BELEF 2011 Nećemo gledati glumce nego robote

Piše Raško V. Jovanović

Neprihvatljivo je da scenski program, naročito dramski, na jubilarnom BELEF-u bude bez učešća glumaca, zapravo bez pravih pozorišnih predstava na otvorenim pozornicama

Najzad, petnaestak dana pošto smo uveliko zašli u leto, kada smo već pomislili da će ove godine izostati Beogradski letnji festival (BELEF), dan-dva pošto je najavljeno šta će nas ove jeseni čekati na BITEF-u, ovog puta  podeljenog na „svetski“ i „regionalni“, gradska birokratija pompezno je objavila raspored manifestacija ovogodišnjeg jubilarnoga, dvadesetoga BELEF-a, on se priređuje pod sloganom „Audio Visual 21st Century-AV 21“ i treba posetiocima da od 15. jula do 7. avgusta predstavi projekte koji se bave odnosom tehničko-tehnološkog razvoja, prirode i čoveka, te da im   ponudi spektakle koji sjedinjuju audio i vizuelne umetnosti. Kako se vidi, biće tu svega i svačega – pored scenskog, zatim filmskog, muzičkog, vizuelnog i ekološkog predviđa se i dečji program –  ali glumaca biti neće! Kako je ukazao Aleksandar Denić, umetnički direktor BELEF-a, „ovogodišnji program je produkt današnjeg vremena, koje odlikuje konglomerat informacija, a upakovan je u šest celina i sve ih karakteriše zastupljenost više medija (scenska, muzička, vizuelna umetnost).“

POSVETA ČAPEKU – BEZ ČAPEKA
Scenski program, nazvan „Rur fest u slavu Karela Čapeka“ (ova posveta, kako se vidi, zasniva se na asocijaciji na poznatu utopijsku dramu „R.U.R. Rozumovi univerzalni roboti“, koju je veliki češki pisac objavio davne 1920. godine) sadrži ukupno pet spektakla – prvo će se izvesti zvučna instalacija u četiri slike Borisa Čakširana, pa  stereoskopsko (3D) scensko delo Roberta Praksmarera i Rajnholda Bidnera, zatim sledi plesna predstava sa tridesetak  robota, potom i predstava za osam robota sa daljinskim upravljanjem i interdisciplinarni performans Bojana Milosavljevića. Dakle, kao izvođači scenskog programa pojaviće se roboti, igrači, performeri, tehničari, dizajneri zvuka i svetla, muzičari, ali, po svemu sudeći, glumaca neće biti! Ostaje da se vidi šta će nam razne gostujuće trupe koje izvode ove spektakle prikazati (radi se uglavnom o ansamblima iz Austrije), dok interdisciplinarni performans „Snovi“ treba da izvedu domaće snage. I to je sve kad je reč o scenskom programu!  Ponadali smo se, s obzirom na posvetu, da ćemo moći da vidimo neko delo Karela Čapeka, možda baš dramu „R.U.R. Rozumovi univerzalni roboti“, mada ovaj pisac ima i drugih drama sa tematikom koja je bliska  savremenim zbivanjima.  Nema sumnje da je danas našim životima zagospodarila tehnologija, isto kao što je neosporno da se ova Čapekova drama savršeno uklapa u problematiku čovekove egzistencije početkom ovog stoleća. Delo je napisano na osnovu naučnih otkrića: Rozumova korporacija proizvela je robota, najpre je čovekov pomoćnik, ali potom postaje i neprijatelj. Pobuna veštački stvorenih bića završava se uništenjem čovečanstva, ali i samih robota, koji nisu upoznati sa tajnom svoga postanja. Najzad, ipak će doći do optimističkoga preokreta – kod jednog robotskoga para probudiće se ljudske emocije. Naravno ostaje pitanje mogu li ta osećanja doneti spas, odnosno izlaz iz situacije tehnološke diktature, ali značajno je i dobro što pisac ipak nazire nekakvo rešenje koje donosi ono što se može nazvati  ljudskošću bića koje se zove čovek.
Sastavljači ovogodišnjeg scenskoga programa, iako se pozivaju na znamenito Čapekovo delo koje mu je donelo svetsku slavu, izgleda nisu ni pomislili na inscenaciju toga teksta, on se pod naslovom „R.U.R. Rozumovi univerzalni rabotnici“ u beogradskom Narodnom pozorištu prikazivao još 1922. godine. Ako bi im scenska realizacija bila skupa, mogli su bar upriličiti javnu reprodukciju snimka toga dela kao radio-drame, koji postoji u fondu Dramskog programa „Radio-Beograda“. To bi im savršeno odgovaralo s obzirom na to da insistiraju na audio-vizuelnosti ovogodišnjega BELEF-a: doduše, imali bi u ovom slučaju samo audio-komponentu, ali kada su tu dramu uzeli kao amblem scenskoga programa vredelo je da učine napor i približe je savremenim gledaocima, koji bi u ovom slučaju bili slušaoci.
Jedan multimedijalni spektakl dopuniće scenski program. Reč je o programu „Egipat u Beogradu – Sound & Light“ koji će biti prikazan u Donjem gradu na Kalemegdanu u vidu najsavremenijih 3D hologramskih projekcija piramida i sfingi i različitih istorijskih ličnosti iz egipatske prošlosti.

VREME BEZNAČAJNIH
Prošle godine „Pečat“ je pisao o tome kako je, kad je reč o scenskoj umetnosti, nastupilo vreme beznačajnih predstava i kako se BELEF pretvorio u BELEP, što će reći – u Beogradsku letnju prazninu, a ne festival! („Pečat“ br. 123 i 127). Plašimo se da će se i ove godine dogoditi nešto slično. Ne možemo prihvatiti činjenicu da scenski program isključivo čine tehnički možda visoko sofisticirane predstave načinjene od projekcija i drugih video-efekata i glumačke igre koju izvode roboti, a ne glumci,  uz reprodukciju snimljenoga  zvuka u najsavremenijoj tehnici. Pojedini spektakli iziskuju i specijalne naočare.   Neprihvatljivo je da scenski program, naročito dramski, na jubilarnom BELEF-u bude bez učešća glumaca, zapravo bez pravih pozorišnih predstava na otvorenim pozornicama.
Tvorci programa ovogodišnjega BELEF-a, kao što je to bio slučaj i prošle godine, odustali su od bilo kakvog istraživanja i traganja za pogodnim ambijentalnim pozornicama na Kalemegdanu. Tradicija prikazivanja pozorišnih predstava na kalemegdanskim prostorima duga je i bogata. Napuštanje kalemegdanske pozornice vidimo pre svega kao rezultat neznalačke repertoarske politike, koju je BELEF sprovodio skoro desetak godina, koliko se sećamo još od početka prve decenije ovog stoleća. Pravo rečeno, povremeno i bez sistema istraživali su se kalemegdanski prostori, a u Barutanu se (baš kao što će to biti i ove godine!) trpalo sve i svašta: ne jednom  izvodila su se efemerna dela sa tendencijom da se festival bitefizuje, odnosno da se pretvori u nekakvu uvodnu reklamu za BITEF. Selektori su se menjali i bivalo je sve gore i gore, naročito poslednjih nekoliko godina. Ne samo da se nije tragalo za odgovarajućim scenskim prostorima na Kalemegdanu, nego  se, budući da je biran i neprikladan repertoar, većina predstava igrala samo jedno leto! Pored toga, pojedine predstave izvodile su se u dvoranama beogradskih pozorišta (u „Ateljeu 212“, ali i u Centru za kulturnu dekontaminaciju),  što nikako ne priliči letnjem festivalu. Ove godine scenski program izvodi se u Barutani ispod Kalemegdana i u sali „Amerikana“ Doma omladine, što samo potvrđuje da se  kalemegdanski scenski prostori postepeno napuštaju.
Festival je iz godine u godinu skraćivan tako da je njegovo trajanje  od blizu dvomesečnog na početku svedeno ove godine na tri sedmice i kao što je objavljeno neće biti nijedne klasične, kako je naglašeno „muzejske“ pozorišne predstave. Nije potrebno ukazivati kako je i ova najnovija programska orijentacija u domenu scenske umetnosti pogrešna i jednostrana. Bez glumaca i klasičnih pozorišnih predstava ne može biti govora o ozbiljnijem scenskom programu. Naravno, može se prilagoditi repertoar letnjim prilikama i ne moraju se izvoditi samo tragedije i ozbiljne drame. Jednostavno, potrebno je posetiocima pružiti pretežno lakši repertoar, koji im takođe može doneti lepa umetnička uživanja. Nažalost, ni ovoga leta ništa od toga neće biti, te ćemo ponovo gledati beznačajne predstave.
Težnja ka multimedijalnosti i posebno ka vizualizaciji prisutna je i u drugim programskim segmentima festivala – ne samo kada su u pitanju izložbe karikatura i skulptura ili najbolji radovi manifestacije „Mermer i zvuci“ tokom poslednjih pet decenija, nego i kada se radi o muzičkom programu koji obuhvata trinaest koncerata klasične i popularne muzike. Organizovaće  se i više muzičkih i drugih radionica i akcija pretežno usmerenih prema mlađoj publici  Takođe, predviđa se filmski program u vidu manjeg festivala dokumentarnoga filma. Ostaje nam da vidimo kako će to sve izgledati i na kakav će prijem gledalaca naići. Iskustvo nas uči da ne treba očekivati neke izuzetne senzacije uprkos nastojanjima selektora da nas optimalno suoči sa multimedijalnim i interdisciplinarnim produkcijama. Pet predviđenih priredbi scenskoga programa mogle bi biti tek prateće manifestacije ozbiljno načinjenog dramskoga programa, koji bi na otvorenim pozornicama izvodile proverene glumačke ekipe. Mišljenja smo da su Beograd i Beograđani zaslužili da imaju takav pozorišni program tokom leta. I ne samo Beograđani, nego i svi drugi namernici koji posećuju naš glavni grad u letnje dane.

PARTOKRATIJA U KULTURI
Naravno, u obzir za prikazivanje na otvorenim pozornicama dolaze i muzičko-scenska dela – opera i balet, takođe i koncerti simfonijskih orkestara i drugih muzičkih sastava. Takvih priredbi u ovogodišnjem scenskom i muzičkom programu gotovo da i nema,  a pojedini koncerti umetničke muzike izvode se u dvorani Kolarčeve zadužbine. Nastupi džez i  rok-ansambala  realizovaće se na platou iza Prirodnjačkog muzeja na Kalemegdanu.
Podsetićemo da Beograd raspolaže idealnom letnjom pozornicom na Topčideru,  koja se godinama ne koristi. Smeštena u negdašnjem kamenolomu, ta pozornica ima odličnu akustiku i pre pedeset i više godina koristila se uglavnom za izvođenje operskih i baletskih predstava. Ako bi se ta pozornica obnovila i nad scenom i gledalištem izgradio pokretni krov, mogao bi se dobiti idealan scenski prostor za dramske, operske, baletske, filmske i multimedijalne spektakle. Čudno je što se oni koji su tokom proteklih dvadeset godina rukovodili BELEF-om nisu ni setili te pozornice, već su nastojali da „osvoje“ Kalemegdan. Nisu ga  „osvojili“ i to je posledica nepostojanja odgovarajuće umetničke  programske koncepcije, koju bi sprovodio ozbiljan umetničko-menadžerski tim biran sa mandatom ne za jednu, već za četiri sezone, i ne na osnovu stranačkih opredeljenja  i odluka, nego prema umetničkim i stručnim kvalifikacijama. Danas se  mnogo govori o javnim preduzećima uz isticanje da se rukovodeći kadar u njima formira na osnovu dogovora stranaka koalicije na vlasti i da sa tom praksom treba prekinuti. Zanemaruje se i prećutkuje da je tako i u kulturi: dokaz za to je situacija i sa BELEF-om, kojim je rukovodio kadar Gradske vlade uz angažovanje najčešće nedoraslih pojedinaca, iz redova stranaka na vlasti. Ponekad se do poslednjeg časa nije znalo ni  ko je selektor. Koji je pravi razlog zašto je objavljivanje jubilarnog festivalskog programa obavljeno samo desetak dana pre njegovog početka – nije poznato. Isto kao što nije jasno ko je sve „zaslužan“ za ovakvu programsku orijentaciju, gledaoce lišava pozorišta ne bi li im se dočarao, kako autori programa i organizatori ističu, „presek najaktuelnijih događanja na svetskoj umetničkoj sceni“. Ako je zaista tako, bar kad je reč o scenskom programu, onda se moramo upitati šta će biti na programu BITEF-a?  Sudeći po programu predviđenim za ovo leto sva je prilika da nas, kao i lane, opet čeka Beogradska letnja praznina – BELEP.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *