DUŠAN BASTAŠIĆ U Jadovnu se čuju krici Srba, a ne galebova

Razgovarala Nataša Jovanović

Kome nije stalo do istine o zverskim mučenjima u Jadovnu, ko briše istorijsko sećanje, zašto su stradališta postala izletišta, te mogu li se na tome temeljiti dobrosusedski odnosi, za „Pečat“ govori predsednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora Jadovno 1941

Svojevremeno je knjiga „Od Kosova do Jadovna“ zavredela pažnju srpske javnosti. Danas, čini se, prigodniji bi naslov bio „Nit Kosova, nit Jadovna“. Koliko činjenica da srpska groblja ostaju van granica matice znači odlivanje istorije, brisanje nacionalnog identiteta?
Veze između Kosova i Jadovna su mnogostruke, kao što su sva srpska stratišta etape u stradanju našeg nacionalnog korpusa. Kako na Kosovu, tako i na Jadovnu stradalo je autohtono stanovništvo koje je vijekovima živijelo na tim područjima. Vladika Atanasije, autor knjige koju ste pomenuli, 1983. godine je putovao sa grupom sveštenika po Kosovu, a odatle se uputio prema Jadovnu i tada je prvi put održan parastos jadovničkim mučenicima i postavljena i osvještana ploča za 73 usmrćena sveštena lica, među kojima su bili i mitropolit sarajevski Petar Zimonjić i tadašnji vladika gornjokarlovački Sava Trlajić. Iako govorimo o 1983. godini, parastos i osvještanje ploče urađeni su gotovo u ilegali, a veći broj sveštenika je bio u civilnim odijelima.
Nažalost, mi u Srpskom nacionalnom korpusu na stratišta ne gledamo kao na jedinstvena, spremni da ih se odreknemo samo zbog toga što se nalaze van granica u kojima trenutno žive pripadnici našeg naroda. To je slučaj sa jasenovačko-donjogradinskim stratištem čiji se jedan dio sada nalazi na području Hrvatske, a drugi na području Donje Gradine koja je u granicama Republike Srpske. Dakle, komemoracije i parastosi, okupljanja i obraćanja zvaničnika dešavaju se samo u Donjoj Gradini. Sava jasenovačko-donjogradinsko stratište ne može da podijeli i njegova jedinstvenost je trajna kategorija.

Jadovno je bilo uvod u Jasenovac. Njegova preteča. Praizvedba ustaškoga noža. Zašto se tako malo pažnje posvećuje ovom stratištu?
Jadovno je bio prvi likvidacioni centar NDH, pomno planiran još prije rata, što se vidi iz dokumenata da je traženo, pogotovo od lokalnog svećenstva  katoličke crkve da ispita i evidentira koliko na tom području, Velebita, ali i Hercegovine, ima kraških jama, koliki je njihov kapacitet, koliko ima mjesta pogodnih  za brze likvidacije. Jadovno je odabrano kao pogodno za osnivanje prvog likvidacionog centra ne samo  bezdanih kraških jama  na području Velebita, nego i zbog blizine podvelebitskog kanala u kojem su žrtve usmrćivane isto tako brzo i efikasno vezivanjem kamena oko vrata, razrezivanjem stomaka i bacanjem u vodu. Taj kompleks činili su i kaznionica u Gospiću, niz sabirališta na kojima bi ljudi dovoženi stočnim marvenim vagonima sa čitavog područja NDH bili samo privremeno smještani, jer u tom broju, u kojem su pristizali, nisu mogli biti odmah likvidirani. Pored tih sabirališta na Željezničkoj stanici nalazio se logor Jadovno, 20-ak kilometara zapadno od Gospića u vrletima Velebita, na putu od Gospića do Karlobaga, u mjestu Stupačinovo, postojali su logori Slana, srpski i jevrejski logor na ostrvu Pagu, kao i logor za žene i djecu u mjestašcu Metajna na ostrvu Pagu. Ovaj logor u Metajni bio je prvi logor za žene i djecu na svetu u toku Drugog svetskog rata. U Jadovnu je prema istraživanjima dr Đure Zatezala za samo 132 dana dopremljeno 42.246 muškaraca, žena i djece. Od toga je pobijeno 40.123, među njima 38.010 Srba. To stratište je 20. avgusta 1941. godine prestalo da radi zbog reokupacije te zone od strane Italijana koji su zgroženi strahotama  koje su vidjeli zatvorili logore. Sve to su i uredno zabilježili, pa je ostalo zapisano da su eshumirali 793 svježe zatrpana leša, od toga 407 muškaraca, 293 tijela  žena i tijela 91 djeteta starosti od pet do 14 godina, od toga jedno dijete u povoju starosti pet mjeseci. U Jadovnu ustašku i koljačku karijeru započeli su Eugen Didov Kvaternik, Vjekoslav Maks Luburić i Dragutin Pudić Paraliza, koljači koji su posle zatvaranja ovog logora nastavili svoja zlodjela na području logora Jasenovac. Posle zatvaranja logora krajem avgusta 1941. godine, a pogotovo posle kapitulacije Italije, mnogi od ustaških koljača promijenili su uniforme, obukli  partizanske i kraj rata dočekali sa visokim činovima.
Pored ćutanja u ime bratstva i jedinstva, ovo je još jedan razlog koji objašnjava činjenicu da se o Jadovnu gotovo ništa nije pisalo, ni govorilo.

Dolazak u Jadovno ove godine su najavili i predsednik Tadić i Ivo Josipović. Da li dobri međususedski odnosi za koje se bar deklarativno zalažu oba predsednika mogu biti uspostavljeni, a da prethodno ne bude obelodanjena istina o svim srpskim stratištima od Drugog svetskog rata do nedela počinjenih u ime domovinske ideje 90-ih?
Iz nedavnih izjava predsjednika Hrvatske i Srbije vidljivo je da se zalažu za razvijanje dobrosusjedskih odnosa. To je u svakom slučaju dobrodošlo i neophodno. Međutim, o zalaganju za razvijanje prijateljskih odnosa u situaciji kada za prijateljske odnose nisu riješene dvije osnovne pretpostavke, a to su međusobni odnosi poštovanja i povjerenja, teško je govoriti. Mišljenja sam da Ivo Josipović i Boris Tadić mogu biti prijatelji, ali predsjednik Srbije sa predsjednikom Hrvatske ne može biti prijatelj dok je na sceni ovakav odnos, kakav ima Hrvatska država prema srpskim stratištima. Moram reći da se jadovničke žrtve još uvijek nalaze po bezdanim jamama Velebita. To nisu grobnice, niti grobovi, nego jame pune kostiju naših poklanih rođaka, pri čemu je samo 33 od njih bezbroj dosad evidentirano, one nisu adekvatno istražene, a do ekshumacije tijela iz tih jama i njihove identifikacije, barem DNK identifikacije, što je danas moguće, do danas nije došlo. Putevi do stratišta gotovo da ne postoje, a paradoksalno se čini i to da se za mjesto logora Jadovno do prije godinu dana gotovo nije ni znalo. Tek na inicijativu našeg udruženja zajedno sa dr Đurom Zatezalom krenuli smo prošle godine u potragu za mjestom logora Jadovno i posle četiri sata lutanja Velebitom jedva našli to mjesto. Dakle, nema ni puta, ni staze do tog mjesta, naravno da tamo ne postoji ni nikakvo obilježje. Posle svega ovoga što se izdešavalo u proteklih 70 godina, uzimajući u obzir i retoriku koju evo u proteklih nekoliko mjeseci možemo čuti u hrvatskim medijima, dakle o povjerenju nema ni govora. Onda se pitam kako možemo uopšte govoriti o prijateljskim odnosima između naša dva naroda.

Koliko turista u Hrvatskoj zna da se na ostrvu Pagu sunča nad telima preko osam hiljada pobijenih Srba?
Ako gledate hrvatske veb stranice nećete naći gotovo  nijednu informaciju šta se na tom području dešavalo ljeta 1941. godine. Naprotiv, ponuđene su informacije o parku prirode na Velebitu, putanji biciklističke staze koja prolazi pored same Šaranove jame, a o području na kojima su bili logori Slana i logor Metajna na ostrvu Pagu, gde je prema istraživanjima dr Zatezala pobijeno ne manje od 8020 ljudi,  nema ni reči. Umesto toga za mjesta na Pagu naći ćete samo pozive turističkih agencija upućene turistima da dođu da uživaju, kako kažu, u mističnoj tišini koja vlada na području uvale Slana, da uživaju u kricima galeba i orlova koji se gnijezde u tim liticama, u ronjenju oko rta Slana.  Podsjećam da je najveći broj zatočenika od ovih 8020 na području Paga, pobijen upravo u akvatoriju širine 100 m oko samog rta. Sve ovo što sam rekao govori o nivou međusobnog uzajamnog poštovanja, o povjerenju kao osnovnoj pretpostavci za prijateljske odnose.

U kojoj meri se i da li razlikuju istoriografski podaci Srbije i Hrvatske, vezani za period Drugog svetskog rata?
Istoriografski podaci srpskih i hrvatskih naučnika se bitno razlikuju, a rekao bi da će se tek u budućnosti razlikovati. U Srbiji se izučavanjem ovih pitanja bavi još Muzej žrtava genocida, institucija koja se bavi i stradanjima na području Kosova, dakle ustanova koja u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji kuburi sa budžetom, i  Institut za savremenu istoriju iz Beograda. U Republici Srpskoj je nedavno ugašen Institut za istoriju. Zanimljivo je da se, recimo, na području RS trenutno ne radi nijedna magistarska ili doktorska teza na temu našeg stradanja na području NDH. S druge strane, Institut za istoriju za savremenu povijest Hrvatske ima desetine, da ne kažem stotine radova i projekata koji su do sada završeni i koji su u toku. Porazna je činjenica da kada pogledate udžbenike istorije, barem ovdje, o Jadovnu nema ni pomena, dok je iskrcavanju u Normandiji ili francuskoj revoluciji posvećeno nekoliko strana.

Da li zanemarivanje istine o Jadovnu predstavlja način revizije istorije?
Zanemarivanjem istine o Jadovnu i mnogim drugim stratištima iz perioda NDH kao da se hoće izbrisati istorijsko sjećanje na ova događanja u našem nacionalnom korpusu. Ali, ne zaboravite, samo zahvaljujući našim pobijenim precima i toj zataškavanoj istorijskoj istini danas možemo reći da se 1991. godine nije ponovila 1941. godina. Zbog ovog istorijskog iskustva u Drugom svjetskom ratu, ali i u proteklom ratu organizujemo skupove i aktivnosti, kako bi opomenuli generacije koje dolaze šta je to genocid. Naime, vrlo često javno možemo čuti od naših zvaničnika kako sigurno rata više neće biti. Daj Bože da ga više nikada ne bude, ali ako se osvrnemo samo 70 godina iza sebe onda ćemo vidjeti da nemamo argumenata na osnovu kojih bi to mogli sa sigurnošću tvrditi.

Na najavljenoj konferenciji u Banjaluci očekujemo da čujemo autoritete sa različitih govornih područja. Da li će ovom skupu prisustvovati i predsednik RS?
Prva međunarodna konferencija o Jadovnu održaće se 24. i 25. juna u Banjaluci. Ovo okupljanje ima karakter naučnog skupa i okupiće izlagače iz Izraela, Italije, Amerike, Rusije, Njemačke, Austrije, Srbije, Hrvatske i Srpske. Progovoriće renomirani istoričari, istoričari koji se bave holokaustom i genocidom. Činjenica da u proteklih 70 godina nije održan nijedan okrugli sto, a kamoli naučni skup o Jadovnu, dovoljno govori o važnosti ovog skupa. Konferencija se organizuje uz podršku Instituta za savremenu istoriju iz Beograda i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, i moram reći uz veliku pomoć Ministarstva vera i dijaspore Srbije, Vlade Republike Srpske i Banjaluke. Na otvaranju, 24. juna, očekujemo mnoge visoke zvanice, poziv smo uputili i predsjedniku Republike Srpske, ne samo da dođe na konferenciju, nego da dođe i u Jadovno, u nedjelju 26. juna. Nadamo se da će se odazvati pozivu.

19 коментара

  1. Avatar

    USTAŠTVO I FAŠIZAM
    Teret II. svjetskog rataStrane novinare papin posjet podsjetio na NDH
    Strane novinare papin posjet podsjetio na NDH
    Iako papin posjet Zagrebu nije pobudio veći interes njemačkih i austrijskih medija, neki od njih su u svojim izvješćima istaknuli da je uloga blaženog kardinala Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu još uvijek sporna.

    Naime, dopisnik njemačkog Süddeutsche Zeitunga izvijestio je kako je papa Benedikt XVI. obišao grob blaženog kardinala Alojzija Stepinca, ali dodaje kako je njegova uloga u Drugom svjetskom ratu još uvijek sporna.

    Podsjeća i na Stepinčeve riječi Hitlerovom namjesniku u Hrvatskoj Anti Paveliću da „ako taj čovjek, kao što je najavljeno, deset godina bude vladao Hrvatskom, onda će to biti raj na zemlji“, prenosi Deutsche Welle. Dopisnik podsjeća kako se taj „raj“ za mnoge Srbe, Rome i Židove ubrzo pretvorio u pakao u kojem su mnogi umrli u logorima. Ipak, dodaje i kako je Stepinac napadao nasilje u NDH i kako su ga komunisti nakon rata osudili na 16 godina zatvora.

    Novinar austrijske agencije APA Emanuel Ringhoffer u članku pod naslovom „Masovni ubojica je imao dobru volju pape“ ističe pak kako je posjet Benedikta XVI. evocirao sjećanje na Antu Pavelića, ‘lojalnog sina’ Crkve. Novinar napominje da je Pavelić pobjegao od vojnog suda prerušen u svećenika, s 300 kilograma zlata, da bi došao do Argentine, a potom Španjolske.

    Ringhoffer nadalje napominje da se po dokumentima, koji se mogu naći u njemačkim i talijanskim arhivima, vidi da su njemački i talijanski generali bili šokirani sadističkim metodama ubojstava Srba, Roma i Židova. No, napominje novinar, iako su u Vatikanu znali za ubojstva, papa Pio XII. je 18. svibnja 1941. primio Pavelića, i to samo četiri dana nakon što je u Glini brutalno ubijena trećina srpskog stanovništva.

  2. Avatar

    Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj.

  3. Avatar

    Mi smo to sve znali jos 1991 i onda su nas braca Srbi u Srbiji pitali“sta ste vi to htjeli u rvatskoj, sta vam je falilo“.Nismo mi zivjeli u rvatskoj drzavi nego u Jugoslaviji i zeljeli smo u njoj ostati, ostati u svojim kucama. Medjutim ustaska bagra i sljam, zatvorenici i vjesnici zla ponovo su isukali svoje srbosijeke i poceli sa lovom na vjestice. Narod se samo branio u svojim kucama, nikoga nije napadao. Oni su prvi napali Borovo Selo, pa mirovnu delegaciju u Tenji gdje je ustasa koji se doselio par godina prije rata ubio jednog Srbina, 2 hrvata, jenoga Srbina tesko ranio /umro nakon nekoliko godina od posljedica/ a sve u cilju da se negdje otvori zariste za pocetak sukoba. Onda su nakon par dana pokazali snimke na HTV u kojima se jasno vidjelo kako ustase napadaju/govorim o jun/jul 1991/ sa transporterom muza i zenu u Vatrogasnom naselju u Osijeku uz smisljenu pricu da se u njihovom podrumu nalaze katakombe u kojima cuvaju cetnike. Srbin je bio lovac i branio se protiv ustasa svojim lovackim naoruzanjem da bi ga na kraju raznijeli zoljom u podrumu pored Shtadlerove peci, polak lica je imao citavo a ostali dio raznese. Njegova zena je iz podruma izbacivala bombe koje su joj ustase u podrum ubacivale pa je tako ostala bez ruke, a tijelo joj je puno gelera.Na kraju balade istrazni sudac puca sa svojim pistoljem u podrum na vec mrtvog covjeka. Prezivjela je zahvaljujuci crvenom krstu nakon sto je 3 godine provela u Kerestincu i mijenjana za ustase sa Banije. Srbi su ugradovima nestajali preko noci. Klali su ih na cestama,vodili na strijeljanje na osjeckom Pampasu, postoje i zivi svjedoci,neki su bili vezani za kamione i vuceni po cesti dok se nisu raspali. Vec tada su psi rata boravili u Osijeku i radili najprljavije pokolje zajedno sa ustasama. Tjerali su ljude da piju akumulatorsku kiselinu i prikljucivali ih na struju. O pljackama da se i ne prica to je zanemarljivo u odnosu na mrtve i nevine ljude koji su ubijani samo zato sto su bili Srbi. Slicnih dogadjaja je bilo po svim gradovima i trebala je 1999 da se braci Srbijancima otvore oci. Neki jos uvijek spavaju a neki bogami igraju u kolu sa istim onima koji su nas ubijali.Mi smo bili zanemarljiva brojka kao i zrtve Jasenovca. Pa nista eto sad cemo kusati evropsko smece i ici u ratove u Avganistanu, klanjati se svojim ubicama i pokusati zaboraviti ko smo i sta smo. Uce nas kako treba ponovno zivjeti uz takve i zaboraviti sve kao da se nista nije desilo. Ovaj tekst gospodina Dmitrovica ce biti preveden na engleski. Molim vas da stalno pisete upravo ovakve istine jer jednoga dana ce i ovo biti dokaz da nista nije uzaludno, dokle god postoji i jedan ovakav novinar vjerovat cu svome narodu a ove iz velikog brata,sa rokom trajanja pokvarljive robe i onako ce svi brzo zaboraviti.Pisite radi nase djece, mi se necemo stidjeti pred njima i ako im sutra ne budemo imali dati sta da jedu oni ce razumjeti.

  4. Avatar

    Hrvatski igrač i sluga Tadić sa svojim izdajnicima Kandićka , Čanak , Pešićka, Biserko, Čeda prašak , Dačić itd . Izašli su javno sa novim izdajničkim planom Kosovo naše srce Srbije ovi izdajnici poklanjaju Velikoj Albaniji a srpski narod miran i bleji kao ovce pred klanje . Nije im dosta pljuvanja po srpskom narodu čak niti to što su Mladića izručili Hagu kao vreću krumpira sramota narod i dalje pospano spava , dali će se probudti ikad ili možda ali prekasno .

  5. Avatar

    USTAŠTVO I FAŠIZAM
    KRAJINA MORA DOBITI AUTONOMIJU INAČE SE SRBI PROTERANI GENOCIDOM NIKAD NEĆE MOĆI VRATITI NA SVOJE
    Teret II. svjetskog rataStrane novinare papin posjet podsjetio na NDH
    Strane novinare papin posjet podsjetio na NDH
    Iako papin posjet Zagrebu nije pobudio veći interes njemačkih i austrijskih medija, neki od njih su u svojim izvješćima istaknuli da je uloga blaženog kardinala Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu još uvijek sporna.

    Naime, dopisnik njemačkog Süddeutsche Zeitunga izvijestio je kako je papa Benedikt XVI. obišao grob blaženog kardinala Alojzija Stepinca, ali dodaje kako je njegova uloga u Drugom svjetskom ratu još uvijek sporna.

    Podsjeća i na Stepinčeve riječi Hitlerovom namjesniku u Hrvatskoj Anti Paveliću da „ako taj čovjek, kao što je najavljeno, deset godina bude vladao Hrvatskom, onda će to biti raj na zemlji“, prenosi Deutsche Welle. Dopisnik podsjeća kako se taj „raj“ za mnoge Srbe, Rome i Židove ubrzo pretvorio u pakao u kojem su mnogi umrli u logorima. Ipak, dodaje i kako je Stepinac napadao nasilje u NDH i kako su ga komunisti nakon rata osudili na 16 godina zatvora.

    Novinar austrijske agencije APA Emanuel Ringhoffer u članku pod naslovom „Masovni ubojica je imao dobru volju pape“ ističe pak kako je posjet Benedikta XVI. evocirao sjećanje na Antu Pavelića, ‘lojalnog sina’ Crkve. Novinar napominje da je Pavelić pobjegao od vojnog suda prerušen u svećenika, s 300 kilograma zlata, da bi došao do Argentine, a potom Španjolske.

    Ringhoffer nadalje napominje da se po dokumentima, koji se mogu naći u njemačkim i talijanskim arhivima, vidi da su njemački i talijanski generali bili šokirani sadističkim metodama ubojstava Srba, Roma i Židova. No, napominje novinar, iako su u Vatikanu znali za ubojstva, papa Pio XII. je 18. svibnja 1941. primio Pavelića, i to samo četiri dana nakon što je u Glini brutalno ubijena trećina srpskog stanovništva.

  6. Avatar

    GENOCID
    genocid podrazumjeva pokušaj biološkog istrebljenja jedne nacionalne, regionalne ili vjerske grupe. I upravo to su Hrvati pokušali u II svj.ratu da urade Srbima, a uspjeli su to u ratu od 1990. do 1995. Logori Jasenovac , Danica , jedini logor za malu srpsku djecu Jastrebarsko ( je bio jedini logor za djecu u cijelom svijetu to se nikad niti prije niti kasnije nije ponovilo .), logor Pag itd.Pri čemu ja lično mislim da je Jasenovac najhumaniji segment onoga što se Srbima u NDH događalo. Najhumaniji jer je bio lišen ličnog odnosa ubica i žrtava. Ali širom NDH se događao monstruozniji zločin u kome su prve komšije Hrvati ubijali, silovali i klali ljude,žene i djecu svojih komšija. Klali su djecu koja su sa njihovom djecom sjedila u školskoj klupi, djecu kojoj su bili šišani kumovi, često djecu svojih najboljih prijatelja. Silovali su sestre i majke svojih drugova sa kosidbe i rada u Slavoniji i Americi. Klali su starce uz koje su odrasli i sa kojima su njihovi roditelji drugovali. Tragedija Divosela, Smiljana, Rasoje, Kuzmanovače, Dubokog, Pejinovića, Mlakve, Široke Kule, Lipa,Jošana, Trnavca, Jezerca (u Lici), Mandinog sela, Rašćana, Eminovog sela, Cebare (Duvno), Čelebića, Rujana, Odžaka, Lištana, Golinjeva (Livno), Sadilovca, Mašvine, Nove i Stare Kršlje, Kordunskog Ljeskovca, Grabovca, Blagaja, Primišlja, Tržića, Prkosa, Kolarića (Kordun) Paučja, Čenkova, Velikog Nabrđa, Borovika, Podgorja, Kusonja (Slavonija) i još na desetine drugih sela, je u tome što su se prve komšije pretvorile u zvjeri, i to nije bilo lokalnog već opšteg karaktera. A o svemu tome se ćuti.
    U Smiljanu je od 620 Srba za 7 dana od 28.07. do 03.08. 1941. poklano i streljano 542 Srba, muškaraca, žena i djece. Njihova zajednička grobnica se nalazi u sred spomen kompleksa između spomen kuće Nikole Tesle i crkve Sv Petra i Pavla u Smiljanu, ali na njoj nema nikakvog obilježja, sklonili su ga Hrvati 1991. i do danas nije vraćeno, postoji samo betonski postament bez spomenika, bez imena žrtava, bez imena zločinaca. I to nikom ne smeta. Tako izgledaju i druge masovne grobnice u kojima leže Srbi.
    Ali naša vlast, i naša opozicija, naši intelektualci i akademici sa tim nemaju nikakav problem. To je posao nekoga drugog

  7. Avatar

    Krici Srba se cuju preko cijelog zapadnog i juznog Balkana samo sto su mnogi gluvi pa voze biciklistickim stazama zajedno sa ubicama pokraj srpskih stratista.

  8. Avatar

    U jednom slavonskom selu ustase su zvjerski prerezale glave brace Jovanovic u starome dvorcu i to pilama. Za vrijeme Tita tu je bila osnovna skola i nosila ime tih partizana da bi ustase poslije najnovijeg rata skinile plocu sa njihovim imenima sa skole i dali joj drugacije ime.

  9. Avatar

    Genocidna radnja je u produzetku, zlocin protiv covecnosti takodje, ima li monstruoznije ideje, od apsloltnog izgona, otimanja stanova, spaljivanje kuca. Monstrum zvani HDZ je to dobro smislio, koristeci iskustva kolonijalne Europe, da se vise ni jedno dete ne rodi u svojoj kuci, svome zavicaju, da vreme zivima izbrise secanje, a novorodjeni da nemaju *audio vizuelnu i emotivnu vezu*..sa rodnim zavicajem.Ponizavajuce je, da u Jadovno, ide *neizabrani delegat*, i u moje ime, iskaze meni *sucut* za moje u Jadovnu. Manipulacija sa Srbima iz RSK i Hrvatske je u toku,sa izrazitim odbijanjem kontakta sa udruzenjem prognanih i izbeglih.

  10. Avatar

    Srbija hrvatska kolonija u svakom pogledu od izvoza hrvatskog smeća od robe koje se nigdje ne može prodati , do upravljanja srbijom pomoću svojih ljudi u samom vrhu Srbije .
    Srbijom vladaju strane sluge žuti,Srpski narod treba da se srami celog sveta što mu sve ne rade i kako ga sramote žuti plaćenici Hrvatske koji vladaju Srbijom a narod šuti li šuti . Očito da treba jedan veliki srpski ustanak dok još ima tko da ustane . U protivnom Pruda je pokorno vraćen hrvatskoj uz naklon Tadića do zemlje i izvinjenje poglavnici Kosor .A Srbi će se i nadalje izručivati Hrvatskoj od strane vazala iz Srbije . Nadalje žuti nesrbi , Tadić , Čanak, babetine , Biserko , Kandićka , Pešićka , Šutanovac i ostali strani plaćenici raskomadati će Srbiju na opštine a ne samo regione .Poklonit će Vojvodstvo Srpsko , Rašku oblast ,prodati Republiku Srpsku kao što su i Krajinu . Prodali su Miloševića , istina imao je mana ali poslije njega sve više nezaposlenih i gladnih . Srbiju se gazi tko god hoće , Srbija se ne brani ona je u blatu na kolenima . Snaga je na izdisaju ako se pod hitno ne desi opštesrpski ustanak i ne potrpa ova žuta bagra na doživotne robije Srbija će nestati s karte sveta . Nova vlast ili sadašnja opozicija mora Srbiju i Srpsku pod hitno čvrsto vezati za Rusiju i tražiti njihovu zaštitu . Inače će Nemačko -Vatikansko -Amerčko -NATO-vska osovina uništiti u potpunosti Srbiju koja je u prvom i drugom svetskom ratu bila na strani pobednika , za razliku od Hrvatske koja sada nama upravlja u oba rata bila je na strani fašizma i gubitnika ali uz pomoć Vatikana…………………

  11. Avatar

    Lune, 26. juna na kod Šaranove jame na Velebitu biti će najviše Jadovničkih žrtava. Pridružite nam se! Prijave za (besplatan) put: 063622116 . Javite se mejlom u udruženje “Jadovno 1941” – udruzenje@jadovno.com . Okupljamo potomke Jadovničkih žrtava.
    Svako dobro,
    Dušan Bastašić
    http://www.jadovno.com

  12. Avatar
    Murat Kovačević

    Ma koji Kralj Stijepan i Kraljica Katarina Hrvati , velikohrvatske laži pa pola Hrvatske su pokatoličeni Srbi Kaptol ima sve podatke o tome . No to se krije kao zmija noge a tek Hercegovci čisti Srbi koji govore najčišćim srpskim jezikom samo su pokršteni u katoličku vjeru . Baš kao i mi koji smo primili Islam poštujemo tu vjeru ali svi znademo da su nam preci Srbi . Eto recimo mi Kovačevići , u Srbiji Srbi u Hrvatskoj Srbi manji dio pokatoličen a mi u Bosni muslimani a u Turskoj niti jednog Kovačevića ? I što smo sad izmišljena nacija Bošnjaci ne nikako nego Srbi koji smo primili Islam mada se poneki kao Nemanja Kusturica vraćaju srpskom narodu i vjeri .

  13. Avatar

    Obespravljeni Srbi u BH- Federaciji .Opštinama Drvar , Glamoč , Grahovo treba pridružiti i Bosanski Petrovac i Kupres većom brigom o povratku Srba u ovih pet opština . Ovih pet opština su od posebnog značenja za Srpsku ali i Srbiju i povezivanje sa Srbima iz Knina , Benkovca , Gračaca i izlaz na more . No uz vlast u Srbiji koja zastupa sve osim Srba i Milorad iznenađuje nebrigom o našem narodu . Poslije Brčkog ovih pet opštine su od posebnog značaja za srpski narod . Od ovih pet opština treba formirati zaseban kanton u suradnji s Bošnjacima sa sjedištem kantona u Drvaru . Treba se svim silama truditi da mi Srbi i dalje ostanemo većina i opstanemo a hrvatima prepustiti borbu za njihove interese oni o sebi brinu i predobro Milorade više brini o Srbima i srpskim interesima .

  14. Avatar

    Ne treba Srbima ta i takva Evropa koja sakati Srbiju i neprekidno radi na štetu srpskog naroda . Bolje uđimo u savez sa Rusijom i Kinom koje nas nisu bombardovale i otimale nam teritoriju . Vrlo je zanimljivo i čista nepravda zašto Hrvatskoj nije uslov da uđe u Evropu uspostava Republike Srpske Krajine . Naročito što se ni dan danas narod tamo ne vraća zbog silnih zločina , zastrašivanja i fašističko ustaške politike . Ako Srbija mora da ostane bez Kosova , Hrvatska mora bez Krajine ili Evropa ima stano dvostruka merila i neprijateljski odnos prema Srbima . A izgleda da gubimo i Republiku Srpsku kako to objasniti Srbima koji su bili na strani antifašista a Hrvati i muslimani Bošnjaci na strani fašista i Hitlera ?

  15. Avatar

    Za Hrvate,Jadovno,to je mirno mesto,kome treba turizma, biciklisticka staza, speleologa,i ostala *zabava*…, njima, saznanje o nekoliko desetina hiljada,ljudskih kostiju, ispod kavane,biciklisticke staze, ne pretstavlja problem, ne podilazi ih jeza,da *bivakuju* na ogromnom ljudskom groblju.

    http://jadovno.hr/udruga-jadovno/detaljnije/jadovno_nekad/

  16. Avatar

    *…Protiv Stepinca je, kako objašnjava ovaj istoričar, proces pokrenut 1946. godine, kada je obelodanjeno da ubacivane ustaške diverzantske grupe nalaze utočište u katoličkim samostanima, kada je otkriveno da se opljačkano zlato žrtava stradalih u Jasenovcu i drugim stratištima čuva na Kaptolu, što je nesumnjivo svedočilo o umešanosti Rimokatoličke crkve u masovne zločine. Koljanin zaključuje:
    – U međuvremenu je pronađena i arhiva Ministarstva vanjskih poslova NDH, koja takođe teško tereti Stepinca i vrh Katoličke crkve da sve to predstavlja nepobitni istorijski dokaz o aktivnom učešću u zločinu, što ne može da opravda nijedan kasniji falsifikat….*

  17. Avatar

    Zašto opet plan Z-4

    SAVO ŠTRBAC, PREDSEDNIK INFORMACIONO-DOKUMENTACIONOG CENTRA VERITAS„Po nama je taj plan živ, naši su ga parafirali, a ne odbili u januaru 1995. godine, kako to tvrde Hrvati. Prihvatili su ga i u Ženevi i u Beogradu“

    Ni petnaest godina posle hrvatske akcije “Oluja” na Republiku Srpsku Krajinu nema pomirenja, niti jedinstvenog stava oko nje. Dok se u Hrvatskoj 5. avgust slavi kao dvostruki državni praznik, dotle prognani Srbi, kao i oni u matici, smatraju da je toga dana počinjen pogrom nad tim stanovništvom, i taj dan obeležavaju paljenjem sveća i pomenima žrtvama u pravoslavnim hramovima. Čak su ovog 5. avgusta i između rukovodstava Srbije i Hrvatske bljesnule varnice oko ocene tog čina, uprkos zajedničkim najavama da će se sve učiniti da dođe do pomirenja dvaju naroda i na ovom području.
    U prigodnim tekstovima, a u hronološkim pregledima onoga što se događalo u Kninu, i oko njega avgusta 1995. godine, često se pomene i plan Z-4. Gotovo niko ga ne pominje u smislu njegovog aktiviranja, osim Save Štrpca i članova “Veritasa”, koji tvrde da je plan Z-4 živ, da su iza njega stali najznačajniji svetski akteri, te da je on pravi put za rešavanje srpsko-hrvatskog pitanja u Hrvatskoj. Savo Štrbac kaže za “Akter” da plan Z-4 nisu odbili Srbi, kako se tvrdi, već Hrvati. „Galbrajt i nije bio uključen u pregovore između Hrvatske i SAD i NATO, već je to radio neki vojni ataše i da je tako dato zeleno svetlo Hrvatskoj da napadne Krajinu, pod uslovom da se štite pripadnici UNPROFOR-a i civili, odnosno da se poštuje Ženevska konvencija“ Posle petnaest godina vi sada tražite primenu plana Z-4. Nije bilo nekih reakcija na taj zahtev?
    Bilo je reakcija i ove godine sa hrvatske strane, dok ovde u Beogradu niko ne reaguje na takve stvari. Mnogi će reći, posebno Hrvati, da su Srbi odbili plan Z-4, ali to nije istina. Bio sam prisutan u Kninu, kao sekretar Vlade, kad su ambasadori na čelu sa američkim Piterom Galbrajtom doneli taj plan januara 1995. godine, i delegacija Srpske Krajine, koju je predvodio tadašnji predsednik Milan Martić, rekla je doslovce: “Mi ovaj plan nećemo uzeti u ruke, jer ne znamo šta on sadrži, sve dok ne vidimo kakva će biti sudbina UNPROFOR-a.” Već je bilo najavljeno da će u martu mesecu UNPROFOR promeniti i ime i mandat i to se i desilo, tako da je UNPROFOR postao UNCRO (skraćenica znači Ujedinjene nacije Hrvatska), a mandat je predviđao da UNCRO izađe na avnojevske granice Hrvatske, kao što je i urađeno. Pre toga je UNPROFOR bio razmešten po sistemu mrlja od mastila po Krajini i nije bio na granicama, bar ne prema Republici Srpskoj.

    To je onda značilo da treba da štiti granice Hrvatske?
    SAVO ŠTRBAC, PREDSEDNIK INFORMACIONO-DOKUMENTACIONOG CENTRA VERITASTo je značilo upravo to, kao i da je Krajina otpisana, iako Vensov plan nije prejudicirao političko pitanje. Kada su u januaru 1992.godine došli i razmestili se po sistemu mrlja, već tada je bila puštena vest da će se menjati mandat i naziv, što se kasnije i dogodilo. Svakom razumnom čoveku jasno je šta znači kad UNPROFOR izađe na granice Hrvatske. Posebno je to bilo jasno Srbima iz Krajine, koji su te 1995. godine, kada se razgovaralo o planu Z-4, već četvrtu godinu imali svoju državu, doduše, međunarodno nepriznatu. Desila se promena imena i mandata “plavih šlemova” od UNPROFOR-a u UNCRO, i oni su te 1995. godine u martu izašli na avnojevske granice Hrvatske. A mi smo u Zapadnoj Krajini bili vezani za Srbiju preko Republike Srpske i sve je išlo preko nje, od razmene ljudi i dobara, do oružja. NI TRUNKA SRAMA ZBOG „OLUJE“

    Može li nešto da pomogne i kraj suđenja hrvatskim generalima u Hagu, jer su optuženi upravo za zločine u “Oluji”?
    Eto, to suđenje generalima Gotovini, Markaču i Čermaku je u završnoj fazi pred tim međunarodnim krivičnim tribunalom. Optuženi su za zločine u “Oluji” i nakon nje u sektoru Jug. Onovna teza te optužnice je da su optuženi generali, zajedno sa ostalima, kroz udruženi zločinački poduhvat, na čijem čelu je bio Franjo Tuđman, očistili prostor, ne koristi se reč etnički, ali kad sve to pročitate ispada to, jer se kaže da su Srbima uništili staništa, proterali ih, ubijali, zatvarali, rušili sve u cilju da se ne vrate. Ako to nije genocid, onda je to etničko čišćenje. Očekuje se i presuda do kraja godine, ali to Hrvatskoj ništa ne znači, oni i dalje imaju svoju deklaraciju o “Oluji” kao najsvetlijoj bici. Nema ni trunke srama. Fantastični dokazi su izvedeni, još se čekaju Topnički dnevnici. Mi smo u kontratužbi protiv Hrvatske zatražili da sud naredi da se zabrani, odnosno izbriše iz hrvatskih zakona ovaj dvostruki praznik 5. avgusta. Kako može jedna država da postane članica EU ako slavi dan kada je proterala kako oni kažu „svoje građane“, uništila im kompletna staništa i sve ono što je podsećalo na srpstvo? Jesu li vam ikada ponovo ponudili taj plan posle prvog razgovora?
    SAVO ŠTRBAC, PREDSEDNIK INFORMACIONO-DOKUMENTACIONOG CENTRA VERITASBilo je to 2. avgusta 1995. godine. Na poziv međunarodne zajednice, čiji je predstavnik bio Tornvald Stoltenberg, u Ženevu su otišle delegacije Hrvatske i Republike Srpske Krajine. Nisu sedele u istoj prostoriji, pa su medijatori išli čas jednima, čas drugima sa planom od sedam tačaka, koji je garantovao da neće biti daljih ratnih sukoba i ubijanja, i koji je predviđao postepenu normalizaciju odnosa i početak razgovora o političkom pitanju. Treća tačka tog nacrta sporazuma predviđala je da se počnu voditi razgovori o konačnom rešenju srpsko-hrvatskih odnosa u Hrvatskoj, a da kao osnova posluži taj plan Z-4. Srpska delegacija je taj dokumenat parafirala, potom su medijatori otišli kod Hrvata, koji kad su videli srpski potpis, a nisu to očekivali, rekli: “A mi to ne želimo da potpišemo, tražimo bezuslovnu kapitulaciju.”

    Zašto nisu hteli da potpišu?
    Sve je bila farsa, pa i odlazak njihove delegacije u Ženevu. Tuđman je u međuvremenu, u dogovoru sa najbližim rukovodstvom, doneo 31. jula odluku na Brionima da se krene s akcijom “Oluja” na RSK. Bilo je podignuto 200.000 vojnika, a 137.000 ih je direktno učestvovalo u napadu na Krajinu na UNPA sektore jug i sever. Tome treba dodati i značajne snage Petog muslimanskog korpusa iz Bihaća, koje su istovremeno, kad je krenula hrvatska “Oluja”, prešle preko tih granica u BiH i napali Kordun, Liku, posebno kolone izbeglica koje su išle sa Korduna, Banije, od Kline prema Dvoru.

    Gde je u celoj priči američki ambasador Piter Galbrajt?
    Valja reći da je trećeg avgusta u Beogradu u američkoj ambasadi održan sastanak sa Galbrajtom, koji je bio najznačajniji ambasador u Hrvatskoj, kao predstavnik najjače sile u to vreme i najvažnije članice NATO. Milan Babić, kao predsednik vlade RSK, toga dana je razgovarao sa Piterom Galbrajtom i pristao na uslove koje je međunarodna zajednica postavila. Galbrajt je iste večeri otišao u Zagreb i sreo se s Tuđmanom, koji je odbio da prihvati ponuđeni plan, pošto je već doneo odluku da sutradan 4. avgusta pokrene akciju “Oluja”. Posle se ispostavilo da Galbrajt i nije bio uključen u pregovore između Hrvatske i SAD i NATO, već da je to radio neki vojni ataše i da je tako dato zeleno svetlo Hrvatskoj da napadne Krajinu, pod uslovom da se štite pripadnici UNPROFOR-a i civili, odnosno da se poštuje Ženevska konvencija.

    JESTE LI VI, KAO NEVLADINA ORGANIZACIJA POKUŠALI DA LOBIRATE U SVETU ZA PLAN Z-4?

    „To i radimo, ali mi ne možemo doći do velikih imena i državnika. Imamo taj nevladin sektor i kolege nas razumeju, ali za lobiranje, za promenu istorijskog točka, porebno je daleko više. Vi znate da je lobiranje veoma skupa stvar, ako ne parama, onda privilegijama. Mi u “Veritasu” imamo godišnji budžet od 30.000 evra. Meni se kolega Amir Mušović iz BiH, koji vodi komisiju za Srebrenicu, smeje kad krenemo na put. Kaže: “Ti krećeš bez pare i dinara, a ja imam otvoren račun.” Tako oni mogu na svim kontinentima da otvaraju izložbe, da čak školskoj deci plaćaju da pišu zadatke na tu temu, da daju skupe nagrade, da plate najvažnije ličnosti iz sveta. Mi malo lobiramo i ja se čudim da i ovoliko uspevamo i pored toga što je Hrvatska sve preduzela da degradira moj i rad “Veritasa”. Otišlo se tako daleko da su snimili seriju od pet-šest epizoda pod naslovom “Samo Savo Srbina spasava”. Šta se u toj seriji izgovori na moj račun, teško je prepričati, a to se emituje uoči državnih praznika“. Ali zašto sada posle 15 godina tražite aktiviranje i primenu plana Z-4, kada je, čini se, sve gotovo?
    SAVO ŠTRBAC, PREDSEDNIK INFORMACIONO-DOKUMENTACIONOG CENTRA VERITASPo nama je taj plan živ, naši su ga parafirali, a ne odbili u januaru 1995. godine, kako to tvrde Hrvati. Prihvatili su ga i u Ženevi i u Beogradu. Mi Srbi i dalje smatramo da je taj dokument veoma važan, s obzirom na to da se zna ko stoji iza njega i šta je predviđao. A taj plan Z-4 su napravili, i iza njega stoje imena, ambasadora najvećih sila i najvažnijih država sveta. Pored Galbrajta, bio je tu Rus Kerestedžijanc, predstavnici UN i EU. Ima li išta jače od toga i u današnje vreme od tih država i organizacija.

    Da li mislite da bi te države, koje su napravile plan Z-4 i ponudile ga obema stranama, i danas stale iza njega?
    Mislim da bi. Znate šta meni govore predstavnici iz sveta kad dolaze u Beograd? Uvek mi govore da Srbija, u kojoj nas ima najviše, treba da žešće diplomatski i pravnim sredstvima traži prava Srba iz Hrvatske, između ostalih i statusna prava. Mi smo u Hrvatskoj bili konstitutivni narod, a u tom našem zahtevu za aktiviranjem plana Z-4 stoji da nam i odluka MSP daje velikog povoda i razlog više da tražimo rešenje tog našeg statusa. „Tražili smo aktiviranje tog plana, između ostalog i zbog toga što Hrvati tvrde da se Srbi ne vraćaju, da ih nema dovoljno. I prethodni predsednik Mesić je govorio da je povratak izbeglih Srba za Hrvatsku prioritetno pitanje, ali u praksi se ništa nije uradilo da se Srbi vrate. Neka nam vrate stanarska prava u 42.000 stanova, u kojima je živelo gotovo 200.000 ljudi“ Zar ti iz sveta, sa kojima razgovarate, ne peru ruke, na neki način, kada savetuju da Srbija zahteva sve to, ako se zna šta se u međuvremenu događalo?
    Pa ja vam kažem – ako nećete tražiti ništa, neće vam niko ništa i dati. Ako to traži “Veritas” i Savo Štrbac i nema podršku makar i jedne države i to, pre svega, matične, gde nas je najviše, onda to nije ništa. S druge strane, razlog više da mi to tražimo leži i u tome što i nakon 15 godina ti srpsko-hrvatski odnosi se nisu daleko pomerili od ratnih dana. Tražili smo aktiviranje tog plana, između ostalog i zbog toga što Hrvati tvrde da se Srbi ne vraćaju, da ih nema dovoljno. I prethodni predsednik Mesić je govorio da je povratak izbeglih Srba za Hrvatsku prioritetno pitanje, ali u praksi se ništa nije uradilo da se Srbi vrate. Neka nam vrate stanarska prava u 42.000 stanova, u kojima je živelo gotovo 200.000 ljudi.

    Sada se sprema neki novi model za obezbeđenje stanova za povratnike?
    Sad i gospodin Pupovac (Milorad Pupovac, predsednik Srpskog nacionalnog veća, prim.aut.) priča o donatorskoj konferenciji na kojoj će se prikupiti 100 miliona evra, kako bi se rešio stambeni problem bivših nosilaca stanarskog prava. Molim vas lepo, pa to što smo mi tamo imali vredi, bar, tri milijarde evra. Do juče su svi kritikovali taj problem stambenog zbrinjavanja u Hrvatskoj, sad svi to hvale, čak i Srbi u Hrvatskoj na čelu s Pupovcem.
    Znači, vreme radi za Hrvatsku. Dozvolili su im i preostala tri poglavlja u pregovorima za ulazak u EU i među njima ovo najvažnije – pravosuđe i osnovna prava. Kažu, otvorili smo im ta poglavlja, ali ih nećemo zatvoriti dok ne reše ovo na šta mi ukazujemo. A na šta ukazuju – na diskriminaciju, na dvostruke standarde, na to da je procesuirano manje od dva posto oružanih snaga Hrvatske u odnosu na ukupnu brojku, dok su sve ostalo pripadnici neprijateljske strane, dakle Srbi i pripadnici JNA.

    A dotle Srba sve manje u Hrvatskoj?
    Vreme čini svoje, sve ide njima na ruku. Kako neće zatvoriti poglavlje kad već najavljuju datum kada će ih primiti u EU. Ja sam tamo rođen, školovao se i dobro poznajem tu njihovu filozofiju obećanja- samo da postanu članica EU, sve će rešiti i stanove i penzije. Neće, biće još gore. Iduće godine je desetogodišnji popis stanovništva u Hrvatskoj. U Krajini je 1990. godine bila “balvan revolucija”, a iduće godine rađen je popis stanovništva, što će reći bez Srba, i tada je Srba u Hrvatskoj bilo 582.000 i 106.000 Jugoslovena. Pominjem Jugoslovene, zato što je, uglavnom, od svih koji su se tako izjašnjavali, barem 70-80 posto bilo Srba. Deset godina kasnije, dakle na popisu 2001. godine bilo je 201.000 Srba, i manje od 200 Jugoslovena. Zar to nije bilo oko 650.000 Srba, po njihovoj računici. Iduće, 2011. godine u proleće, opet je popis stanovništva. Veliki sam pesimista i mislim da će, ako se ne desi čudo za ovo kratko vreme, biti dostignuta, a možda i premašena željena Tuđmanova krilatica da će Srba biti tri posto, što nije nemoguće, ako ih je pri poslednjem popisu 2001.godine bilo 4,5 posto. A zna se ko se tamo vratio – staračka populacija. „Bio sam prisutan u Kninu, kao sekretar Vlade, kad su ambasadori na čelu sa američkim Piterom Galbrajtom doneli taj plan januara 1995. godine, i delegacija Srpske Krajine, koju je predvodio tadašnji predsednik Milan Martić, rekla je doslovce: “Mi ovaj plan nećemo uzeti u ruke, jer ne znamo šta on sadrži, sve dok ne vidimo kakva će biti sudbina UNPROFOR-a.” Već je bilo najavljeno da će u martu mesecu UNPROFOR promeniti i ime i mandat i to se i desilo, tako da je UNPROFOR postao UNCRO (skraćenica znači Ujedinjene nacije Hrvatska), a mandat je predviđao da UNCRO izađe na avnojevske granice Hrvatske“ Ali zvanična Hrvatska kaže da se stvaraju uslovi za povratak?
    SAVO ŠTRBAC, PREDSEDNIK INFORMACIONO-DOKUMENTACIONOG CENTRA VERITASEvo još podataka, koji potkrepljuju moj strah – 2007. i 2008. godine Statistički zavod Hrvatske izašao je sa podacima o migracijama stanovništva, gde kaže da se iz Srbije vratilo oko 1.400 izbeglica u Hrvatsku, a iz Hrvatske u Srbiju otišlo preko 3.800, da bi ova 2009. godina bila još strašnija – iz Srbije se vratilo 775 Srba, a Hrvatsku napustilo preko 4.500 i to je taj tihi egzodus. Da ne pominjem istraživanje UNHCR koliko se Srba vratilo u Hrvatsku posle “Oluje”. Hrvati su govorili da ih je bilo 126.000, a sada je to preko 136.000 prema vladinim podacima. Mi iz nevladinog sektora smo govorili o pedesetak hiljada, a ovi iz međunarodnih organizacija UNHCR o 65.000 Srba. Potom je UNHCR tražio istraživanje fenomena povratka i to su radili hrvatski stručnjaci, plaćeni od UNHCR. Bilo je to 2007. godine. Rekli su da je od 126.000 Srba, koliko hrvatska vlada ima na spisku, u takozvanom održivom povratku ostalo 52.000, a 48.000 se za trenutak vratilo po dokumenta i otišlo. Hrvati su sve to lepo izračunali i rekli da su se svi vratili.

    Mnogi kažu da, budući da se vraća stara populacija, uglavnom dolazi na svoja ognjišta da umre?
    Već 2007.godine, kada je bilo to istraživanje UNHCR-a, bilo je 13.000 umrlih. Smrtnost je iznad prosečne za staračku populaciju koja se vratila u Hrvatsku. Sedam hiljada je bilo u to vreme “šetača”, koji su malo ovde malo tamo. A jedan umereni hrvatski predsednik Ivo Josipović kaže da je operacija “Oluja” bila najsvetlija bitka u istoriji Hrvatske i samo uzgred kaže da je bilo i ružnih stvari. Pa ne može to tako. Ne mogu se ostaviti dva državna praznika Dan pobede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, ako se zna da je isterano oko 220.000 Srba, pri čemu je poginulo i nestalo nešto manje od 2.000 Srba. Ne može se petnaest godina čekati na ekshumaciju 600 grobnih mesta, za koje su Hrvati dali protokole i mi ih pokazali porodicama. Na svakom koraku nam ugrožavaju ta osnovna prava. E, pa pošto ni posle ovoliko godina nisu uspeli da reše to srpsko pitanje, nama nema druge nego da insistiramo na planu Z-4. Hrvati kažu: “Šta ćete vi, nema vas dovoljno, nema vas 7-8 posto, to je neki postotak za te široke autonomije.

    Da li ste na tu temu razgovarali sa nekim od predstavnika Srbije?
    Ja sam bio deo tima koji je pisao kontratužbu za genocid, svi oni prate “Veritasov” rad, dobijaju naša saopštenja, ali ćute. Malo ko se usudi da sa nama razgovara, osim po neko u četiri oka ili u manjem društvu . U svetu danas ima oko 90 izbegličkih vlada naroda koji imaju sličnu sudbinu našoj. Ja često kažem da bi mnogi dali sve zlato tih naroda da imaju dokument koji se zove plan Z-4. Mi ga imamo, ali ne znamo da ga iskoristimo.

    Zašto malo više ne insistirate?
    Svi koji se bave ovom problematikom znaju za plan Z-4. Zar naš predsednik Tadić ne kaže da je “Oluja” zločin, raniji političari su to još žešće kritikovali. Konačno, u našoj kontratužbi stoji da od svih događaja u toku rata jedino “Oluja” ima kapacitet genocida. Sve drugo što se desilo i Hrvatima i Srbima jeste u domenu ratnih zločina, ali jedino “Oluja” ima kapacitet genocida, to je tim Vlade Srbije napisao i predao Međunarodnom sudu pravde. To je napisao i potpisao, pa zašto se onda stideti toga. Dokle ide taj nekakav strah, i ne znam od koga?

    DRŽAVA U DRŽAVI

    Šta bi Srbi dobili tim planom, podsetimo čitaoce?
    „Plan Z-4 predstavlja stvaranje država u državi, jer je trebalo da Republika Srpska Krajina dobije obeležja države, da ima svoje simbole – grb, zastavu, himnu, da ima svoj dinar, koji bi štampala Narodna banka Hrvatske, da ima predsednika, vladu. Imala bi, dakle, potpunu državnost, dok bi Hrvatska imala spoljne poslove, odbranu“.

  18. Avatar

    Da li su Rvati,nasli *konacno resenje Rvatskog pitanja*, nizom genocida u proslosti,izgleda da su upravo oni bili *remetilacki faktor* sebi i drugima, niko ih ne ometa na putu u bespuce njihove *povijesne zbilje*..
    ………………………………………………………………………………………………………………..
    Vedrana Rudan,
    Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je policiji da ne izvlači pendrek jer će se bukači ugasiti i bez pomoći sa strane.
    I bi tako. O čemu govore Hrvati dok piju kavu po deset kuna, što izgovaraju u mikrofon mladoj novinarki na cesti? Godinama ponavljaju isto: radimo a ne dobivamo plaću. Bolesni smo a ne možemo dočekati operaciju ili pregled. Djeca su nam diplomirala ali ne dobivaju posao. Hulahopke za bebu staru tri mjeseca koštaju pedeset kuna. Dječje cipelice tristo kuna. Izlet u London na koga po preporuci razrednika odlaze srednjoškolci, ne, nije to maturalno putovanje, samo skok do Londona na nekoliko dana, tri tisuće kuna. Nitko od roditelja ne pita zašto djeca moraju u London, koliku proviziju diže profesor.

    Mnogi stari Hrvati imaju stare roditelje, nepokretne i teško bolesne. Starački domovi pucaju po šavovima, ako i uhvatiš krevet cijene se kreću od pet do dvanaest tisuća kuna. Djeca boravak starcima u domu plaćaju u zlatu a vlasnik doma osoblje ne plaća mjesecima. Medicinske sestre, čistačice, terapeuti, da bi riječ rekli.
    Čemu se nadaju svi ti hrvatski glupani i glupače? Da će im lova kad-tad sjesti na račun? U Hrvatskoj? Odnosi sa bankama posebna su priča. Te nam institucije obučene u mramor, kamen i željezo preko svih medija nude tisuću mogućnosti kako izaći iz dužničkog pakla u kome ne bismo bili da nismo s njima imali posla.
    Ali, kad uđeš u banku zatražiti pomoć čuješ sasvim drugu priču. Ne, ne može odgoda iako ste izgubili posao, ne, ne možete godinu dana plaćati samo kamatu dok malo dođete k sebi zbog skoka švicarca, mi zaista želimo pomoći štedišama koje su u frci osim ako te štediše nisu, poput vas, iznimka.
    Ogorčena stranka u tim trenucima urlajući spominje teve emisiju “Potrošački kod”, jedini as koga sirotinja izvlači iz rukava. Novinari te emisije bore se poput lavova za pravdu i istinu i trebali bi biti pravi strah i trepet za sve hrvatske lopine.
    Ipak, banke se previše ne uzbuđuju. Sve hrvatske televizije žive od njihovih reklama. Što preostaje Hrvatima? Neki se hvataju pištolja, krenu u banku u kojoj nemaju kredit pa ukradenim novcem plate dug u onoj u kojoj imaju. Drugi prodaju gram marihuane i dobiju pravo na dvogodišnu besplatnu hranu i krov nad glavom. Uz puni pansion Hrvatu ili Hrvatici osiguran je i liječnik do koga može u zatvoru doći brže nego na slobodi, psiholog, psihijatar a, ako ti se smiluju bivši pajdaši i zatvorski čuvari, bez veće frke možeš i do droge.
    Koliko tema za hrvatske medije. Novinarima nikad nije bilo lakše. Još pred samo nekoliko godina morali su ispod omiljenih mostova danima čekati da neko siroče skoči u hladnu vodu da bi skončalo. Već idućeg jutra fotografija bi mu osvanula na naslovnici majčinog omiljenog lista.
    Danas se sve promijenilo nagore. Drastično. Toliko se ljudi ubija, svaki je most omiljeni most, novinari ne stižu snimiti sve utopljenike, one koji su si uvalili zlatni šut ili cijev pištolja u usta. A ljudi koji su nekad s velikim užitkom u crnim kronikama gledali mrtvace na obali rijeke danas ne čitaju ni novine koje im se besplatno nude u kafiću. Znaju da već za koji tjedan u njima može osvanuti fotografija njihovog mokrog leša. Ako, poput mene, žive u Primorju ili u blizini duboke rijeke.
    Naravno da često na dalekoj pučini plutaju i novinarska tijela. Plaće su sve manje za stalno zaposlene, oni koji imaju ugovor povremeno dobiju pola od onoga što su ugovorili, a novinarima honorarcima sasvim je normalno da rade poput stoke a ne dobiju ni lipe.
    I oni šute. Raspadaju se redakcije, ostaju novine koje ne liče ni na što, tiraži padaju jer vlasnici misle da novini ne trebaju novinari nego samo oglašivači. A oglašivačima trebaju novine koje neće pisati kako varaju radnike, koliko zarađuju na lihvarskim kamatama, u kakvoj su sprezi sa političarima i sudstvom.
    Ovom bi zemljom vladalo totalno beznađe da nam nije došao papa. Država se smilovala, odriješila praznu kesu i iz nje izvukla četrdesetak milijuna kuna. Previše je ali ljude veseli. Neke. Ne vole baš svi gospodina u dizajnerskoj odori optočenoj zlatom. I nije im se svidio doček.
    Mladi su bili odjeveni u dresove na kojima je pisalo Benedikt XVI, mahali su šalovima i drali se kao da su na utakmici Hrvatski dragovoljac – Cibalija. Neki, očito drogirani pop, dirigirao je nekom očito napušenom zboru. Svi su mrdali tijelima i kesili se ali to nimalo nije ličilo na ono što crnci rade u svojoj crkvi kad su posebno nadahnuti iako je organizatoru vjerojatno to bilo na umu.
    Zašto nam to rade? Papa je samo čelnik zločinačke organizacije koja dvije tisuće godina ubija, krade, siluje i budalama koje sve to plaćaju obećaje carstvo nebesko. Da smo bili pametni mogli smo ga u nedjelju locirati, uhititi i transferirao u Hag. Bijedne smo kukavice. Svojim gospodarima stalno poručujemo kako nas ne mogu toliko mučiti koliko mi možemo izdržati.
    Ili se varam? Možda svi oko mene uživaju u svojim životima upravo onakvima kakvi jesu? U ulici u kojoj živim naletjela sam na tri jumbo plakata, stoje jedan pokraj drugoga. Na jednome je Papa, na drugome se cere dečki sa pivom u ruci, na trećem je gola cura. To je odgovor? Hrvatima za sreću trebaju samo tri p? Papa, pivo, pička.

  19. Avatar

    ја да сам Хрват, одмах би променио народ.

    ови монструми “анти-фашисти” (наравно, јер су били у сукобима са Италијанима због Далмације и тога што су заштитили Србе.)

    дакле. да сам којим случајем Хрват одмах би променио народ коме припадам.

    могу само да замислим црн мрак по том питању да су силе осовине којим случајем победиле.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *