Neko hoće rat!

Pišu Nataša Jovanović i Miodrag Zarković

Kako je hronologija jednog incidenta na severu Kosova prerasla u ratni dnevnik

Preteći helikopteri Kfora – verovatno hrvatski – nadleću severni deo Kosmeta; američka oklopna vozila probijaju srpske barikade, odsecajući put meštanima Leposavića ka Kosovskoj Mitrovici; crkvena zvona i signali za uzbunu oglašavaju se severnim delom pokrajine treću noć zaredom; telefonske linije ne funkcionišu; Srbi, odlučni da istraju do kraja, još jednom stoje, goloruki i nenaoružani, licem u lice sa jedinicama ROSE opremljenim za rat…
Može li ovakva, nadrealno napeta situacija, da bude još nepodnošljivija?! Može!
„Sami sebi ste pucali u nogu. Videćete šta će vam se desiti za pola sata!“
Ove reči, kroz stisnute zube izgovara pukovnik Kfora, Portugalac Amareli Odesi. Upućene su Srbima koji su ga zaustavili na barikadi u  selu Zupče pored Zubinog Potoka, gde je zadržana kolona od četiri bela džipa koju je predvodio Odesi.

ZLOKOBNO PREPOZNATLJIVE RAZMERE
Nadmenom Portugalcu kao odgovor je stigla jedino tiha, ali postojana odlučnost okupljenih Srba, među kojima je, kao i prethodnih sati i dana, bilo sveštenih lica, žena, staraca… Ukratko – sve huligan do huligana, kako bi vraćajući se iz Praga nepogrešivo ocenio Boris Tadić, a sa lica mesta spremno potvrdili Borko Stefanović i Goran Bogdanović.
Šta se dalje dešavalo, nismo mogli da pratimo zbog surovih rokova zaključenja ovog broja „Pečata“. Da li je Portugalčeva pretnja označila makar privremeni kraj napetosti ili dalju eskalaciju već uzavrele situacije, bilo je potpuno nemoguće proceniti u sredu uveče, dva dana pošto je situacija na severu Kosmeta, onog Kosmeta koji Tadićev režim brani diplomatijom i pregovorima sa svojim dokazanim zapadnim prijateljima i saveznicima, buknula do zlokobno prepoznatljivih razmera.
Sve je, dakle, počelo u ponedeljak, kada je Hašim Tačim, premijer „nezavisnog“ Kosova, poslao specijalne jedinice ROSE na granične prelaze Jarinje i Brnjak, koje je do tog trenutka kontrolisao Euleks. Ako se napregnete, prisetićete se da je Euleks formacija koju je zvanični Beograd pozvao na teritoriju Kosmeta da bi tamo, u ime Evropske unije, uspostavila vladavinu zakona. Taj i takav Euleks, pozvan od tog i takvog zvaničnog Beograda, samo se povukao i prepustio šiptarskim specijalcima granične prelaze – Tačijeva kasnija potvrda da je sve urađeno uz odobrenje Zapada je, dakle, bila sasvim bespotrebna, pošto je povlačenje Euleksa pred snagama ROSE bilo dovoljan pokazatelj da iza cele operacije, po običaju, stoje Tadićevi zapadni prijatelji.
Za razliku od Tadića, kosmetski Srbi nemaju prijatelje na Zapadu i svesni su toga, a već duže vreme sumnjaju da imaju ikakvu naklonost i Beograda. Da je dara prevršila meru, videlo se i po tome što je uz pripadnike ROSE stajao i šiptarski ministar unutrašnjih poslova Bajram Redžepi, isti koji je svega nekoliko dana ranije  obišao sever Kosova, stigao helikopterom na kasnije  napadnute punktove i razgovarao sa predstavnicima Kfora.

Srbi na Brnjaku

DIPLOMATSKI I NEHULIGANSKI
Videći da će administrativnu granicu odbraniti ili oni ili niko, nekoliko stotina lokalnih Srba se organizovalo – protekle decenije su ih, nažalost, dobro naučile šta da rade u paničnim situacijama za koje vas ne mogu pripremiti revolucionarni kursevi u Budimpešti – i postavilo barikade. Tamo im stiže i beogradski odgovor na Redžepija, tj. naš zvaničnik, pomenuti Stefanović, u „munjevitom“ roku od nekih šest i po sati: u pratnji tridesetak (brojevima – 30) telohranitelja, Stefanović je oko pola četiri ujutro, u noći između ponedeljka i utorka, „dojurio“ play casino da organizuje lokalne Srbe. Koji su, inače, u tom trenutku uveliko organizovani. U svakom slučaju, dovoljno organizovani da povremeno zaparaju kosmetsku noć sloganima koji Stefanoviću nesumnjivo teško padaju:
„Borise, izdajniče!“
Iako se zora ni ne nazire, Srbi su osvetljeni sa svih strana, pošto su u njih upereni reflektori ROSE. I ne samo reflektori: šiptarski specijalci „komotno“ mokre po kolovozu, redovno okrenuti ka okupljenim Srbima, pokazujući im svoje intimne organe. Evropski, diplomatski, nehuliganski, zar ne…?
Dok stoje naspram naprasno netrpeljivih šiptarskih bešika, Srbi na nebu iznad sebe mogu da vide nešto krajnje neobično: helikoptere Kfora kako preleću na sever noseći u mrežama nekakve kontejnere, a zatim se vraćaju nazad, ali bez tereta. Gde su i šta helikopteri ostavljali, mogli su samo da nagađaju.
Kao što su mogli samo da nagađaju šta su Stefanović i Bogdanović dogovarali sa Šiptarima i predstavnicima „međunarodne zajednice“. Ali, Srbi nisu želeli da nagađaju. Želeli su da saznaju, ali ne kroz nekoliko godina, kada nekom zaludnom novinaru „Vremena“ bude palo na pamet da pravi dokumentarni film o ovim dramatičnim događanjima, već odmah.
„Nemojte samo vi iz Beograda da pregovarate o našim sudbinama“, dobacuje Stefanoviću neko iz gomile. „Kada god ste pregovarali, mi smo gubili po 50 kilometara teritorije“, dodaje drugi glas.

SABLASNO, ZAR NE?
Kako da i ne budu nepoverljivi, kada nalet šiptarskih specijalaca Srbi sa severa Kosmeta dočekuju u epskom ambijentu, kao preslikanom iz 19. veka. O najezdi Tačijevih krvoloka, primera radi, obaveštavaju ih crkvena zvona. Zamislite kako biste se vi osećali kada bi usred noći obližnja crkva oglasila da se prema vašem naselju kreće naoružana grupa neprijateljskih vojnika! Sablasno, zar ne?
Tok i rezultati pregovora, međutim, ostaju nedostupni radoznalim Srbima. Stefanović im ponavlja da se sa čelnicima Kfora dogovorio da se ROSE povuku sa graničnih prelaza i da će se stanje vratiti na ono od pre pokreta Tačijevih specijalaca, ali događanja na samom terenu jasno ukazuju da je dogovor ili drugačiji, ili da nije ni postignut. Sa graničnog prelaza Brnjak, naime, u utorak popodne stiže isprva neproverena informacija da je tamo došlo do oružanog sukoba ROSE sa lokalnim Srbima, kao i da je bilo povređenih, a možda i mrtvih, na obe strane.
Nedugo kasnije je vest potvrđena: zaista je došlo do okršaja, u kojem je stradao šiptarski specijalac. Posle toga kosovski policajci su pucali kako bi se probili do prolaza mimo Srba koji su pokušali da blokiraju put ka Brnjaku. Vidljive su rupe od metaka, tragovi krvi na asfaltu… Što može da znači jedino da su pregovori, ako ih je ikada i bilo u nekom iole značajnom obliku, posle svega potpuno propali. Tog trenutka je Srbima sa severa Kosmeta postalo savršeno jasno da će ih, umesto Tadićeve i Stefanovićeve pomirljivosti, možda spasiti samo živci i hrabrost, istančani u svim dosadašnjim izazovima ove nemirne pokrajine. Navikli na teskobne noći, pripremali su se za još jednu, u kojoj će im, kao i nebrojeno puta do tada, crkvena zvona biti jedina naklonjena diplomatija.
Sreda, očekivano, donosi samo još zategnutiju situaciju, na koju zvaničnici Kosovske Mitrovice reaguju onako kako Beogradu ne pada na pamet: proglašavaju vanredno stanje. Od uha do uha pronosi se nezvaničan poziv vojno sposobnim muškarcima da budu u pripravnosti – ukratko, lokalni Srbi do tada su uveliko shvatili da ministar vojni Dragan Šutanovac mnogo brže reaguje na neuspele koncerte nego na zapaljiva predratna žarišta u sopstvenoj državi, pa da su, shodno tome, prepušteni uglavnom sami sebi.

NEFORMALNA POMOĆ
Mada, određena, ali strogo neformalna, pomoć im stiže iz ostatka Srbije.
Grupice nacionalno svesnijih mladića iz srpskih gradova su dočekali sredu ujutro na Kosmetu, što u Mitrovici, što po enklavama. Nije to neka preterana vojna sila – u krajnjem slučaju, mnogi Beograđani koji bi se inače nesumnjivo rado spustili da brane svoje sunarodnike, proteklih su meseci mrcvareni sudskim postupcima pokrenutim najviše oko „gej parade“ – ali je ipak dobrodošla. Kosmetskim Srbima je svaka dobrovoljna duša dobrodošla.
E sad, i zvaničnom Beogradu je dobrodošlo da posegne za dobro oprobanim obrascem i dobrovoljce koji možda i nisu beznačajni, a koji su u sredu popodne zapalili prelaz Jarinje, nazove huliganima, s jasnom asocijacijom da je reč o navijačima. To je teorija iza koje su odmah stali beogradski zvaničnici, ispaljujući brojne uvrede i preoštre kvalifikacije na račun maskiranih mladića. Srbi u Kosovskoj Mitrovici, međutim, prema paljenju Jarinja nisu bili ni izbliza toliko negativni kao Tadić, Stefanović i Bogdanović. Da li će zbog toga i zažaliti, kao što im je preteći obećao Portugalac sa početka ovog izveštaja, za sada se ne može ni naslutiti, ali jedno je sigurno: zbog toga što su se u dramatičnim događanjima od poslednje julske nedelje oslonili jedni na druge, a ne na birokratske poslušnike beogradskog režima, nervozni Portugalac i njegove kolege zakrvavljenih očiju su u sredu uveče delovali kao ljudi kojima je nekakav plan očigledno bio pokvaren.

_____________

Računamo na njihove sklonosti

Zvonko Mihajlović, predsednik Opštine Štrpce, kaže da Srbi koji žive južno od reke Ibar pomno prate sve događaje i najnovija zbivanja u Leposaviću i Zubinom Potoku. Vlada Kosova pokušava da nasilno kroz preuzimanje kontrolnih punktova na Jarinju i Brnjaku integriše severni Kosmet u tzv. „institucije Kosova“. Doživeli su fijasko jer nisu očekivali tako dobru organizaciju Srba. U enklavama su oči uprte u dalje poteze Vlade u Prištini jer smo mi poučeni 17. martom, gde je isto tako sve krenulo sa severa Kosova i Metohije, da neće doći do prelivanja nasilja i na srpske sredine. Nasilni pokušaji preuzimanja srpskih firmi, institucija, preduzeća. U gradu vlada strah, nervoza i napetost, pomno se prate zbivanja, ne isključuje se odmazda. Interni dogovor je da niko, posebno individualno ne napušta Štrpce, jer postoji mogućnost osvete za ubijenog pripadnika KPS-a. Ukoliko bude poziva sa barikada ne isključuje se mogućnost da krenemo u pomoć. Ali zasad pokušavamo da se držimo na okupu. Posle najnovijih zbivanja pojačava se nepoverenje koje inače postoji između Srba i Albanaca. Podozrivost se oseća. Srbi nisu komotni kao nekad, ne izlaze van enklave. Ništa se ne sme prevideti kada su Albanci u pitanju. Skloni su svemu i mi na to računamo.

13 коментара

  1. A marelica, ode ti! Portugalac, pa mirotvorac. Sto ne napravise mir u Latinskoj Americi,pa da vidimo kako to izgleda. Banda pljackasa i razbojnika, sramota po EU. Zao mi je, ali EU, nije za mene. Ipak smo mi SRBI.

  2. Libija, Gadafi, za razliku od nasih vlasti, brani svoju teritoriju !!
    ………………………………………………………………………………………………………………
    Mutne okolnosti ubistva pobunjeničkog vojskovođe Junisa

    Okolnosti ubistva komandanta pobunjeničkih trupa u Libiji Abdela-Fataha Junisa ukazuju, možda, na rascep među pobunjenicima, koji za četiri meseca, uprkos vazdušnim NATO udarima po vojsci vlade u Tripoliju, nisu uspeli da ostvare bitnije vojne uspehe, ukazuju svetski mediji

    Junis, bivši saradnik Moamera Gadafija koji je prebegao na stranu
    libijske opozicije, ubijen je juče nakon što je priveden zbog sumnji
    da je njegova porodica zadržala veze sa Gadafijevim režimom, a pre
    no što je trebalo da bude doveden na saslušanje u sedište
    Prelaznog nacionalnog saveta u Bengaziju.

  3. Italijani “otcepili” Vojvodinu od Srbije

    Ugledni italijanski list Korijere dela Sera u članku o trenutnom stanju na Kosovu i Metohiji objavio je mapu Srbije bez Vojvodine, dok se boja uže Srbije razlikuje od boje južne srpske pokrajine

    http://www.pressonline.rs/upload/boxImageData/2011/6/29/146443/kor4.jpg

  4. Ha, pa nisu to oni odvojili samo su kopirali britanske casopise u kojima se takva mapa nalazi vec godinu dana a bogami i u Economistu vec duze vremena. Srbija i dalje slijepa, a ovi sto nose naocare protiv magle jos uvijek je prodaju sirotinji.

  5. BoTa Izvinjakovic

    “Све је дакле, поцело у понедељак..”.Не, све је поцело много раније.Све је поцело зутом власшћу која нема мере у понижавању Србије.Све је почело сменом Коштунице и зутим деградирањем свега српског.Извињавања, резулуције, улигивање свима, па и слабијима од нас.Наш Полаковац БоТа каже-ми нећемо рат, шање поруку да ћемо све истрпети.Да нећемо рат, а и да хоћемо немамо чиме јер је ШуНАТОвац уништио војску(“Национални грађански” је о томе писао и изнео документа а сада га ШуНАТОвац тужи)али бар је БоТа могао да прошири реченицу и каже-Нећемо рат али црвену линију имамо.Није ми јасно засто српски медији критикују Тачија, па човек ради за свој народ.Па и ја бих на његовом месту, сматрам и сви други, урадио исто.Није квака Тачи, проблем је у Тадићу и нашој власти која је спремна на све зарад шаке власти.ЕУ нема алтернативу је једна кованица која стварно нема алтернативу у политичкој пракси света.Та кованица ме подсећа на ону Брозову-Ко другчије каже клевеће и лаже и она нас је довела ту гре смо-НА ДНУ ДНА.

  6. Извините, драги Срби

    И после свега тога, ми у Србији и даље очекујемо разјашњења ставова Запада око Косова, очекујемо да нам објасне све око тих административних прелаза?

    Из књиге Карла Крауса знамо да су неки на Западу некада узвикивали „Србија мора умрети“. Данас, из понашања Запада у вези са Косовом, испада да неки на Западу Србе још увек сматрају варварима, заосталим народом, са ножем међу зубима. Ту слику, наравно, стално подгревају наши хулигани са фантомкама, који пале административне прелазе за Србе, а граничне прелазе за Албанце. Што, логично, и није европски, јер европски је било срушити Берлински зид и све граничне прелазе између две немачке државе. Будући да су се ти прелази налазили између два дела немачког народа. Јариње и Брњак се очито не налазе између два дела српског народа, па су прелази логични, бодљикава жица такође, и проглашена је још и војна зона на тим прелазима. Нема мајци шале, Кфор ће одмах да пуца бојевом муницијом на сваког ко је против границе у овом делу Балкана. А Европа и границе, ма то је нешто друго. Зато је и заменик начелника Генералштаба наше војске хитно позвао заменика команданта Кфора да дође у Ниш, и тамо га упозорио да војска Србије неће скрштених руку посматрати евентуално ново насиље над Србима на северу јужне српске покрајине. Браво, генерале Бјелица, тако се то ради. А не као наше политичке странке, које од питања ко је иницијатор и ко ће све дати потписе за ванредну седницу због најновијих догађаја на Косову у ствари исмевају парламент. Да ми и наша власт мислимо најозбиљније, сведочи и увежбавање наших војника у Украјини, где управо ових дана у оквиру програма Партнерства за мир НАТО-а једна јединица војске Србије проиграва сценарио мировних мисија. У Африци.

    У међувремену, амерички амбасадори у Приштини и Београду различито тумаче јесу ли специјалци Приштине кренули на север Косова са знањем Вашингтона, Кфора, Еулекса, УН – или нису. Баш као што се у време бомбардовања СР Југославије 1999. Ричард Холбрук пожалио једном руском дипломати: „Говорио сам ја Мадлени да није требало да цели врх српске власти оптужимо за ратне злочине, са киме сада да водимо преговоре.“ Рус је, као наивно, упитао: „Зар их није оптужио трибунал у Хагу?“ Холбрук је намрштено одмахнуо: „Уозбиљите се, човече“.

    Не знам ко све треба у Србији коначно да се уозбиљи око Косова, но – да ме дежурни политичари, министри и атлантисти не би одмах прогласили за „паликућу“ – цитираћу само неколико изјава, које можда објашњавају сву нашу „неинформисаност“, гурање главе у песак, незнање, или можда чак и химеру. Дванаестог јануара 1999. немачко министарство иностраних послова дало је следеће мишљење Административном суду у Триру: „Експлицитно политичко прогањање албанског становништва не може бити утврђено на Косову, акције српских снага безбедности нису уперене против косовских Албанаца као етнички дефинисане групе, већ против војних противника и њихових стварних или наводних присталица.“

    У интервјуу римској „Републици“, под насловом „Не, независном Косову“, у јуну 1999. Марти Ахтисари каже да ,,основа свега, а самим тим и основа мира, јесте предуслов да Косово остане део Савезне Републике Југославије и Србије“. У јуну 2000. године спољнополитички одбор Доњег дома енглеског парламента закључио је да је интервенција НАТО-а на Косову била незаконита на темељу међународног права, али оправдана са моралне тачке гледишта. Чак и у ери новог империјализма ово је запањујући закључак.

    Том Кенигс, један од заменика Михаела Штајнера, специјалног представника генералног секретара УН на Косову, каже за лондонски „Фајненшел тајмс“ у децембру 2003. „да су УН дошле на Косово да спрече рат, створе стабилну тржишну привреду, успоставе демократију и државу, и то је све“. Аутор тог текста, Џон Лојд, пише да је НАТО стигао на Косово да би га ослободио од „крвожедне српске војске“.

    И после свега тога, ми у Србији и даље очекујемо разјашњења ставова Запада око Косова, очекујемо да нам објасне све око тих административних прелаза? Који су за Французе, Американце, Британце и остале, не административни прелази, већ прави међудржавни прелази. И то нам западњаци отворено поручују, док се ми позивамо на Резолуцију 1244 УН и дипломатију. Колико год нам то звучало непријатно, досадашња стратегија УН на Косову је пропала, мултиетничко друштво на Косову је илузија. Запад је свесно игнорисао разорну снагу питања статуса јужне српске покрајине, а Србију и даље понижавају, без обзира на демократске промене. Зашто? Немам јасан одговор на ту дилему, можда је има власт?
    Мирослав Лазански

  7. Kako UN snage mogu priznati da je misija negdje propala? To je masinerija koja zivi na racun tudje nesrece.Dobro su placeni i ako se ne puca, super cak nisu ni ugrozeni.Kakva multietnicnost. Gdje god se pojave ti sakali, prave se jednonacionalne drzave kako bi se ponovno stvorila zarista za buduce ratove. Ovo nije kraj uskoro ce nam osmanlije duvati u vrat. Jedini spas nam je Rusija. Samo veliki medvjed spava i nije zainteresiran ili nas posmatra i ceka slicnu sudbinu sve pod zastavom UN produzene nato ruke i vatikanskog smrada.

  8. svojim nastupima uskoro i definitivno gubite kosovo

  9. BoTa Izvinjakovic

    Naš vajni predsednik pre, a i na samoj Skupštini, ponavlja, kako on neće ratovati.U redu, niko nije za rat.Srbi to i ne mogu jer nemaju vojsku, to su i neki poslanici vlasti na skupštini jasno rekli.Ali, zar predsednik države može da kaže-mi nećemo ratovati.Eksplicite.Zar se to govori u kriznim situacijama.Zar, ne treba reći, ja neću ratovati, ali Srbija ima svoje crvene linije.Ili, ja neću ratovati ali ako budem izazvan izazov moram prihvatiti.Ili..bilo šta ali nikako ne eksplicite-ja neču ratovati.Znači li to da neću ratovati iako Šiptari dodju u Rašku ili Vranje.Znači li to, ako mi lupite šamar ja ću vam okrenuti drugi, ako me silujete, ja ću reći ponovite to, ako mi srušite kuću, jaću reći srušite mi i štalu…

  10. “Jadni goloruki narod”, rekao bi Brana Crnčević a Politika “opet nož na srpsku nejač”! Samo nedostaje Slobodan !
    Sva spika ide u tom pravcu kakvu smo već videli.

  11. Nemamo drugi nastup, nismo skloni nastupima po uzrecici..*haso husi curac jusi*, bitno je da su nastupi jasni i nedvosmisleni..po sistemu *nema lazi nema prevare*, znaci suprotno od citirane uzrecice !

  12. pozajmljen komentar,

    *Jedan visoki državni činovnik Srbije, i dalje uključen u proces, nalazio se u Londonu, i u tim kasnim satima – bilo je već tri po ponoći – poslužio se malim lukavstvom: iz noćnog kluba pozvao je Roberta Kupera, na njegov kućni telefon. Bunovni medijator Evropske unije upitao je: Da li je gotovo? Uključi, bre, mobilni, tražimo te već četiri sata, saznajemo da mu je kazao naš oficiozus. Nije bio – preneo je kasnije prijateljima – šokiran Kuperovim pitanjem: isključeni su telefoni bili vrlo jasan znak o čemu se radi. *

  13. U sastavu KFOR nalaze se Slovenacka i Hrvatska vojska,uz priznanje izmisljene drzave Kosovo, osnovane od *GG_narkosi*, Srbija ima razloga da izvrsi ozbiljnu reviziju odnosa, i poput odnosa primera radi prema Zeljku Mitrovicu, konfiskuje pokretne i nepokretne imovine njihovih gradjana. Zaposedanje, secesionista YU prostora je usmereno prema Drzavi Srbiji i ona mora da stavi *tocku* na to.
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    AZEM VLASI: SRBI, I NA KOSOVU VAS ČEKA OLUJA

    (24) Send to friend Print Četvrtak, 4. Avgust, 2011.| Autor: Ekipa Kurira
    Čuveni albanski separatista i savetnik Hašima Tačija tvrdi da je Priština spremna da brani Kosovo oružjem?!

    BEOGRAD – Pretnje!
    Azem Vlasi, savetnik Hašima Tačija za spoljnu politiku, otvoreno poručuje da Albanci lako mogu da napadnu Srbe, pravdajući to pravom samozvane države Kosovo.
    Poziva na silu

    – Ako Srbija misli da silom otcepi deo Kosova, onda će naići na naš legitimni otpor, jer svaka država, po međunarodnom i domaćem pravu, ima legitimno pravo da brani svoju teritoriju – navodi Vlasi i dodaje:

    – Tači, vlada Kosova i institucije Kosova moraju pokazati odlučnost da legitimno brane teritoriju i granice svoje zemlje. Ukoliko Srbija hoće da napadne, onda bujrum, moramo se braniti! Te provokacije iz Srbije, da oni vršljaju na teritoriji Kosova, da ubacuju razne grupe, da dolaze njihovi funkcioneri i podržavaju takav način ponašanja, kosovske vlasti neće dozvoliti – navodi Vlasi.

    Čista provokacija

    Za Olivera Ivanovića, državnog sekretara u Ministarstvu za KiM, Vlasijeve reči su provokacija.
    – Niti su oni država, niti imaju bilo kakvo pravo da prete nasiljem. Srbija se uzdržava od bilo kakvog nasilnog akta, čak se vojska ne pominje ni u kakvom kontekstu, što je izraz dobre volje i želje za nastavkom dijaloga – ističe Ivanović i dodaje:
    – Ovo je samo militantna retorika jedne male grupacije koja nije ozbiljna pretnja nijednoj vojsci, ali jeste pretnja golorukom narodu. Sve to liči na primitivno hvalisanje, zveckanje oružjem i međunarodna zajednica bi svakako trebalo da sankcioniše i upozori ove ljude da se manu ratnih priča – kategoričan je Ivanović.
    Pelević: Branio bih KiM
    Borislav Pelević iz SNS, član skupštinskog odbora za KiM, podseća da je Azem Vlasi čuveni separatista. On, međutim, ne isključuje mogućnost da Albanci zaista krenu na Srbe sa severa.
    – Na Kosmetu je 120.000 Srba i sigurno neće dozvoliti da se dogodi krajiški scenario – kaže Pelević, koji je spreman da odmah krene na Kosovo ukoliko Tači ostvari svoje pretnje.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *