Velikani bez zlatnog jubileja

Piše Marko Marković

Mnogi velemajstori našeg fudbala nisu odigrali pedesetu utakmicu u dresu reprezentacije

Kada u karijeri zabeležiš 50 nastupa u nacionalnoj selekciji dobijaš i laskavi epitet –NAJBOLJEG, jer si ostvario najuzvišeniji cilj.
SAVO MILOŠEVIĆ trenutno prednjači u tom pogledu, pošto je uknjižio 102 meča u reprezentaciji.
DEJAN STANKOVIĆ sa 98 utakmica je na pravom putu da stigne i prestigne Miloševića. Možda se to dogodi već ove jeseni. Igramo sa Rusijom, u Moskvi, 10. avgusta, pa onda imamo četiri susreta u kvalifikacijama za Evropski šampionat. Ako ne iskrsnu neke nepredviđene teškoće/ozlede, Stanković će izbiti na prvo mesto cenjene liste rekordera po broju igara u reprezentaciji.
Do Drugog svetskog rata samo tri fudbalera bili su u izabranom timu 50 i više puta : BLAGOJE MARJANOVIĆ „MOŠA“ – 57/36 golova, MILORAD ARSENIJEVIĆ – 52 I ALEKSANDAR TIRNANIĆ – 50.
Na opšte zadovoljstvo dugačka je lista onih koji su kasnije blistali i imali „dug vek“  U REPREZENTACIJI. Da su odigrali 50 i više utakmica.
Ali, istovremeno, što je apsurd, podosta izuzetnih asova ostalo je do kraja karijere bez ZLATNOG JUBILEJA!
Prosto je neobjašnjivo da su ti istinski velikani, velemajstori fudbala, daleko iza čarobne granice! Jednostavno, prvo mnogo manji broj takmičenja nego sada, pa onda ozlede i kazne, doprineli su da se tako nešto dogodi.
Sa kojim slavnim imenom našeg najpopularnijeg sporta početi tu priču – teško se odlučiti.
DRAGOSLAV ŠEKULARAC, čarobnjak i umetnik sa loptom, miljenik gledalaca, verovali li ili ne, imao je samo 41 nastup u reprezentaciji Jugoslavije!
Popularni ŠEKI na SP u Čileu 1962. godine uvršćen je u idealni sastav tima tog Mondijala. A ko još da nabroji sve epitete i priznanja koja je dobio?
MILOŠ MILUTINOVIĆ je po mnogima ocenama najbolji fudbaler svih vremena na ovim prostorima! Zbog bolesti je rano završio karijeru. U nacionalnoj selekciji je bio 33 puta. Postigao je 16 golova. „Plava Čigra“ , kako su ga zvali navijači, dostigao je savršenstvo u driblinzima, potezima, vođenju lopte, probijanju ka protivničkoj mreži.
VELIBOR VASOVIĆ, nekada prvi štoper kontinenta i kapiten čuvenog AJAKSA, kada je osvojena titula u Kupu šampiona, ima 32 meča u izabranom timu.
JOSIP SKOBLAR je noseći dres Olimpika iz Marseja u jednoj takmičarskoj godini uspeo da se upiše u listu strelaca 46 puta.
Dobio je „ZLATNU KOPAČKU“, a u reprezentaciji svoje zemlje je zaigrao samo 32 puta, 11 pogodaka.
IVAN ĆURKOVIĆ je sa Partizanom i Sent Etjenom dva puta dogurao do finala kupa šampiona, a branio je za Jugoslaviju samo 19 puta.
U jednom trenutku ovaj vrsni čuvar mreže uvršćen je u red najboljih golmana u Evropi.
ASIM FERHATOVIĆ, idol Sarajlija i vrsni napadač, jednostavno nije želeo da ima neke teže obaveze, pa i da se okuplja i trenira sa reprezentativcima.
Iako spada u najuži krug najboljih igrača koje smo imali u bivšoj, velikoj Jugoslaviji, popularni „HASE“ samo jednom je oblačio dres sa nacionalnim grbom!?
Bez ZLATNOG JUBILEJA ostali su i: VLADICA KOVAČEVIĆ – kapiten i poslovođa Partizana -13 utakmica, u reprezentaciji, (218 golova) ima samo osam mečeva u izabranom timu!
SPASOJE SAMARDŽIĆ nekada desno krilo OFK Beograda igrao je u reprezentaciji 32 puta, DUŠAN SAVIĆ centarfor Crvene zvezde -12 puta.
IVICA OSIM – „ŠTRAUS SA GRBAVICE“ i selektor, koji je 51 put u kontinuitetu, što je apsolutni rekord u tom pogledu, sastavio i izveo na megdan reprezentaciju Jugoslavije, oblačio je plavi dres 16 puta, upisao se u listu strelaca 8 puta.
Idemo dalje.
SRĐAN MRKUŠIĆ je branio u nacionalnoj selekciji 11 puta, a MITAR MRKELA, najmlađi reprezentativac u istoriji našeg fudbala, bio je u najboljoj 11-orici samo 5 puta.
Nije stigao do ZLATNOG JUBILEJA ni šarmantni i izuzetno nadareni TODOR VESELINOVIĆ – 37 susreta, u izboru selektora, ni DUŠAN BAJEVIĆ – 37 mečeva.
I ko sve da nabroji FUDBALSKE VELIKANE koji su imali takav promašaj u bogatim i dugim karijerama da ne odigraju bar po 50 utakmica u reprezentaciji.
Ipak i bez tog, i te kako značajnog dostignuća – ostavili su neizbrisiv trag u našem najpopularnijem sportu…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *