Rat protiv činjenica

Piše Milorad Vučelić

Povećan stepen histeričnosti u crnogorskoj političkoj vrhušci u poslednje vreme jasno je ukazivao na činjenicu da im mnogo toga iz rezultata popisa stanovništva nije po volji. Toliko poziva na duh, duhovnost, duhovnu arhitekturu, jezik i identitet nikada nije bilo kod crnogorskih čelnika. Niti se ikada moglo primetiti ili naslutiti da ih uopšte okupiraju ta pitanja. Isključujući, naravno, stalni rat protiv mitropolita Amfilohija i Srpske pravoslavne crkve. Unapred izgubljena bitka Montenegrina u rvanju sa Njegošem je već njihova večna zla sudbina. Uostalom dobro je poznato ono vjeruju svih ovakvih vlasti: „Šta će nam duh kada imamo vlast“!
Tukli su oni kao da su pomamljeni po srpskim režimlijama tako i toliko da je neko neupućen mogao pomisliti da su u Srbiji na vlast zasele Srbende, a ne ljudi koji su kada je očuvanje srpstva u pitanju ni krivi, ni dužni. Srpski režim je optuživan za velikodržavne pretenzije prema Crnoj Gori upravo onda kada on ubedljivo demonstrira odsustvo bilo kakve pretenzije prema najvećim delovima sopstvene teritorije. Zaludu je čak i Milu Đukanoviću onoliki trud i žestina u „Pobjedi“. Zaludu, jer nema te   pronicljivosti, tog junaka i genija koji može da u današnjoj srpskoj zvaničnoj politici pronađe i najmanji sastojak „velikodržavnog nacionalizma“. Da ga imalo ima pokazali bi ga prema Kosovu ili Republici Srpskoj, ili bar prema Vojvodini i Sandžaku.
Činjenica da u Crnoj Gori i pored svih režimskih falsifikata, pretnji i agresivne kampanje živi toliko Srba (28,7 odsto) i da toliko građana govori srpskim jezikom (43,88 odsto) šokirala je crnogorsku političku vrhušku. Doda li se svemu tome činjenica da u Crnoj Gori živi preko 72 odsto pravoslavaca i da se blizu pet odsto stanovnika nije nacionalno izjasnilo (a sigurno je da ih nije bilo strah da kažu da su Crnogorci), sve to postaje sumornije za crnogorski režim kojem je antisrpstvo jedan od ključnih ideoloških uporišnih tačaka.
Svaka odgovorna politika bi iz date situacije izvukla neku pouku, počela racionalno da uvažava nepobitne i opominjuće činjenice i da se  prema njima odnosi s velikom pažnjom. Primetila bi i uvažila taj ogromni broj Srba u svojoj državi i nepobitnu činjenicu da još veći broj ljudi govori srpskim jezikom. Ali više je nego izvesno da se tako nešto neće dogoditi. Tamo gde bi trebalo da zbog poštovanja činjenica odustanu, oni će još jače nastaviti. Ne dovodeći u pitanje sumanuti cilj dosadašnje politike i opaka sredstva u njegovom ostvarivanju, nastaviće  još žešće istim putem.
U ratu s činjenicama Srbija im negde može biti i uzor. Premijer Srbije Mirko Cvetković je izjavio da u Srbiji pada stopa nezaposlenosti. Uprkos toj više puta ponavljanoj tvrdnji zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku kažu da stopa nezaposlenosti raste i da je sa prošlogodišnjih oktobarskih 19,2 skočila na 22,2 odsto. Ilustracije radi, u prethodnom šestomesečnom periodu dnevno je bez posla ostajalo više od 800 ljudi! I Cvetković i Tadić i celokupna vlast slave uspehe i nastavljaju istim putem, a sve sa geslom – što su gore činjenice, utoliko gore po njih i bolje za našu politiku. Sve katastrofalne posledice su samo dokaz ispravnosti politike koja se vodi.
Podrška građana Srbije članstvu u EU je u opadanju i najniža je otkada se rade istraživanja. Protiv ulaska u NATO je dve trećine građana Srbije. Koji i kakav nauk iz toga izvodi srpski režim? Treba pojačati napore Srbije za ulazak u EU i NATO. Uzalud su im predočene činjenice o narodnom raspoloženju. Njih to upravo podstiče da još žešće rade protiv narodnog uverenja. Ako sledeće istraživanje bude još nepovoljnije po proklamovane ciljeve na putu „bez alternative“ još žešće će i brutalnije raditi da silom usreće narod, jer oni znaju bolje šta je za narod dobro. Smisao bavljenja politikom je za njih „uterivanje naroda u pamet“.
Teško je opisati prezir srpskog režima prema narodu i spremnost na rat protiv činjenica. Samo njihova nenačitanost ih sprečava da jasno i glasno, podrugljivo i cinično, otvoreno poruče narodu ono što su Rimljani svojevremeno poručivali lideru rasističkog pokreta sa severa Italije Bosiju: „Dok ste vi još živeli po drveću, mi smo već bili pederi“! Treba, narode, to da stignete i postignete da biste nas bili dostojni i svesni kuda vas nepogrešivo vodimo! Zbog toga ste nas takve i birali!
Srpske režimlije očas posla, ne priznajući prave činjenice, ako im treba, od laži naprave činjenicu. Slažu da im je iz Brisela naloženo da preispitaju neke privatizacije. Iz Brisela stigne vest da je to laž i da takvog naloga nema. Oni odmah priznaju da je činjenica da su slagali, ali ne pokazuju da ih ta njihova laž na bilo šta obavezuje.  Demokratsku stranku i njenog predsednika Tadića međutim i te kako obavezuje da podrže monstruozni projekat zvani REKOM i da od toga naprave činjenicu. Njih niti interesuje, niti obavezuje ni Ustav, ni zakoni Srbije. To za njih nije činjenica. (Pročitati tekst Nikole Vrzića „Pošto žrtve?“, u ovom broju „Pečata“.)
Srpski režim pod maskom dijaloga Beograda i Prištine puzeći i gmazovski uspostavlja nezavisnost šiptarske države. To je činjenica. (Videti tekst „Kosovski dnevnik“, u ovom broju „Pečata“.) Ali oni činjenicom proglašavaju laž da „nikada ni pod kojim uslovima neće priznati…“ Svi znaju da oni bilo šta protiv Srbije neće priznati samo ukoliko neko iz Brisela ili Vašingtona od njih ne traži i samo dotle dok to ne traži. Njih nimalo ne obavezuje činjenica da je preko 10.000 Srba na Kosovu prekršteno u novu naciju, u Kosovare. Tako Nikolić postaje Nikoliku, Petrović u Petrovici… Ministar za Kosovo i Metohiju Bogdanović, koji „nikada ni pod kojim uslovima neće…“, i iz glasa hvali što se napreduje u pregovorima Priština-Beograd, istovremeno otvoreno tvrdi „Priština privodi kraju etničko čišćenje“.
Uskoro će Robert Kuper (videti tekst Ljubomira Kljakića u ovom i  prošlom broju „Pečata“) postati i zvanični administrator Srbije sa isključivim prerogativima za diktat i nadziranje svega što je naložio u vezi sa Srbijom i Kosovom. Da bi nam bilo jasno o čemu je reč, on će u Srbiji činiti isto ono što je činio i njegov ozloglašeni prijatelj Pedi Ešdaun u Republici Srpskoj. To je činjenici koju ni sve laži srpskog režima ne mogu prikriti. To je za srpski režim uvažavajuća činjenica koja se mora prihvatiti, ali koliko-toliko i mizerno prikriti.
Ne možemo ni zamisliti sa koliko je bola u vrhu srpskog režima primljena činjenica da je „Partizan“ sa 4:0 „nabio“ „Škendiju“. Kakav nesmotren udarac „dobrosusedskoj saradnji“ i „boljem životu Srba“! Izviniće se naše režimlije sigurno, ali to neće biti dovoljno. Na potezu je Narodna skupština Srbije koja po hitnom postupku treba da usvoji rezoluciju o „Škendiji“ i njenim „Balistima“ kao nedužnoj žrtvi srpskog terora.
Osnovno je geslo današnjeg srpskog režima: što dalje od činjenica i naroda, to bliže njihovoj zamišljenoj i idealnoj državi. U prevodu i stvarnom značenju pomenutog principa – rat protiv činjenica je borba protiv Srbije. Kao da zaboravljaju da su, boreći se protiv Srbije, i mnogo jači i moćniji od njih do sada zube polomili.

14 коментара

  1. POPIS stanovništva je lažiran, ništa novo, kao i do sada Milovci sv lažiraju, njima je “euro” svetinja, a od skoro i Vatikan!

    Srbska opozicija u Srbiji je katastrofalna, baškao i u Crnoj Gori, mlitavi!
    U Srbiji se dešava katastrofa, samoptužuivanje svaki čas, opozicija mlaka, nikakva, loša, sramna. SNS se hvali kao najveća opoziciiona stranka, ćuti i kuti, foliraju se, rade sve po narudžbi iz Beisla, pravi jevropejci,fanatici, tom njihovom pasivnošću debelo pomažu kvislinge i neprijatelje Srbije, a predstavljaju se kao opozicioni “stub”. I DSS dojadi sa foteljaškom i nikakvom kritikom, a SRS brine samo o Šešelju, o Srbiji samo sporadično i u Skupštini teatralno, prazno, baš kao i SNS i DSS.

    Vučurović u jednoj emisiji, kad je izašao iz zatvora napade Šešlja, koji je 9 godina u kazamatu, sad neki dan on(vozač kamiona,”pewnik”) kritikuje državnika Slobodana Miloševića, koji je sve na dlanu video i na vreme usijanim glavama predočavao i u Srbiji i Crnoj Gori i Srpskoj i Srpskoj Krajini, ali tvrdoglavost…..sad kad je likvidiran, svi su generali posle bitke.

    – Lepo je govorio Vladika Rade;” Ko na brdo ak’ i malo stoji više vidi no onaj pod brdom, Ja poviše nešto od vas vidim, to je sreća dala al’ nesreća,…”, – e, tako je i Milošević bolje procenjivao, ali su ga dvi rušili, ili iz mržnje, sujete,nesloge,….a da je bilo sloge bilo bi i još boljih rezultata, sada znamo kako namje sa ovim kvislinškim liderima, i traljavom, nikakvom opozicijom, nikako!

    Ipak i Čerčil, koji je medju prvima započeo širu akciju protiv Hitlera , kada su svi spavali, govorio, poučen kasnijim svojim politčkim padom, da je pored vlasti i ” opozicija kriva za propast sopstvene države”,…

    Vremena se menjaju sad su nam ovi iz NATO-a najveći dušmani sa englezima ,nemcima i amerima, francima na čelu,… ali ovakve marionete odavno Srbija nije imala, zato sad pokušavaju da opravdaju i rehabilituju očigledne kvilinge u našim redovima koji su radili za naciste,… a opozicija sramno “ratuje” saopštenjima, pa ćuti, čudi se, sram ih bilo sve!Ćute i akademici, “intelektualci”, “kulturne mecene”,…

    Kosovo i Metohija je Srbija, ne može niko da krši Ustav Srbije, ni vlast, ni opozicija, niko.

  2. Hanča Mašić

    Srbi o ovakvom natalitetu mogu samo sanjati !!!
    Hanča (41) će roditi 19. dijete: ‘Rađat ću sve dok sam zdrava’
    Rađat ću sve dok budem zdrava. Muž Safet i ja se volimo, i uvijek ćemo se voljeti. Liječnici kažu da ne bih smjela toliko, ali ja sam dobro, ponosno kaže Hanča Mašić
    Hanča Mašić je majka 18 djece i baka devetero unuka
    Rađat ću sve dok budem zdrava. Muž Safet i ja se volimo, i uvijek ćemo se voljeti. Liječnici kažu da ne bih smjela toliko, ali ja sam dobro, ponosno kaže Hanča Mašić (41) iz Zagreba, majka 18 djece i baka devetero unuka. Presretna je što nosi 19. dijete. U petom je mjesecu trudnoće i rodit će sina.

  3. Ludilo traje i ne čudim se gospodinu Vučeliću što ne može a da ne umesi komentar sa mnogo cinizma i sarkazma. Prevoditi Njegoša na crnogorski je toliko paranoično da čovek mora ostati bez reči. Zar ludnice ili psihijatrijske ustanove ne rade u Crnoj Gori. Ipak, treba biti obazriv jer i nevinije stvari su u svetskoj istoriji izrodile čisto zlo. Lično bi voleo da doživim savez Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, a budite sigurni da Hrvati imaju takve političke i pravne preduslove za svoj narod, oni bi to i ostvarili. Kada im je trebala maloumna formula jedan entitet a dve nacije, a trebala im je protiv Srba, iskoristili su je, no sada su na putu da to sruše.

  4. PUT U EVROPU SRPSKI IZDAJNICI NAJGORI U REGIJI

    Zašto domaći biznismeni kupuju poljoprivredna zemljišta po Srbiji

    BEOGRAD – Pre nekoliko godina Srbija je prihvatila obavezu da četiri godine posle dobijanja kandidature za EU, stranci mogu da kupuju poljoprivredno zemljište, što ekonomisti smatraju greškom, prenosi RTS
    Hektar prvoklasne oranice u Srbiji košta 5.000 evra, dok je u zapadnoj Evropi cena višestruko veća. Ako se nešto ne preduzme, možemo imati velikih problema da sačuvamo oranice, livade i pašnjake, tvrde stručnjaci.

    Hrvatska će zemlju ponuditi strancima, ali tek 15 godina po dobijanju kandidature za članstvo u Uniji, a slično važi iza druge zemlje, koje su prošle proceduru prijema.

    Mogućnost da stranci mogu za relativno kratko vreme da postanu vlasnici zemljišta u Srbiji žele da iskoriste domaći zemljoposednici.

    “Oni su kupili te velike površine da bi mogli vrlo brzo da ih prodaju strancima po mnogo većoj ceni”, kaže ekonomista Danilo Šuković.

    Hektar prvoklasne oranice košta oko 5.000 evra, u Zapadnoj Evropi sve je manje njiva, pa je njihova cena višestruko veća nego kod nas.

    Da bi se sprečila mogućnost rasprodaje zemlje strancima, pre prijema u Uniju potrebno je da nadležni već sada preduzmu valjane mere zaštite.

    “Trebalo bi da se osnuje Fond za zemljište koji je nekad postojao. Kroz tu instituciju možemo da donesemo dokumenta koja bi poništila ono što je pogrešno. To treba sprečiti, jer će tu biti spekulativne trgovine sa zemljištem”, smatra Branislav Gulan iz Privredne komore Srbije.

    Srbija u proseku ima pola hektara poljoprivrednog zemljišta po stanovniku, što je i najviše u Evropi. Njive nisu zagađene, veliki broj vodotokova je preduslov za mnogo bolje navodnjavanje, što podiže vrednost njivama.

    Naši farmeri srednjeg materijalnog stanja neće moći, kada to bude aktuelno, da se nadmeću sa strancima oko kupovine zemlje, jer jednostavno nemaju toliko para.

  5. pa pogledajte ko im dolazi na more,samo mi.NI italijani im više ne dolaze na more.Papreno nam naplaćuju svako naše letovanje tamo. ja ne znam što oni sve to rade,ali kao da nekima više nije cilj dokopati se Beograda,nego se odvojiti po svaku cenu.Koliko crnogoraca ima u Beogradu,pa to uopšte nije problem.Naš najveći živi pesnik Matija Bećković je poreklom crnogorac.I to mu nesmeta da bude srbin.Ali kao da se ostvaruje ona njegova pesma ,,Ćeraćemo se još,,
    NJihova želja ne potiče iz stvarne težnje ja samostalnosti već iz političkog interesa tamošnjeg rukovodstva,koje zemlju vodi pogrešnim putem.SVe se to radi po nalogu zapada i brisela,pa se posle svi pitaju zašto nećemo u evropsku uniju.E pa baš zbog ovakvih stvari.

  6. Cmok toronto

    Мучно ми је , па опет прочита тестамент.
    Хвала ти.

  7. Цмок Торонто

    Владики +Артемију забрањен улазак у Канаду.
    Захваљујући мишљењу господина Дачића.
    Ако је за утеху…
    +Артемије ће посетити Кливленд и Детроид ..
    захваљујући Мис. Клинтон..
    Мучно али истинито.
    Свака част Дачићу….

  8. General Grahovac je uzvratio: “Nauka je odavno utvrdila da je najkraći
    put do samouništenja ljudskog bića, njegov ulazak u zavist, ljubomoru
    i mržnju. Nije sporno da su ovo, sa aspekta psihologije, individualna
    svojstva, ali ona mogu prerasti u stanje grupe. Vojna psihologija je
    vrlo ozbiljna grana psihologije. Njen cilj je uvijek isti – zadatak
    izvršiti, cilj ostvariti, a zdravu ličnost i zdrav kolektiv sačuvati.
    “Samo hrabar, iskren i dubok zahvat u odstranjivanju bolesnog tkiva u
    vrhu DPS-a Crnoj Gori će donijeti spokojan politički mir, a mnogima od
    njih će sačuvati slobodu i život. Govorio je o Maroviću kao bolesnom
    tkivu i podsjetio me na izjavu njegove prijateljice – Mire Marković:
    “Sveto Marović je jedan zao čovjek iz Budve”. Đukanović i Marović su
    bili u ratu za MIR a protiv Mire. Zdravo ili zlo tkivo?

    O tome će “Forum 2010”. Njihova uloga je da govore retroaktivno o
    bolu. Artur Džanov – jebo te …

    Svetozar Marović je prvi put trebao da postane predsjednik … ali je
    postao Dobrica Ćosić. Tada je rekao: “Osjećao sam se nekako
    slobodnije… Nelagodno mi je bilo zbog ubijeđenosti da sam predložen za
    posao za koji nemam iskustva niti znanja. Srećom, sve je dobro
    završeno i za državu i za mene.” Svetozar Marović je novi (?)
    predsjednik Crne Gore. Momir Bulatović ga je svojevremeno optužio da
    mu je mjesečna apanaža bila 100 000 maraka samo da bude miran oko
    šverca duvana. Sada znamo da nije u pitanju samo duvan … Kao Era sa
    onoga sveta posipao se bijelim prahom, a opozicijom ubjedjivao građane
    da je to brašno … Sveto je Momiru rekao: “Ti … ostavljaš da si bio
    prvi predsjednik Crne Gore, a ja moram nešto djeci ostaviti”. Svetozar
    Marović je (?) novi predsjednik Crne Gore. Predsjednik sa apanažom.
    Momir Bulatović je 2001. izdao knjigu Pravila ćutanja u kojoj optužuje
    Marovića da je bio potkupljen da se pravi da ne vidi krijumčarenje
    duvana u Crnoj Gori. Marović je umiješan u finansijski skandal u kome
    je kupovana vojna oprema za 296 miliona eura (evra) od Mileta Dragića.
    Izjavio je:

    “Ja sam žrtva predrasuda i emocija.”

    Iz Marovićevog okruženja, okruženja predrasuda, (vojnog arhiva)
    nestaju dokumenta o borbama u Bosni, a iz države koja će sada biti na
    čelo nestaju arhivi televizije i nestaju ljudi (žrtve emocija?) …
    Čovjek koji je – razumio i “primio” Šešelja i Žirinovskog zaslužio je
    čelo … Ili u čelo … države da sjedi … Na četrnaestom kongresu SKJ
    zajedno sa Srđanom Darmanovićem (genije u Americi) i Ljubišom
    Stankovićem (genije u Podgorici) zalagao se za reformu ali se brzo
    priklonio Miloševiću, Bulatoviću i Đukanoviću. Devet godina kasnije
    ostavlja Bulatovića kao da mu nikada nije služio. Prekinuo je čak i
    kumovske veze. Estradna umjetnica koja je pjevala na svadbi
    Marovićevog sina obratila mu se riječima: “Baš mi vas je eventualno.”
    Da li zbog ove izjave ili nečeg drugog njen honorar je bio 50 000
    eura. Na ustoličenju Marovića, kao Filip Vujanović na ustolićenju
    Josipovića, doći će “neko” iz Hrvatske, a Marović će vjerovatno
    izjaviti (kao nekada):

    “Hrvatska težnja za državom je čist kanibalizam, a podrška iz Evrope
    je “licemjerje stare gospođe.”

    Nije otišao na obilježavanje šezdeset godina od oslobađanja Aušvica,
    ali se iste večeri pojavio na televiziji rekavši: “Došao sam u emisiju
    sa svim tim tegobama, što je smanjilo moju koncentraciju. Zato sam i
    napravio klasičan lapsus miješajući Susan Sontag i Eriku Jong.”
    Podsjetiću čitaoce da je Erika Jong napisala knjigu “Strah od letenja”
    ali … i propituje službenu verziju događaja 11. septembra 2001 … Suzan
    Sontang, je iz jevrejske familije – poznata kao borac za ljudska prava
    … ali … Bila je velika kritičarka George W. Bush i njegove Vlade … Od
    1970. godine je živjela sa fotografkinjom Annie Leibovitz. Ovaj Svetov
    lapsus u trenucima godišnjice Aušvica meni puno govori … Ali koga
    briga za lapsuse kad je Sveto tu!

    Marović je najavio da priprema poziv papi Ivanu Pavlu II da posjeti
    SCG i da bi takav poziv doprinio afirmaciji evropskog duha
    tolerancije, ekumenizma … “Moguće je da će ovaj poziv Marović i
    uručiti. Sveto je – Platonov Era (veliki junak koji se vratio iz
    smrti) … on je … Sveta sa onoga sveta.

    Sjećamo se svi (uz poštovanje Jovana Pavla II) da je Marović nakon
    kliničke smrti izjavio: “Donosim vam lijepe vijesti s one strane.”
    Ujela ga osa (oslobodilačka srpska armija) uz čiju pomoć je Marović i
    došao. Ko bi pretpostavio da će tako (brzo ?) postati alegičan? Ali
    vrijeme čini svoje … “A “Vreme” izvještava: ” … kako je Marović bio na
    platnom spisku Stanka Cana Subotića.

    Kako se samo “lijepo” sklapaju kockice?

    Stanko je bio ktitor velelepnih crkava i Sveto mu nije ostao dužan
    (osim nešto sitno) – pa o sebi kaže: “Nekada sam bio bliži
    Frankfurtskoj školi, možda Markuzeu, danas sam najčešće u društvu
    ‘Svetih knjiga’. Poneki put mi se učini da je za dan dovoljno
    pročitati i jednu rečenicu Biblije i da saznate o životu više od
    desetine drugih knjiga.”

    Vjerovatno Marović misli na Stari zavjet.

    Marović je jedan od zaslužnih za osnivanje budvanskog festivala
    ‘Grad-teatar’, ‘Trga pjesnika’ (da zbuni glasače i podijeli placeve),
    ‘Dana alternativne medicine’, Zavale … i mnogih drugih “manifestacija”
    u Budvi. U izbornoj kampanji 1996. god. rekao je:

    “Građani koji glasaju za nas … glasaju za jednu pravoslavnu crkvu,
    glasaju da kao Crnogorci ili Srbi imaju svoj maternji srpski jezik.
    Međutim, građani koji glasaju za tzv. “Narodnu slogu” glasaju i za
    autokefalnu crkvu …, glasaju za gospodina Novaka Kilibardu, glasaju za
    gospodina Slavka Perovića, glasaju i za NOVI crnogorski jezik, glasaju
    za sve i protiv svega.”

    Sveto Marović je dva puta rođen: Prvi put u Kotoru 1955. god. kao
    pravnik … I drugi put nakon izjave:

    “Iz knjige Kanetija “Masa i moć” saznao sam za izvjesnog Filipa
    Marija, koji je bio poslednji Viskonti. Kažu da ga niko nije nadmašio
    u čuvanju i skrivanju tajni. On ne bi nikada otvoreno rekao šta misli,
    već je to uvijek prikrivao specifičnim izražavanjem.”

    Ovom njegovom “drugom rođenju” posvetio sam emisiju na talasima “Radio
    Free”… ali …

    Primijetite: Elias Kaneti je pisao knjigu trideset godina. Ne može
    biti da za nju zna ANB (i Sveto), a ne zna BIA … ili da zna BIA, a ne
    zna CIA … “Masa i moć”, razvija svojevrsnu antropološku teoriju mase…
    “Nahuškana masa – cilj je poznat, ubijanje (“Rat za mir”). Žrtva je
    cilj i tačka najveće zbijenosti. Kaneti ukazuje na dvije vrste smrti
    na koje ova masa osuđuje. Prva je – IZGON IZ GRUPE – USAMLJENOST,
    drugi oblik ubijanje, kamenovanje, spaljivanje, tj. javno smaknuće.
    MASA MORA DOBITI ŽRTVU DA BI SE SPRIJEČIO NJEN RAST …” Ili Bojkot!
    Masa najviše raste kroz bojkot! Postaje svjesnija … Na ovaj detalj
    upozoravao sam i našeg predsjednika Nade (Medojević), ali sam naišao
    na neodobravanje svojih prijatelja. Čujte: Ma koliko žrtva bila lažna,
    jednoga dana, zatrebali, postaće prava – a ja bih se stidio da ovo
    nijesam napisao. Može predsjednik partije da postane Šturanović a
    predsjednik Vlade – Lukšić – predsjednik Nade će ostati isti. Može na
    čelo pravoslavnih Crnogoraca doći Amfilohije (ili neki njegov
    izabranik) … Nevažni detalji za institucije kao što su DEA i CIA ali
    bitan rasplet za priču Malteških vitezova. Fokusiraću priču.

    Ono što mi se čini posebno važnim, a što Svetozar Marović ne spominje:
    u knjizi Eliasa Kanetija “Masa i moć” – postoji poglavlje “Islam kao
    ratnička religija”. Kome je to Svetozar poslao poruku? A za masu je
    prećutao. Prećutao je onoj masi koju kontroliše Milov – Radončić i
    Radončićev REIS … Na TV Crne Gore kreće serijal o Malteškim
    vitezovima. Uz puno poštovanje istih – ova tv priča vri od gluposti!
    Ne slučajno! 30. oktobra 1993., na Lučindan, u prvom dnevniku gos.
    Amfilohije Radović iznosi veliku Relikviju – ruku Jovana Krstitelja.
    Veliko uzbuđenje nastaje među onima kojima se Amfilohije, zapravo,
    obratio. Vojno religiozni redovi Templara i Malteških vitezova čiji je
    Svetac i zaštitnik Jovan Krstitelj. Ponoviću što sam napisao: Enriko
    Tućilo, nerezidentni amabasador Viteškog malteškog reda u Crnoj Gori
    izjavio je (“DAN” 11. feb. 2010.god): “Malteški red je uvijek htio da
    bude blizu onima koji su bolesni i uopšte slabijim osobama.” Enriko
    Tućilo je advokat Mila Đukanovića. Puno ime Malteških vitezova je:
    Suvereni vojni red Hospitalaca Svetog Jovana Jerusalimskog Rodosa i
    Malte. Da li sam raširio priču i zaboravio na Sveta? Ja jesam ali
    Malteški vitezovi nijesu … Biće to novi predsjednik (?). ANB, BIA i
    CIA znaju da je kralj Petar drugi Karađorđević bio na čelo Malteških
    vitezova od 1965 do 1970 kao: suvereni protektor i sedamdeset i treći
    veliki magistar reda Svetog Jovana Jerusalimskog. Svi oni znaju da je
    Jevrem Brković u svom intervjuu u Vijestima tražio da se Filermosa
    vrati Karađorđevićima! “Sada” Miško Perović napušta Jevremov red,
    prelazi kod Jovovića i Živkovića. Priča o Srbima i Crnogorcima je
    prošlost … Uskliknimo s ljubavlju: “dobro došao Sveto – dobro došao
    ekumenizam”…

  9. Posle proglašenja nezavisnosti Crne Gore, a ubrzo i njenog priznavanja nezavisnosti Kosova, otvorenog antisrpstva i anticrnogorstva koji su usledili, kao i međusobnih bojkota na visokom državnom nivou, pred javnost su nedavno izašli predsednici dveju država, Filip Vujanović i Boris Tadić, i proglasili se braćom i najbližim prijateljima. … Pomirenju se pridružio i srpski ministar policije Ivica Dačić, koji tvrdi da bližih naroda nema…
    CRNOGORSKO SLAVLJE: Radost zbog otcepljenja od SCG

    Politika crnogorske vlasti već godinama na sve načine pokušava da dokaže nacionalnu samostalnost, tako što osniva posebnu crkvu, menja jezik i pismo i na sve načine želi da izbriše iz zemlje svaku pomisao na srpstvo, pa u to ime menjaju čak i pravopis svog najvećeg pesnika Petra Petrovića Njegoša, unoseći nova “crnogorska” slova pesniku koji se izjašnjavao kao Srbin.

    Oni koji se bave istorijskim prilikama tvrde da odnosi dveju susednih država nikada nisu bili gori. Čak i kad se uporede sa krizom koja je među braćom nastala početkom prošlog veka, u vreme bombaške afere. Tada je crnogorski kralj Nikola smatrao da upravo Beograd stoji iza pokušaja destabilizacije njegove vladavine. Zbog te afere praunuk kralja Nikole i danas zahteva izvinjenje dinastije Karađorđević.

    Istoričar Čedomir Antić kaže da u Crnoj Gori postoji vrlo negativan odnos prema Srbiji i srpstvu uopšte, a posledica toga je nastojanje da se potpuno obesprave Srbi koji tamo žive.

    SIMBOL SRPSTVA: Proslava Vidovdana na Kosovu

    – Oni nemaju pravo na jezik, kulturu, prosvetu, čak ni veru… Iako čine trećinu ukupnog stanovništva Crne Gore, Srbi su deklarisani kao manjina. Oni koji rade u državnoj upravi, policiji, sudovima i opštinama, mogu se na prste izbrojati – kaže Antić.

    Nemački ekspert za zapadni Balkan Aleksandra Štiglmajer ocenila je da bi uskoro situacija mogla da postane još gora.

    – Nakon što je Srbija uhapsila najtraženijeg haškog begunca, Ratka Mladića, može se razviti rivalitet i ljubomora između Srbije i Crne Gore na putu prema Evropskoj uniji. Srbija neće podnositi da mala Crna Gora napreduje bolje od nje, a Crna Gora takođe ima vrlo jaku volju – rekla je Aleksandra Štiglmajer.

    Crnogorci na čelu sa Milom Đukanovićem Srbiji najviše zameraju – velikosrpsku politiku. Smatraju se njenom dugogodišnjom metom i žrtvom! Đukanović smatra da najveći problem predstavlja to što Srbija ne može da prihvati realnost, kada je reč o Kosovu i o pravoslavnoj verskoj zajednici. Da je crkva glavni kamen spoticanja u odnosu navodno bratskih država smatra i Andrija Mandić, lider Nove srpske demokratije.

    – Zategnutost u odnosima dve države posledica je zalaganja Mila Đukanovića za izjednačavanje srpske i crnogorske pravoslavne crkve. On želi i da Srbi budu nacionalna manjina, a srpski jezik, iako većinski, želi da iskoreni i zameni crnogorskim. U skladu sa tim, u toku je asimilacija. O načinu na koji se ona sprovodi govori to što se Srbi praktično nasilnim merama teraju da se izjašnjavaju kao Crnogorci – tvrdi Mandić.

    Crnogorska pravoslavna crkva nastala je 1993. godine, a zvanično je registrovana tek sedam godina kasnije i to u policijskoj stanici. Odeljenje za bezbednost Cetinja izdalo je uverenje 17. januara 2000. godine da je prijavljeno “osnivanje vjerske zajednice crnogorske pravoslavne crkve sa sjedištem na Cetinju, Gruda bb?”

    Moskovka patrijaršija je u pismu patrijarhu srpskom Pavlu još 1993. naglasila da je “dodeljivanje autokefalnosti Crnogorskoj eparhiji od RPC bilo prosto nezamislivo, pošto ona nikada nije bila deo njene kanonske teritorije”. Tako je crnogorska crkva i dalje nepriznata, ali se snaži i junači na antisrpstvu.

    To je nedavno pokazao i slučaj paštrovskog paroha Srpske pravoslavne crkve Siniše Smiljića, koji je nedavno uhapšen i deportovan iz Crne Gore, jer je navodno tu godinama služio Bogu sa turističkom vizom. Tim povodom mitropolit crnogorski Amfilohije rekao je da ovaj sraman čin nije jedini, jer policija u Crnoj Gori vrši nezapamćeno nasilje nad sveštenstvom i monaštvom pravoslavne crkve.

    Da Crnogorci i Srbi odavno nisu braća ili su makar u rangu Kaina i Avelja, pokazuje i želja crnogorske vlasti da se razlikuju i po jeziku i po pismu. Zvanično crnogorsko pismo je latinica, a steklo je još tri slova, koja Srbi nemaju. Dok se lingvisti smeju, u Crnoj Gori to smatraju uvredom.

    Pisac, novinar i osnivač Dukljanske akademije Jevrem Brković kaže da su odnosi između Srbije i Crne Gore sa razlogom i potpuno zasluženo, nikad gori. On prednjači u optužbama da su Srbi jezik i pismo Crnogorcima ukrali davnih dana…

    – Vuk Karadžić je Crnogorcima jezik zapisao i oteo im ga, da bi mi evo posle gotovo dva veka svoj jezik morali od drugih otimati, vratiti mu svoje ime i značenje. Inkunabule i hrisovulje je iz cetinjske riznice utovario uz Njegoševu pomoć i pravo s njima u Beč da ih tamo protolkuje, prouči i restaurirane vrati na Cetinje. Jezik nam je vratio kao srpski, a inkunabule i hrisovulje je za velike pare po Beču rasprodao – kaže u jednom od svojih radova.

    Psiholozi kažu da je veliki broj političara u Srbiji koji korene vuku iz susedne i bratske zemlje, a oni su i najglasniji u kritikovanju crnogorske vlasti i politike. Psihoterapeut Zoran Milivojević kaže da se ovde radi o ispunjenoj, odnosno neispunjenoj fantaziji Crnogoraca da dođu u Beograd i tu naprave karijeru.

    – Tu bi i brat na brata udario. Pa setimo se Slobodana Miloševića koji je bio poreklom iz Crne Gore, a proglašen je najvećim srpskim nacionalistom. Sebe je nazivao Srbinom, a njegov rođeni brat deklarisao se kao Crnogorac – tvrdi Milivojević.

    U poslednje vreme sve se češće mogu čuti teorije da srpstvo s ovim nema nikakve veze, da su se odnosi Srbije i Crne Gore odavno pretvorili u crnogorsko-crnogorske odnose, tačnije u sukobe Crnogoraca i terazijskih Crnogoraca. Onih koji su imali sreće da dođu u Beograd i onih koji su imali nesreću da ostanu u Crnoj Gori…

    Novi vetrovi

    Popis stanovništva u Crnoj Gori u poslednjih 100 godina

    Godina – Broj stanovnika – Veroispovest- Maternji jezik

    1909. 317.857 pravoslavna (94,38%) srpski (95%)
    1931. 360.044 pravoslavna (75,74%) srpski (94,42%)
    1961. 471.894 pravoslavna (84,5%) srpski (92%)
    1991. 615.035 pravoslavna (75%) srpski (82,97%)
    2003. 620.145 pravoslavna (74,24%) srpski (63,49%) crnogorski (21,96%)
    2011. popis u toku

  10. Slobodan Penezic Krcun je imao velike probleme zbog *bratstva i jedinstva*..pruge Beograd-Bar i *abarotnoe*,radilo se i pevalo..*mi gradimo prugu, pruga gradi nas*,,pruga je odavno gotova, zrela je za *renoviranje*..*alternativnih pravaca*…? Solun, Rijeka,…?
    …………………………………………………………………………………………………………………….
    http://www.novine.ca/arhiva/2005/1004/scg.htm

  11. pozajmljen tekst,

    *Stade i Vlado, zamisli se, ili bar tako izgleda to bledo lice na bledoj mesečini, pa prosu kap ocu za dušu.

    – Znaš li da ja u stvari ne idem ni u ovu novu, našu crkvu. Znaš li da Duju nisam pošao na grob više od godinu dana? Znaš li zašto sam danas veći Crnogorac nego što ste vi Srbi iz istih podbrđa – sevnu u njemu nešto ko onih dana kada je znao pred Svetog Vasilija peške pod Ostrog, na svoja mala hodočašća.

    – Zašto, Vladane moj pjani, blesavi i montenegrisani?

    – Zato što mi ništa drugo nije ostalo, eto zašto! Zato što sam posta tikva bez korena i tikvan koji je poslednju očevu pogazio! Zato što sam zajebo sve u šta sam verovao i što je verovalo u mene, pa mi je ostalo još da se uvatim s drugima za uši u to vrzino kolo i probam da alkoholom opjanim stid koji me trijeznog izjeda, moj brate. Eto, zato meni nema druge osim ovog jarma koji sam natovario na pleća i laži u koju sam pristao da verujem. I što me to više bude izjedalo to ću veći Crnogorac bit, a Dujov će grob da zatravi, jer ja mu ni mrtvom ne smijem „na oči” – znam da će sve ovo sutra nakratko trezan poreći, i nije da uživam u ispovesti čoveka na ivici suza, koji ni poda ni plafona nema…

    – Prodao…

    – Veru za večeru, jeste! Zato i večeravam rakije, jesi li to želio da čuješ?

    – Ne, već samo da s mirom gledamo put pučine kako brodovi prolaze ovom flašom pred nama, ne zadržavajući se u njoj…

    – Ah, pogano srpsko piće… Rekoh li ti da krenemo s „lozom”, ne bi me ta odala…*

  12. NALAZI IZASLANIKA VELIKIH SILA O SUŠTINI ZBIVANJA U CRNOJ GORI NA KRAJU 1918. I U 1919. GODINI: Njujork Tajms od 7. maja 1922. objavio je izjavu Rolanda Trija koji je u januaru 1919. godine, zajedno sa kapetanom Džemsom Brusom, kao izaslanik Vlade SAD, doputovao u Crnu Goru sa zadatkom “da izvide situaciju” o zbivanjima u Crnoj Gori posljednjih mjeseci 1918. i dok borave u Crnoj Gori. U izjavi kaže: U Crnoj Gori “proveli smo preko šest nedjelja i uspjeli smo da učinimo detaljno ispitivanje velikog dijela zemlje, uključujući jednu posjetu Kotoru, a drugu Skadru. Poslije najširih mogućih izvještaja, bili smo još i toliko pažljivi da dobijemo obavještenje od obje strane i da zaključimo da je Crna Gora bila nasilno anektirana”.
    “Izbori su izvršeni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno… ko je bio poznat kao protivnik Srbijancima, zabranjeno mu je da učestvuje u glasanju… svi oni koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju, kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta, i pod prijetnjom smrti… Takođe smo posjetili tamnice u Nikšiću i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapšeni, ni zbog kakvog drugog razloga osim lojalnosti prema svojoj zemlji. Stalno prisustvo srbijanske vojske, kroz čitavu zemlju, kao i kod hapšenja njihovih prvaka veoma je ozlojedilo crnogorski narod; i provalija između njih i Srbije svakodnevno postaje veća”. Na početku teksta izjave konstatuje da je povod za nju članak Voltera Litlifilda objavljen u Njujork Tajmsu pod naslovom “Uništenje jedne nacije, gdje opisuje patnje Crne Gore pod vlašću Srbije”. Na kraju teksta konstatuje da je o istom “predmetu vodio razgovore” sa grofom de Salisom, “britanskim ministrom pri Vatikanu i možda najvećim britanskim autoritetom za Balkan” po njegovom “povratku iz Crne Gore”, i da i on ima isto “gledište, ali na žalost njegov izvještaj Forin Ofis nikad nije objelodanio, uprkos mnogobrojnim pitanjima po tom pogledu u Donjem domu”. Izjavu završava ovim riječima: “Ogromna je nepravda učinjenica jednom malom narodu od strane jednog većeg i to baš u vrijeme kada državnici Velikih sila, skupljeni u Parizu, upotrebljavaju fraze kao: pravo na samoopredjeljenje malih naroda”. Izjavu je prenio Glas Crnogorca, koji je tada objavljivan u Rimu, u broju 96, od 18. juna 1922. Sadržina izvještaja grofa de Salisa, poslatog 21. avgusta 1919, koji je u međuvremenu objavljen, potvrđuje konstataciju Rolanda Trija.
    Grof de Salis u izvještaju konstatuje da je dobio nalog iz Londona da iz Rima pođe u Crnu Goru da ispita “okolnosti pod kojima su održani crnogorski izbori novembra 1918. godine, kao i donijete odluke o ujedinjenju sa Srbijom koje su iz njih proistekle” i naročito da ispita “do granice svoje moći istinske želje stanovništva u odnosu na budući status Crne Gore”, i da je stigao na Cetinje 3. maja 1919. Iz teksta izvještaja proizilazi da je istraživanja po Crnoj Gori vršio od tada do 21. avgusta kada je poslao izvještaj. Već je citiran jedan dio njegovog izvještaja u kome konstatuje da su izbori zbrzani i da su mnogi saznali za njih kada su završeni. Iz opširnog izvještaja samo nekoliko konstatacija: “Jedna divizija srpskih trupa je okupirala ključna mjesta zemlje… Srbi su zamijenili Crnogorce u administraciji a naročito u školama”… “Srbi čvrsto drže vlast u cijeloj zemlji i namjeravaju da je zadrže. Što se tiče protivnika inkorporacije zemlje u Srbiju, njihovi lideri su bili u bjekstvu i zatvoru”… “Izgleda da ima malo osnova za opovrgavanje tvrdnje” da su izbori “održani pod bajonetom”… “Mnogi, sa svake stranke, su govorili o krajnjoj neregularnosti rada Skupštine. Jedan očevidac koga smatram nepristrasnim mi je opisao kao farsu”…

  13. Црна Гора још увијек није направила цивилизацијски искорак
    субота, 16 јул 2011 07:33

    Саопштење за јавност Матице српске – Друштва чланова у Црној Гори
    Предсједништво Матице српске – Друштва чланова у Црној Гори поводом објављивања резултата пописа у Црној Гори 2011. сматра да су припадници српске језичке заједнице и српски народ, имајући у виду све што је у Црној Гори предузето између два пописа према грађанима Црне Горе, који свој идентитет препознају као српски, показали виталност, одважност и снагу, довољну да се одупру агресивном идентитетском инжињерингу.

    Опширније…

    Попис као цивилизацијски искорак, свуда гдје се спроводи, има за задатак да потврди слободу постојања и изјашњавања по свим питањима грађана на одређеној територији, да би та непобитна истина послужила свим њеним структурама (привредним, научним, политичким) за прецизнију оријентацију у будућем дјеловању и стварању добробити свих пописаних. Званично објављени резултати, били тачни или не, показују да тај цивилизацијски искорак, који је Римско Царство остварило још прије нове ере, Црна Гора још није направила, него да су и даље и постојање и слобода изјашњавања и истина угрожени од стране идеолошки конструисаних привида. То се посебно односи на она питања која чине срж сваког идеолошког идентитетског склопа: национална неизјашњеност (4,87), вјерска неизјашњеност (2,63), језичка неизјашњеност (3,99) као шлаг на торти вјештачки фабриковане нове Вавилонске куле (у којој се ниједан изабрани језик не поклапа са својом националном структуром).

    С друге стране, тврди се, упркос свим нелогичностима, да је резултат пописа забетониран и да нико нема право било каквог довођења у питање његове тачности. Поставља се питање какву функцију онда имају копије пописних листића које су остале у посједу пописаних. Из тога слиједи да овакви резултати никоме не могу послужити за прецизну и јасну анализу на добробит свих пописаних, већ да се ради о жељеном и штелованом, а не стварном пописном резултату, гдје је предзнак српски био посебно „третиран“ и послужио као средство за „пумпање“ неуспјелог идеолошког пројекта у који је између два пописа упразно уложена огромна идеолошка енергија на штету свих (не)пописаних.

    Ипак, мимо жеља идеолошких конструктора нове Црне Горе, и наспрам неписаног правила да је попис у Црној Гори увијек теренски одраз идеологије владајуће групе, сада је јасно да се на посљедња два пописа оваква тенденција мијења и да, упркос свој идеолошкој тортури, почиње да се назире могућност слободног изјашњавања и грађанског отпора владајућој идеологији. Матица српска у Црној Гори тај трачак слободе и отпора јасно види у дијелу грађана који се национално изјашњавају као Срби и оном дијелу популације националних Црногораца који се изјашњавају као говорници и даље преовлађујућег српског језика. Они су једини добитници на овом попису и једини гарант будућег развоја Црне Горе као грађанске државе.
    Општа слика пописа која се ових дана медијски пласира потврђује да је Црна Гора још увијек идеолошка заједница, а не грађанско друштво.

    Матица српска у Црној Гори још једном искрено честита и захваљује свим грађанима који су показали карактер и упорност у одбрани својих темељних идентитетских вриједности.

    Потпредсједник Матице српске –

    Друштва чланова у Црној Гори

    доц. др Драго Перовић

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *