neka cutimo dok nas j***, i treba.

    Podrzi dveri na izborima – dosta si bio idiot.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *