Priča o diplomatiji ili zamajavanje naroda

Piše Milica Ostojić

U protekle tri godine bili smo svedoci postojanja dve paralelne ambasade u Rimu. Jednu je vodila zvanični ambasador, nedavno smenjena Sanda Rašković Ivić, a drugu ministar-savetnik Ana Hrustanović, upravo postavljena za novog ambasadora u Italiji

Sandra Rašković Ivić

Hoćete li povodom odlaska iz Rima da saberete svoje dane u ulozi ambasadora Republike Srbije u Italiji? Ostavljam to za neko kasnije vreme, odgovara ambasador Sanda Rašković Ivić koja je dobila telegram da je osam meseci pre isteka mandata razrešena dužnosti na mestu ambasadora u Italiji još februara meseca 2011. godine (posle procedure postavljanja novog ambasadora usledio je novi telegram da se 12. juna vrati u zemlju). Od naše ambasadorke u Rimu oprostila se srpska zajednica u Rimu, italijanski prijatelji i poštovaoci naše zemlje, i to prigodnim koncertom i toplom ljudskom rečju, zahvalivši joj za lepu i dostojanstvenu sliku koju je naslikala o našoj zemlji i ostavila Italiji.
Dostojanstvo diplomatskog predstavnika i hrabrost da se u teškim trenucima istorijskog obrušavanja odbrani jedan narod, stavilo je Sandu Rašković Ivić u red znamenitih ambasadora naše zemlje poput Rakića, Andrića, Dučića ili Crnjanskog.
Kada već Sanda Rašković Ivić to nije želela, onda ću da napišem ponešto od onoga što sam zapisivala tokom njenog diplomatskog rada ili o događajima kojima sam prisustvovala u ulozi novinara.

Ana Hrustanović

DIPLOMATSKI SKANDAL
Jedno je sigurno: ime ambasadorke Republike Srbije Sande Rašković Ivić najviše je pominjano u italijanskoj štampi od imena svih drugih njenih kolega na tom položaju (čak i onih iz doba SFRJ). Kod nas je toliko istorije proizvedeno u poslednjem desetleću i posebno u poslednje tri-četiri godine, a sve protiv interesa srpskog naroda, da je Sanda morala često da odgovara na najneprijatnija pitanja. Budući da njeni sagovornici nisu o tim temama mnogo znali, naša ambasadorka je morala da igra i ulogu edukatora. Uglavnom su to bili neprijatni razgovori. Ali ona je psihijatar; njoj su poznati mehanizmi uspostavljanja mentalnih barijera da bi se ostao razuman, razložan i makar naizgled miran. U tome joj ne poznajemo premca u italijanskoj diplomatiji.
Uskoro u Rim stiže novi ambasador, mlada i lepa dama koja je bila savetnik u ambasadi. Zove se Ana Hrustanović (pre udaje Urošević). Pretpostavljamo da će ona imati dosta drugačiju i mnogo lakšu ulogu na svom diplomatskom zadatku. Uhvaćen je general, „krvnik“ Ratko Mladić (italijanski mediji obožavaju ovu reč), „sada će Srbija napred ka EU“, kako misle neki posmatrači, naivni ili suviše površni u analizama i osluškivanjima poruka iz Brisela.
No, vratimo se ulozi diplomata i našoj skorašnjoj realnosti: izborima u Srbiji. U Italiji smo i uputno je da podsetimo na značaj „Fijata“ u našoj srpskoj priči. Zašto baš na „Fijat“? Pa on je odigrao ključnu ulogu u prethodnoj predizbornoj kampanji; zahvaljujući njemu „proevropska koalicija“ i predsednik Tadić dobili su izbore. Ako je neko zaboravio: sporazum sa „Fijatom“ je parafiran na samom početku maja  (7. maja 2008. godine), a 11. maja u Srbiji održani su izbori. To je čitavu centralnu Srbiju, a ne samo Kragujevac, preokrenulo u toku jednog dana, jer je na velika zvona u medijima dobovala priča o 700 miliona evra investicija iz Italije, o hiljadama radnih mesta, o automotoindustriji koja neće podrazumevati samo automobile. Rečju, podizanje celokupne industrijske mreže Srbije, zato što jedan auto ima mnogo komponenata koje je trebalo proizvesti i ugraditi.
U toj propagandističkoj priči Sanda Rašković Ivić nije mogla da učestvuje jer je bila povučena u zemlju na pola godine zbog italijanskog priznavanja nezavisnosti Kosova, ali je učestvovala Demokratska stranka – kao da toj stranci Italija nije priznala nezavisnost Kosova. Sećam se kada je italijanski ministar Franko Fratini otišao 29. septembra 2008. godine u Srbiju; tamo ga nije pratila ambasadorka već savetnica Ana Urošević (udajom Hrustanović). Posle sam saznala (naprosto sam se informisala) da je iz Beograda stigla depeša da ministra ne prati ambasadorka. Posle toga Ana, kojoj je mesto savetnika prvo radno mesto u MIP-u, za samo devet meseci iskustva (od kojih je provela gotovo dva meseca u predsedničkoj kampanji u Beogradu, a ne u ambasadi u Rimu) je  avanzovala promovisanjem u zvanje ministar-savetnik i tako postala drugi čovek u ambasadi u Rimu. I od tada za sve u vezi sa „Fijatom“ ili velikim ekonomskih projektima stizale su depeše iz zemlje; kada bi predsednik Srbije išao u Torino da ide Ana Urošević, a ne ambasadorka.
Buduća ambasadorka Ana Hrustanović je apsolutno uvek bila u pratnji predsednika Tadića. Ambasadorka Rašković Ivić, koliko nam je poznato, nikada. Da li je to u pitanju bila neka lična netrpeljivost predsednika prema pomenutoj ambasadorki?
Diplomatsko pravilo nalaže da ambasador prati predsednika. Ali pamtim više situacija u kojima je delovalo da ministar-savetnik Ana Hrustanović igra ulogu ambasadorke, dok prava ambasadorka Rašković Ivić ponižena stoji, sklonjena u nekom ćošku sa ostalim članovima ambasade. Te slike ostaće mi zauvek u pamćenju, ali one govore više o predsedniku države nego o ambasadoru. Ana Urošević, ministar-savetnik, svuda i uvek stajala je uz predsednika Srbije: u Rimu, Torinu, Milanu ili na privatnom ručku, u poseti bilo koje vrste kod premijera Silvija Berluskonija ili predsednika Republike Đorđa Napolitana.
Od bilo koga drugog iz Vlade Sanda Rašković Ivić nije doživljavala tako nešto, koliko nam je poznato. Znači, reč je o klasičnoj zloupotrebi jedne funkcije. Da li je to država Srbija u privatnim rukama jednog čoveka koji ima funkciju predsednika te države?

VEĆ VIĐENO
I da li se to sada pred nove izbore ponavlja scenario „Fijata“? Da li će Italija opet da odigra ulogu zamajavanja naroda? Hoće li „Fijat“ odigrati neku istinsku rolu ili će se narodu servirati ista predizborna porcija?
Koliko nam je poznato „Fijat“ do sada nije uplatio bilo kakav novac, a Srbija je dala svojih 25 posto.
Janura 2009. godine u ambasadi Republike Srbije u Rimu organizovan je skup Italija-Srbija povodom 130 godina italijansko-srpskih diplomatskih odnosa. Tada smo čuli da će 2010. godine  početi proizvodnja automobila u Kragujevcu. Evo dokle smo stigli, čitamo i gledamo ovde u Italiji da „Fijat“ investira, proizvodi u svetu, dok se Srbija pominje samo u situacijama kada štrajkuju u Italiji „Fijatovi“ radnici koji ni sami ne znaju istinu, ali se onako štrajkački ostrve na srpske radnike za koje veruju da uživaju blagodeti „Fijatovog“ novca. Bila je to dakle jedna prevara. Ili se to zove upotreba države radi ostvarivanja partijskih ili privatnih interesa.
Povlačenje Sande Rašković Ivić usledilo je sedam meseci ranije, a moglo je da usledi i pre toga: telegram od 10. februara 2011. godine glasi: „Ana Hrustanović promovisana je u ambasadora i time se Sanda Rašković Ivić razrešava dužnosti i daje se nalog ambasadi da zatraži agreman za Anu Hrustanović“. Bili smo na pomenu Dana državnosti, mi građani Srbije u Rimu, kada nam je osoblje iz ambasade (ne ambasadorka!) reklo da se ona vraća u zemlju.
Tako smo u protekle tri godine bili svedoci postojanja dve paralelne ambasade u Rimu. Jednu je vodila zvanični ambasador Sanda Rašković Ivić, a drugu ministar-savetnik Ana Hrustanović. Ambasadorka je svojim primerom pokazivala kako treba raditi i poštovati radna pravila. I u tome su zaposleni, sa pomenutim izuzetkom, bili dosledni, jer bi im valjda i bilo neprijatno pred takvim uzorom. Ali Ana je imala podršku u MIP-u, u predsedniku Srbije, i znala je očigledno da niko ništa ne sme da joj prigovori ili da je na nešto upozori.
Dakle, Sanda Rašković Ivić koja je imenovana za ambasadora u Rimu, sa mandatom od četiri godine, uračunavajući i onih šest meseci kada je morala da napusti Italiju zbog priznavanja nezavisnosti Kosova, vraćena je u zemlju posle manje od tri i po godine. Sada stiže nova ambasadorka, nekadašnji ministar-savetnik. To je valjda jedinstven slučaj da se posle samo tri godine službovanja u MIP-u postavlja za ambasadora u Italiji neko ko nema niti političkog, niti bilo kakvog drugog dela iza sebe koje bi ga kvalifikovalo za tako značajno mesto – da predstavlja našu zemlju posle pobrojanih velikana s početka teksta.
Ostaje samo nada da će promeniti radne navike i da će raditi nešto korisno za svoju zemlju, a ne samo za lične interese njenog predsednika. Italija je inače zemlja veoma značajna za lobiranje u predizbornoj kampanji. Ako to bude ambasadorka zdušno radila, Italija će, možda opet zamajavajući srpski narod, odigrati još jednu od svojih uloga (možda i ne znajući da je u predstavi) za račun jednog čoveka ili jedne partije. Da se razumemo, nije ništa čudno ako jedna zemlja podržava jednu stranku u drugoj zemlji, ali na način da to donosi dobro čitavoj zemlji, a ne samo vladajućoj oligarhiji.
Da li ćemo, dakle, gledati isti film iz predizborne kampanje 2008. godine ili reprizu nekog drugog „Fijata“? Mi smo narod sa kratkim pamćenjem, možda se i ne setimo da smo taj film već gledali…

20 коментара

  1. Gospodjo Raskovic, Nadajmo se da ce ubrzo doci vreme kada ce Vase usluge svom narodu imati smisla. Vase dosadasnje angazovanje, kao sto vidite, pod ovom vladom je bilo obesmisljeno. Svi mi placamo svoje greske. Zato je vreme da ih prestanemo praviti. Pozdrav i nemojte da budete nezadovoljni. Sve se dobro odigralo.

  2. Divna je to kod Srba nazalost retkost da iver, sin ili kcer, ne padnu daleko od klade, oca ili majke.
    Sandra je kcer svog oca Jovana Raskovica, i zivela nam ona na mnogaja leta! Kad vec njega nazalost onako prerano izgubismo!

  3. Postovana gospodjo Raskovic,nemojte biti tuzni,sto napustate mesto ambasadora,ovde ste nam sigurno potrebniji u pripremi preporoda Srbije .Vreme je da ,svojom licnoscu,snagom i istrajnoscu,psiholoski objasnite da je ZUTA boja,od fasizma pa da danasnjeg,najobicnijeg parking mesta u EU, bila boja poslusnosti i discipline.Zato Vas sa nestrpljem ocekujemo da pocnemo da bojimo Srbiju,nekom novom bojom nase Sumadije,Raske,Kosova,Vovodine.Cekamo Vas,sa postovanjem i ljubavlju.

  4. Mandat nazovi nove ambasadorke će trajati do izbora, posle neka joj Tadić traži mesto u nekoj instituciji EU gde će on biti zaposlen, kao humanista, demokrata… ili već kako se zovu te otrcane kvazi demokratske organizacije.
    A gospođa Sanda, zaista ste potrebni Srbiji, u punom svom intelektualnom kapacitetu , vi ste ponos svakog poštenog čoveka, nemojte samo molim vas u nastupima respektovati kvazi intelektualce, žestoko po njima , uostalom kako je to radio i Vaš cenjeni otac, poštovanje.

  5. A tek da vidite ostale placenike sa zapada po ostalim ambasadama u svijetu. Npr u Kamberi. Doticna ambasadorka je poslana iz Londona gdje je toboze studirala reziju, onda je u srpski centar dovodila ljude i z britanskog parlamenta da im pokaze nevaljalu srpsku vlast i bande koje haraju po Beogradu i pokazivala nesretne Srbe koji ne smiju ni da pisnu u Hrvatskoj i koji su govorili kako im je et tam dobro i niko ih ne dira /jedan covjek je alkoholicar a drugi mentalno zaostao-svjedoci/ Onda je reziserka sadila ruze po Londonu i dospjela u ministarstvo za dijasporu da bi bila lijepo prebacena u Kamberu, a vi narode mislite kako klokani nose djecu u tobolcu a mi Srbi svoje izdajice pustamo u svijet, zahvaljujuci predsedniku.
    Gospodji Raskovic i nije mjesto medju tom bagrom, postavili su je tamo da bi eto pokazali kako i krajisnici imaju nekakva prava u toj Macehi zemlji.

  6. Draga Sanda, ima nekoliko velikih Srpkinja kojima se zabada noz u ledja. To nije ni cudo kad nas Petsednik Tadic nosi 50% ustaske krvi (Ujak mu je Jure Francetic), 50%izmijesane Srpske-Crnogorske krvi (Otac mu je Ljuba Tadic, koji se odricao sina). Sanda, ostaces velika Srpkinja kao i Tvoj otac u dusama Srba koji vole Srbiju…Ovima ce skoro doci kraj… pozdrav iz Kanade

  7. Draga Sanda, jedva sam zadrzala suze dok smo se prodravljale. Neki put je tesko reci nekome koliko mu se divis i postujes ga. Divim se vasoj hrabrosti i pametnim reakcijama u teskim momentima,kojih je na zalost bilo mnogo za vreme vaseg mandata, postujem vas zbog vaseg dostojanstva, a volim vas, kao uostalom svi mi ovde zbog vase neposrdenosti i simpatije. Hvala vam za sve lepe kulturne i zabavne veceri za koje ste nasli vremena da organizujete u prkos mnogih, verovatno vaznijih obaveza. One su nas zblizile i ucinile (citiram vase reci)da mi konacno shvatimo ovu ambasadu kao nasu kucu. Bili ste nam potrebni ovde, ali ste potrebni i tamo – da psihoanalizirate … mnoge! Vidimo se na jednom Vidovdanu – kod mene! Z.

  8. Carstvo Hrustanovića, Radmila za ambasadora u Bratislavi , snaha ambasada u Rimu, bogami kontaminacija daje rezultate ili kontaminacija srpskog naroda od pameti.
    Rešenje, po smeni vlasti opozvati sve ambasadore Republike Srbije, konzule, sekretare, činovnike, sve što je poplava izbacila na površinu…, to bi po meni trebao da bude tema prvog radnog sastanaka Predsednika Republike sa Predsednikom vlade.
    S obzirom da su veliki stručnjaci… sve na zavod za zapošljavanje, sa svojim znanjem lako će da se snađu…!

  9. Sandra Raskovic samo jedna je u nizu casnih patriota,diplomata koje su gvozdenom pesnicom oterali Tadic,Jeremic,Borko Stefanovic:Z. Mitrovica iz Pariza,D.Kojadinovic iz Kanade,Gajica iz Makedonije,konzula iz Soluna….
    Igranje diplomatijom-obavezno antisrpskom-dovela nas je do ovih sramnih imenovanja Radmile Hrustanovic(odobrila plac za dzamiju u Beogradu) i problematicne Ane Urosevic-Hrustanovic za,ni manje ni vise,no ambasadora u Italiji!!
    A rodjaka Hrustanovickinih ima po direktorskim mestima u skolama u Bg.Kao i Pozderca u sportu!
    Inace ,nekadasnji JUL-ov kadar,Mirko(stric Borka) Stefanovic opet je ambasador…
    Znaci, Tadic je ne samo uveo predsednicki sistem(kontra Ustavu) vec i nasledno pravo u MSP.

  10. O Srbiji ce da brine bivsi italijanski robijas i lopina Djani de Mikelis

    Smatram da bi i Italija trebalo da se složi sa inicijativom Grčke da sve zemlje zapadnog Balkana postanu članice EU 2014. Ta godina nosi određenu simboliku u tome da se sto godina posle atentata u Sarajevu zaokruži pozitivan proces proširenja Unije na Balkan, kaže u intervjuu za „Blic“ Đani de Mikelis, bivši šef italijanske diplomatije koji je krajem prošle nedelje učestvovao na konferenciji „Srbija: Korak bliže integraciji u EU“, koju su u Beogradu organizovali Ambasada Italije, Italijanska kooperacija za razvoj i Italijanski institut za spoljnu trgovinu.

  11. Poštanske marke Slobodne Države Rijeka
    Jun 10th, 2009 | Kategorija: Vijesti

    Udruga Slobodna Država Rijeka za Dan Svetog Vida već tradicionalno izdaje poštansku marku Slobodna Država Rijeka – Stato libero di Fiume koja redovito izaziva veliki interes filatelista ali i drugih Riječana iz Rijeke i iseljeništva. Ovogodišnji motiv marke je 50-ta godišnjica smrti Riccarda Zanele. Riječ je o jednoj od osoba riječke prešućene povijesti, najznačajnijem riječkom političaru i državniku 20.stoljeća, prvom predsjedniku Slobodne Države Rijeka i prvom evropskom antifašistu.

    Zanella je cijelu svoju političku karijeru posvetio našemu gradu, uspješno balansirajući između svjetskih i lokalnih sila te autoritarnih režima koje su predstavljale prijetnju riječkoj samostalnosti i autonomiji. Rijeka je bila njegova država, nacija, identitet i opredjeljenje. Udruga Slobodna Država Rijeka s izdavanjem Zanelline poštanske marke pokreće i inicijativu da se jedna riječka ulica ili trg nazove njegovim imenom.

    Markicu je po cijeni od 10kn moguće nabaviti na štandu Udruge SDR na Jelačićevom trgu.
    ………………………………………………………………………………………………………………….

    Dli ste za pokretanje akcije, izdavanje markice RSK

  12. Trebalo bi biti, SIMBOLIČKOG POVRATKA jer tamo nema naroda. Ni katoličkog, ni pravoslavnog. Niti će ga više ikad biti. Od simbola se ipak ne živi.
    Ali će biti crkvetina, kao simbol kako katolici žive u prošlosti, kako nisu daleko odmakli od mrskih im pravoslavaca, kako i oni svoj Gazimestan imadu, gdje bi trebali prenijeti sve kosti, svih “mučenika”.
    Naravno, sve o trošku “vjernika” i “nevjernika”, koji moraju biti kuš i šutke davati svoj novac.
    __________________

    http://www.heberger-image.fr/data/images/43870_P8290068.jpeg

  13. A dinastija Velickovic? Sta s njima? Mladji sin Vlade Velickovica je skoro imenovan za direktora srpskog kulturnog centra u Parizu….stari znanci Boris & ekipa, Shaper, Krstic – covek takodje bez dana radnog iskustva uzima to mesto i veliku platu na grbaci Republike Srbije i njenih gradjana.
    Sramota!!!

  14. E pa lepo svi u DS kod Tadica, pa da vidis makljaze za dobo placena radna mesta. Mi u kraju planiramo zarad novca kolektivno, ko da vise, ne obeca, plata i resenje za radno mesto na licu mesta. Ko za vreme Kralja.Svi cemo unovciti glas za sledece izbore, a posle neka ide kako ide, ni dosad nije valjalo.

  15. Жао ми је да ко,као и амбасадор Санда,истински ради за добро народа и Србије бива смењен од наопаке власти.

  16. Otišla je iz Rima poštovana i odmerena Srpska intelektualka istinski radeći za dobro naroda i Srbije, osoba vredna funkcije,čekamo Vas sa poštovanjem i ljubavlju.

  17. Sa zakašnjenjem sam pročitala ovu vest, jer sam na TV-u videlu g-đu Anu Hrustanović sa potpisom ispod imena: ambasador u Italiji.Odmah sam se setila događaja od pre dve godine,kada je otvaranju jedne velike izložbe u Rimu, prisustvovala g-đa Radmila Hrustanović. Začudila sam se:odkud ona tu.No, OK, svako može da dođe na otvaranje izložbe.A ona je došla da trasira put svojoj snajkici. O čijem trošku?
    A draga Sanda, dostojanstvena, odmerena, mila,na izvanrednom italijanskom pozdravila je i novinare na konferenciji na medije i goste na otvaranju. Ljupka, obrazovana, lepa,tiha,uvek sa blagim osmehom.
    Mila Sanda,nemojte žaliti što ste se vratili u Beograd pod ovakvim okolnostima. Viđali smo i mnogo gore stvari.
    Srdačan pozdrav od Jelice, ako me se sećate.

  18. Marijana Kostic

    Nije to jedini primer cudnih dogadjanja u nasoj diplomatiji. Pred rat(ove) devedesetih bila sam u Nemackoj i cesto dozivela kako ambasadori tadasnje SFRJ rade za interese (sada) svojih drzava, svesni da mi to vidimo, ali se niko ne usudi da javno kaze! Sa zanimanjem sam procitala ovaj clanak iz pera moje skolske drugarice iz Uciteljske iz Kragujevca, Milice Ostojic.

  19. La politica ha le sue ragioni, ma l’Ambasciatrice Sanda Rašković Ivić ha reso un ottimo servizio al suo Paese, che ha rappresentato con dignità, intelligenza e grande lungimiranza. Speriamo che la sua carriera le riservi altre, migliori e più degne opportunità di essere rappresentante di tutti i serbi nel mondo. Grazie Ambasciatrice!

  20. Mislim da je Raskovic Ivic jedna manipulatorka dorasla rezimima koji su poznatiji starijim generacijama. Vrlo nedefinisan i mutan lik cija se uloga ne raznaje jasno na sceni Srbije. Mesto joj je van politike.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *