Izvinjenje „RTS“-a Merčepu i Brodarcu

Piše Ratko Dmitrović

Beogradski „nezavisni novinari“ odbijali su i danas odbijaju mogućnost da govore i pišu o zločinima nad Srbima. Za njih je svaka informacija da se takvi zločini uopšte događaju narušavanje principa novinarske neutralnosti. Kako objaviti da u Hrvatskoj ubijaju Srbe, kad u Srbiji niko ne ubija Hrvate. To je bila i još uvek je njihova logika da se čuje i „druga strana“

U poslednjoj deonici trke za ulazak u Evropsku uniju službeni Zagreb morao je da izvrši i nekoliko zadataka od kojih je sve ove godine Hrvatska okretala glavu i bežala kao od kuge. Među tim poslovima je i hapšenje odgovornih za ubijanje Srba u Pakračkoj poljani i Sisku. Tako su u zatvoru završili Tomislav Merčep i Đuro Brodarac. Ne znam kako će se dotični braniti na sudu (protiv Merčepa je već podignuta optužnica), ali ne bi me iznenadilo, zaista to mislim, da među svedoke svoje odbrane imenuju članove aktuelnog Upravnog odbora „Radio-televizije Srbije“. Zbog čega njih? Zbog Saopštenja za javnost, od 23. maja ove godine, u kojem se UO „RTS“-a izvinjava građanima Srbije i Srbiji, susednim državama i narodima zbog onoga što je srpska državna televizija radila devedesetih godina, pre dolaska na vlast „demokratskih snaga“.

HRVATSKI SUDOVI
Da ne bi bilo nedoumica evo šta u Izvinjenju kaže Upravni odbor „RTS“-a: „’Radio-televizija Beograd’ i ‘Radio-televizija Srbije’ više puta svojim prilozima povredili su osećanja, moralni integritet i dostojanstvo građana Srbije, humanističkih intelektualaca, pripadnika opozicije, kritički usmerenih novinara, pojedinih manjina, verskih zajednica i susednih naroda i država“.
Može li se iz ovoga zaključiti da su „RTB“ I „RTS“, u vremenu na koje ukazuje aktuelni Upravni odbor „RTS“-a vređali osećanja i moralni integritet i dostojanstvo Tomislava Merčepa i Đure Brodarca? Može. Ne samo njih, nego i celog hrvatskog naroda.
Idemo dalje; Može li se iz navedenog zaključiti da je Srbija – tačnije njena državna televizija – isprovocirala ubijanje Srba u Hrvatskoj? Može. Kako? Po istoj ovoj logici koju primenjuju „antiratni i nezavisni“ novinarski krugovi u Beogradu kad tvrde da ima osnova za podizanje optužnica protiv nekih srpskih novinara, jer su dvojica zločinaca (Srba) na procesima u sudu izjavili da su zločin počinili pod utiskom srpskih medija; čitaj „RTS“-a, „Politike“, „Novosti“.
Ako je, uzmimo, Vukašinu Obradoviću, Gordani Suša, Nadeždi Gaće, Zoranu Ostojiću…to dovoljno da se sudski goni ovaj ili onaj novinar (uzmimo Ratko Dmitrović), onda se primenom ove logike Tomislav Merčep i Đuro Brodarac mogu pozvati na bilo koji segment rada „RTB“-a i „RTS“-a, s početka devedesetih, i kazati da ih je to isprovociralo na „neprimerenu reakciju“ u kojoj je, bože moj, bilo i ubijanja. Pozovu li se pri tome i na Izvinjenje Upravnog odbora „RTS“-a, eto lepe predstave u nekom od hrvatskih sudova.
Zaista, zašto Đuro Brodarac, odgovoran za preko 500 ubijenih Srba u Sisku, ne bi na suđenju rekao da jeste naređivao privođenje sisačkih Srba, ali da je to bilo u nervnom rastrojstvu nastalom kao posledica programa „Televizije Beograd“.
Ta televizija vređala je moja osećanja, moralni integritet i dostojanstvo i bio sam van sebe zbog toga. Kao dokaz prilažem Saopštenje Upravnog odbora „RTS“-a od 23. maja 2011. godine. Može li, dakle, Brodarac i ovako da se brani na suđenju do kojeg će, nema sumnje, doći? Može, svakako. A što se tiče ubijanja on to, izvesno je, nije činio svojom rukom. Tu prljavu rabotu prepuštao je njemu podređenima. Za ono prvo brani ga „RTS“.

„NEZAVISNI NOVINARI“
A kako je to beogradska televizija „vređala osećanja, moralni integritet i dostojanstvo“ hrvatskog naroda, na primer, pošto se ovde bavimo srpsko-hrvatskim poslovima.
Postavite li ovo pitanje nekom iz hora beogradskih „nezavisnih novinara“ i „drugosrbijanaca“ reći će vam da je „Miloševićeva televizija“ hrvatsku vojsku nazivala ustaškom, a novostvorenu hrvatsku državu nastavkom ustaške NDH. I? Šta tu ne stoji, šta nije tačno? Mali je ovo prostor da iznesem sve dokaze, sa užim i širim kontekstom, u prilog tvrdnji da je Tuđmanova Hrvatska stvorena na ideji i tradiciji Pavelićeve Hrvatske. Uostalom, pisao sam o tome u „Pečatu“.
Da li je potrebno, po ne znam koji put, ponavljati da je svih ovih godina, od 1990. godine do danas, Vlada Hrvatske pokrovitelj obeležavanja Dana sećanja na vojni slom ustaške vojske kod Blajburga, u istočnoj Austriji. Tom prilikom, na livadi gde je okončan put jedne od po zlu najstrašnijih armija Drugog svetskog rata, one ustaške, okupljaju se preživeli pripadnici te vojske i članovi Vlade Hrvatske. Na čelu delegacije u pravilu je predsednik Hrvatskog državnog Sabora. Uzgred, to ime, Hrvatski državni Sabor, preuzeto je iz NDH (samo se tada tako zvao) odlukom političkog vrha Tuđmanovog režima iz 1997. godine. Šta je ovo nego priznavanje i održavanje kontinuiteta sa Pavelićevom Nezavisnom državom Hrvatskom
Ustaše? Da, većina jedinica najpre hrvatske paravojske, a onda i regularne armije novopriznate hrvatske države sve do druge polovine devedesetih nadahnjivala se tradicijom ustaške „Crne legije“. Pre dvadesetak dana to je uživo, na Hrvatskoj televiziji, u emisiji „Nedeljom u dva“ potvrdio penzionisani hrvatski general Ante Prkačin, dodajući da „Crna legija“ nije činila nikakve zločine.

USTAŠKA FORMACIJA
Za neupućene; „Crna legija“ je prva velika ustaška formacija kojom je komandovao Jure Francetić, sa pomoćnikom Rafaelom Bobanom, a ostala je upamćena kao „krvava legija“ čije su operacije u Istočnoj Bosni rezultirale spaljivanjem srpskih sela i likvidacijama civila, bez izuzetka i bez preživelih. Ta ustaška „postrojba“ bila je toliko krvoločna da su na kraju Nemci razoružali jedan njen deo i uhapsili Francetića, nastojeći da na taj način smanje strah Srba i njihov pojačani odlazak u partizane.
Sve do 1997. godine po zidovima kasarni hrvatske vojske, širom te zemlje, visili su portreti Jure Francetića, Ante Pavelića, Rafaela Bobana. Poskidani su tek posle intervencije američkog ambasadora u Zagrebu.
Sećate li se razmene zarobljenika kod Tovarnika, devedeset i neke (snimak su emitovale sve TV-stanice bivše Jugoslavije), kad Branimir Glavaš, predstavnik hrvatske strane na razmeni, dočekuje svoje saborce i govor im: „Dobro došli ustaše, slobodno recite da ste ustaše“.
Pojedini reporteri beogradske televizije izveštavajući sa ratišta upotrebljavali su i kvalifikacije „ustaški koljači“, „ustaška bojna“, „Tuđmanove ubice“, „ustaški monstrumi“…pa im se to odavno, od strane beogradskih „nezavisnih novinara“ uzima kao strašan greh, kapitalni dokaz da je izveštavanje „RTS“-a bilo ratnohuškačko, da je, što bi rekao današnji Upravni odbor „RTS“-a, vređalo moralni integritet i dostojanstvo Hrvata i Hrvatske.
Vratimo se Merčepu i Brodarcu, pokoljima srpskih civila u Zagrebu, Pakračkoj poljani, Sisku… Šta su ako nisu „ustaški koljači“ i „ustaški monstrumi“ oni kojima su komandovali Merčep i Brodarac? Muka mi je da opet opisujem načine na koji su klanjem i odsecanjem delova tela likvidirali srpske civile. Sve je zapisano u materijalima prikupljenim za skorašnje suđenje ovoj dvojici. Ili, ako vam se čita uzmite bilo koju knjigu o Jasenovcu. Ništa se promenilo nije, metode su iste, pojmovi su isti: nož, vrat, sekira, krv, reka Sava.
Ovde se radi o tome da su ondašnji i današnji beogradski „nezavisni novinari“ odbijali svaku mogućnost da govore i pišu o zločinima nad Srbima. Za njih je svaka informacija da se takvi zločini uopšte događaju narušavanje principa novinarske neutralnosti. Kako objaviti da u Hrvatskoj ubijaju Srbe, kad u Srbiji niko ne ubija Hrvate. To je bila njihova logika „druge strane“.
Za njih nije ratno huškanje to što, pre početka ratnih sukoba, hrvatske paravojne snage (sami sebe zovu ustaše) po gradovima širom Hrvatske hapse Srbe, pljačkaju njihovu imovinu i potom ih ubijaju. Ne, srpski „nezavisni novinari“ to preskaču i zaustavljaju se na izveštavanju o ubijanju Srba u Hrvatskoj.
Za njih je zločin izveštavanje o zločinima nad Srbima, to je po njima ratno huškanje, narušavanje odnosa sa Hrvatskom i Hrvatima. Znači: ubijanje Srba trebalo je prećutati. Sve dok se ubice ne umore, dok im ne klone ruka.
Beogradski „nezavisni novinari“ (uglavnom sve goli komunistički kadar) tražili su da službeni Beograd, sa svim svojim medijima, događaje u Jugoslaviji početkom devedesetih tretira neutralno, kao da se sve zbiva na Rogu Afrike ili u Južnoj Americi. Može se razumeti da te i takve ljude ne dotiče ono što se događa njihovom narodu. Jednostavno, stvari stoje tako, ali se ne može razumeti zbog čega isti ti novinari, u nameri da opravdaju svoje ponašanje, navode evropske i uopšte svetske medije kao primer profesionalnog odnosa. Niko nikada u savremenoj Evropi nije narušio princip slobodnog novinarstva, okrenutog istini, kao što su to početkom devedesetih, na štetu Srba i Srbije, uradili najpoznatiji i najuticajniji mediji Evrope i Amerike.
Punih deset godina, od kada je „oslobođena“ srpska državna televizija, i dalje se zove „RTS“, odbija svaku pomisao da se istinski i ozbiljno pozabavi položajem Srba u Hrvatskoj, a kada to radi onda je priča svedena na debatnu emisiju u kojoj su na jednoj strani gosti iz Zagreba, neretko Milorad Pupovac, a na drugoj neko od ovih što dolaze iz škole čije je gradivo sažeto u tekstu Izvinjenja UO „RTS“-a.
Nije daleko dan kada će „RTS“ Srbe u Hrvatskoj, sa svim njihovim problemima, tretirati kao Kurde u Turskoj. Neko će reći da je to vreme već stiglo.

33 коментара

  1. Avatar

    pa, treba im malo vise vremena da pronadju, nove *likove*, kao nekada… Canadanovica, Latinku, da *izbalansiraju odnose*,da ne kriva ni tamo ni amo, Canak im ne vredi on je *njin*,,,ali, brzo ce to da se resi..*na videlo*.

  2. Avatar
    идеолог

    тај Бродарац је недавно у док. филму о “Хрв. пролећу” изјавио да није оно било организовано ни у ЗГ. ни у Сиску (штрајк или сл. у жељезари).

    у ВГ, чисто сумњам, итд.

    Мени је савршено јасно.

    Занимљива је била и изјава Лат. Перовић-каже Тито јој чак рекао нешто као да пуно жали Хрвате.

    Дакле можемо закљ., Тито се само борио за власт, а она је била неке врсте идеолог, мада не и иницијатор.

  3. Avatar

    Jedino je *tocno*, da je Tito predvodio komuniste u borbi za vlast naroda,radnika i seljaka, sto je inace sdrzano i na zastavi KPJ..*SRP I CEKIC*, naravno, ni u snu mu nije padalo na pamet da *demokratski ustupi vlast*, politickim strankama poput DOS,CIA,MI-6,liberali, monarhisti… i slicno !!!

  4. Avatar

    Ratko, tekst kao uvek naj, naj, u obradi jednog od problema Srba iz RH.
    U prilog problema koje Ratko tako jednostavno i efikasno piše, evo jednog od problema, koji nosi naziv – u RH ratni zločinci a u SRB slobodni građani.
    Jedan sam od onih koji uz sve druge probleme pokušavam više od 10 godina, u institucijama Srbije, institucijama RH, i kod nekih lica iz EU, kao i na skupovima Viktimološkog društva, dobiti odgovor, koja je država u pravu. Ako takvih lica ima oko 300 u Srbiji, za relevatne institucije taj problem ne postoji, jer su ’91 nastojali obaviti posao za koji su se školovali i zakletvu dali. Sada kao dopuna ovog pitanja putem Pečata ponovo (ne znam koji je to put) upućujem Ministrici pravde, da li je ona mogla biti domaćin skupa u Sremskim Karlovcima, a da tim postupkom, mislim da se može to okvalifikovati, kao nipoštovanje Ustava SRB član 13. Ili, smatrala li ona da je to način kojim štiti naša prava i interese u inostranstvu. A koliko je tih gaženja Ustava bilo iste institucije a i drugih do danas, ne zna se broj, a za nas 300 koga je briga. Presednik SRB nedavno izjavi da je najveća tekovina ljudskih prava – sloboda kretanja, kada je to rekao siguran sam na nas 300 nije mislio (jer mi građani Srbije nemamo na to pravo), jer smo i dalje u kućnom pritvoru, po tz. presudama RH, koje su donešene bez suđenja, to i vrapci znaju ali šta vredi.
    Janko Radmanović

  5. Avatar

    16.oktobra 1914. godine u Sinju je od strane Austrougarske države pogubljen srpski rodoljub iz Kninske Krajine Onisim Popović. Egzekutori dobrovoljci bili su pripadnici carske vojske Ivan Džakula, Ivan Čačija i Ivan Braović (pokatoličeni Srbi ili takozvani Hrvati) i Slovenac Franc Zinger. O ulozi šuckora protiv srpskog civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini savremena istoriografija tek treba da se oglasi i oduži dug svom narodu.O zločinima Hrvata u Zapadnoj Srbiji sjajno je pisao Aleksandar Jovanović u knjigama “Broz i Hrvati” i “Kaplar vražije divizije”. Na Spasovdan 1941.godine iz oltara crkve sv. Petra i Pavla u Polači kod Knina odveden je u Mratovsku jamu sin gore pomenutog Onisima sveštenik Mijo Popović.Egzekutori su bili Hrvati koji sada imaju staus hrvatskih heroja, vojnika,oslobodioca, vitezova , antifašista…Jedino se Viktor Novak izdigao iz tog gliba i nazvao djelo većine svojih sunarodnjaka u periodu l941-1945 pravim imenom MAGNUM CRIMEN. Nesumnjivo, dokazano i argumentovano glavni inspiratori a u velikom procentu i direktni dželati velikog zločina bili su dostojnici i visokodostojnici katoličke crkve koja je nesumnjivo osnov nacionalnog identiteta “novih Hrvata” i nosivi stub njihove ” državne opstojnosti”. 1982.godine u Studentskom domu Laščina u Zagrebu zbog toga što je negodovao na pjevanje ustaških pjesama pretučen je prvi put od strane izgrednika koji su procesuirani i osudjeni moj kolega s godine(5.godina Medicinskog fakulteta)Dušan Čelar. Drugi put je pretučen tako što su mu poslije incidenta sve kolege s godine uskratile pozdrav a lično mi je pričao kako se poslije toga na njemu prilikom izvodjenja nastave iživljavao prof. Poljak s ORL klinike Šalata.(Oni nisu procesuirani a njihov broj nadmašuje višestruko broj procesuiranih).Teško sam prihvatio tada tu činjenicu i saznanje me je jako bolelo, jer sam mislio da je ustašluk samo otpad hrvatstva. Mislim da je jedan od aktera linča tada naš kolega s fakulteta sada visoko pozicioniran u hrvatskom zdravstvu(profesor, direktor KBC-a, preziva se Kujundžić). Nemali broj Hrvata je poslije 1945. formalnim svrstavanjem na komunističku stranu dobio srpsko povjerenje i laku aboliciju za sve prethodno navedeno ali već 1990.su oni i njihovi potomci pokazali pravo lice davši praktično aklamativnu podršku Tuđmanu i monstrumima oko njega. Đuro Brodarac i Tomislav Merčep su iz tog društva, zna se da su im i koliko ruke krvave ali zna se da Hrvati o kojima nemamo takve podatke uporno ili šute ili podržavaju Đuru Brodarca i Tomislava Merčepa. Malo su Nikola Visković, Igor Mandić, Brešani otac i sin ili Goran Babić koji je i sam bio primoran pobjeći iz Zagreba. Toliko o ideologiji zla,mržnje i zločina koja je zacrnila i okrvavila 20 vijek uz konstataciju da neophodna deustažizacija Hrvata i Hrvatske nije ni započela. Ustaško ime njima je suprotno od onoga što predstavlja nama! Nije ovo ni slučajno poziv na osvetu nego opomena lakovjernim i neukim kako bi u sledećoj kataklizmi oni i njihovi najmiliji imali veću šansu za spasenje.

  6. Avatar

    Deustasizacija nikada nije uradjena, niti ce biti. Pa zar verujete u denacifikaciju Nemacke? Upravo to je osetio srpski narod na svojoj kozi, u poslednjem gradjanskom ratu. Nije ona vise ,,ni tako lepa, ni tako blizu,,.

  7. Avatar

    G.Dmitrovicu,na mnogim sajtovima,novinama,komentarima,protura se prica o povezanosti Tadica i jure francetica.Sta je tu istina a sta podvala,VI to sigurno znate.Osim jednog priznanja na ju tjubu da su i njegova djeca hrvati,nisam pronasao potvrdu te povezanosti.Ovo sve zbog boljeg razumjevanja psiholoskog profila G.Tadica?!

  8. Avatar

    02./10. prosinca 1941.
    Pokušaj čišćenja planine Ozren od partizanskih i četničkih jedinica. U selu zvanom “Mala Jugoslavija” nedaleko Usorebilo je sjedište četničke komande pod zapovjedništvom samozvanog generala Čerkeza. U akciji su osim Crne legije sudjelovale i 8. (domobranska) djelatna pukovnija kao i četiri ustaške bojne. Iako je akcija bila neuspješna, od jedinica NDH, u borbi se najviše istakla Crna legija. Ustanici su pretrpjeli velike gubitke a i sam Čerkez je poginuo.
    13./28. siječnja 1942.
    U operaciji su osim Crne legije sudjelovale njemačka 342. i 718. pješačka divizija, talijanska divizija “Ravenna” kao i 4. i 5. domobranska divizija. Crna legija je poslana da zatvori prostor između Visokog i Vareša kako bi se spriječilo partizane u probijanju na zapad u srednju Bosnu. Sudjelovala je samo u ograničenim akcijama. Iako se operacija ne može nazvati uspješnom partizani su natjerani na planinski teren.
    28./30. siječnja 1942.
    Nastavak prošle operacije nazvan je “Operacija Ozren”. U operaciji su sudjelovale iste jedinice kao i u prošloj. Crna legija je iskorištena kao udarna jedinica djelujući u okolici Maglaja. Operacija Ozren je bila uspješna, partizani su istjerani iz njihovih utočišta i pretrpjeli su brojne gubitke.
    Veljača-travanj 1942.
    Crna legija je djelovala samostalno protiv zaostalih četničkih grupa na Ozrenu i nije se angažirala u planiranim velikim operacijama do 15. ožujka kada je očistila Romaniju od četnika i zauzela položaj kod Han Pijeska kako bi učvrstila istočno krilo njemačke 718. divizije. Ova operacija, od Nijemaca zvana Trio, započeta je od talijanskih divizija Taureneese, Pusteria i Sassari koje su htjele očistiti Crnu Goru, Sanđak i istočnu Bosnu od ustanika i primiriti taj prostor. U operaciji su sudjelovale 3. i 4. (domobranska) granična bojna kao i 8., 13. i 15. (domobranska) pješačka pukovnija. U dijelu Operacije Trio koji se odvijao na teritoriju NDH Crna legija je igrala dominantnu ulogu i najodgovornija je za uništavanje i razbijanje 4500 četnika koji su djelovali na prostoru istočne Bosne. Nakon Han Pijeska, (dok su Talijani zbijali svoje divizije i ne čekajući odobrenja njemačkog zapovjednika), Crna legija zauzima Vlasenicu a u Žepču zatječe gotovo sve stanovništvo pobijeno od četnika. U daljnjim borbama Crna legija osvaja Miliće, Kasabu, Drinjaču, Bratunac i Srebrenicu te 9. travnja izbija na Drinu. Slijedeći dan, na samu godišnjicu proglašenja NDH, Francetić šalje Paveliću čuturicu s vodom iz Drine. Nakon osiguravanja granice prema Srbiji i završetka operacije Trio I, 24.04. Crna legija je poslana u uništavanje manjih izoliranih džepova otpora sjeverno od Foče. U operaciji Trio od Nijemaca je zarobljen i zapovjednik svih četničkih jedinica istočne Bosne bojnik Jezdimir Dangić. Francetićev dio operacije je u ustaškom tisku bio poznat kao “Pohod na Drinu” a čitava operacija je u partizanskoj literaturi poznata kao Treća neprijateljska ofenziva. Rezultat operacije je bio drastično smanjenje broja crnogorskih i istočnobosanskih četnika i partizana te uspostava kontrole NDH nad njenom istočnom granicom ali i masovan bijeg srpskog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.
    Svibanj 1942.
    Od 5. do 12. svibnja Talijani su sudjelovali u združenim operacijama s Nijemcima protiv partizana u okolici Foče, koja je bila u talijanskoj okupacijskoj zoni. S obzirom da Talijani nisu dopuštali djelovanje ustaških postrojbi u njihovoj interesnoj zoni Crna legija se morala povući prije početka operacije. Taj prazan prostor su iskoristili partizani da se iz Crne Gore probiju u Hercegovinu. Francetićeva legija se povukla u prostor između Vlasenice i Srebrenice i uništavala grupe otpora gdje god ih je srela. Nakon toga 1. i 2. bojna su poslane preko Mostara (gdje su zamalo zarobile četničkog vojvodu Jevđevića) u Dalmaciju na područje Biokova odakle su nakon protjerivanja partizana vraćene u Sarajevo. Odande su preko Bosanskog Broda pod Francetićevim zapovjedništvom upućene u borbu s partizanima na Kozari. 3. bojna je ostala u Sarajevu a nakon nekog vremena je upućena prema Bugojnu i Kupresu.
    Lipanj-srpanj 1942.
    Dok je većina legije bila zauzeta u prostoru Vlasenice/Srebrenice, njena rezerva, 4. bojna, je poslana iz Sarajeva na sjever gdje je sudjelovala u najvećoj antipartizanskoj operaciji 1942., Operaciji Zapadna Bosna (Operation West-Bosnien). Desetci tisuća Nijemaca, ustaša i domobrana su okupljeni početkom lipnja i poslani u planine zapadne Bosne da jednom zauvijek očiste to područje od partizana i četnika. Do kraja kolovoza ustanici su pretrpjeli odjekujući poraz i operacija je završena.
    28. srpnja-19. kolovoza 1942.
    3. bojna je pod Bobanovim zapovjedništvom poslana u obranu Kupresa koji je tada bio pod partizanskom opsadom. 600 pripadnika Crne legije je zajedno sa domaćim ustaškim i domobranskim postrojbama pod zapovjedništvom pukovnika Franje Šimića gotovo mjesec dana branilo Kupres od četiri partizanske brigade. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1500 branitelja tijekom noći 11./12. kolovoza, 14. kolovoza i 19. kolovoza. Iako su branitelji bili brojčano višestruko nadjačani grad je uspješno obranjen. Partizanski gubitci su iznosili oko 1000 mrtvih i ranjenih.
    17./25. kolovoza 1942.
    Dok je 3. bojna Crne legije branila Kupres 1. i 2. bojna su nakon uništavanja partizana na Kozari, upućene na prostor između Zvornika i Drinjače da unište koncentrirane partizanske snage u brdima sjeverno od Vlasenice. Tijekom napada (Operacija Vlasenica), Crna legija je djelovala sa svojom uobičajenom žestinom protiv partizana i civila koji su im pomagali. Počinjeno je i nekoliko zločina nad nedužnim stanovništvom. Njemački časnici za vezu su preporučili svom zapovjedniku, generalu Fortneru, da raspusti Crnu legiju jer su smatrali da ti zločini samo štete njemačkim i hrvatskim interesima. Fortner se nije složio s time ali je naredio razoružavanje i hapšenje pripadnika jedne satnije Crne legije koja je samoinicijativno namjeravala napasti srpsko stanovništvo na Romaniji. Francetić je također uhićen 25. kolovoza i slijedeći dan predan lokalnim vlastima NDH sa preporukom da bude ukoren zbog nekontroliranja svojih jedinica. Pavelić je odbio učiniti išta protiv Francetića i na iznenađenje generala Fortnera, 26. kolovoza imenovao Francetića zapovjednikom svih “stajaćih djelatnih sdrugova” Ustaške vojnice.

  9. Avatar

    *deustasizacija*…?? samo to..? probalo se..
    …………………………………………
    GRAĐANIMA I PARTIZANIMA LIKE*) (1990)

    * Tekst upućen Stevi Kalanju, uredniku “Ličkih novina”, septembra 1990. Kalanj je 1991. ubijen u masakru Srba kod Gospića.

    – Mir u Lici i sjevernoj Dalmaciji – smirenije gledati na sve događaje, sjesti, dogovoriti se na svim nivoima, kriza jeste, ali miran rasplet, a ako ovoga ne bude nismo daleko od težih svađa, oružja i raspada.

    – Priznati izabrane organe vlasti – jer nije sve i svuda HDZ. Priznati integritet Hrvatske, ali boriti se protiv onih koji negiraju druge narode. Treba pružiti podršku deklaraciji SKH o zaključenju istorijskog dogovora.

    – Sukob između srpskog i hrvatskog naroda u osnovi (za sada, a vjerovatno i ubuduće) ne egzistira, mada ima dioba i zahladenja odnosa s obe strane. Te sukobe ne kvalificirati kao sukob naroda. Ne nasjedati strankama koje ovim prikrivaju međusobni sukob. Nužan je dijalog između svih. HDZ treba da se ogradi od NDH, ustaša i uticaja spolja, a SDS da se ogradi od četništva i uticaja sa strane.

    – Opredjeljenje za one stranke i opcije čiji programi i praksa ponašanja njeguju srpsko-hrvatske, odnosno hrvatsko-srpske odnose. Dobro sagledati da li su akcije SDS-a i HDZ-a zaštita srpskog naroda ili nešto drugo – stvaranje krize i teritorijalne aspiracije.

    – Skinuti barikade – da im se trag ne zna; vratiti puške na svoja mjesta bez obzira ko ih je “sklonio”. Treba da prorade sve horizontale i vertikale, a ta područja treba da obiđu svi i da neutralni utvrde uzroke sadašnjeg stanja.

    – Crkvama, naročito pojedinim “sveštenicima” s obe strane, reći da se bave svojim poslom. Ne mogu narodu i partizanima bacati prašinu u oči da nisu agitirali za HDZ i SDS i to na zajedničkoj antikomunističkoj osnovi. Obje crkve se počinju ponašati suviše klerikalno.

    – Sve stranke treba da regulišu svoj odnos prema NOB-u, jer je to dio srpsko-hrvatske istorije, koji se ne može izbrisati. Ne mogu nas partizane farbati da se neko brani od ustaša ili četnika, jer u to i sami ne vjeruju. Preplašeni treba da se smire, zavedeni da se vrate na polazne položaje, a neaktivni da progovore. Ne dajte da se upotrebljavaju teške riječi – ustaše i četnici – i sve kovanice izvedene iz toga. To odgovara samo bandi u zemlji i vani. Nemojte svaki nacionalni izliv krstiti šovinizmom.

    – Ne čeprkati po porijeklu. Pogledajmo kako to izgleda sa prezimenima u Lici. Zajednička su prezimena: Ajdukovići i Hajdukovići, Aralice, Babići, Blaževići, Bevande, Banići, Brkići, Ciganovići, Došeni, Diklići, Dukići, Čorci, Galovići, Graovci-Grahovci, Ilići, Jurkovići, Jerkovići, Jelovci, Hrnjaci, Kovačevići, Kneževići, Kokotovići, Lukići, Lovrići, Lončarići, Milinkovići, Marići, Mandići, Martinovići, Mihovilovići, Markovići, Novakovići, Orlići, Pavičići, Radoševići, Ribari, Ratkovići, Serdari, Sekulići, Starčevići, Todorići, Ugarkovići, Uzelci, Vidakovići, Vukelići, Vojnovići i vjerovatno sam neka zaboravio. Ne zaboravite da su svi Jovanovići iz nekoliko kuća iz zapadne Like – Hrvati.

    – Ne dajte da se prepustite da sa vama mute neodgovorni nacionalni liderčići, a najgori su oni koji su pobjegli sa ljevice i otišli u HDZ i SDS. Tucite sve ekstremiste, sklanjanjem sa pozicija. Ne dajmo da glavne a vrlo opasne parole budu “Bog i Hrvati” i “Srbi na okup”.

    – Nekim političarima i novinarima recimo da ne lažu, da poslanici ne nose pištolje u Sabor (otkriveno je 40 takvih) i bombe “kragujevke” na skupštine nekih općina. Ne dajmo se zaluđivati, jer se time onesposobljavamo za rješavanje životnih problema.

    – Krvoproliće se mora izbjeći po svaku cjenu. Vjerujem da će nam se pridružiti najveći broj građana i boraca.

    – Stariji jesmo, ali starci još nismo. Ne dajmo rat, jer znamo šta to znači. Mi smo 1941. prekinuli – sprečili bratoubilački rat.

    Eto, dragi Kalanj (i Kalanji su Srbi i Hrvati), nekih teza, koje vi novinari možete koristiti i uobličiti kako hoćete. Mogu se i ove teze objaviti, bilo kao poruka velikog broja boraca Ličana i Dalmatinaca iz Beograda, ili kao pismo Ilije Radakovića. Pozdravi ćaću i puno Te pozdravljam – Ilija.

    Još jednom hvala na objavljivanju i dobro odabranom naslovu “Protiv sijača zla”.

  10. Avatar

    Jure Francetić rođen je u selu prozor, zaseok Vivoze, kod Otočca, 3. srpnja 1912. od oca Jurja i majke Kate, rođene Žubrinić. Pučku školu završio je u rodnom Otočcu. Ondašnju Gimnaziju počeo je u Senju gdje je pohađao prvo polugodište, dok je drugo polugodište i šesti razred završio u Otočcu. Dobrotom svog strica, koji mu je snašao troškove školovanja, dovršio je iduća dva razreda. Maturirao je u Križevcima 1931. U jesen iste godine upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu.
    Kao mladog studenta zanimalo ga je novinarstvo te je i napisao jedan tekst koji se nije dopao vlastodršcima. Francetić je uhičen, a članak zaplijenjen. Osuđen je na tri mjeseca zatvora i pet godina izgona iz Zagreba. Francetić je prisilno napustio Zagreb. Vratio se u Liku gdje će samo nekoliko mjeseci kasnjie izbiti Velebitski ustanak. Tjekom ustanka upoznao se ustašama i ustaškom idejom o slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj pa im se priključio. Tu, na Velebitu prvi put je sreo svog kasnijeg zamjenika Rafaela Bobana. Kako ustanak nije uspio, morali su u emigraciju. Jure Francetić granicu je prešao 20. ožujka 1933., a samo četri dana kasnije, 24. ožujka 1933., položio je ustašku prisegu u logoru Borgataru u Italiji.
    Iduće četri godine proveo je u emigraciji, prvo u Austriji, pa Italiji, a zatim Mađarskoj, u logoru Janka pusta. Vrlo talentiran Francetić je brzo savladao vojne vještine pa je ubrzo uslijedilo imenovanje dorojnikom. Stališkom odlukom br. 1. od 18. travnja 1934., Francetić je postao prvi dorojnik.
    Nakon atentata na jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marseilleu, mađarske vlasti su, nakon diplomatskog pritiska iz Beograda, raspustile logor. Francetić je ponovno u Italiji, odakle se 17. studenoga 1937., zajedno s dr. Milom Budakom, nakon amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, vraća u Domovinu. Po povratku u Hrvatsku ponovno je uhićen, i, zbog političke djelatnosti, protjeran iz Zagreba.
    Aktiviranjem političkih veza uspjelo mu je povratiti se u Zagreb gdje je namjeravao nastaviti prekinuti studij prava, ali od bavljenja politikom nije odustajao. Da bi ga onemogućili u političkom radu vlasti mu šalju poziv u vojsku. Iako je tada bio običaj da novaci iz Hrvatske rijetko idu izvan hrvatskih granica, Francetić je upućen u Niš kamo su išli politički protivnici ondašnjeg režima. U Nišu i okolnim mjestima Francetić je odslužio propisani vojnički studentski rok. položivši sve ispite u vojsci, kući se vratio s činom dočasnika.
    Iduću godinu dana uglavnom je boravio u rodnom Otočcu, jer mu je ponovno bio onemogućen studij, a zbog političke djelatnosti oduzet mu je čin koji je zaslužio u vojsci Kraljevine Jugoslavije.
    Godinu dana kasnije ponovno je u Zagrebu, ali opet pod stalnim policijskim nadzorom.
    .Uhićen je zbog sumnje da je, u ime hrvatskih nacionalista, brzojavnom poslao čestitku dr. Jozefu Tisu prigodom osnutka Slovačke Republike. Ponovno je osuđen na izgon iz Zagreba. Vrativši se kući već ga je čekao novi poziv za vojsku. Bilo je to potkraj 1940. Posavjetovavši se s prijateljima, odlučio je ne ići u vojsku koju nije smatrao svojom, vojska koja brani vlast koju je on doživljavao neprijateljskom. Održavši nekoliko vatrenih govora u vrijeme proslave Nove 1941., Francetić je napustio Otočac i 12. siječnja 1941. emigrirao u Njemačku. U emigraciji je ostao sve do uspostave Nezavisne Države Hrvatske.
    U svibnju 1941. Poglavnik ga je imenovao Povjerenikom za Bosnu, sa sjedištem u Sarajevu. Ubrzo po dolasku utemeljio je ustašku dragovoljačku postrojbu koja se zbog uniformi prozvala Crnom legijom. Među prvima su bili predratne ustaše, Bećir Lokmić iz Semizovca, Srećko Rover, braća Buljan, Beljan i drugi. Napravio je nekoliko uspješnih operacija, od koji su najznačajnije one u Istočnoj Bosni kojom prigodom je očistio područje između Sarajeva i Drine, za što je odlikovan Željeznim trolistom III. stupnja s grančicama hrastova lišća. Sudjelovao je protjerivanju četnika iz doline Neretve i u čišćenju terena na Kozari gdje mu je partizanski mitraljezac pogodio vojnički ogrtač. Istakao se i borbama na Kalniku, dolini Vrbasa, borbama oko Kupresa, Livna i Tomislavgrada.
    U svibnju 1942. bojnu Crne legije bio je rasporedio u Makarsku i Vrgorac, ali budući da su ti gradovi bili pod upravom II. talijanske armije, a NDH bez ratne mornarice, morao se povući. Iz Makarske se nakratko bio smjestio u Mostar, ali je središte Hercegovine, pod pritiskom Talijana, morao napustiti i povući se u Sarajevo. Te godine, u pauzi između dvije borbe, Francetić je u Sarajevu vjenčao Beatrice Zarinu, djevojka koja je s njim došla iz Italije. Vjenčani kum bio im je Drago Jilek. Potkraj 1942. Pavelić ga je imenovao zapovjednikom Ustaške vojnice, a zapovjednik Crne Legije postao je njegov dotadašnji zamjenik Rafael Boban. Sredinom prosinca Francetić je boravio u Gospiću na organizaciji obrane grada kome je, nakon određenih talijanskih manevara i učestalijih poraza, prijetio pad u partizanske ruke. Nakratko se vratio u Zagreb posvršavati neke poslove i krenuo natrag u rodnu Liku. Na aerodromu u Gospiću čekao ga je domobranski časnik Milan Naglić kome se javio neposredno pred polijetanje iz Zagreba. Međutim, zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo Abičić prizemljio se u mjestu Močila kod Slunja. u neposrednoj blizini Močila bio je partizanski štab. Francetić je teško ranjen u sukobu sa seoskim stražama. Kad su u partizanskom štabu saznali tko je pao sa zrakoplovom, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokušavali zaliječiti. Operirao ga je dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović. O padu Francetićeva zrakoplova obaviješten je i partizanski Vrhovni štab pa je Tito osobno zapovjedio da se poduzme sve da se Frencetiću spasi život. Znali su koliko je Frencetićevo značenje i koga bi sve Pavelić dao da mu partizani vrate najpouzdanijeg i najuspješnijeg vojnog Zapovjednika.
    Iz Vrhovnog štaba partizanskih postrojba poslan je fotograf kako bi njegove fotografije poslužile kao dokaz da je živ, ali i u propagandne svrhe. Filmovi su, tajnim partizanskim kanalima poslani u Zagreb gdje su razvijeni i slike objavljene. Kad su partizani u okolici Kupresa čuli da je Francetić poginuo napravili su veliku feštu. Mnogo veću nego kad su zauzeli Livno.
    Za njegovo oslobođenje partizani su tražili veliki broj zarobljenih drugova, no, Francetić nije preživio. Umro je u slunjskoj bolnici 28. prosinca 1942., a gdje je sahranjen nije poznato. Neki vjeruju da mu je posljednje počivalište u ondašnjem groblju, drugi su uvjereni da su tijelo bacili u neku jamu kod Močila, dok partizanski izbori navode da je u kamionu prekrivenom sijenom Francetićevo tijelo iz Slunja odvezeno u pravcu Bihaća. Točno mjesto sahrane, po tim navodima, nije poznato. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao, a da je poginuo službeno je potvrđeno tek 30. ožujka 1943. Posthumno je, 27. ožujka 1943., odlikovan Zlatnom kolajnom za hrabrost s pravom na naslov viteza, a prigodom proslave dvogodišnjice NDH, u travnju 1943., počašćen je naslovom ustaškog krilnika.

  11. Avatar

    добро се сјећам “случаја” Сијековац и “извештавања” ХТВ.
    још сам тада живио тамо.

    рекли су за тај извјештај војске да се ради о “творници лажи”.

  12. Avatar

    Privremeni rezultati manjinskih izbora: Ubedljiv uspeh SNV-a

    Na izborima za veća i predstavnike nacionalnih manjina održanim u opštinama, gradovima i županijama, liste Srpskog narodnog vijeća (SNV) ostvarile su dobre rezultate, izjavio je Tanjugu zamenik predsednika SNV i predsednik dosadašnjeg saziva manjinskog veća u Zagrebu Saša Milošević
    Prema privremenim rezultatima izbora, liste kandidata SNV osvojile su ubedljivu većinu u skoro svim sredinama gde su izbori održani, rekao je Milošević, izražavajući žaljenje što odziv nije bio veći.
    U opštinska veća nacionalnih manjina bira se po deset članova, u veća nacionalnih manjina gradova bira se 15, a u veća nacionalnih manjina županija bira se 25 članova pripadnika određene nacionalne manjine.
    Liste kandidata, čiji je nosilac predsednik SNV i poslanik u Saboru Milorad Pupovac ostvarile su izbornu pobedu u 18 od 20 županija u kojima su izišle na izbore, uključujući i grada Zagreb koji ima status županije.
    U šest županija većnici SNV-a osvojili su sve mandate i pored konkurentskih lista, a svi su mandati osvojeni i u četiri županije gde nije bilo protivkandidata.
    Po privremenim izbornim rezultatima Srpsko narodno veće dobilo je ukupno 24 većnika u Splitsko-dalmatinskoj, 23 u Ličko-senjskoj županiji, 21 u gradu Zagrebu, 20 u Primorsko-goranskoj županiji, 19 većnika u Virovitičko-podravskoj i 16 većnika u Sisačko-moslavačkoj županiji.
    U zagrebačkoj županiji (opštine i gradovi oko Zagreba) SNV ima 19 od ukupno 22 izabrana kandidata. “S obzirom da je četvoro kandidata imalo jednak broj glasova, svi su otpali jer veće ne može imati više od 25 članova, a nije bilo pravne mogućnosti da se od četvoro uvrsti troje”, rekao je za Tanjug Boris Milošević, pravnik u SNV.
    Predstavnica Srba u Međimurskoj županiji takođe je s liste SNV. SNV je izgubio u samo dve županije, u Požeško-slavonskoj županiji gde ima sedam izabranih i u Koprivničko-križevačkoj županiji gde nema ni jednog kandidata.
    SNV je osvojio sve mandate ili većinu u svim opštinama gde je izišao na izbore, osim u dve, jednoj u Podravini i jednoj na Kordunu, dok od gradova nije postigao većinu samo u Požegi, Virovitici i Petrinji. Tokom izbora koji su uz mali odziv prošli bez incidenata bio je zadovoljan i predsednik saveta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnuaer.
    “Možemo biti zadovoljni izlaznošću s obzirom na uslove u kojim su se izbori održavali, pre svega zbog datuma koji je pao u vreme godišnjih odmora, smanjenog broja biračkih mesta koji su se mnogim starijim ljudima, pogotovo u seoskim područjima, pokazali predalekim, kao i visokim temperaturama koje su juče zabeležene”, rekao je. Naglasio je i da nije bilo dovoljno sredstava za jaku propagandu, kao ni da se mediji nisu pretrgli od izveštavanja.
    “Ali bez obzira na malu izlaznost, rezultati izbora su legitimni”, rekao je Tolnauer. Veća i predstavnici nacionalnih manjina, kao specifične institucije, biraju se radi ostvarivanja prava na učešće pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i zastupanju svojih interesa u jedinicama lokalne i regionalne samouprave.
    Na izborima se biralo 311 veća u 187 jedinica lokalne samouprave za koje se na izbornim listama kandidovao 6.281 kandidat.
    Izbori za predstavnike nacionalnih manjina raspisani su u 129 jedinica lokalne samouprave za 227 predstavnika, a na listama se kandidovalo 219 osoba.
    Ovo su treći izbori za veća i predstavnike nacionalnih manjina koja su formirana na osnovu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine.
    Podsetimo, u lokalnim jedinicama u kojima pripadnici manjina učestvuju u ukupnom stanovništvu s najmanje 1,5 odsto, odnosno u opštinama i gradovima na čijem području živi više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine, kao i u županijama na čijem području živi više od 500 pripadnika neke nacionalne manjine biraju se manjinska veća.
    U jedinicama na čijem području živi najmanje 100 pripadnika nacionalne manjine, bira se predstavnik nacionalnih manjina.

  13. Avatar

    GENOCID AMERIKANACA I HRVATA NAD SRBIMA IZ REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE
    TUŽBA

    Srbi iz Krajine traže 10 milijardi dolara odštete zbog Oluje od američkog MPRI-a

    BEOGRAD – Protjerani Srbi Krajine tužili su američku kompaniju MPRI zbog učešća u vojnoj operaciji “Oluja” i zatražili odštetu od 10 milijardi dolara, objavile su danas beogradske Novosti.
    MPRI je kompanija koju su osnovala osmorica umirovljenih američkih generala za pružanje vojne pomoći, koja je pomagala Hrvatskoj vojsci u operaciji “Oluja”.

    Pravni zastupnici Srba iz Krajine u Chicagu podnijeli su tužbu Federalnom sudu u Chicagu, u kojoj američke penzionisane generale optužuju za genocid, prije godinu, ali reakcije američkog pravosuđa nije bilo. Oni tuže američku kompaniju da je u listopadu 1994. godine s tadašnjim hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom sklopila ugovor da protjera dvjesto tisuća pripadnika srpskog naroda iz Krajine.

    U Americi živi preko 20.000 Srba iz Krajine, koji su se doselili posle progona iz Hrvatske. Srpsko udruženje “Žrtve genocida u Krajini” zastupaju američki odvjetnici Anthony D’Amato, Robert Pavić, John Ostojić i Kevin Rogers.

    Oni traže odštetu od 10,5 milijardi uz obrazloženje da svaka žrtva progona treba dobiti 25.000 dolara, kao i 5 milijardi dolara kamate od pet posto godišnje.

    “Operacija “Oluja” bila je najveća kopnena ofanziva u Evropi od Drugoga svjetskog rata. Za posljedicu je imala ubojstva i nehuman odnos prema Srbima, nasilno proterivanje 200.000 Srba iz njihovih vjekovnih domova, pljačku i uništavanje imovine vrijedne stotine miliona dolara”, kazao je srpski advokat Robert Pavić.

    MPRI je već jednom odgovarala zbog počinjenih strahota na Bliskom Istoku.

  14. Avatar

    Napravite mali, neznanstveni ali poučni eksperiment: ukucajte u Google fraze “Hrvati vole” i “Hrvati ne vole”.

    Za sintagmu “Hrvati vole” pretraživač će vam na internetu pronaći 5800 primjera dok će vam za “Hrvati ne vole” izbaciti čak 24.500 stranica:Hrvati tako ne vole prati zube,čitati novine,raditi od kuće,putovati na kredit i saditi kupus,ne vole volontirati,plaćati zdravstvo,javno prosvjedovati,podmirivati obaveze i koristiti kondome,ne vole web-standarde,peticije inovacije,rizik,školu,ribu,buku,šećer,promjene i avanture,ne vole ateiste,motoriste,šefove,homoseksualce i Hercegovce,ne vole zakon i red, autokampove,domaći film,ekstravagantna odijela,polovne automobile sado-mazo seks, odmor na svjetionicima,maslinovo ulje,talijansko pjevanje i Nikolu Karabatića,ne vole uspješne ali ni siromašne,a iz nekog razloga,ubijte me sad ako znam zašto,ne vole ni grad Birmingham.
    Ima li,dođavola,išta što Hrvati vole?
    Ima.
    Vole biti nezadovoljni i grintavi:iako po Gallupou istraživanju gotovo sedamdeset posto Hrvata misli da bi bolje živjeli negdje drugdje,po istoj anketi samo desetina bi zaista emigrirala kad bi imala priliku.

  15. Avatar

    Za Petar I,
    Biće para koliko hoćeš. Deset milijardi dolara, pa za to se može kupiti teritorij veličine Vojvodine. Budući da Vojvodina ima cca 21000 kn2, a mi Hrvati trenutno kupujemo zemlju u Vojvodini po 0,61 euro za m2 (odnosno 2000 eura za hektar), za taj novac (10000000000 dolara) može se kupiti skoro cijela Vojvodina ili skoro pa dvije “RSK”. Možda amerikanci umjesto novca Srbima iz “RSK” dadnu odgovarajući teritorij recimo na Aljasci. Srbi bi napokon imali svoju republiku, a ostali u svijetu bi bili sretni što nisu blizu njih i svi sretni.

  16. Avatar

    Sta je samo sa ovim hrvatima nemaju bolja posla nego dolaziti na srpske sajtove i zagadjivati ih sa njihovim nebulozama.Ovaj matija tvrdi da kupuju vojvodinu ali se pitam kojim parama, bio sam prosle godine kod njih, u 8 sati ujutro su im kafici puni posto niko ne radi nista, a on bi da kupuje.Tvoja cela drzava purgeru( ili sta si vec)nije vredna ni 1 promilu od 10 milijardi tako da bi ja na tvom mestu bio malo oprezan kad je u pitanju sta vi mozete a sta ne.
    I jos jedna stvar drago mi je da od augusta kad pocne pretplata na pecat vas konjusara i avara ovde nece biti.

  17. Avatar

    *mala antanta* sa Hrvatima…?

    *Predsednik vladajuće crnogorske Demokratske partije socijalista Milo Đukanović ocenio je da “srpski velikodržavni nacionalisti i dalje svojataju Crnu Goru i negiraju crnogorski nacionalni, kulturni i verski identitet”*

  18. Avatar

    Za Željka,
    Oli misliš da se mi ne možemo preplatiti. Ko može platiti ovo zadovoljstvo da kretenima kao ti dižem živce. Usput bolje biti bečki konjušar nego vjekovni podvodač rođene žene i djece Turcima. Pogledaj malo po internetu Todorić je do sada kupio 8500 hektara zemlje u Vojvodini i drugi je zemljoposjednik po veličini.

  19. Avatar

    Pa, moze da kupuje ko hoce,ali, uz promenu vlasti, sleduje i nacionalizacija..dok kazes *keks*..! Ode i jare i pare !

  20. Avatar

    Za matiju
    Slusaj ti kretenu(da ostanemu na istom nivou)
    Sto se tice Todorica i njegove imovine sta ti imas sa tim,da mu nisi mozda brat ili sin pa se hvalis njegovim bogastvom.To je oduvek bio vas problem kititi se tudjim perjem.
    A sta se tice ove vase poznate teorije o turcima ja bi na tvom mestu proucio malo istoriju koliko dugo vas “zivotni prostor” je bio pod turcima i time koliko je hrvatica moralo prvu bracnu noc provesti sa svojim agom.Bolje bi vam bilo da se kanite ove “teorije” jer se ona odnosi i na vas.

  21. Avatar

    Blajburg! Treba reći ipak da su te zlikovce Ustaške i druge kvislinške formacije u bekstvu uhvatili Britanci i Britanski oficir ih je oredao našim antifašističkim snagama-Partizanima, da ih tada nisu uhvatili ti zlikovci bi činili masovne terorističke akcije protiv tadašnje oslobodjene zemlje, ako što su neke Ustaške formacije i činile terorističke akcije ulazeći na teritoriju Jufgodlaviije.

    Eto tada su Britanci bili saveznici, danas je na žalost situacija suprotna.

  22. Avatar

    Za Željka,
    Ne hvalim se tuđim, nego ti samo kažem da za nešto osvojiti više ne treba ratovati sve se može kupiti novcem. Pogotovo u sirotinjskim zemljama kao što je vaša.

  23. Avatar

    Za Lune,
    E moj Lune vidi se da si još u kominističkoj izmaglici. Nema više nacionalizacije ni otimanja/uzimanja tuđe zemlje. Budi sretan ako “folksdojčeri” ne budu tražili svoju natrag. Imaj na umu da sutra kada Hrvatska uđe u EU sa danom ulaska uvjete postavlja Hrvatska, a na Srbiji je samo da uvjete ispunjava. Ako ne blokada, zato ne bih baš puno prijetio na vašem mjestu pogotovo sa praznom puškom.

  24. Avatar

    Za Matiju
    U redu slazem se sa tobom kad je u pitanju novac,ali ova druga tvoja konstatacija da ste vi bogatiji od nas vise zvuci kao bajka.Imamo i mi tajkune poput Miskovica i ostali a zasto ih nisi primetio u hrvatskoj razlog je u tome posto tvoja vlada ne odobrava srpski kapital

  25. Avatar

    Za Matiju. Ajd Matija oladi malo. Zna se:

    U crvenom plastu satana vlada
    sjedi na tronu glavnoga grada
    Poslusne princeve postavlja i skida
    rulja ga sljedi kao bez vida.

  26. Avatar

    Za Matiju. Cije ste vi nasljedili i pitaj se cije je prezime Todoric. Pa tu su vam se Srbi opet umijesali u prvu bracnu noc /na Bracu/. Sada primjenjuju vasu taktiku pa kad dodje vrijeme pokazat ce vam svoje srpske krstenice i opet vi cesagije u ruke i konobarske keceljice pa ce te da nam sluzite od Rovinja do Dubrovnika a bogami i cirilicu citate vec sada jer kako inace da razumijete Ruse koji vam sve pokupovase. Samo vi odite u propalu evropsku uniju tamo ste bili od 41-45.Biti ce ne samo propao kao Grcka nego propo ko rvatska. Posto ste vi odjednom postali svi veliki partizani nazire vam se kraj. Sto se tice Aljaske Srba i pravoslavaca tamo odavno vec ima i nista im ne fali. Na vasu zalost morate ce te zivjeti jos dugo dugo sa Srbima, a mi vas zapravo ni ne primjecujemo. Toliko ste nevazni u nasim zivotima, tek toliko da nam pocesljate kojeg konja.

  27. Avatar

    Hej Rado hvala ti za moje stihove upucene Matiji!

  28. Avatar

    Evo nastavka:
    Krvave papuce bez stida nosi,
    logoraske oci iz korpe prosi.
    Iskezen klanja se zeljeznim lancima,
    koljace zove svojim prvacima.

  29. Avatar

    „Vi se užasavate što mi hoćemo da ukinemo privatnu svojinu. Ali u vašem postojećem društvu privatna svojina ukinuta je za devet desetina njegovih članova; ona upravo i postoji zato što ne postoji za devet desetina. Vi nam, dakle, prebacujete što hoćemo da ukinemo svojinu koja ima za nužnu pretpostavku to da ogromna većina društva bude bez svojine. Jednom reči, vi nam prebacujete da hoćemo da ukinemo vašu svojinu. Doista, mi to i hoćemo“.

  30. Avatar

    Jednom prilikom,pricao je Miroslav Lazanski kaogost kod Vanje Bulica,kako su se davno jos pre raspada SFRJ neki intelektualci iz Slovenije javili americkom ambasadoru da bi radili kao americki spijuni na stetu vlastite zemlje,za jedan pristojan honorar.Ovaj e diplomata samo nasmejao i rekaoim,postideci ih nacinom na koji je izrazio svoju konstataciju,da takvih izdajnika svoje zemlje ima na spisku koliko hoces.On bi radije da u SAD posalje lekare,naucnike,visok kadar jednom recju(visok po obrazovanju,naravno).Ta kome i ovi nasi,,nezavisni”novinaari podsecaju na te Slovence,a za drustvo iz nevladinih organizacija poput persona kao sto su Kandicka ili Biserko,da i ne pisem nista.Zakljucak glasi,,Nema sramotnijeg zanimanja od izdaje vlastitog naroda!”

  31. Avatar

    @ Georgina nema na cemu. Hvala Tebi.

  32. Avatar

    @georgina, greska, za Lidiju.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *