HANS KRISITIJAN ŠTRAHE Patriote svih zemalja ujedinite se!

Razgovarala Zorica Zec

Predsednik Slobodarske partije Austrije, jedine austrijske stranke koja nije priznala Kosovo i Metohiju, i u svojim redovima ima veliki broj Srba, govori za „Pečat“ o problemima sa kojima se suočava Austrija, ali i savremeni svet…

Hans Kristijan Štrahe

Hans Kristijan Štrahe, predsednik Slobodarske partije Austrije (SPA), otvorenog i jasnog stava po pitanju očuvanja identiteta austrijskog naroda i veliki kritičar sistema i načina funkcionisanja Evropske unije, veliki je protivnik islamizacije Evrope.
Slobodarska partija Austrije je jedina partija u ovoj državi koja nije priznala samoproklamovanu državu Kosovo.
Ne uklapa se u sliku savremenog sveta koji samo pojedinima dopušta da se brinu o interesima sopstvenog naroda, o porodici, budućnosti, i govori bez straha o problemima sa kojima se suočava Austrija.
Upoznat sa duhovnošću, istorijom, tradicijom, kulturom srpskog naroda, odličan poznavalac političkih prilika u Srbiji, sagledava Srbiju kroz dugo istorijsko postojanje, a ne kroz medijsku sliku stvaranu poslednjih dvadeset godina. Bez političke retorike, o Srbima govori samo najlepše reči.

Veliki broj Srba koji žive u Austriji i imaju državljanstvo izabrali su Slobodarsku partiju Austrije. Vi kažete da ste prijatelj Srba. Šta mogu Srbi da očekuju od Vaše partije?
U Austriji živi oko 500.000 pravoslavaca i od toga je 300.000 Srba. Zastupam interese Srba koji žive i rade u Austriji i potpuno su se integrisali u austrijsko društvo. Zbog istorijskih razloga samo  Vaseljenska patrijaršija ima ovde eparhiju priznatu preko episkopata. Sa promenama demografske strukture, morao bi se promeniti i Zakon o pravoslavnima iz 1967. godine, po kojem SPC – Crkvena opština sa  pravom javnosti deluje i radi u Beču.
Austrija mora da deluje i po tom pitanju i da promeni taj zakon. Mi tražimo priznanje za Srpsku pravoslavnu crkvu od strane austrijskih vlasti. To znači priznanje svih pravoslavnih eparhija, a time naravno i za najjaču zajednicu SPC i njenih 300.000 vernika. Mi ne želimo da se mešamo u unutrašnje stvari SPC-a, ali mislimo da je neophodno da SPC bude priznata kao pravoslavna eparhija.

Vaša partija je protiv jednostrano proklamovane države Kosovo, zašto?
Kosovo i Metohija je istorijska kolevka srpskog naroda, vere, kulture i tradicije i identiteta. Preko 150 manastira, crkvi iz srednjeg veka, koje čine sastavni deo svetske kulturne baštine, nažalost su pred očima Međunarodne zajednice 2004. godine stalno razarane i opljačkane. Dešavalo se da su albanski ekstremisti maltretirali i proganjali pravoslavne sveštenike i monahe, kidnapovali civile.
Srbija je uvek bila deo Evrope, ali nažalost na primeru Kosova i Metohije vidimo da je Evropa ostavila Srbiju. SPA ima jasan stav: Kosovo i Metohija pripadaju Srbiji. Priznavanje jednostrano proglašene republike Kosovo je bila velika greška. O srpskoj manjini, za razliku od Albanaca, ne vodi niko brigu. Tu se sudi dvostrukim aršinima. Evropa traži institucije, EU traži da narodi na tom prostoru žive u miru i zajedno, ali je potrebno i Srbima dati prava koja su  Albanci dobili. Srbi na severu Kosova su većina i treba da imaju ista prava kao i Albanci. Isto tako, ta prava trebalo bi da imaju i Srbi u BiH. Evropska unija mora da ima fer odnos prema Srbiji. Nikako ne sme da ucenjuje i vrši pritisak na Beograd po pitanju Kosova i Metohije. Samoproglašenje Kosova kao države je kršenje Međunarodnog prava.
Rezolucija 1244. Ujedinjenih nacija govori da je Kosovo i Metohija sa autonomnim statusom sastavni deo Srbije. EU ne sme da traži od Srbije da prizna Kosovo da bi postala članica EU.

Na najave nekih političara da se izvrši podela Kosova, da severni deo pripadne Srbiji, a preostali deo Albaniji, da li se može dogoditi da se takođe deo Crne Gore i  Makedonije sa pretežno albanskim stanovništvom pripoji Albaniji i da tako dobijemo „veliku Albaniju“ na Balkanu?
Kosovo i Metohija treba da ostanu u sastavu Srbije i prema Rezoluciji 1244, jer bi „velika Albanija“ dovela u opasnost stabilnost Balkana. Za sve narode Evrope postoji samoopredeljenje, pa ćemo morati da razmotrimo pitanje o modelu Kosova kad recimo uzmemo u obzir Republiku Srpsku gde živi 1,3 miliona Srba kojima se negira pravo da se samoopredele. Naravno treba svim narodima dozvoliti pravo na samoopredeljenje. To pravo pripada i Srbima koji žive van matice, kao i pravo da odluče kojim će putem da idu.

Kako gledate na budućnost Evrope i njeno islamiziranje?
Evropi je problem fundamentalni islam, upravo suprotan našim hrišćanskim i zapadnim tradicijama. Ko neće da prihvati našu evropsku tradiciju, da se prilagodi društvu u kojem živi – nije dobrodošao. Nama nisu potrebne paralelne zajednice, paralelno društvo.
Zato naša Slobodarska partija Austrije jasno kaže da se mora stopirati naseljavanje ljudi izvan Evrope u našu zemlju? Hoćemo da sačuvamo Evropu i našu tradiciju. Zalažemo se za politiku porodice, natalitet evropske porodice, za decu, protivimo se globalizaciji. Na primeru Kosova vidimo kako jedan narod može da postane manjina u sopstvenoj državi. Za samo 100 godina Srbi su postali manjina na Kosovu. Mi moramo da sprečimo da se to desi još negde u Evropi.
Naš moto je: patriote svih evropskih zemalja ujedinite se da zajednički sačuvamo Evropu, a ne da radimo jedni protiv drugih.

Kakav je vaš stav u odnosu na proširenje Evropske unije i priključenje Srbije evropskoj zajednici naroda?
Srbiji treba evropska perspektiva. Prošle godine je konačno potpisan sporazum između Srbije i EU. Taj sporazum je prvi korak približavanja Srbije Evropskoj uniji. Mi jesmo za članstvo Srbije u EU, ali se moraju voditi korektni pregovori. Pridruživanje Srbije u EU je garancija političke i ekonomske stabilnosti na Balkanu. To je u interesu Brisela, Beograda, i, naravno, Austrije. Kad god su se dešavale krize na Balkanu Austrija je igrala veliku ulogu. Danas su austrijski privrednici najveći investitori u Srbiji. Od velikog je značaja strategija Dunava, jer jedino srpski deo Dunava nedostaje Evropi. Ali, Evropa je mnogo više od Evropske unije. Srbija je uvek bila i ostaće deo Evrope. I Srbija se ne sme ucenjivati od strane Evropske unije, kao na primer po pitanju Kosova i Metohije.

Ponovno uvođenje viza za građane Srbije i dalje postoji kao opcija, iako se zna da su Romi i Albanci sa Kosova većina koja traži azil?
Protivim se ponovnom uvođenju viza za srpske državljane, jer to ne bi rešilo problem. Ali isto tako ne postoji razlog da građani Srbije podnesu zahtev za azil, Srbija je demokratska zemlja gde se niko ne progoni. Tako, na primer, u Nemačkoj nijedan srpski građanin ne može da podnese zahtev za azil. Albanci sa srpskim državljanstvom nemaju pravo na azil, jer ih niko ne progoni.

Koliko i kako su se Srbi u Austriji integrisali u austrijsko društvo?
Srbi su se u velikom broju dobro integrisali u austrijsko društvo. Prihvatili su Austriju kao novu domovinu, ali se ne odriču srpskih korena, što i ne treba da rade. Mi imamo zajedničku tradiciju i kulturu, hrišćani smo. Jedina prepreka je jezik. Ko savlada nemački jezik, perfektno je integrisan u austrijsko društvo. Imamo problem sa doseljenicima izvan Evrope koji ne mogu i ne žele da se integrišu u austrijsko društvo.

Kada biste dobili poziv da posetite Srbiju sa kim biste voleli da razgovarate?
Lično nemam problem sa bilo kojom strankom ili predstavnicima bilo koje opcije, isto tako ni sa velikodostojnicima Crkve, ali moj glavni sagovornik u Srbiji je Tomislav Nikolić.

Kada ste poslednji put bili u Srbiji?
Poslednji put sam bio u Srbiji 2008. godine, i tom prilikom sam posetio Patrijaršiju, imao tribinu na Mašinskom fakultetu, razgovarao sa Tomislavom Nikolićem, Velimirom Ilićem, tadašnjim ministrom za infrastrukturu u Srbiji.

Kakva je vaša poruka za Srbe u Srbiji?
Ostanite ponosni jer Srbi imaju na šta da budu ponosni. Srbi su narod sa velikom istorijom i tradicijom. Često puta su branili interese Evrope, pri tom su stradali i bivali ostavljeni od Evrope.

A za Srbe u Austriji?
Ostanite dobri Austrijanci sa srpskim korenima, tako ćete pomoći Austriji u kojoj ste važan faktor. Samim tim pomažete i svojoj otadžbini, Srbiji.

_____________

Konstantin Dobrinović i Hans Kristijan Štrahe

Konstantin Dobrilović je jedan od istaknutih Srba u dijaspori, vrlo angažovan po pitanju zastupanja našeg naroda u Austriji. Predsednik je Hrišćanske slobodarske platforme, predorganizacije Slobodarske partije Austrije, u okviru čijeg programa su pitanja vezana za dešavanja u Evropi, ali i  pitanja hrišćanske istorije. U okviru ove platforme želja je da sve hrišćanske snage Evrope objedine zajedničke interese. Kao Srbin, odbornik ispred Slobodarske partije Austrije, u jednoj od opština grada Beča, kaže o svom iskustvu u politici i daljem učestvovanju Srba u rešavanju životnih problema u Austriji:
„Posle Nemaca, Srbi su najveća grupacija u Austriji. Srbi su vredni građani Austrije, rade, plaćaju doprinose i poreze, deca se školuju. Nisu tipični gastarbajteri i nije tačno da većinom rade na gradilištima i po kafićima.  Brojnim primerima Srbi su pokazali da se mogu integrisati u sve institucije austrijskog društva. Ima Srba i na važnim položajima i funkcijama. SPA nije neprijatelj stranaca kako se to često prikazuje. Devedesetih godina srpski narod je satanizovan, ali je SPA pokazala solidarnost podržavajući protest Srba protiv NATO bombardovanja 1998. godine. SPA ukazuje poverenje Srbima dajući im političko pravo angažovanja i priliku da jasno izlažu svoje stavove i ostvaruju svoje interese.“

7 коментара

  1. Љубомор

    Обзиром да се српски народ навикао на владавину странаца (Хрвати, Црногорци), а да Ханс воли Србе и познаје српску прошлост и културу, а лепши је од “Цара” па ће се женска популација лако пресалдумити, предлажем да на следећим председничким изборима гласамо за Штрахеа. Једино би он Србе спасио од “Европа нема алтернативу”, зато што “Комитетлије” неће дозволити повратак Шешеља и зато што су српски интелектуаци и родољуби одавно препарирани. (Види поруке А. Рајса).

  2. Kratko i jasno, ja sam nacijonalista, ne mrzim nikoga, svoje nedam. A hoću da živim sa svakim u sopstvenom interesu i interesu zajedničkog Evropskog života, zaopšte dobro svih Evropskih država. Samo kod nas je ptroblem, što naši političari kad dodju na vlast oni zaborave ko su i zašto su u politici…Nije ni čudo šta nam se dešava, godinam nam se kroz školstvo brisalo pančenje, dok su političari tog vremena, gledajući opšti interes zaboraviše da su Srbi, i ako su videli da su ostali bili Slovenci, Hrvati, Crnogorci Albanci Makedonci i muslimani. Dok oni nisu zaboravljali ko su i štasu, koristeći sve državne privilegije, na vrlo perfidan način i da se Srpski političar nije ni osećo. Ta nedoslednost svom poreklu je uticala i na Srpski narod, gde je svojom dobrotom, gostoprimljivošću prihvatao svakog, Srpska naivnost, u ovom vremenuga ga je skupo koštala, možda čak i nestanka. Sve se čini da se obespravi srpski narod u sopstvenoj državi, što ovi danjašni političari zdušno čini. Em što nas drugi raseljavaju, naša politika to potvrdjuje, svojim podaničkim slugeranju…

  3. Kakve su to price o *srpskoj naivnosti*, organizatori 5.oktobarskog puca, rasprodaje svega i svacega,unistavanja domacih banaka, nisu *naivni*, oni su politicki organizovani, imaju svoje centre i finansijere,delove hidre,… odnosno,,,deru Srbiju,pa im se to vraca kao *donacije*.Zasto *ici u evropu*,ko brani toj evropi da ekonomski nudi i trazi…? Niko, Srbija od kada postoji uvek nesto trguje, uvozi, izvozi..da, nebi mozda plovni put Dunava *za rodjendan*.., da *ona ubira namete*..a besplatno koristi..???
    ……………………………………………………………………………………………………
    Tek kada je na zahtev Josipa Broza Tita, tadasnji sekretar Izvrsnog biroa CK SKJ Stane Dolanc otisao u Moskvu i u razgovoru sa Andropovim i Breznjevom zapretio da ce Jugoslavija izneti u javnost umesanost sovjetske sluzbe bezbednosti u organizovanje Barskog kongresa, sovjetska strana je rekla da vise nece pomagati informbiroovsku emigraciju.

    Kako je ta sprega funkcionisala pokazuje u svojim svedocenjima Anton Kolendic, koji tvrdi da je Lazar Mojsov jos dok je 1968. bio ambasador u Austriji postao veliki prijatelj Kurta Valdhajma, ministra inostranih poslova. Nesto kasnije obojica su postali stalni predstavnici SFRJ i Austrije u OUN, a kada Valdhajm dobija mesto generalnog sekretara namesta Mojsovu mesto predsednika Trideset druge godisnje skupstine Ujedinjenih nacija.

    Tako se dogodilo da je Valdhajm uz podrsku KGB dogurao do OUN, a 1986. se kandidovao i za predsednika Austrije. U medjuvremenu Josip Broz Tito je Kurta Valdhajma odlikovao Ordenom jugoslovenske zastave i ugostio na Bledu. I eru Gorbacova i Jelcina karakterisala je ruska nemarnost prema Jugoslaviji i srpskom pitanju. Jer kada nije mogla da ima dominaciju Moskva se odlucila na tihu izolaciju Beograda. Deset poslednjih godina Moskva je utrosila da se ulaguje Zapadu i Novom svetskom poretku nego da sacuva svoje pozicije i interese u SRJ. Ruska vojska u BiH i na Kosmetu stitila je Srbe onoliko koliko su joj zapadne komande SFOR i KFOR dozvoljavale. KGB ili kako se sada zove ruska tajna policija, i tih burnih godina delovala je protiv Beograda. Nekad necinjenjem, a ponekad pogresnim cinjenjem. Umesto iskrenog saveznistva Moskva nam je slala politickog galamdziju Vladimira Žirinovskog da nam prodaje oruzje i laznu nadu, za kog je potom i sama rekla da je agent KGB.
    …………………………………………………………………………………………………………………………

  4. Treba se najprije rjesiti srpskog otpada, jer je on najopasniji za Srbiju, sve ostalo ce lakse…

  5. Meni se čini da se mi više bavimo drugima nego samim sobom, rad tog nam se i dešavaju kaje kakve stvari u državi, što naši političari i nisu dosledni ili nisu dorasli višoj politici, koju vode poliričke sile. Naši političari se mnogo ulaguju jačim od sebe, valjda je jedna država, pa i ko naša Srbija, onoliko velika koliko je njen predsednik ili političar mudar, dosledan svoje države, da se izbori za državne pozicije, a i naši političari izgleda i narazmišljaju da su interesi onih država pa Rusije uvek bile njeni interesi preči od bilokoje pa i Srbije. Isto tako, činimi se da naši političari stalno traže oslonca u nekom drugom, a ne u svojem narodu, pa i kad teba da se stane na crtu protivniku, gde mi nesmemo, onda počinjemo da se ulagujemo. Što stranac to vidi, onda počinje da se sa nama poigrava ostvarujući svoje ciljeve ………….

  6. Nacija – Od 620.000 stanovnika, 44,98 odsto se izjasnilo kao Crnogorci, dok su 28,73 Srbi. Srpski jezik sada govori 42,88 odsto stanovnika Crne Gore, a crnogorski 36,97
    Više od 20 odsto građana Crne Gore prestalo je da govori srpski jezik, a broj Srba u ovoj državi u odnosu na 2003. godinu smanjio se za više od tri odsto, što je čak 20.000 ljudi, pokazuju podaci najnovijeg popisa stanovništva koje je objavio Monstat.
    Matica srpska – Srpski jezik i dalje dominantan
    Monstat laže i za platu
    Vladimir Božović, predsednik UO Matice srpske u Crnoj Gori, kaže da se ovim rezultatima ne menja položaj srpskog naroda u Crnoj Gori, ali da uprkos tome on ne očekuje da srpske organizacije prihvate ove rezultate.
    – Monstat je institucija koja godinama prikazuje fantastične ekonomske parametre života u Crnoj Gori, u kojoj je prosečna plata maltene i po 500 evra. Takva institucija nema nikakav problem da plasira i ovakve rezultate popisa. Radi se o očiglednoj tendenciji da se srpski identitetski prostor suzi, što je učinjeno. Srbi, međutim, i dalje imaju argumente za sva prava koja traže, pitanje je samo kako će stranke koje zastupaju srpske birače da reaguju. Svi popisivači iz redova srpskih stranaka odbili su da potpišu zapisnike popisa. Srpski jezik je i dalje statistički dominantan i pripada mu u materijalno-pravnom smislu dominantan položaj u Crnoj Gori. U teškim socijalnim uslovima u kojima žive građani Crne Gore lako je manipulisati ljudima i glasovima – kaže Božović.

    Od oko 620.000 stanovnika, 44,98 odsto izjasnilo se kao Crnogorci, a 28,73 su Srbi. Na popisu iz 2003. godine procenat Crnogoraca je bio 43,16, a Srba 31,99 odsto. Crnogorskim jezikom sada govori 36,97 odsto stanovnika Crne Gore, a srpskim 42,88.

    Antisrpski projekat

    Zanimljivo je da, uprkos silnoj medijskoj i svakoj drugoj kampanji zvanične Podgorice, onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci sada ima samo nepuna dva odsto više nego što ih je bilo 2003. godine. U svakom slučaju, napetost koja vlada u odnosima vlasti i opozicije u Crnoj Gori pojačana je ovim rezultatima. Dok opozicija optužuje vlast za falsifikovanje popisa i sprovođenja antisrpske politike, iz vladajućih stranaka poručuju da je ovim popisom okončana svaka ideja „velikosrpskog nacionalizma” u Crnoj Gori.

    – Srpski narod u Crnoj Gori sigurno neće prihvatiti rezultate ovog popisa, pošto su oni fabrikovani u funkciji njegove asimilacije i dovođenja do kraja antisrpskog projekta crnogorske nezavisnosti – kaže za Press Andrija Mandić, predsednik Nove srpske demokratije. – Ovde se radi o bezočnoj krađi. Mi laž ne možemo da prihvatimo kao istinu. Naša stranka je kontrolisala ovaj popis jer je on za nas najvažnije pitanje opstanka srpskog nacionalnog bića u Crnoj Gori. U uzorku od 206.000 utvrdili smo da je Srba 33,03 odsto, a da srpskim jezikom govori oko 47 odsto. Nekome iz vlasti je očigledno zasmetalo što u stvarnosti raste broj Srba i obavestio je Monstat da ne sme da se dozvoli objavljivanje pravih rezultata. Bilo bi obeshrabrujuće za one koji vode Crnu Goru i koji je grade na antisrpstvu da se taj koncept ospori na bilo koji način. Suština se ne menja, jer i dalje jednu trećinu stanovništva čine Srbi, a srpskim jezikom govori većina – kaže Mandić.

    On ističe da i pored toga što rezultati popisa govore o manjem broju građana Crne Gore koji govore srpskim jezikom nego što su procene njegove stranke, neće odustati od zahteva da se omogući školovanje na srpskom.

    – Poslali smo Vladi taj zahtev i poručili da bez srpskog jezika u školama nećemo dati podršku za novi izborni zakon. Taj zakon je uslov koji postavljaju evropske integracije, a za njega je potrebna dvotrećinska većina. Našu podršku neće dobiti, ako ne ispune naš zahtev za srpski jezik – kaže Mandić.
    S druge strane, Miodrag Vuković, funkcioner DPS-a, kaže da je ovogodišnji popis profesionalnije i čistije sproveden nego prethodni i optužuje srpske stranke u Crnoj Gori da sprovode „politiku budalaštine” koja traje u kontinuitetu još od 2001. godine.

    Čudna odstupanja

    – Stranke su 2003. godine uhvatile državu na spavanju i mešale se u pitanja u kojima nemaju mesto, kakvo je pitanje popisa, od koga su napravili sredstvo političke manipulacije. Ovog puta država ih je lupila po prstima i pokazala strankama da ne guraju nos tamo gde mu nije mesto. Bilo je političkih pritisaka, ali to su činile srpske stranke praveći od popisa nacionalno pitanje. Oni su prvi postavljali bilborde, a onda su im druge stranke odgovorile. Ne znam o kakvoj to asimilaciji pričaju, kada je 2003. godine broj Srba porastao sa devet na 32 odsto.
    Srpske stranke su doživele debakl, jer sada više ne mogu da pričaju o pravima govornika natpolovičnog jezika i o odlasku na sud u Strazbur. Crna Gora je građanska država u kojoj su svi relativna manjina i u kojoj crnogorski jezik mora biti službeni kao što je srpski u Srbiji, a ostali su jezici u službenoj upotrebi – završava Vuković.

  7. Šešelj podneo zahtev za obustavu postupka

    Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj podneo je danas Haškom tribunalu zahtev za obustavu postupka zbog flagrantnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku
    Šešelj, koji je naveo da je zahtev podneo u kontekstu doktrine zloupotrebe postupka, dobrovoljno se predao i u pritvoru Tribunala je od februara 2003. godine, a suđenje mu je počelo u novembru 2007. godine.
    Ocenjujući da dužinom boravka u pritvoru “obara sve svetske rekorde”, Šešelj je napomenuo da Tribunal ne samo što još nije doneo prvostepenu presudu u njegovom slučaju, već ni suđenje protiv njega nije okončano.
    Podsećajući da pravilnik o radu tog suda sadrži načelo ekspeditivnosti postupka, Šešelj ocenjuje da možda “postoji neki tajni razlog, koji nema veze s pravom, javnim interesom ili prezumpcijom nevinosti”.
    “Više je nego jasno da se u predmetu broj IT-03-67 primenjuje doktrina zloupotrebe postupka i da tu kvazipravnu farsu odmah treba prekinuti”, ocenio je lider radikala i zatražio “obustavu postupka zbog flagrantnog i nezabeleženog u svetskim razmerama kršenja načela ekspeditivnosti”.
    Šešelj je pred Haškim sudom optužen za progone na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi, deportaciju, nehumana dela, ubistvo, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela, uništavanje i pljačkanje javne i privatne imovine u BiH, Hrvatskoj i Vojvodini.
    Odvojeno je u tri navrata optužen za nepoštovanje suda zbog objavljivanja podataka o zaštićenim svedocima. U prvom od tih predmeta osuđen je na 15 meseci zatvora, dok druga dva postupka još traju.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *