Zapis iz godina satanizacije

Piše Milovan Danojlić

Francuski predsednik Širak nas je okarakterisao kao „narod bez vere i bez zakonske mere“, a američki senator Bajden kao „decoubice koje treba strpati u konclogore nacističkog tipa“

Nije šala naći se na udaru onolikog drvlja i kamenja. Ne dodeljuje se ono svakome, ni svakoga dana.

*
Kampanja je počela na mig sa najvišeg mesta, sa ciljem da se diskredituje protivnik rasturanja države, da se kazni neposlušnik i da mu se otme deo teritorije. Novinarski plaćenici su se bez oklevanja bacili na posao, ali njihov trud bi imao ograničen domet da im se nisu pridružili borci za tzv. „ljudska prava“ i lakoverni humanitarci. Neki od njih će, naknadno, odustati od prvobitnih procena, ali pokajanje neće ukinuti presudu izrečenu u nastupu pravedničkog gneva. Javno mnjenje je, kao i obično, gutalo ono što mu se servira.

*
Politički (racionalni) motivi na stranu, važnu ako ne i najvažniju ulogu odigrali su psihološki (iracionalni) razlozi. Mnogi ljudi imaju potrebu da mrze; posebno im je uživanje ako mogu mrzeti čitav narod. Američki pisac Gor Vidal je pedesetih godina prošlog veka primetio kako „Americans like to be told whom to hate“ („Amerikanci vole da im se kaže koga da mrze“). Zapadni mediji, često ratoborniji od vojnih štabova, u to svakodnevno upućuju svoje čitaoce, gledaoce i slušaoce. Humanistička hipokrizija i civilizovana retorika zabranjuju mržnju u njenom ogoljenom obliku; u nekim zemljama se ova vrsta duševne naslade i zakonski kažnjava. Ljudi su prinuđeni da zataškavaju rasističke sklonosti, pa mržnju iskazuju sa ogradama i preambulama, što je okolišan i zamoran put.

*
U slučaju Srba zabrana otvorene mržnje je, u jednom trenutku, sasvim ukinuta. „Novi filozofi“ i stari lisci, praznoglavi estradni umetnici i političari željni brzog uspeha, medijski najamnici i potomci okupatora našeg dela Balkana, složno su udružili pobude i namere. Francuski predsednik Širak nas je okarakterisao kao „narod bez vere i bez zakonske mere“, a američki senator Bajden kao „decoubice koje treba strpati u konclogore nacističkog tipa“. Cvet pariske odnarođene inteligencije je u srpskom predsedniku prepoznao novog Hitlera i šansu da, bez truda i rizika sem onog koji nosi neodgovorna upotreba reči, zablista u zakasneloj antifašističkoj angažovanosti. U satanizaciji je učestvovao širok front, od levice do desnice, od katolika do antiklerikalaca; takva saglasnost nepomirljivih ideologija ne sreće se svakoga dana. Mržnja se razbuktavala utoliko brže ukoliko su bojovnici manje znali o objektu mržnje. Praznine u obaveštenosti su popunjavali naši vrli susedi s kojima smo se našli u sukobu. Postali smo lutka u uličnom ginjolu, apstraktni entitet pogodan za izlivanje profilaktičkog gneva i za obučavanje privatnih učitelja mišljenja u deljenju lekcija.

*
Satanizacija je pogano oružje; pogađa borce i neborce, krive i prave; svako je prima prema svom psihičkom ustrojstvu i životnom iskustvu. Kod jednih izaziva žestok otpor i zgađenost, drugi gutaju otrov da bi ga potom izbljuvali na okrivljenu braću, treći uvažavaju pravo jačega, četvrti se, oboleli od stokholmskog sindroma, umiljavaju. Kod onih koji su naučili da se priklanjaju svakoj sili kampanja je primljena sa osećanjem krivice i greha i željom da se popravi utisak kod gospodara planete. Veliki brat je božanstvo, a božanstva ne greše; na nama je da se potrudimo i prihvatimo što nam, u sudovima neospornog arbitra u svim pitanjima politike, morala i ukusa, izgleda neprihvatljivo.

*
Nasuprot kukavičkom pokoravanju stoji nagon očuvanja sebe, svoje slobode i dostojanstva. Tu, viševekovnu tradiciju oličava – ili bi trebalo da oličava – naša Crkva. Zato se i našla na udaru onih koji osećaju da posao nisu priveli kraju. Preživljavanje je jedini nacionalni program malih naroda; ako i u čemu, Crkva u preživljavanju ima nezamenljivih iskustava. Ona zna sa tuđinima, a oni ne znaju sa njom. Pregrmela je tolika zla, pregrmeće i ovo.

*
Ne, naš slom nije plod široko organizovane međunarodne zavere; nismo mi tako važni da bi se gospodari sveta ozbiljnije nama bavili. Postoji, međutim, sklop objektivnih okolnosti opasniji od najbolje smišljenih zavera; i postoji hiljadugodišnje strateško opredeljenje zapadne crkve. Ne treba slušati šta njeni vrhovi govore, treba gledati šta čine. Kad je u pitanju borba protiv šizmatika, ne propušta se nijedna povoljna prilika. Nije bilo zavere, nego su se okolnosti složile na zaverenički način. Veliki Brat je u rasturanju države našao lešinarsku računicu, a naši upravljači nisu znali ili nisu mogli da izbegnu stupicu.

*
Ima ih koji su u beznađu i u zbunjenosti stigli do mržnje prema životu i do potcenjivanja svakog konstruktivnog truda. To je došlo do izražaja u nekim filmovima, televizijskim serijama, te u tekstovima novokomponovanih pesama. Nihilistički prezir bi da se nametne kao oblik duhovne emancipacije. Ruženje naroda pod plaštom samokritike najčešće je spolja indukovana samomržnja. Beograd u tome ne zaostaje iza Pariza; loši strani uzori se kod nas i inače bolje primaju od dobrih. B. A. Levi je objavio debelu knjigu u kojoj tvrdi da je ideološka matrica novije francuske istorije – fašizam. Francuzi su manje-više ćutke saslušali optužbu. Negodovao je prikazivač u „Tajmsovom“ književnom dodatku. Englezu se optužba učinila bezumna i neprihvatljiva. Da bi bila delatna, i mržnja se mora držati neke mere.

*
Iste vrline, i isti poroci, nemaju jednaku težinu u svim situacijama. Nekad sam se podsmevao našem detinjastom izražavanju nacionalnog ponosa. U trenutku kad su počele padati bombe taj ponos se pokazao kao spasonosna rezerva životne energije. Zatekao sam se u jednoj od 19 zemalja proslavljene antisrpske koalicije. Nisam propustio nijednu mogućnost da svojim domaćinima rečem kako se osećam i šta o njima mislim, i kako sam govorio, tako su se i prilike za otvoreni razgovor proređivale. Ljudi su me izbegavali ili sam se ja njih klonio. Nastupao sam kao ravnopravan sagovornik, na šta bivši kolonijalisti i sadašnji neokolonijalisti nisu navikli. Prostor oko mene se praznio; prazninu je ispunjavala gorka i okrepljujuća istina. Prekasno sam uvideo koliko je u svetu lažljivosti i podlosti. U mladosti se to previđa ili se lakše nosi. Bili smo slabi, a lešinari imaju oštar njuh za ono što je klonulo i obolelo. Razbojnici su likovali nad našom loše artikulisanom istinom.

*
Krajem 20. veka izvršeno je ubrizgavanje brzovezujućeg betona u kičmu naroda, raspršene su iluzije o bližem i daljem okruženju. Ako nam ovo nije dovoljno za sazrevanje, onda nikad nećemo sazreti. Suviše je teško da bismo smeli pomišljati na propast. Flert sa Apokalipsom je zabava sitih i dokonih.

*
Rezolucija o Kosovu, u popravljenoj i autorizovanoj verziji, imala je razumljivo povoljan odjek kod onih koji su upristojili tekst. Londonski „Tajms“ nije se uzdržao od ironičnog komentara: „U trenutku kad se Evropskom unijom teško upravlja, kad je ona podeljena i u besparici, ohrabrujuće je za evropske vođe da ima onih koji žele da im se pridruže.“ Člankopisac nije rekao da ima budala, a mogao je. Ako se, ne daj Bože, Zajednica raspadne, mi ćemo je, u granicama Beogradskog pašaluka, obnoviti kao savez ujedinjenih regija, u znak večnog sećanja na one koji su nas bombardovali.

*
Život narodne zajednice, kao i život čoveka-pojedinca, ne teče pravolinijski. U kretanje i napredovanje uračunata su i posrtanja. To što smo poraženi nije dovoljan razlog za očajavanje. Neka strahuju moćnici: njihova nekontrolisana sila im radi o glavi. Narodi su, u prošlosti, češće umirali od sitosti, bogatstva i neobuzdanih apetita, nego od gladi i oskudice. Udareni smo u koren bića, a od takvog udarca ceo organizam bruji i ječi.

3 коментара

  1. Sa mog stanovista vrhunska analiza i samoanaliza,svojstvena samo rijetkim srpskim a rekao bih isvijetskim umovima!Slicno sam te 1999.postupao u jednoj drugoj slicnoj,doduse neclanici koalicije,a onda kao maljem u celo pogodjen,do danas slusam ,,gradjane Beograda i Srbije,,sta ce nam Kosovo to je trebalo davno dati.Kostunica isporucuje generale u hag da bi Srbiji dunuo povoljan vjetar u nejaka pleca a nigdje tih dramaticara da to opisu.Rastrcali se po ambahadama.Od antike je poznato da je po zapovijedi prirode sramota trpjeti nepravdu,pa se pitam:sta je to sa nama Srbima?

  2. ”Francuski predsednik Širak nas je okarakterisao kao „narod bez vere i bez zakonske mere“, a američki senator Bajden kao „decoubice koje treba strpati u konclogore nacističkog tipa“.” – као другачије да нас окарактеришу из свог угла? Шираку је јасно да се наша вера много разликује од његове – нема ”безгрешног” папе који је био у конкордату са Хитлером и Мусолинијем, инквизиције,није ширила ”веру” огњем и мачем широм света, ни подржавала ропство, а ни благосиљала геноцид над индијанцима у Јужној Америци, на пример…Није освојила, спалила и опљачкала Констатинопољ на ”крсташком” походу, стварно нам се вера јако разликује, па из угла бесловесног Ширака се може рећи да је нема, ако претходно наведено сматра вером.Закон? Каквим законом се дичи колонијална (поробљивачака) земља, која је сатрала, опљачкала и искориштавала милионе широм света, а и даље то ради – задња жртва Либија? Бајдену трпање у концлогоре сигурно није страно, па у његовој домовини хиљаде ЉУДИ су држали и држе у резерватима, као животиње. Наравно, претходно су их најсуровије истребили и свели на шаку јада, а при томе је генерал, па председник Грант (САД) исплаћивао по закону награду за свако убијено ДЕТЕ, жену и мушкарца, па је легално организован лов на људе. Робовласништво је постојало до пре век и по, а апартхејд до пре 40 година.Како су се нацистички злочинци, који су експериментисали у конц-логорима, нашли у САД после рата и заузели високе положаје у ”земљи слободе и демократије”? Какве су то масовне медицинске експерименте вршили на црним људима, без њиховог знања, у Њујорку, ради којих се Клинтон јавно извинио? Нешто око ВАКЦИНА? Ко поби гадафијеву унучад и малу Милицу Џозефе, Дрекавац?

  3. lepa je naknadna pamet… ranije je bila poznata i uzrecica ” mama, oni nas ne vole..”
    Al’ objasni ti to ovim, mladjim… zarekli se – imacu je (fr i eu) – pa makar u starackom domu…. ako ga i nje, bude

    negladan (opasuljen) i pomalo dokon, za sad

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *