Norveška i eksperiment iz Drugog svetskog rata

Piše Dragomir Antonić

Norveška ima sve što ljudski rod čini srećnim, a nema ništa što bi sreću pomutilo. Nema etničkih, verskih, kulturoloških, socijalnih razlika. Nema ni nepismenih. Zašto u hiperborejskom raju da se desi grozomorni masakr?

Momak uglađene spoljašnosti, rođen 1979. godine streljao je više od jednog sata iz automatske puške sopstvene sunarodnike koji su desetak godina mlađi od njega. Ubistva je počinio, zatim se bez otpora predao policiji i odmah priznao šta je uradio. Svetska javnost je prvo bila šokirana, zatim zgrožena i na kraju je najoštrije osudila zločin, tražeći najgore kazne za krivca i još oštrije kazne za buduće krivce. Da kad već ne može da spreči budući zločin, ono makar obeća giljotinu, pa ko voli neka izvoli.

MEDIJSKA HISTERIJA
Histerična reakcija medija ne dozvoljava da se bar za sada utvrdi šta se dešavalo i pronikne u motive, u ovom trenutku (utorak veče) jedinog optuženog. Od petka, pa do danas svetski, a za njima i naši mediji donosili su informacije koje su bile validne nekoliko sati, a onda bi bile zamenjene drugim koje su važile još kraće vreme. Konfuzija. Slučajna ili namerna?
Prvo se javljalo o terorističkom napadu neke islamske grupe, pa se na internetu pojavila slična grupa koja je preuzela odgovornost, zatim je napisa nestalo i sve se demantovalo. Posle jedno 24 sata saopšteno je da se radi o Andersu Brejviku. Tad je krenula lavina podataka o njemu: antiislamista, hrišćanski fundamentalista, desničar. Uz priču su emitovane njegove slike u masonskoj uniformi, vojnoj uniformi, sa templarskom zastavom, a video se i srp i čekić. Saznali smo i da je autor rukopisa od 1.500 strana i to pisanog na engleskom jeziku. Sve smo čuli osim činjenica: šta ima od školske spreme, da li je imao čin u vojsci, da li je bio na ratištu, ko mu je majka i sa kojih prostora. Ko mu je otac i da nije u kontaktu sa sinom 16. godina saznalo se kasnije. Živi u Francuskoj i kamera ga slika sa leđa.
Većina činjenica je do danas otkrivena, osim što nigde nisam mogao da pronađem nijedan podatak o njegovoj majci, a za etnologa porodično poreklo je veoma važno.
Ne znam ni da li je živa, ni odakle je. Ta nepoznanica daje mi za pravo da podsetim javnost na projekat „Lebensborn“ koji se sprovodio u Norveškoj od 1941. do kraja Drugog svetskog rata, 1945. godine. Projekat, osmišljen od strane nemačkih naučnika genetičara, imao je za cilj stvaranje idealnog čoveka, arijevske rase. Naučnici su istraživanjima zaključili da su Norvežanke idealan predstavnik arijevaca i odabirali su najizrazitije pripadnike koje su u posebnim odmaralištima ili banjama dovodili u vezu sa posebno odabranim vojnicima i oficirima Verhmata, koji su morali ispunjavati sve kriterijume o čistoti rase.
Cilj projekta je bio da žene rode decu, koja će kasnije biti podvrgnuta specijalnom vaspitanju i školovanju. Kad završe specijalnu obuku i odrastu preuzeli bi vodeće položaje u društvu, politici, vojsci, nauci, obrazovanju, finansijama. Po tvorcima projekta, time bi se obezbedio napredak Nemačke i njenog poretka i ostvario san o hiljadugodišnjem trajanju Rajha. Sve je rađeno u velikoj tajnosti i za vreme trajanja projekta rođeno je po merodavnim podacima oko 15.000 dece. Poraz Nemačke sprečio je dalji razvoj eksperimenta, ali je nepobitno utvrđeno da je takozvanim „ pacovski kanalima“ koje su organizovali službenici Vatikana i simpatizeri nacista, u Južnu Ameriku, pored nacista i njihovih saradnika, prebačeno i oko dve hiljade dece rođenih u tim brakovima.
Nepomenuta Brejvikova majka je mogla biti dete rođeno u projektu „Lebensborn“. Ako je rođena 1944. ili 1945. godine, ona bi u momentu kad je rodila sina imala 34, 35 godina, a to je doba kad su žene sposobne da rađaju. U slučaju da majka ima veze sa pomenutim projektom, to bi značilo da je Brejvik druga generacija „Odabranih“, a kreatori eksperimenta su bili uvereni da će se pravi rezultati videti već sa drugom generacijom, a pun uspeh sa trećom i četvrtom generacijom rođenih, a to bi se vremenski odnosilo na tridesete godine 21. veka i nadalje.

Anders Brejvik: antiislamista, hrišćanski fundamentalista, desničar. Uz priču su emitovane njegove slike u masonskoj uniformi, vojnoj uniformi, sa templarskom zastavom, a video se i srp i čekić

IDEALAN POLIGON ZA VEŽBU
Ono što je misteriozno nije samo postojanje projekta. O tome se mnogo zna. Tajna je ko poseduje dokumentacije o eksperimentu, njihovim rezultatima i ono najvažnije, da li su eksperimenti nastavljeni. Zločin na ostrvu Utoji može ukazati na tri stvari. Prvo, da je došlo do neke greške u biološko- genetskom procesu i zbog toga je došlo do masakra. Drugo, s jedne strane gledate vesti i slike kako se pomaže ugroženima, a kojima ste pre toga vi, odnosno vaša država istovarili na hiljade tona otrovnih bombi i licemerje vas natera na neprimerenu reakciju. Koliko se puta svako od nas posvađao sa televizorom gledajući informativni program? Brejvik se nije svađao. On je delovao.
Treće, možda je cilj novih vlasnika projekta bio da se u praksi provere intelektualne i fizičke mogućnosti odabrane osobe i mogućnosti njenog delovanja. U tom slučaju Norveška postaje idealan poligon za vežbu, jer nema nikakvih problema, a velika je imigraciona zona poslednjih tridesetak godina. Izazvati nemire u takvoj zemlji je mnogo veći uspeh, nego napraviti rat u Africi ili Balkanu. Zato je potrebno u stabilnoj zemlji dovesti u sumnju njen osnovni sistem vrednosti i pod pretnjom terorizma iznutra, naterati javno mnjenje da se odrekne slobodoumnih ljudskih prava, velikih socijalnih davanja, liberalnog kaznenog sistema i okrenuti ga ka represiji i jačanju unutrašnje vladajuće sile koja će stvarati poslušnike, a Norveška će biti slična drugim poslušnim državama. Nešto je već postignuto. Proces protiv Brejvika je zatvoren za javnost sa objašnjenjem sudije da bi njegova odbrana bila iznošenje sopstvenog političkog programa, a to bi uznemirilo javnost. Nešto tu nije jasno. Izgleda da dolazi doba kad će se suditi tajno i bez prava da optuženi iznese odbranu, a likvidirati javno. Toga je već bilo i zvalo se inkvizicija.
Bure baruta koje su zakovitlali gospodari sveta, oličeni u „Ludoj Nasti“, bankarskim lihvarima i pohlepnoj industriji naoružanja, puklo je u do sada  mirnoj, ali i u svim današnjim ratovima umešanoj, Norveškoj.
Istorija nas uči da se pod parolom uvođenja mira i uspostavljanja reda, uvek prvo izazove haos. Većih ili manjih razmera. Prosto da se neposlušni i slobodoumni eliminišu, a poslušnima stavi jaram na vrat. To se zove pobeda demokratije. Videćemo kako će se sve razvijati. Nadajmo se da neće biti kao u Libiji. Doduše i Norveška i Libija su bile države bez sirotinje, a imaju i naftu. Jedino su im pojmovi ženske lepote i rasne čistoće različiti.

13 коментара

  1. Vecina ljudi nema pojima sta se dogadja u Norveskoj,Skandinaviji,Evropi,Balkanu,itd,spavaju.Svugde je problem danas sa islamom,sa multietnickim zivotom,kako ga vec danas zovu novi globalisti.Znate li vi da se cure u Skandinavskim zemljama farbaju u crno,ne oblace vise upadno[seksi] jer je poslednjih 10/20 godina toliko poraslo nasilje/silovanja/ da je to strahovito.Muslimani pridoslice iz arapskih primitivnih zemalja,Pakistana,Avganistana,jednostavno zive po Kuranu i oni sve zene sa zapada vide kao kurve,jer nisu zamotane,jer su slobodne,a Kuran im dozvoljava da rade sta hoce od takvih nevernika.Jedan silovatelj iz Pakistana u Oslu na sudu kaze,da ima pravo sto je silovao neku norvezanku,jer je ona nevernica i ne zivi po pravilima islama.Pored silovanja ju je tako uneredio,da je cura ostala bez ruke,ma haos.Najveci kriminal u Norveskoj i EU,nezaposlenost je kod ovih sto su dosli iz vana[pretezno muslimana],malo,malo naprave neki dar mar po Oslu i mnogim gradovima Evrope,da pokazu da im niko ne moze nista,klanjaju u velikim grupama po trgovima i ulicama,djamije nicu ko pecurke,da pokazu zapadnjacima da je islam tu prisutan i da su oni sada tu gazde.To nije samo tako u Norveskoj,nego u citavoj EU,u celom svetu,gde ostale kulture dolaze u dodir sa islamom.Malmo,Roterdam,Pariz,Mancester,Hamburg,….. i mnogi veliki gradovi po EU su vec skoro vecinski islamski.Islamskih GETO/a po EU koliko hocete.Juce je bas u Londonu jedna cetvrt proglasena islamskim emiratom gde ce vadati zakon Sharie.Niko se ne usudjuje da pise puno o tome,jer zapad zavisi jos uvek od nafte i Saudijska Arabija,Turska i ostale islamske zemlje to koriste i vec 30 godina islamizuju Evropu.Ne mogu da shvatim da vi to ne vidite tu na Balkanu.Pa na Kosuvu su vam buldozerima iskopani temelji od porusenih crkava i na stotine djamija napravljeno,zatire vam se trag,sto nisu radili ni nacisti, a Srbija jos spava,Sarajevo je novi Istambul.Amerika je dozvolila Turkoj,najboljem savezniku,da preuzme Balkan u svoje ruke.Pa vidite pobogu da Erdogan/koji je bio 4 mjeseca u zatvoru zbog ekstremizma/ visi tu na Balkanu.Tito je drzao sve ekstremiste pod kontrolom i zato niste imali problem sa islamom,ali sada vise nema Tita,probudite se pobogu ljudi.Velika Albanija stize.Zahvaljujuci odlicnoj borbi Srba u Bosni,spreceno je da Bosna postane islamska drzava kako je to hteo Alija i Amerika,koja hoce da unisti Evropu,jer joj je glavni konkurent u svetskoj politici.Znate li vi sta je islam?Islam ne podnosi nikoga,za njih je samo jedan bog/Alah/ i u Kuranu lepo stoji da nevernike treba porobiti ili pobiti.Zato su konfrotacije po citavom svetu.Taj monstrum je prije napada bio sasvim normalan i profesori iz njegove skole kazu da je bio odlican djak,nikad nije pravio neke probleme,ali jedan dan ti pukne film kad gledas sav taj cirkus oko sebe i odlucis se za nasilje.On je striktno ubijao pristalice levicarske politicke partije,koja je poslednjih tridesetak godina vladala Norveskom i dozvolila da se Norveska islamizuje.To je on i sam priznao i jos mu je cilj bio da ubije bivseg predsednika Norveske,koji je isto bio levicar i koji je po njemu najveci krivac za politiku/islamizaciju Norveske poslednjih godina.Ovo je od njega samo bila poruka,da se zaustavi islamizacija Evrope.Rekao je da je sve pokusavano mirnim putem i da mu je jedini nacin ostao da se obracuna nasiljem.Lako je reci sada da je lud,naravno da je lud kad tako nesto uradis,ali pobogu ljudi nije bio lud prije ovog zlocina.Ovde u EU se svaki dan pravi sve veca razlika izmedju desnog i levog centra gde su pretezno islamski glasaci.Ne ide se na dobro i svi prognoziraju da ce biti veliki dugogodisnji rat/islamisti protiv ostalih/,svi su u strahu od najezde islama u Evropi i zato masovno poslednjih godina pobedjuju desnicarske stranke u Evropi.Ja to znam najbolje koji zivim tu i gledam to svaki dan svojim ocima.Nista nemam protiv muslimana,ali je islam problem.Pogledajte svet oko sebe,pa cete videti dali sam u pravu.

  2. Љубомор

    Ако је питате “Лудој Насти”
    одговор ће ласно на ум пасти.
    “То вам је наум “Тајне световладе”
    Краљице мајке и њене естраде,
    Кисинџера, Бжежинског, Ежадуна,
    Солане, Саркозија, Клинтона,
    близнакиње руше, хаос се ствара,
    геноцид праве ради туђих добара.
    Редуцију људи, желе да сведу
    на једну или једнуипо милијарду,
    правог робља на целом свету.
    Већ сада преве еколошку планету,
    за себе хоће прво да је очисте,
    потом сатански вишак људи почисте”

  3. Samo mi nije jasno kako se on to bori protiv Islama ubijajuci Hriscane! Pa nije podmetnuo bombu u Ankari, Kairu, Bejrutu, Teheranu,…
    Mozda neko moze da mi odgovori na ovo pitanje.

  4. SLAZEM SE SA LAZAROM POTPUNO

  5. @Dall, pa pročitaj šta je Lazar napisao. Ubijao je levičare, one koje smatra odgovornim za politiku islamizacije Norveške.

  6. Poslije kaputulacije jugoslovenske vojske u aprilskom ratu 1941. godine, okupatori su se suprostavljajuci svoj sistem, nove drzave i rezime oslanjali na snage koje su prije rata bile nosioci separatizma, podjele jugoslovenske drzave i fasisticke ideologije. Njemacka vojna uprava radila je na maksimalnom iskoriscavanju privrednih bogatstava Srbije i da osigura njenu upravnu i ekonomsku vezanost sa Trecim Rajhom. Srbija je istovremeno trebala da bude veza i oslonac Njemacke i Balkana uopste za snadbijevanje, transport i moguci strategijski pokret trupa. Vojno-birokratsku upravu Srbije sacinjavali su vojnoupravni zapovjednik, opunomocenik njemackog Ministarstva inostranih poslova, generalni opunomocenik za privredu, vojno-obavjestajna sluzba ABVER i Glavni ured bezbjednosti pod Himlerovim rukovodstvom. Najvisa vlast u okupiranoj Srbiji bio je vojni zapovjednik. Zemlja je bila podijeljena na feldkomandature, krajskomandature u okruznim mjestima i ortskomandature uspostavljene u svim vecim mjestima. Pored vojnog zapovjednika Srbije postojao je zaseban stab za administrativnu i politicku upravu Srbije.
    Njemacku politiku u Srbiji sprovodio je Milan Acimovic, ministar unutrasnjih poslova u Stojadinovicevoj vladi, koji se nasao na celu Savjeta komesara, odnosno komesarske vlade, osnovane krajem aprila 1941. godine. Acimoviceva »vlada« bila je pomocni izvrsni organ Upravnog staba njemackog komandanta Srbije. Pored Acimica, njemacku politiku sprovodili su Dimitrije Ljotic, sa svojom fasistickom organizacijom »Zbor« i ruska emigracija. Podrsku okupacionom sistemu davale su i pojedine vojne i politicke licnosti Kraljevine Jugoslavije koje su odranije ispoljavale pronjemacka osjecanja, pod utiskom njemackih pobjeda 1939-1941. godine, uvjerene u pobjedu Hitlerovog novog poretka. Isto tako, stari aparat vlasti ukljucio se u okupatorsko-kvislinsku upravu, a podrsku okupacionom sistemu dali su i privredni krugovi u Srbiji.
    Srpska administrativna uprava postavljena je internom odlukom njemackog vojnog zapovjednika. Srbija nije imala status vazalne drzave. »Vlada« Milana Acimovica dozivljavana je u narodu kao vazalna. Saradnici njemackog okupatora sirili su u narodu propagandu kako su im Njemci najveci prijatelji. Oni ocito nijesu shvatili svoju inferiornu ulogu zanoseci se iluzijama za bolji polozaj Srbije u okviru »novog poretka«, objedinjavanje srpskih teritorija i stanovnistva u okviru sire Srbije, pod njemackim pokroviteljstvom (Kosova i Skoplja, Crne Gore, dijela Sandzaka i Hrvatske, Bosne), kao »vekovnog etnografskog podrucja srpskog naroda«. Slicno je kasnije pokusavao i Milan Nedic, nalazeci da bi time osigurao zastitu Srba, obezbijedio povoljniji polozaj u Hitlerovoj »Novoj Evropi« i stvorio protivtezu drugim vazalnim rezimima italijanskog i njemackog fasizma-velikoalbanskom i NDH, prema Bugarskoj i Madjarskoj.
    Dimitrije Ljotic, kao veliki privrzenik Njemacke, iako formlano nije bio predsjednik »vlade«, predstavljao je sivu eminenciju u svim akcijama i okupiranoj Srbiji. Uzivao je veliko povjerenje Njemaca i imao izgradjen propagandni aparat i svoje fanatizovane pristalice – partijsku vojsku, koji su sa Njemcima ucestvovali u borbama protiv partizanskih odreda i u krvavim zlocinima protiv pristalica narodnooslobodilackog pokreta.
    Njemacka vojna snaga i njeni uspjesi na ratistima Evrope i brzi proboj kroz Rusiju dekurazirali su srpsko gradjanstvo antifasistickog i antigermanskog raspolozenja, kod kojih je splasnjavalo borbeno raspolozenje i nametalo pitanje – ima li smisla pokretati narod na ustanak u uslovima kada je ionako u pitanje doveden njegov bioloski opstanak? U Srbiji je polovinom maja 1941. radjeno na osnivanju cetnicke organizacije sa Drazom Mihailovicem na celu na Ravnoj gori, cija je koncepcija bila neizazivanje okupatora i ne zurenja s borbom dok se ne stvore povoljni medjunarodni uslovi i organizacija pripremi za odsudan trenutak – uspjesi saveznika i posustajanje njemacke oruzane sile. Ovakva cetnicka strategija izgradjivana je na istim nacelima na kojima i politika srpskih snaga u emigraciji – da se ne dize ustanak i ne proliva srpska krv.
    Za razliku od nacela cetnicke organizacije, komunisti su svoje principe izgradjivali na antifasistickom raspolozenju porobljenog naroda i proklamovanju neophodnosti borbe protiv neprijatelja, protiv podstrekavanja nacionalne mrznje i diobe Jugoslavije. Na osnovu njemackih i italijanskih izvora, nastalih od aprila do juna 1941. godine, saznajemo o diverzijama, najcesce kidanju telefonskih i telegrafskih zica, sabotazama protiv okupatorske oruzane sile, napadima na njemacke vojnike i ******, sto je kod okupatora stvaralo uvjerenje da aktom kapitulacije jugoslovenske vojske nije prestao otpor osvajacima.
    Njemci su vec aprila 1941. pokazali svu brutalnost svoje politike u Srbiji. Pozivajuci se na akt o kapitulaciji, komandanti Vermahta su strijeljali na licu mjesta sva lica koja su poslije 17. aprila uhvacena pod oruzjem.
    Stupanje SSSR-a u rat ulivalo je samopouzdanje ugrozenim i porobljenim narodima u Jugoslaviji, razvilo u njima osjecaj da u borbi za opstanak nijesu usamljeni, da je uz njih mocni Sovjetski Savez. Sve je to bilo podsticaj za masovno stupanje u narodnooslobodilacku borbu koju su predvodili komunisti.
    Kada su se pocetkom jula 1941. godine odmetnule u sumu malobrojne snage srbijanskih ustanika i pocele da izvode diverzantske akcije, ubistva okupatorskih vojnika i njihovih saradnika doslo je do bestijalne osvete, tzv. tevtonskog zakona – strijeljanje 100 Srba za jednog poginulog njemackog vojnika odnosno pedeset za ranjenog. Njemci su se striktno pridrzavali ovog pravila, koje je najavljivalo masovne likvidacije i predstavljalo opasnost od unistenja srpskog naroda. U takvoj situaciji, protiv komunista su digli svoj glas najpoznatiji gradjani Srbije, dominantno beogradska elita, u poznatom APELU SRPSKOM NARODU. Apel su potpisala preko cetiri stotine uglednika: crkvenih velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve, akademika, univerzitetskih profesora, advokata, bankara, knjizevnika, umjetnika, bivsih ministara, diplomata, visokih oficira, senatora, narodnih poslanika, sudija, visokih drzavnih cinovnika, predsjednika raznih komora, pomocnika ministara, drzavnih kontrolora, upravnika, direktora velikih preduzeca, privrednika, industrijalaca, trgovaca, ljekara, inzenjera, ucitelja, upravitelja i direktora skola, radnika, zanatlija… U svemu, jedino nije bilo seljaka, najmasovnijeg sloja srpskog drustva.
    APEL SRPSKOM NARODU objavljen je 13. avgusta 1941. godine u novoformiranom okupatorskom listu »Novo vreme«, tada glavnom glasilu u Srbiji, ciji su direktori bili Vlado Ribnikar, po instrukcijama Komunisticke partije Jugoslavije i Dragomir Stojadinovic, brat Milana Stojadinovica.
    Ko je pisao tekst APELA ne moze se iz sadrzaja zakljuciti, ali je tako intoniran da se moze sa sigurnoscu konstatovati da je objavljen uz saglasnost i odobrenje vojne uprave u Srbiji i Gestapoa. Ovaj dokument »srpskih rodoljuba«, kako ga novi tumaci istorije najcesce nazivaju, nastao je u vrijeme snazne njemacke ofanzive i prodora u dubinu sovjetske teritorije, kada je izgledalo da bi njemacka mogla dobiti rat, i u uslovima beskrupuloznih postupaka okupatora u Srbiji. U takvim prilikama, ocito je da su brojne istaknute licnosti srpskog drustva nastojale da obezbijede sopstvenu sigurnost dodvoravajuci se njemackom okupatoru. Sadrzajem APELA iskazali su svoju privrzenost okupatoru osudjujuci komunisticki ustanak na samom njegovom pocetku. Interesantno je primijetiti da ova srpska elita nije nikada digla svoj glas protiv cetnika, koji su, takodje, u pocetku svoga organizovanja 1941. godine i sami preduzimali izvjesne diverzantske i oruzane akcije protiv njemackog okupatora, dok nijesu kasnije otvoreno stali na njemacku stranu.
    Sadrzaj APELA SRPSKOM NARODU, koji prenosimo integralno sa imenima potpisnika odise gebelestvinom, propagandistickom ostrascenoscu protiv dijela sunarodnika drugih ideoloskih uvjerenja. U cjelini je antiustanicki i antikomunisticki intoniran, sto potvrdjuju izrazi – »saka tudjinskih placenika i sabotera«; »zlocinacki boljsevizam«; »razbojnicke bande sastavljene od komunista i odbjeglih robijasa«; medjunarodni rusitelji »najsvetijih tekovina evropske kulture«; komunisticki zlocinci, »zlotvori srpskog naroda i njegove buducnosti«.
    I u takvoj atmosferi beznadja i izgubljenosti bilo je istaknutih pojedinaca koji nijesu potpisali Apel. Ostala je prica da je poznati profesor Beogradskog univerziteta Milos Djuric vec bio usao u dvoranu Kolarcevog univerziteta kada se apel potpisivao, pa je vidjeci o cemu je rijec, poceo da se povlaci prema izlazu. Jedan kompozitor i dirigent je to primijetio i javno ga ukorio rijecima: »Ne bezi, Milose«, a stari profesor je pred svima odgovorio: »Lako je tebi, ti u diple sviras, a ja svojim studentima etiku predajem«. Ili, prica se, takodje, da je donosilac Apela pokucao na vrata Iva Andrica u njegovom beogradskom stanu i saopstio mu razloge posjete, pitajuci ga istovremeno: »Gospodine, jeste li Vi Ivo Andric«? na sto mu je smireni pisac i diplomata odgovorio: »Gospodine, prenesite onima koji su Vas poslali da gospodin Ivo Andric nije kod kuce«. Apel takodje nijesu potpisali Isidora Sekulic, vajar Sreten Stojanovic i jos jedan broj srpskih intelektualaca.

  7. Lazar je potpuno u pravu. Treba provesti koji dan u bilo kojoj drzavi Evrope pa videti na sta se sve svelo.Kako je doslovno unistena Nemacka, (bio je odlican tekst u Pecatu na tu temu, pre nesto vise od pola godine). Uostalom, zasto Evrope, pogledajmo sta se desava na Sanzaku, Kosovu. Pa ako bas ocemo i u Beogradu, polako i tiho, na mala vrata ulaze. Ne znam da li je ko primetio, ali vise nego pre se mogu videti “zabradjene zene” sa muzevima koji u gradskom prevozu citaju kuran.

  8. LAZAR bravo.Napisao si ono sto sam ja htela da napisem.

  9. Poznatiji, *laburisti* u svetu su ser(onja)Vinston Cercil, Toni Bler..koji je uspeo da iz programa engleskih laburista, izmesti stavku *drustvena sredsva za proizvodnju*, toliko o *levicarima*,obojica su plivali u krvi,a, oni su levicari, koliko i Ivica Dacic danas..sas sve SPS. Veliko je pitanje, da li je to bila *islamizacija*..ili, *levicarska pohlepa*, pronalazenja jeftinije radne snage od *domicilne*, znaci regrutovana radna snaga za obaranja cene rada *domicilne radne snage*,dodje mu znaci,,,*skuplja dara nego mera*.

  10. Hrvatski laburisti..?
    *”Glas za laburiste način je da se u parlamentu čuje i sačuvaju interesi one većine koja drži ovu zemlju na okupu, koja se nije školovala u Americi, koja nije bila bogata ni prije pretvorbe, a nije to ni danas, koja nema ni dvorce ni svoja sela, koja misli da je došlo vrijeme da se stvari promijene i da ceh trebaju platiti oni koji su ga i napravili.”*

  11. Norveška se povlači iz napada na Libiju

    Norveški ratni avioni će sutra poslednji put učestvovati u napadima NATO-a na ciljeve koje drže snage režima Moamera Gadafija u Libiji

    Norveška je jedna od osam NATO članica koje učestvuju u vazdušnim napadima na Libiju i prva je zemlja Alijanse koja se povlači iz te operacije, koja je inače od prvog dana izazvala različita reagovanja u svetu, čak i unutar samog vojnog saveza.
    “Norveški avioni će poslednji put leteti (iznad Libije) 30. jula”, potvrdio je zvaničnik NATO-a, prenela je novinska agencija AFP.
    Oslo je u početku učestvovao u vojnim operacijama nad Libijom sa šest aviona F-16, ali je prošlog meseca taj broj smanjio na četiri.
    Povlačenje Osla iz vojnih operacija u Libiji se ne dovodi u vezu sa krvoprolićem koje se prošle sedmice desilo u toj skandinavskoj zemlji.
    U vazdušnim napadama na Libiju, koji su počeli krajem marta, učestvuje samo osam od ukupno 28 članova tog vojnog saveza: pored Norveške, Velika Britanija, Francuska, Kanada, Belgija, Danska, Italija i Sjedinjene Američke Države.
    U NATO-u kažu da povlačenje Norveške neće ugroziti efikasnost operacija saveznika protiv režima Moamera Gadafija, pogotvo što je London već odlučio da angažuje još četiri aviona tipa “Tornado”.
    Norveška će ubuduće u operaciji NATO-a protiv Libije učestvovati sa deset oficira koji se nalaze u jednom vazdušnom komandnom centru u Italiji.

  12. U NATO napadima tokom prošle noći ubijen je još jedan sin libijskog lidera Moamera Gadafija, javila je agencija Frans pres

    U napadima na grad Zliten, na zapadu zemlje, NATO avioni su sinoć ubili 32 lica, među kojima je i Gadafijev sin Kamis al Gadafi, javila je agencija pozivajući se na pobunjeničke izvore.
    U libijskoj vladi zasad nema potvrda ove informacije, sem što je državna televizija izvestila da su NATO avioni prošle noći bombardovli “civilne i voljne ciljeve”.
    Kamis al Gadafi je predvodio specijalne snage koje se bore u Zlitenu.
    U napadima NATO-a na Libiju početkom maja ubijen je najmlađi sin Moamera Gadafija, Saif al-Arab i troje unučadi.
    U Tripoliju tvrde da je i sam Gadafi nekoliko puta bio meta napada aviona zapadnih saveznika.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *