Ovom rasulu oni dodaju nulu

Piše Milorad Vučelić
Nije potrebna  pronicljivost da se zaključi da u našem stranačkom političkom životu nekoliko poslednjih godina nema  tragova bilo kakvih načela ili, pak, ideologije. Stranke su se mahom pretvorile u interesne grupacije i sve više podsećaju na beskrupulozne firme koje ne biraju sredstva za osvajanje vlasti po bilo koju cenu i u paktu sa bilo kim. Što je veće odsustvo principa to je veći koalicioni kapacitet svake političke stranke, kako bi stručno rekli naši politički analitičari. Svi mogu sa svima – to je za Srbiju danas poželjni ideal i smisao političkog života. Naravno, ako se na lozinku „EU nema alternativu“ dobije obavezni odziv „EU nema alternativu“.
Ali stranačkim vrhuškama koje slede ovaj ideal to nije dovoljno. Oni žele da svoju današnju političku vlast u strankama prošire i na istorijat stranaka. I da svoje totalno beščašće upravo tu utemelje. Tako se potpuno obesmišljava neposredna prošlost srpskog političkog partijskog pluralizma i nekadašnje stranačke i ideološke borbe. Da bi se opravdala današnja politika bez načela otvoreno se pribegava grubim falsifikatima.
Tako ispada da su Slobodan Milošević i Zoran Đinđić imali žarku političku želju da vladaju zajedno i da su u tome videli smisao svog političkog angažovanja. Sve njihove razlike bile su samo puko fingiranje i pretvaranje. Puko pretvaranje je i to što je jedan onog drugog izručio Hagu na likvidaciju, a onda je i on ubijen. Jedan pogubljen u zatvoru, a drugi na slobodi.
Ali ni jedan ni drugi, i pored ogromnog truda, nisu bili dovoljno sposobni da ostvare  zajednički ideal koalicionog vladanja, pa su to u amanet ostavili onima  koji će biti dostojni realizacije njihovog političkog sna. I tako se nađoše dvojica dostojnih baštinika u likovima Borisa Tadića i Ivice Dačića koji Miloševićev i Đinđićev san pretvoriše u javu. I u pomoć im sve snevajući priskočiše prononsirani Miloševićevi zaljubljenici i obožavatelji: Nenad Čanak, Mlađan Dinkić, Vuk Drašković, Dragoljub Mićunović, Sulejman Ugljanin, Reza Haljili… Poneko iz redova SPS-a, poput Mrkonjića, malo zažali i zakuka što Milošević nije još živ jer on bi mnogo više uradio i mnogo dalje otišao u saradnji sa DS-om i Čankom i svom tom koalicionom bulumentom. I to ne smeta nikome, ni u Demokratskoj stranci, ni u Socijalističkoj partiji Srbije. Naprotiv.
Kakvi će se tek i čiji politički snovi u godinama pred nama realizovati, videćemo. Mrtvi u ovim besramnim poslovima svakako neće biti pošteđeni. Ima već onih koji javno pričaju kako su od Miloševića zahtevali da uđe u Nato, kako su Miloševiću predlagali da se podeli ili preda Kosovo. Naknadno se izmišljaju i romantizuju  mizerne i nepostojeće biografije nekih likova, pa pred nama defiluju naknadni sportski, muzički, politički i zavodnički talenti koje u  vreme o kojem  govore niko nije ni zapazio, niti registrovao, izuzimajući, možda, njihove strine, ujne i tetke. A i one, uz svu ljubav, ne mogu da u onome što im se sada servira  prepoznaju svoje sinovce, nećake, sestriće i đeveričiće. Ne mogu se žene čudom načuditi! Uskoro ćemo, već prema ritmu predaja i prihvatanja antisrpskih diktata od strane režimskih gmazova, a sve na štetu Srbije, čuti kako se na taj način ostvaruju Miloševićevi ili Đinđićevi i Miloševićevi zajednički snovi.
Neko bi možda bio sklon da današnja dešavanja uporedi sa svojevrsnim zloupotrebama  spiritističkih seansi, prizivanja duhova, u stilu „Javlja mi se, javlja mi se…“, ali bi pogrešio jer ovo što se danas dešava nije dostojno ni takvog poređenja. Kao ni poređenja sa tako časnim i prastarim zanimanjem kao što je prostitucija.
Srpski politički pluralizam  polako klizi u svojevrsnu negaciju višepartizma ili u prividni dvopartizam. Oni koji su na vlasti ili neposredno podržavaju vlast su avangarda evroatlantizma. A većina ostalih političkih aktivista pripada evrounijatskom frontu koji ne dovodi u pitanje vladajuću ideologiju i priprema kadrove za buduće obavljanje neposredne vlasti. Baš onako kako su nekada funkcionisali SKJ, Socijalistički savez radnog naroda i Savez omladine. Parlamentarni život Srbije je prava slika i izraz ovako ustrojenog političkog života. Tu su naravno i sindikati, nekada su u socijalizmu imali zanemarljiv uticaj, koji je danas još manji.
„Svi su tu kao nekada“ i svi ovom rasulu dodaju nulu, kako s pravom i punim pokrićem peva Ceca.
Tu su, dabome, i disidenti, ali sa jednom razlikom. Oni su i dalje progonjeni, njima se i dalje krivično preti, ali su izborili pravo da se organizuju u političke partije i otvoreno se protive evroatlantskim mantrama. Njihova se uloga medijski i politički pokušava da svede na, kako je to lepo znao da kaže Broz, „zabadanje klipova u točkove“ na našem EU putu bez alternative. I pored svih tih propagandnih političkih i medijskih kampanja ovde je reč, nadamo se, a i istorija nas tome podučava, o svojevrsnim čuvarima srpske vatre koja će se jednom razgoreti.
Ali i pored izrečenih reči kritike naš politički život, čak i u letnjem periodu pokazuje izuzetne znake mužjačke nabreklosti, musketarske napaljenosti, seksualnog naboja i razuzdane svežine koja dokazuje kako se snovi pretaču u stvarnost.
O kakvim se snovima i kakvoj političkoj stvarnosti radi možete videti u tekstu Nikole Vrzića „SPS u krizi srednjih godina“…

9 коментара

  1. Cmok Toronto

    Naredba je da se kazne Srbi i da se uništi sve što je srpsko,do identiteta.
    Za to su plaćeni,čak pod uslovom nasilne smrti.
    Ako nacionalni blok,kakav takav,nema veliki broj glasača neće imate kredibilitet i snagu da se zaustavi ovaj moderan trend.
    Navodno je SPCrkva sačuvala naš duh vekovima ali i oni odoše u Rim na viked kupovinu ili ti prodaju.
    Srbi ako ste nasilno,kroz lažnu demonkratiju postali lumpenproleteri ne dozvoli te da to postanete i duhovno…ne zbog Boga nego zbog sebe i istorije.
    Milošević je spasao Rusiju kroz spašavanje svih Srba na balkanu.
    Borio se lavovski i tu a i tamo gde su ga ubili na naj prljaviji,engleski način,to isto rade sa vama danas ali ne znate jer nećete…Teško je danas imati svest o sebi.
    Neka bude što biti ne može..TO ZAVISI SAMO OD VAS I VAŠIH NOVIH LIDERA.

  2. pocetakikraj

    muka mi je vise od tekstova vezanih za nasu politicku scenu. pa koliko su li samo truda ulozili da sve podkupe, da sve uniste.. neke zemlje se jos tu i tamo bore i ne mislim da je njihov politicki vrh nesto pametniji od naseg, vec nema tu posebnost i tu vaznost kao nas. da bi se okrenuli boljitku nase drzave moramo da se okrenemo najpre sebi i naravno eu okrenemo ledja. kako to napisah tako mi to toliko daleko jer ne vidim nikakvo svetlo, sve se pretvorilo u eu bez alternative. izgubsimo kosovo, prodadosmo (skoro) sve i bojim se da i ako neko pametniji bude i dosao za koju godinu, da nece imati prostora da nesto uradi jer ce sve biti u privatnim rukama. kako da covek nesto uradi kad nema cime da rukovodi i uvede zemlju u neke lepse dane.. crno nam se pise, makaze se u celom svetu sire iz dana u dan neverovatnom brzinom. dokle? gde ovo sve vodi?
    hvala pecatu, vi ste jedina opozicija i moj dugogodisnji prijatelj sa kojim se savrseno razumem..

  3. Ako Dačić predstavlja SPS i nastavlja politiku Miloševića ko ste onda Vi Vučeliću i mko smo mi bivši SPS.I koji su to ljudi koji vode SPS.O drugim neka misle drugi.

  4. SM

    Svrgnuti egipatski predsednik Hosni Mubarak pojavio se danas u javnosti prvi put nakon odlaska sa vlasti 11. februara, na početku suđenja u Kairu gde mu se sudi za ubistvo demonstranata i korupciju
    Bled i u bolničkim nosilima, 83-godišnji Mubarak je u delu sudnice ograđenom rešetkama, razgovarao sa dvojicom sinova Alaaom i Gamalom, kojima se takođe sudi za ista dela.
    Pored Mubaraka i njegovih sinova, na optuženičkoj klupi se nalaze bivši ministar unutrašnjih poslova Habib el-Adli i još šestorica zvaničnika tog ministarstva.
    Bivšem egipatskom lideru koji je na vlasti proveo tri decenije, sudiće se po optužbama za korupciju i komandnu odgovornost za ubistvo demonstranata tokom protesta koji su u februaru doveli do njegovog obaranja s vlasti.
    Televizija direktno prenosi suđenje.
    Ispred policijske akademije u Kairu, gde se suđenje odvija, jutros je došlo do koškanja između Mubarakovih pristalica i njegovih protivnika. U trenutku kada je bolničko vozilo u kojem se nalazio Mubarak ulazilo u dvorište zgrade, poletelo je i nekoliko kamenica.
    Suđenje protiče uz opsežne mere bezbednosti, a oko 3.000 policajaca i vojnika uz podršku bornih kola nalazi se ispred zgrade policijske akademije.
    Mubarak je svrgnut sa vlasti 11. februara nakon narodnog ustanka protiv njegovog režima.

  5. pozajmljen komentar,

    Najveća brana na Nilu nosi naziv “Mubarak”, a bolesnika u krevetu sude! Arapsko proleće je organizovana misterija krađe nafte i vode.
    Egipćanski “Nile River Barrage at Naga Hammadi in Upper Egypt” krade vodu Sudanu, (severnom i južnom), Burundiju, Ruandi, Kongu (RDC), Tanzaniji, Keniji, Etiopiiji, Eritreji i Ugandi. Deca Somalije i drugih pritoka pokradene vode zemalja u okolini umiru.

  6. sve gore navedeno vazi i za sns i za artemija

  7. Изем ти патриотски сајт на латиници!

  8. Politicki svesni

    Latinica je jedno od dva pisma srpskog jezika. Jezik koji koristi dva pisma smatram fleksibilnijim od onih koji upotrebljavaju samo jedno.

  9. Dobar vam je Cecin naslov 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *