ANTIGLOBALISTI II Radž Patel: Ratnik „suvereniteta hrane“

Piše Vladislav Panov

Radž Patel, viskoobrazovani britanski Indijac sa američkim pasošem, pisac je aktivista i demistifikator osvajačkih poluga novog svetskog poretka u oblasti agrikulture u nerazvijenim državama, i jedan je od elitnih antioglobalista, specijalizovan za oblast proizvodnje i distribucije hrane

Intelektualac vrhunskog zapadnog obrazovanja, Londonac indijskog porekla koji od prošle godine nosi američki pasoš, Radž Patel, tokom prethodnih nekoliko godina je postao svojevrsni autoritet u neobičnoj i svakako vrlo aktuelnoj oblasti. Tridesetdevetogodišnji Patel je, naime, izborio svoje mesto među upornim skribo-fajterima protiv savremene kapitalističko-globalističke, neoliberalne diktature nadnacionalnih bankarskih i političkih korporacija i organizacija fokusirajući polje delovanja na kompleksnu problematiku oko hrane. Način na koji se ona proizvodi, distribuira, procenjuje i precenjuje, kako se s njom manipuliše u siromašnom svetu, kako ona, u krajnjem slučaju, uvek biva sredstvo za diktat, dominaciju, pa i porobljavanje siromašnih od strane bogatih, bilo da je reč o međuljudskim ili međudržavnim odnosima, sve je to Patel uspeo da obradi u svojim filosofsko-političkim tekstovima i knjigama, a s namerom da razotkrije uzroke bede trećeg sveta i beskrupuloznost manipulacije Zapada njihovim siromaštvom zarad ličnih interesa.
Patel je oksfordski diplomac kada je reč o filosofiji, ekonomiji i političkim naukama, ali i master diplomac Londonske škole ekonomije, koji je stekao doktorat iz sociologije na Univerzitetu „Kornel“. Predavač je na „Jejlu“ i „Berkliju“, saradnik velikog broja novinskih izdanja, pisac, aktivista, predavač, internet ikona kada je reč o brojnim andergraund projektima, pokretima i akcijama smišljenim s ciljem da se razotkriju socijalne nepravde, pravi uzroci siromaštva, gladi, zaduženosti… Patel za sebe tvrdi da je najbliži shvatanjima libertarijanskih socijalista, koje još nazivaju socijalnim anarhistima. Tako i ovaj profesor ne krije da je sklon anarhističkim idejama i da podržava aktiviste ovog političkog sistema. Višestrano obrazovanje doktora Patela mu je obezbedilo kredibilitet svuda u svetu. Njegova predavanja nisu suvoparna tirada rigidnih teorijskih političkih oponiranja aktuelnom svetskom poretku. Ne, on ide značajno dalje od kritike. Patel je poznat po svojoj zavidnoj konstruktivnosti u predstavljanju tema, ali još više po vrlo preciznim zaključcima i uvek nuđenju neophodnih rešenja.
On je osvojio svetsku pažnju izuzetno inspirativnom knjigom „Vrednost ničega“, koja je prošle godine dosegla čak i vrhove „Njujork tajmsove“ liste bestselera, što je retkost kada je reč o prisutnosti antiglobalista u mejnstrim medijima i tržištima. U toj knjizi Patel se detaljno pozabavio uticajem ekonomske krize na potrošače. „Vrednost ničega“ je neka vrsta krune Patelovog istraživačkog i teorijskog rada kada je reč o provociranju i objašnjavanju savremenog kapitalističkog sistema u oblasti hrane i potrošnje, koje je on posle višegodišnjeg pisanja po novinama 2008. godine krunisao knjigom „Preždrani i gladni: tajni rat za Svetski sistem ishrane“. Ta knjiga je od alternativnih pokreta i njihovih čuvenih aktivista i intelektualaca ocenjena kao jedan od najboljih naučnih i istraživačkih radova poslednjih godina. Patel je u njoj objasnio sve elemente „proizvodnje gladi“ u mnogim državama nerazvijenog sveta, opisujući čitav lanac nepravde i iskorišćavanja u takozvanom „svetskom sistemu hrane“, od proizvodnje do distribucije. „Vrednost ničega” se nadovezuje na taj njegov rad i tematski je njen logičan nastavak, posebno ako se uzmu u obzir politička i ekonomska realnost na koju su primorane sve žrtve pohlepe neoliberalnog kapitalizma, isključivog uzročnika krize i bede širom planete.
Ovaj naučnik pokriće za svoje tvrdnje pronalazi ne samo u višegodišnjem istraživanju na licu mesta, po Africi, južnoameričkim državama i Aziji, već i u činjenici da je jedno vreme posle diplomiranja proveo radeći za moćne organizacije koje sada napada, „Svetsku banku“, Ujedinjene nacije i „Svetsku trgovinsku organizaciju“. Kako uvek ističe, bilo je to dragoceno iskustvo. Zlo je upoznao iznutra, a ustrojstvo tih imperija nepravde i zla je po razočaranom izlasku iz njih tako srčano i odlučno napadao da im je postao jedan od glavnih neprijatelja. U nekoliko zemalja je učestvovao i u potencijalno vrlo opasnim i agresivno ugušenim protestima, kada je bio žrtva policijske brutalnosti koja je nasiljem i suzavcem rasterivala demonstrante. Ipak Patelov intelektualni rad je bio daleko delotvorniji od ovog na ulici. Posebno od kada je odlučio da više vremena provede u direktnom susretu sa publikom, bilo kao živi predavač po univerzitetima ili onaj na snimcima koju su distribuirani na brojnim internet sajtovima. Patel se aktivno pojavljuje u političkom radu nekoliko grupa, trenutno je najprisutniji u internacionalnom pokretu „Via kampesina“ („Seljački put“), stvorenom radi udruživanja i koordinacije rada svih svetskih pokreta i udruženja proizvođača hrane.

___________________________________________________________________________________

Šta je „suverenitet hrane“?

Ovo je termin  koji je postao poznat upravo zahvaljujući pisanju, agitovanju i predavanjima profesora Patela. Ali, nije samo njegov. Reč je ideji koja je u zajedničkom radu aktivista internacionalnog pokreta poznatog po imenu „Via kampesina“ („Seljački put“), a koju je Patel zdušno prihvatio i godinama je produhovljeno, argumentovano i naučno objašnjava, dopunjuje i prezentuje u medijima i na svojim predavanjima. Reč je o posebnom političkom okviru za koji se zalažu udruženi proizvođači hrane iz siromašnih sredina i zemalja, a koji u suštini treba da svima koji rade u ovoj industriji dozvoli pravo na sopstvene sisteme za ovu delatnost, nasuprot onima koje im diktira internacionalno tržište hrane kojim upravljaju velike korporacije kao sistemske poluge globalizacije. U suštini ideja se zasniva na sedam principa: hrani kao osnovnom ljudskom pravu, na zaštiti prirodnih resursa, agrarnim reformama, reorganizaciji trgovine hranom (u smislu da više ne predstavlja predmet trgovine i dobre zarade već pre svega izvor prehrane, odnosno života), okončanje takozvane „globalizacije gladi“, insistiranje na socijalnom miru i demokratska kontrola poljoprivrednih struktura. Suverenitet hrane je formalno nastao 27. februara 2007. godine, kada je na konferenciji u Maliju petsto delegata iz osamdeset zemalja usvojilo Deklaraciju iz Njaelenija. U njoj je, kao okosnica velikog dokumenta, postavljeno gornjih sedam principa koje treba uvesti u sve zemlje sveta ne bi li se prekinula globalistička i po prirodu i ljude štetočinska politika dominacije profita u proizvodnji i distribuciji hrane, a kao načelo uvelo pravo ljudi na zdravu, kulturno prikladnu i ekološku metodologiju u proizvodnji hrane.

___________________________________________________________________________________

Profesor Patel o gladi u svetu

Putujući po svetu prilikom kontaktiranja raznih grupa i osoba u vezi sa problemom gladi došao sam do zaključka da pravi uzrok za postojanje gladi nije nedostatak hrane. Još uvek na našoj planeti ima više nego dovoljno hrane za sve. Razlog postojanja gladi nije nedostatak hrane već siromaštvo. Siromašnim zemljama su bogate nacije Evrope i Severne Amerike nametnule za njih neprihvatljiva i neodrživa pravila igre u proizvodnji hrane. Kada su ih tako dovele do gladi odlučile su da im šalju pomoć. Ta pomoć ih je odvela još dalje od neophodne samoodrživosti u poljoprivredi. Tek su tada, naime, te zemlje postale zavisne. Jer, umesto prave pomoći moćni su im snishodljivo i arogantno poklonili lažni san o idealnom demokratskom društvu u kojem vladaju savršena pravila slobodnog tržišta i slobodne ekonomije. Taj san ih je međutim doveo do gladi jer su velike prehrambene korporacije iz demokratskog raja te koje su jedine došle do zarade. Ne bi li svet u razvoju opstao nužno je da se njihovi ljudi organizuju u otporu politici eksploatacije i tržišnog vrednovanja svega i da kroz pokrete i organizacije razviju i primene sopstvene principe da bi uveli samoodrživu proizvodnju hrane i pametno trošenje sopstvenih resursa. Svoj, dakle, način demokratskog organizovanja i podele resursa, a ne uvezen spolja, u interesu drugih. Bio sam privilegovan da se upoznam sa brojnim ljudima, farmerima i njihovim predstavnicima u farmerskim organizacijama koje su se okupile oko projekta „Suverenitet hrane“, koji je tokom poslednjih nekoliko godina prerastao početnu viziju uspostavljanja samoodrživosti u proizvodnji hrane u svakoj nerazvijenoj državi sveta pojedinačno i postao spasonosna realnost u borbi protiv gladi… Ideja je nova i revolucionarna jer, zamislite, nikada u istoriji nije postojala suverenost hrane. Dakle, nikada pre nije bilo demokratskog dijaloga o hrani. Nije se to nikada desilo ni u Sjedinjenim Državama, niti bilo gde na razvijenom Zapadu. Nigde nije dopušteno da se razvije demokratski proces u kojem će pojedinci odlučivati kako će se stvoriti uslovi da svaka osoba u jednoj zemlji može da se prehrani, kako će se pravično distribuirati hrana ili kako će se doći do samoodrživih poljoprivrednih sistema koji će obezbediti ove principe i za pokolenja koja dolaze…

___________________________________________________________________________________

O knjizi „Vrednost ničega“

Osnovni motiv za pisanje ove knjige je moja želja da potenciram očiglednu istinu – da su nas tržišta izneverila. Finansijska kriza je samo jedna od mnogih koje poslednjih godina vladaju svetom. Pored finansijske imamo i krizu hrane, nafte, pa i svih drugih prirodnih resursa. „Mehuri“ finansijskog tržišta i krize su endemskog karaktera u smislu načina na koji tržišta funkcionišu. Drugim rečima, došlo je vreme kada je potrebno pronaći nove načine za vrednovanje sveta. Problem je što nemamo nikakve ideje i razumevanja za drugačije vrednovanje sveta osim onog koji se ispoljava putem tržišta. Kako je taj svet postao nakaradan i neverovatan može, recimo, da posluži ogromna svetska popularnost američkog televizijskog kviza „Prava cena“, u kojem takmičari treba da procene vrednost raznih stvari ne bi li onaj koji bude najprecizniji u proceni vrednosti osvojio procenjenu stvar. Cene su, međutim, prava misterija za sve nas. Zato, ono što sam pokušao da uradim u knjizi „Vrednost ničega“ je da pre svega objasnim zašto smo uopšte uvučeni u takav sistem „vrednosti“, odnosno poseban način razmišljanja koji zahteva vrednovanje sveta kroz cene, a onda i da objasnim da postoji i alternativa. Dopala mi se metafora o takozvanom „Antonovom slepilu“. U pitanju je čudni medicinski fenomen, poremećaj koji nastaje kao posledica povrede mozga ili moždanog udara, a ispoljava se bizarnim uverenjem obolelih da vide, a zapravo su slepi! Na vrlo sličan način se ponaša i veći deo sveta kada je reč o finansijskoj krizi. Oni će pronalaziti gomilu izgovora, baš kao i oboleli od Antonovog slepila koji tvrde da vide i kada se sudaraju sa preprekama i predmetima koje nisu mogli da vide na svom putu, ali to ni sebi, ni drugima ne žele da priznaju. Analogija sa finansijskom krizom stoji jer mi ne bi trebalo da „vidimo“ da se kriza primiče ili da je već stigla, već treba da pod hitno pronađemo druge načine za vrednovanje stvari, da konačno napustimo ideju o vrednovanju svega kroz tržišta jer se pokazala faličnom i štetnom. A načina ima, i to brojnih. Dobar deo knjige se upravo bavi njima. Suština je da se sadašnji sistem mora odbaciti, ali da to nikako ne pogoduje moćnim konglomeratima koji drže prirodne resurse i zarađuju na njima…

3 коментара

  1. nigde niste napomenuli i to da ga povezuju sa tzv.Maitreja.

  2. tako je, ovaj Radž Patel je poznatiji kao potencijalni “onaj”, jer je počeo da daje intervjue u isto vreme kada su shareinternational objavili da je njihov kandidat za maitreju počeo da se predstavlja u javnosti.

  3. Ponedeljak, Jul 18, 2011 – 06:02 NT – 218 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p
    Iz drugih izvora Afrika Bookmark and Share
    Glad nije prirodna katastrofa

    somalija
    Piše: Rachel Brooks
    Dok se zapadne države, koje su nekada vladale afričkim kontinentom, hrvu sa ekonomskom krizom zapanjujućih razmjera, rog Afrike je zadesila najgora suša u zadnjih 60 godina. Međutim, glad koja se širi istočnom Afrikom nije uzrokovana nedostatkom zaliha, već distribucijom. Ukratko, glad nije jednostavno užasna prirodna katastrofa, već problem uzrokovan ljudskim faktorom, problem internacionalne politike, bolje rečeno imperijalizmom. Za sve konkretne probleme postoje konkretna rješenja.
    Najgori oblik ljudske patnje

    Najgora suša u posljednjih 60 godina najviše je pogodila države na Rogu Afrike: Džibuti, Etiopiju, Keniju, Somaliju i Ugandu. Posebno su pogođene Etiopija i Somalija, što se, naravno, može pripisati nestabilnosti vlada ovih država. Kao posljedica suše, mnoge su životinje uginule, a žetva već godinu za godinom podbacuje. Kao što je objasnila jedna Somalka, „nema svježeg mlijeka jer je tako mnogo životinja uginulo”. U sjevernoj Keniji djeca pješače i do 20 kilometara kako bi došla do vode. Mnoge porodice ne mogu obezbjediti ni jedan obrok dnevno.

    Glad je prisilila ljude da traže utočište u kampovima za pomoć, s nadom da će dobiti nešto hrane od međunarodnih humanitarnih organizacija. Trenutno najveći izbjeglički kamp na svijetu, Dabaab, nalazi se na granici Somalije i Kenije. Procjenjuje se da u njega svakodnevno pristiže 1.300 ljudi kako bi izbjegli izgladnjivanje i nasilje u Somaliji. Procjene također kažu da se u ovom kampu trenutno nalazi 370.000 ljudi, povećavajući tako pritisak na već preopterećene humanitarne organizacije. Humanitarni radnici Oxfama tvrde da se radi o najgorem obliku ljudske patnje koje su ikada vidjeli, budući da veliki broj somalijske djece umire na putu za kampove.

    Teško je vjerovati da dvadeset godina nakon što je Bob Geldof započeo sa svojom misijom „nahranimo svijet”, još uvijek slušamo o sušama i masovnom umiranju od gladi. Zbog čega, uprkos tome što Zapadnjaci zavlače ruke duboko u svoje džepove, Afrika još uvijek preživljava prehrambene krize ogromnih razmjera. Na web stranici Oxfama se nalazi direktan link na stranicu na kojoj možete donirati 50 funti kako bi ste jednoj porodici obezbjedili hranu za dvije sedmice. Britanska vlada se, u svrhu borbe sa epidemijom gladi, obavezala isplatiti 38 miliona funti, no budući da mnoge od spomenutih država duguju milijarde, ova pomoć nije ništa drugo do formalna gesta. Tokom decenija kampanja „smanjite dugovanja” koje su provodile različite NGO organizacije, stanje se nije nimalo poboljšalo, štoviše drastično se pogoršalo. Pravo je pitanje sljedeće: Da li nema hrane ili joj je cijena prevelika da bi je ‘obični’ ljudi mogli sebi priuštiti?

    kamp dabaad

    Kamp Dabaad
    Glad je politički proizvod

    Naravno da su teške suše posljedice prirodnih katastrofa, ali su rezultirajuće humanitarne katastrofe u cjelosti krivica kapitalizma i nejednakosti koje isti proizvodi.

    Zbog čega se distribucija hrane i humanitarna pomoć oslanja uglavnom na dobrotvorni rad? Hrana je dostupna u mnogim dijelovima regiona, ali s obzirom da se ovi resursi smatraju ‘oskudnim’ cijene vrtoglavice rastu, između ostalog i zbog podređenosti variranju cijena na međunarodnom tržištu. Svjetski pokret za razvoj ističe posebno odvratan trend internacionalnog finansijskog kapitala: špekulacije hranom!

    _____

    Banke, hedge fondovi i mirovinski fondovi se klade na cijene sortirane hrane na međunarodnom tržištu.

    Barclays Capital, Morgan Stanley i Goldman Sachs su razotkriveni kao najgori prijestupnici, ne samo zbog vlastitih špekulacija, već zbog omogućavanja hedge fondovima da rade isto kroz razvijanje novih načina kreditiranja.

    Profit Barclays Capitala na špekulacijama hranom se procjenjuje na 340 miliona funti, što je uvećalo troškove sortiranja hrane širom svijeta. Indeks cijene hrane Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu je dosegao rekordne visine. Deborah Doane, direktorica Svjetskog pokreta za razvoj vjeruje da „nedostatak transparentnosti na ovim tržištima zabrinjujuće podsjeća na ponašanje koje je dovelo do finansijskog kraha 2008. Kao i u slučaju svakog drugog iracionalnog finansijskog mjehura, investitori gomilaju novac baziran na kratkoročnim profitima, uprkos posljedicama.”

    zasu
    Glad nije prirodna katastrofa

    Ako se oslonimo na dokaze Svjetskog pokreta za razvoj, epidemija gladi koja pogađa Afriku je krivica ljudskog faktora, a ne prirode. A ti ljudi imaju imena i lica i dijelovi su institucija koje profitiraju na siromaštvu i tragediji ljudskih bića. Afrika je nerazvijena ne zbog „nazadnosti” ljudi koji tamo žive, već je konstantna kriza direktno povezana sa dugogodišnjim pljačkanjem kontinenta od strane zapadnih sila. Mnoge države u regionu bile su u bližoj ili daljoj povijesti žrtve imperijalističkih intervencija. Etiopija i Somalija su istorijske žrtve zapadnih imperijalističkih država.

    Joseph Stiglitz, nekadašnji šef Svjetske banke je ustanovio da se etiopsko siromaštvo ponajviše može ‘zahvaliti’ IMF-ovom restruktuiranju etiopske ekonomije. Te rane još uvijek nisu zacijelile.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *