Zagrebačka epizoda Aleksandra Rankovića

Piše Ratko Dmitrović

Poslednji ozbiljan pokušaj da se zaustavi pogubna politika prema Srbima u Hrvatskoj zabeležen je 1950. godine. U obračunu sa trojicom tada najuglednijih Srba prednjačili su Srbi, komunisti, potpomognuti „vrlo uticajnim drugom“ iz Beograda

Ne pripadam školi čiji polaznici pronose teorije zavere i sve ružno što se Srbima događalo poslednjih 100-tinak godina pripisuju drugim narodima, organizacijama, tajnim društvima. To, razume se, ne znači kako moja malenkost negira antisrpsku politiku kao konstantu u delovanju nekih evropskih država na Balkanu; ne sporim smišljene i realizovane genocide i etnička čišćenja nad Srbima, slažem se sa verzijama koje neke ključne istorijske događaje na ovim prostorima, događaje pogubne po srpski narod u celini, objašnjavaju kao savršeno organizovane predstave, ali uprkos svemu tome Srbi uzroke za svoja stradanja najpre treba i moraju da potraže u sopstvenoj avliji.

IZNAD MAGLOVITIH PRIČA
Naravno da je katoličanstvo protiv pravoslavlja. Razumljivo je da Vatikan, po prirodi stvari, još od velikog raskola 1054, a naročito posle Splitskog crkvenog sabora 1075. godine, čini sve kako bi sa Balkana potisnuo pravoslavlje, ako ne do Bosfora onda svakako na desnu stranu Drine. Takva nastojanja ostavila su iza sebe milione srpskih grobova, ali to razumnom čoveku nije i ne može da bude iznenađenje.
Nema tu nikakve vatikanske zavere, već otvorenog i brutalnog (tek povremeno suptilnog) obračuna katoličanstva sa pravoslavljem. U ovom slučaju sa Srbima. Najavljenog, očekivanog i neprestano obnavljanog.
Sve do početka 20. veka Srbi su bili gotovo nemoćni da se brane i odbrane od pokatoličavanja, unijaćenja i svakako od islamizacije. Ali, za ono što se po brdima i dolinama, na prostoru  od Dojranskog do Bledskog jezera događalo posle stvaranja države Srba Hrvata i Slovenaca (1918. godine) Srbi mogu da krive samo jednu stranu – Srbe. Niko im drugi nije kriv.
Još od „Londonskog ugovora“ i odbacivanja ideje da se pravi velika srpska države, preko nakaradne organizacije SHS-a, do velikih, nepotrebnih i ispostaviće se vrlo brzo po Srbe pogubnih ustupaka Hrvatima neposredno pred Drugi svetski rat, do stvaranja nove složene države, 1945. godine, sa komunistima na čelu, videlo se da Srbi (oni koji su ih predstavljali) čine sve kako bi ispunili interese i očekivanja drugih naroda, ne mareći ni za svoju biološku supstancu, ni za svoje teritorije.
Žalosno je i poražavajuće da i danas, posle svih ovih godina, otkrića, otvorenih arhiva, autentičnih svedočenja, među srpskom inteligencijom, recimo, elitom – ima onih koji ne znaju ni osnovne uzroke srpskih stradanja u 20. veku. Takvi u gotovo svakom razgovoru beže u optuživanje drugih, u maglovite priče koje će uvek okončati tvrdnjom kako su svi krivi samo Srbi nisu.
To bežanje od sopstvene odgovornosti pedantno se pothranjuje i od strane  vodećih figura na tabli srpske savremene politike. Njima to savršeno odgovara jer uvek mogu da kažu: Mi smo sve pokušali, ali naši neprijatelji imaju prejake zaštitnike, naši neprijatelji su jači od nas.

ISTORIJSKI FENOMEN
Nisu, uzmimo za primer, ni Šiptari, ni Amerikanci Srbima oteli (nadam se ne zauvek) Kosovo i Metohiju. Ne. Kosovo su Srbi izgubili sami.
Sasvim svejedno da li su ga predali kroz borbu ili bez borbe, ali to se dogodilo davno pre 1999. godine. Gubili su ga u fazama, na rate. Od onog potpisa nesretnog popa Zečevića, na zakon kojim je proteranim Srbima 1945. godine zabranjen povratak na Kosovo, do mirnog posmatranja kako se Šiptari naoružavaju i godinama kopaju rovove od Preševske doline do Prokletija, Šar planine i makedonske granice.
Mnogi ne znaju da je Lorens Iglberger, jedan od najuticajnijih ljudi Amerike u poslednjih tridesetak godina, u vreme diplomatske misije u Beogradu, u razgovoru sa srpskim političkim rukovodstvom o situaciji na Kosovu i pobuni Šiptara upitao svoje sagovornike: „A koliko ima Albanaca na Kosovu?“ „Oko milion“, odgovorili su mu. „Pa gde je tu problem, vas Srba ima osam miliona?“, začuđeno je upitao Amerikanac.
Ova epizoda savršeno objašnjava međunarodne odnose i predstavlja formulu za rešavanje problema. Ta formula važi za sve narode, osim za Srbe. A i kada primenjuju ovu formulu Srbi to rade  traljavo, nevešto, neosmišljeno, sporo.
Srbi su jedini narod koji trpi i beleži seriju raznih poraza od slabijih, čak i doskora nepostojećih naroda. To je istorijski fenomen. Niko od Srba danas nema pravo da svu krivicu za sudbinu Srba u Hrvatskoj, u periodu od 1945. do 1995. godine, i danas svaljuje samo na Hrvate. Bilo bi to i netačno i dodatno pogubno; trasiranje novih grešaka i nesreća.
Od hrvatske strane – starčevićevske, radićevske, komunističke- svejedno je – ništa dobro za Srbe nije došlo. Predugačak je i krvav niz dokaza za ovu tvrdnju. Za Starčevića i Radića, za njihovu politiku, antisrpstvo, mržnju prema Beogradu i pravoslavlju, znamo odavno i znamo gotovo sve. Ali čini mi se da srpska intelektualna i politička elita još uvek u „malom mozgu“ čuva delić ubeđenja kako komunizam, eto, i nije bio sasvim loš. Problem je, reći će vam mnogi iz tog nabeđenog sloja, bio u lošim kadrovima.
Imao sam nekoliko vrlo interesantnih reakcija na tekst u pretposlednjem broju „Pečata“,  „(Ne)svesno podsećanje na četvrti kongres KPJ“. Dvojica mojih poznanika, nesumnjivo obrazovanih ljudi (jedan je univerzitetski profesor) bili su po sopstvenom priznanju poraženi što su tek kroz spomenuti tekst saznali pravi karakter ideje i programa Komunističke partije Jugoslavije. Radi se, podsećam, o programskim odrednicama 4. kongresa KPJ održanog u Drezdenu 1928. godine, kada su utvrđeni osnovni ciljevi: rušenje Jugoslavije i stvaranje nezavisnih država; Hrvatske, Slovenije i velike Albanije. Uz stalnu borbu protiv srpstva i pravoslavlja.
Vratimo se gornjoj konstataciji koja govori i o srpskoj krivici (velikoj, bez sumnje) za ono što se Srbima iz Hrvatske događalo od okončanja Drugog svetskog rata, do ovih dana. Nema boljeg dokaza ovakvoj tvrdnji od onoga što se u Zagrebu i Hrvatskoj događalo 1950. godine.
Ne sačekavši ni punih pet godina od okončanja rata u kojem su Srbi bili daleko najbrojniji antifašisti i najbrojniji na spisku stradalih, u kojem je proveden planski genocid nad tim narodom od strane hrvatske države, hrvatski komunisti otvaraju proces „konačnog rešenja“ srpskog pitanja u Hrvatskoj. Preterujem?

ŠTA SE TO DOGODILO 1950?
Uporedite koliko je, i posle genocida, 1950. godine bilo Srba u Hrvatskoj, a koliko ih ima danas. Ono što je započeo Pavelić sa ustašama dovršili su Kardelj, Broz, Račan i Tuđman.
Šta se to dogodilo 1950. godine? Shvativši suštinu komunističke ideje na tlu nove Jugoslavije, u ovom slučaju Hrvatske, trojica ministara u Vladi Hrvatske, Srbi: Rade Žigić, Duško Brkić i Stanko Opačić Ćanica otvoreno postavljaju pitanje zbog čega se u obnovi zemlji zapostavljaju krajevi sa srpskom većinom, delovi Hrvatske u kojima je bio najjači partizanski pokret, kao i mesta najvećih stradanja Srba. Istovremeno upozoravaju da se odstupa od politike utemeljene na ZAVNOH-u, da se perfidno vrše pritisci na uspostavljene mehanizme održavanja srpske tradicije i kulture. I šta se dogodilo?
Hrvatska strana, u akciji koju je predvodio Vladimir Bakarić, odbija da razgovara o suštini otvorenih problema; trojicu uglednih Srba proglašava informbirovcima, velikosrbima, razbijačima bratstva i jedinstva…smenjuje ih sa funkcija i šalje na Goli otok. Žigića tamo ubijaju, Ćanica se posle višegodišnje robije vraća na svoj Kordun, selo Tušilović, gde je živeo povučeno, u samoizolaciji, sve do početka ratnih sukoba 1991. godine. Sa porodicom odlazi u Srbiju, u Šabac. Tu je umro tri godine kasnije. Duško Brkić je okončao život pre nekoliko godina, u Beogradu.
Kako su se Hrvati obračunali sa Žigićem, Brkićem i Opačićem? Preko Srba, naravno. Umesto da stanu u liniju odbrane interesa naroda iz kojeg dolaze, umesto stava da su trojica ministara u pravu, što je bio jedino ispravan stav, grupa Srba iz Hrvatske pristaje na instrumentalizaciju i kreće (shvatiće to decenijama kasnije) u napad na sopstveni narod. U tom obračunu posebno se isticao izvesni Nikola Sekulić uz snažnu asistenciju Dušana Čalića, Rade Pribićevića, Milutina Baltića, Dušana Dragosavca… Svi oni su odmah nagrađeni visokim funkcijama na kojima ostaju do raspada Jugoslavije.  Baltić i Dragosavac i danas su živi. Prevalili su devedesetu.
Koliko je komunizam bio jedinstven u svom antisrpstvu  u ovom slučaju ilustruje ponašanje Beograda. Na zahtev Bakarića Tito šalje u Zagreb Aleksandra Rankovića koji- umesto da traži razgovor o iznetim primedbama srpskih ministara – starom poznaniku iz predratne beogradske ilegale Dušku Brkiću preti velikim stradanjem.
U arhivama stoji da je Brkić tada izgovorio samo jednu rečenicu: „Leko, ja se ne slažem sa politikom koju vodi Vlada NR Hrvatske. I svejedno mi je da li ću živeti još dva dana ili dvadeset godina“.
Sve što se kasnije događalo u Hrvatskoj i Jugoslaviji bila je samo puka realizacija politike osmišljene u Drezdenu, 1928. godine.

33 коментара

  1. Господине Дмитровић хвала на још једном одличном тексту али онај претходни који спомињете нажалост нисам успио прочитати. Радо бих купио Печат али овдје у Хрватској то је за сада немогуће.
    Ако је икако могуће ја вас молим да и тај чланак објавите на интернет издању Печата.
    Поздрав из Осијека !

  2. Ha, da, a sta se danas desava. Pa Srbija je prva priznala ustasku rvatsku drzav,Tadic je posjedio od solidarisanja sa Kosorkom i samo mu peta viri iz njezine zadnjice,o etnickom ciscenju nece ni da pisne, ne daj boze da to pitanje netko spomene. Kompletna skupstina pozeleni od straha, nece niti da cuju da su Srbi proterani iz Krajine, kao to je pitanje zavrseno. Kakva nas ovo srpska inteligencija vodi, glavata i mesnata, ubise se od brige za gladnim i osramocenim narodom. Ni gandijevska glad ne pomaze. Mrak za Srbe, drzava se sve vise stanjuje i suzava pa bi mogao ostati jedino put Beograd-Nis koristan Srbima a mozda i Turcima u povratku na Balkan.Eto u Beogradu treba da su Srbi svoj na svojemu pa da vidimo sta ce oni napraviti u vlastitoj drzavi. Sada nema Golog otoka na kojem su Srbi umirali pa da vidimo kuda ce nas odvesti ovi placenici. Bogami kako napredujemo samo su nam groblja sve sira i sira, a da smo nebeski narod, istina, najvise nas je na onome svijetu. Bogami cini mi se da nas Drezden prati i u Srbiji a ne samo u ustaskoj rvatskoj drzavi.

  3. Hvala vam za divan tekst. Nadam se da ce nekima da otvori oci, pogotovu onim Srbima koji su u poziciji da odlucuki o nasim nacionalninm interesima.

  4. Интелектуално-политичка ”елита” је била и остала рак-рана српског друштва. Сулуде, кратковиде и бахато-приглупе одлуке су се низале. У Југославији је краљ, помогнут српском ”елитом”, успео да удави све тековине ослободилачких ратова и обезвреди их. Увек се нађу људи који на време упозоравају (војвода Мишић), али их ”елита”у својој ступидности редовно игнорише.Током задњих 100 година је било прилика да се донекле исправи почетна грешка,али део интелектуално-политичке ”елите” са огромним капитулантско-квислиншким капацитетом би редовно надвладао ону родољубиву и мудру Србију, а тако је и данас и све се понавља у све горим и горим условима по Србе.Квислинг и издајица Недић има улицу, министар полиције је ”реалан” и поклања ”Косово” у име владе, кратковидо и глупо подмићујући великоалбански експанзионизам и ЕУ.САНУ је умрла, војска уништена ради ЕУ интегација, НВО бабе врхунски морални репер…Еееее, Србијо, Србијо….

  5. Ne stoji baš sve što tvrdite, g. Dmitroviću. Sve ste zaodenuli u istragu Srba, mislim pri tom na period od 1945. na ovamo. Te da su Srbi krivi za to. Srbi su samo malo više bili “Jugosloveni” od drugih, možda i mnogo više. Koncepcija “Srbije na istoku”, pa i one Ilije Garašanina, govorile su da će Srbi svoje nacionalno ujedinjenje najbolje postići tako što promovišu zajednički život s bratskim narodima.
    Jugoslovenstvo je bilo stvaranje jedne nacije. Olako je obrušavati se na “komuniste”. Kako možete da verujete da jedan velikan, Josip Broz Tito, jeste katoličko-klerikalni zastupnik ideja neke južno-slovenske Austrougarske u drugim haljinama? Naime, vi to možda niste rekli, ali jeste Ekmečić. Komunisti su u SFRJ bili tvorci nove nacije, iako možda neuki, nedovoljno prilagodljivi, odveć birokratizovani i tome slično. Čak bi im se moglo prigovoriti da su bili neuki u državničkom pogledu. Ali, sve su to današnje trice i kučine, izrečene danas o nečemu što je slavno i uglavnom briljantno trajalo do 1991. Ne možemo današnjom pameti odrezati po ranijem periodu, nego ga staviti u istorijski kontekst. Još vam samo nedostaje da slavite četništvo i Dražu Mihajlovića. Kako je moguće da i to niste počeli? Još se samo u tome razlikujete od državne štampe. Ove zadnje rečenice okrenute su listu Pečat, a ne vama, autoru teksta. SFSN.

  6. Iz Krajine Srpske protjerase Srbe
    Neke u koloni,a neke na vrbe
    Hrvati sluge beckijeh stala
    Komunjarsko-srpskog Franje djenerala

    Ostale su kuce,zemlja,bogomolje
    Hrvatskoj gamadi sto vrsi pokolje
    Ostala su groblja i predacke duse
    Da lagano dusmane otmicare guse

    Vratit ce nas zvjezde nasih manastira
    Svete Krke,Kupe zlatnijeh porfira
    Sve ce opet sjati Srpskim pravoslavljem
    Svetosavskom vjerom i bozjim uzglavljem

    Kad ponovo dodjemo u Krajinu Srpsku
    S potomcima nasim uzdignute glave
    Hrvati ce klecat pred pobjedom nasom
    Pred tom srpskom djecom kada se pojave

    Pitat ce vas sunce sa nebesa nasih
    Da li se kajete zbog zlocina vasih
    A mi pravoslavni sa tri nasa prsta
    Opet oprastamo u ime casnog Krsta!!!

  7. Gospodine Dmitrovicu, svaka Vam cast! Nas Srbe je neophodno potsetiti na razne istoriske momente ne tako daleke proslosti.
    Bila sam svedok tih dogadjaja kao i moj otac Srbin u Zagrebu i gorcine njegovih kolega boraca koji su vremenom eliminisani sa
    mnogih pozicija. Vrlo koristan potsetnik. Mi patimo od oprastanja
    svojim neprijateljima i oni to dobro znaju.

  8. Komunisti su u SFRJ bili tvorci nove nacije, iako možda neuki, nedovoljno prilagodljivi, odveć birokratizovani i tome slično. Čak bi im se moglo prigovoriti da su bili neuki u državničkom pogledu.

    Kralj Aleksandar nije bio komunista, naprotiv, ali je on *rodonacelnik* Jugoslavije i *bratskih naroda*..pretrpavate *koministicki kofer*.

  9. BOLIVIJOM se širi strah od ustaša, što potvrđuje dokumentarni film “Tko je Branko Gora Marinković Jovičević” koji se ovih dana vrti na bolivijskoj nacionalnoj televiziji, a kojim se pokušava diskreditirati najvećeg protivnika bolivijskoj predsjednika Eva Moralesa.

    Dokumentarac usmjeren protiv Marinkovića, predsjednika autonomaškog odbora prosperitetnog i plinom bogatog Sanata Cruza, počinje prizorima snimljenima u jednom od ustaških konclogora iz Drugog svjetskog rata, kojima se nedvojbeno poručuje Bolivijcima što će im se dogoditi ako Moralesov politički protivnik zavlada zemljom. Marinkovića, inače bolivijskog tajkuna hrvatskog podrijetla, se nadalje optužuje da novac troši na plaćenike s Balkana, točnije, iz Crne Gore, a sve da bi se bogata bolivijska provincija Sanata Cruz odvojila od zemlje i to po receptu karakterističnom za jugoslavenske prostore.

    “Marinkovićevci” se koriste nacističkim metodama?

    S druge strane, Marinkovićevi pristaše Moralesa doživljavaju kao vazala Venezuele odnosno njenog ljevičarskog predsjednika Huga Chaveza. Moralesovi sljedbenici uzvraćaju da se “Marinkovićevci” koriste nacističkim metodama da bi se obračunali sa starosjediocima. Narod plaše falangističkim odredima, koji su odlikovali vrijeme španjolskog diktatora Franca, ali ovog puta naoružanih mitraljezima, koji u znak podrške Branku Marinkovića, svog šefa pozdravljaju uzdignutim desnicama.

    Marković odgovara da je priča o njegovom ustaškom podrijetlu iskonstruirana. Objašnjava kako porijeklo vuče iz partizanske obitelji, koja je komunizmom u Jugoslaviji bila razočara pa je zemlju napustila. Roditelji su mu se još 1956. bježeći od “Titovog komunizma i gladi” naselili u bogatim nizinama Santa Cruza, a Marinković se rodio 11 godina poslije.

    Marinković pokušava dovesti do raspada najsiromašnije zemlje Južne Amerike?

    Njegov pokret nije obojen rasizmom, što tvrde njegovi politički protivnici, brani se Marinković te ističe da je ravnodušan prema narodima Kečua i Ajmara, naseljenima u planinskim visovima.
    Većini Bolivijaca je čudno kad je nekome ime Branko Marinković, pa se ovom 41-godišnjem gospodarstveniku iz Santa Cruza zamjera da uz pomoć stranih pomoćnika pokušava dovesti do raspada najsiromašnije zemlje južnoameričkog kontinenta. Marinković opovrgava sve optužbe, pa i uzvraća da se osjeća kao stopostotni Bolivijac te da mu nije ni na kraj pameti iseliti se iz zemlje.

  10. По важећем закону, све супруге бивших председника, као и супруге високих функционера су материјално обезбеђене, што значи да имају право на пензије, своје куће, право на коришћење бројних повластица. Чини се да сте само ви стављени ван закона. Како то објашњавате?

    Оне су у другачијем положају и иза њих стоје њихове партије, стоји држава Србија, а иза мене нема ко стати. Мене су протерали комунисти, чији сам била члан, па су се преко ноћи преокренули и постали социјалисти. Требало им је „само” 30 година да ми дају лична документа која су ми отели. Не бих ни то добила да то није урадио господин Љајић. Има ли такав случај негде у свету?

    Због чега су вас се одрекли?

    Пре свега, ја сам Српкиња из Хрватске и Титова жена. Као таква сметала сам неким српским руководиоцима кад су неколико година пред Титову смрт, почели да га уцењују: генерал Љубичић и Перо Стамболић. Љубичић му је поставио услов: жена или држава. Рекао му је да мора да се разведе, што је Тито одбио. Али, сметала сам и Хрватима, одакле су почињале и долазиле све интриге око мене. Од њих је потекла и интрига да се борим за власт, што није тачно. Друга интрига је да је Тито образовао партијску комисију на челу са Ратом Дугоњићем да испитује мене, што такође није тачно. Ту комисију је образовао ЦК Комунистичке партије да испитује Ивана Мишковића, који је водио истрагу у случају Ранковић. И та комисија га је сменила са свих дужности. Оптуживали су ме да постављам и смењујем генерале, а зашто никад нису рекли и аргументовали кога сам ја то сменила? Код нас је увек проверавала, запошљавала и отпуштала УДБА, али је најлакше било рећи: прогања Јованка. Нико се тада није усудио да каже праву истину. Ето, како видите, ја сам примала многе ударце који су били намењени Титу. Тако су своје свињарије покривали лажима и обмањивали народ.

    Али, без обзира на све лажи и сплетке око мене, драго ми је кад чујем да ме наши људи нису заборавили. То ми греје душу. Многи су ми нудили помоћ, чак и наши исељеници из иностранства, као и председник Гадафи, али ја нисам смела да је прихватим, јер је ово државна кућа у којој ја немам никаква права и о њој ништа не одлучујем.
    Да ли сте се за помоћ обраћали неком званичнику?
    Коме нисам? Преживела сам неколико смена власти и свакој новој власти сам се писаним путем обраћала, али одговора није било. Тек кад је после 2000. године дошла нова власт, посетио ме је господин Шутановац и у име нове власти гарантовао ми је безбедност и сва права. Али није прошло ни неколико дана, појавио се Маринковић, шеф службе обезбеђења, који је све учинио да се не спроведу, чак и да се бојкотују министрова обећања.
    О вама кружи прича да сте неповерљиви, неприступачни…
    Наравно да сам неповерљива према преварантима, криминалцима и лажовима. Неповерљива сам само и искључиво према онима који су мене прогонили. Они неће да кажу праву истину да би себе и своја недела заштитили и то је разлог више што ме годинама бестидно у јавности представљају као неприступачну, малтене луду жену, тешке нарави, која неће да сарађује, и каквом већ све не. А годинама ми не дозвољавају да остварим своја најелементарнија људска права. С ким онда да сарађујем кад ми је по оној народној: „Кадија те тужи, кадија ти суди”.
    Нада Торлак

  11. Kolektivni centar ”Poljoplod„ u Valjevu.I ako nam ništa nisu
    ponudili,osim 120000 dinara(da za to kupimo stan ili kucu),u junu
    2003.godine su nam iskljucili vodu i struju.Od juna 2003. do maja
    2004.godine bili smo i bez vode i bez struje(čitavu zimu nismo imali
    grijanje,a bilo je i -15).

    Povjerenik za izbjeglice u Valjevu Jelica Simeunovic(clan GSS) nam je
    prijetila da ćemo biti protjerani u Hrvatsku ako ne napustimo
    kol.centar,bakama od 80 godina je prijetila samaranjem,optuzivala nas
    da smo poceli rat,govorila kako su Hrvati nasa braca,pobacala nam
    hranu iz frizidera(šta kažeš na ovo) i svaki Boziji dan nas pljuvala
    preko medija pod kontrolom DS(Radio Valjevo,Vujic televizija,novine
    Napred).Ti isti mediji nisu hteli da objave nijedno naše
    saopštenje,osim TV ”MARS„ koja je pojam za demokratiju.
    Takođe i mnogi mediji iz Beograda su sve ovo precutkivali.

    Na lokalnom nivou u Valjevu na vlasti je bila DS sa svojim
    satrapima.Kada smo tražili pomoć od njih oni su se sprdali i
    ismijavali sa nama i samo pitali-a što se ne vratite?
    Umalo da zaboravim i onog lopova Ozrena Tosica koji nam je prijetio
    policijom i slao saopštenja u kojima piše da nam je nudio bolji
    smjestaj-e da Bog da mu njegova djeca zivjela u tom boljem smjestaju.”

    Ovo je ispovest srpskog prognanika. Da su čak i mnogo gore tretirani
    posle milosevicevog pada.

  12. Teško je priznati, ali istina je da su Srbi u samoj Srbiji toliko razjedinjeni da nisu kadri obratiti nikakvu pažnju na Srbe u okruženju. To je istina koju svi Srbi treba da znaju i da se ravnaju po onoj Njegoševoj “Nada nema prava ni u koga, do u Boga i u svoje ruke”. Da su Srbi u Hrvatskoj na bilo koji način slutili koliko su za Miloševića bezvredni, možda bi se stvari drugačije razvijale.
    Ali to je iskustvo na kome drugi treba da se uče, i Srbi u Bosni, i Srbi u Crnoj Gori.

  13. U intervjuu “Nedelji” (23. juna 1991), Koča Popović je još oštriji i konkretniji: “Ja sam protiv svakog nacionalizma, jer je nacionalizam najniži oblik društvene svesti.” Koča je ljut što, eto, “Bosnu pokušavaju da raščereče, raščupaju”, vjerujući i dalje da je Bosna “veoma važna tačka za budućnost Jugoslavije”. Koča je gnjevan na Dobricu Ćosića i kaže: “Ma, kakav Ćosić. Ćosić je Srbenda. A ja nisam Srbenda. Ja sam Srbin po rođenju, inače sam Jugosloven.” Najinteresantnije je mišljenje ovog kosmopolite o nacionalnim strankama, gdje kaže: “Nacionalne stranke nisu moj izbor. Ne mislim da se neće, na nesreću, održati na vlasti, ali za sebe pouzdano znam da svoju ideologiju neću graditi ni na opanku ni na šajkači”, i nastavlja: “HDZ je pobedio dobrim delom zahvaljujući Miloševiću. On je glavni zaslužnik ili krivac za tu pobedu, jer je tako bezvezno vodio srpsku politiku da je morao da potakne i natera ove da utočište traže u nacionalizmu”. Govoreći o budućnosti Srbije, Koča kaže: “Ma kakva budućnost. Budućnost Srbije je daleka. Srpsko-hrvatski spor je tako dubok da će mu trebati 20 do 50 godina da se zaborave jame… i njihovo obnavljanje.”

    Ovo su samo tri reakcije poštovanog i cjenjenog partizanskog komandanta, prvog do Tita, intelektualca međunarodnog nivoa, načelnika Generalštaba JNA, ministra inostranih poslova, potpredsjednika SFRJ. Dakle, Koča Popović je kao na skeneru predviđao situaciju. Zar se ne treba složiti sa ovim ocjenama i predviđanjima i zar ih uopšte treba komentarisati?

  14. Gospodine Lune, Vi ste svakako rekorder u citiranju plitkoumnih kvazipolitičara, koji su svoju karijeru izgradili na negiranju i zatiranju vlastitog (ali nikako ne i tuđeg) nacionalizma.
    Gluposti poput svaljivanja krivice za hrvatski nacionalizam, na Miloševića, je samo jedna u nizu. Miloševića nije bilo 1941., nije ga bilo ni 1971. (tzv hrvatsko proljeće), za Miloševića u Hrvatskoj gotovo niko nije ni znao 1989. kada je u Hrvatskoj neoustaška povampirena ideologija uveliko harala. Koča Popović je samo jedan u nizu onih kojima sa trebalo suditi za prodaju srpskih i nacionalnih i ljudskih interesa. Svi mrtvi iz ratova vođenih devedesetih godina idu na dušu takvih kao što je on.
    On je kao dalekovid, pa je predvidio šta će biti. Što nije bio dalekovid 1943. kada su crtane granice između republika. Kada je stvarana Velikohrvatska nacija od nekoliko drugih naroda, istovreeno cijepan srpski nacionalni korpus na više novih, ranije nepostojećih nacija. Molim Vas, nemojte zabadati nož u naše otvorene rane, nemojte preturati po našim kostima, i našim jamama i spominjati one koji su ih betonirali i zatirali sjećanje u ime “bratstva i jedinstva”. Mnogo smo dali, ništa za uzvrat dobili nismo. Pa ovaj čovjek implicira da mi trebamo zaboraviti jame, time nam pljuje u lice, a i Vi zajedno sa njim. Mi jame zaboraviti nećemo, a oproštaj ubice i njihovi potomci treba da traže od onih koji su u njima, ako im oproste, neka im je i od nas prosto. Ali zaboraviti nikad nećemo. Žao mi je što niste pročitali ovaj i prethodne tekstove R. Dmitrovića, i što iz njih ništa niste naučili, bar što se tiče komunista. Ali kao što kaže Njegoš “Što se crnim zadoji đavolom, obešta se njemu dovijeka”!
    Vi ste na žalost pravi primjer.

  15. Vanredno dobar–ali na zalost nas Srba istinit tekst.

  16. *Žao mi je što niste pročitali ovaj i prethodne tekstove R. Dmitrovića, i što iz njih ništa niste naučili, bar što se tiče komunista.*…

    odbacite zalost i tugu, Lune ima slozene po brojevima bar 90% *PECAT*,ima slozene clanove *obitelji* srBskog porekla u Jadovnu,..naravno, slazem se da *historija* ne pocinje od Milosevica,malo ju je *calabrcnula* preporuka njegovog partijskog kolege Borislava Jovica Stipi Mesicu..*mi sa njima nemamo nista, sto se nas tice mozete da ih nabijete na kolac*..o *novom srBstvu*, imam neka direktna saznanja sa *terena*, kao dobrovoljac iz Beograda…nisam zamjetio da su *komadovali komunisti*..a, vasa pljuvacka, je poput *naje*..polticko nacisticke prirode.Ne svaljujem Hrvatski nacionalizam, tacnije rasizam,nema potrebe,svako nosi svoju vrecu i istresa kosi preko plota *onom drugom nekrstu*. Kada je stvorena *veliko hrvatska nacija*…? Da je nisu mozda *crtali komunisti*, Cvetkovic i Macek ? Stojadinovic i Pavelic 1954.godine, a takvi kao vi podrzali…, i obezbedili *cisti hrvatski zrak*..?

  17. *Gospodine Lune, Vi ste svakako rekorder u citiranju plitkoumnih kvazipolitičara, koji su svoju karijeru izgradili na negiranju i zatiranju vlastitog (ali nikako ne i tuđeg) nacionalizma.*
    …………………………………………………………
    Gospodine SUVOROV,samo jedan *anex* nasoj *raspri*..o *zatecenim uslovima ili uvjetima*, kako vam vise odgovara. Moj otac,srbin iz Hrvatske, i otac pokojnog Miodraga Perisica,srbin iz Bosne,inace prijatelja Vucelica, Djoga,pa i Milana Panica…Jova, nabolji ratni drug, i uopste drug, moga pokojnog oca,..su se upoznali prilikom osnivanja i popunjavanja Druge proleterske brigade, nisu bili bas *dobro primljeni*, smatrani su za hrvate..nisu uzivali poverenje, nisu dobili oruzje,a, vrsili su pomocne poslove u brigadi. Tek, kada su politicki komesari, odrzali stanke sa borcima,kada su srbijanskim drugovima objasnili da u Hrvatskoj postoje Srbi, i da su prispeli *drugovi Srbi*, doslo je do otopljavanja medju borcima,uvazavanja medju borcima, i zajednickog ratovanja..prepesacili su u *ofanzivama koje nisu postojale*..*pobedama koje nisu postojale*..25-30.000 kilometara..po *Banovinama*, koje nisu crtali *omrazeni komunisti*. Da li, Suvorove znate, da je po tim *Banovinama*,mnogo pre *omrazenih komunista*, Novi Sad bio petnaestak godina glavni grad i Sumadiji…? Ako uzmete u obzir,da Srbija, na danasnji dan, bar prema pisanju stampe ima 27% bez osnovnog obrazovanja, nedovrsene osnovne skole, nije tesko zakljuciti, kako izgleda, kroz sta sve je prolazila, i prolazi, *srBska politicka misao*, sa sve *plitkoumnim*, cini se obrazovanim politicarima.

  18. “za Miloševića u Hrvatskoj gotovo niko nije ni znao 1989. kada je u Hrvatskoj neoustaška povampirena ideologija uveliko harala.”

    Kakva neoustaška ideologija smiješni čovječe?
    Na vlasti su bili sami plašljivi komunisti, poput Šuvara, koji su se bojali svoje sjene.
    I veliš nitko nije znao za Miloševića!!!
    Teško je vama istinu priznati.
    Kako ne bismo znali, kad smo gledali u prijenosima uživo, mitinge istine, jogurt revoluciju, Žutu gredu i ostale četničke derneke.
    A kod nas na vlasti, nitko s mudima većim od zrna graška, da toj stoki kaže:” Fuck off”.

  19. Hrvatska pop pevačica Tajči posle 20 godina života u SAD na jesen će održati povratničku turneju po velikim dvoranama bivše Jugoslavije nazvanu “Ludujemo s dušom”, u okviru koje stiže 15. oktobra u Beogradsku arenu

  20. Smijesni Pero se pere, a da vam nije slucajno revolucija nastala na tekovinama NOB-a. Proustaski znakovi, pijesme, krikovi iz proslosti, puna pluca cistog rvatskog zraka i tako ponovo zapoce klanje. Smijesni covjece stidit ce vas se vasa pokoljenja narednih 200 godina jer ste napravili dvostruki zlocin u jednom vijeku.Pa da, vi ste kao pobijedili sami bez pomoci Nato-a,vasih starih ustaskih prijatelja njemaca, braga iz Vatikana. Bjezali ste kao zecevi, kacili se na vozove i bacali putnike van kada je zapucalo. Mozete ljubiti Milosevica u straznjicu jer vam je dao drzavu kakvu niste ni u svom trnoruzicinom snu usnuli. Veoma je neumjesno da citate srpske novine, meni ne padne na pamet da vas pogledam a ne da citam vasu stampu. Posto se stidite priznati da ste bili Srbi u proslosti, citajte austrijsku stampu,konjusari ste bili i to ste priznali kroz historiju. Trazit cete vi ponovo da vas pravoslavci prekrste posto vam bas nesto ne ide sa njemcima a bogami vasi tvorci na veliko slusaju Ruse ovih dana. Ako ste vi gledali cetnicke derneke mi smo gledali ponovno vase ustaske jame i nozeve. Da gospon konjusar tako je to u lijepoj vasoj kori od banane. Pazite da se ne okliznete, ima nesto sklisko u drzavi rvatskoj.

  21. OLUJA ZLOČIN NAD ZLOČINIMA
    Haški sud i presuda hrvatskim zločincima generalima Gotovini i Markaču . Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod isto kao i Hrvati i da nije bilo Srba koji su u Hrvatskoj krenuli u partizane i digli ustanak , Hrvatska bi na kraju rata bila ono što je i trebala biti fašistička država gubitnik II svjetskog rata . Hrvati ti pokatoličeni Srbi najveći su neprijetelji Srba pravoslavaca . Potkopavali su prvu zajedničku državu kraljevinu SHS , potkopavali su i drugu zajedničku državu Jugoslaviju i razrušili uz pomoć stranaca . Pri tome su počinili najveći genocid u 20 veku proterivanjem oko 280 000 Srba i oko 200 000 Jugoslovena od kojih je 95 % bilo Srba .Samim tim su pokazali zapanjujuće naivnim da ne kažem gore Srbima da s njima nema života i da nikad više s njima ne smemo ući u zajednicu jer bi to bio kraj Srbije .To je narod pun mržnje koju šire putem škola, katoličke crkve , medija , svim sredstvima i bez prekida . Konačno da je Hag rekao tek pola istine zločinački potvat . Drugi dio istine je GENOCID nad srpskim narodom Krajine . Krajina nije od jučer nju su Srbi natopili krvlju za vreme AustroUgarske a i kasnije u I i II svetskom ratu i sada ovom zadnjem. Moram reći da je Krajina za vreme Austrougarske bila izuzeta iz vlast Hrvatske i odgovarala je jedino Hasburškoj monarhiji . Ako su već Hrvati imali pravo rušiti Jugoslaviju i odeliti se od nje onda su i Srbi kao konstitutivni narod imali pravo proglasiti na prostorima Republike Srpske Krajine gde su bili većina svoju državu isto kao i Hrvati . Dok oni to osporavaju i Srbe su proglasili manjinom u isto vreme to se njima sprema u Bosni . E sad oni tu dreče kao mačak kad ga dete povlači za rep . Oni tu brane svoju konstitutivnost koju su Srbima u Hrvatskoj bezobrazno oduzeli .Da nebi bilo novi ratova kroz neko vreme Evropa se uz pomoć Rusije i Srbije treba založiti za vraćanje u život Republike Srpske Krajine u njenim granicama kad je nastala na odprilike 35 % teritorije socijalisičke Republike Hrvatske . Normalno s izlazom na more kod Zadra ili Šibenika . Jer za to more ginuli su svi narodi Jugoslavije da bi ga Broz velikodušno poklonio svojim Hrvatima baš kao i Baranju koju je oteo Srbiji . Međimurje koje je oteo Mađarskoj, Istru i Dalmaciju s otocima koju je oteo Talijanima itd. Za sve te krajeve ginuli su i Srbi a za nagradu je nad njima počinjen genocid i protjerivanje . Znači Republika Srpska Krajina mora postati država kao garant mira na ovim prostorima . Inače će nemir biti uvek prisutan jer kako kažu Hrvati ako treba čekati i 900 godina Srbi se neće odreći Krajine.

  22. Svaka cast gospodine Petre I. Razlika je u tome sto oni nemaju pojma da su cekali tisucu godina, netko im je to 1941 bacio bubu u uho pa im se dopalo. Kakav tisucljecni, sanjali su pedesetak godina, poljubio ih princ na crnom konju /nato/ i djavo iz Vatikana pa su se trgli iz dremeza i uhvatili se noza jer se na primjerima iz proslosti uci.Oni su navikli da prave drzavice na srpskoj krvi.Nasu cemo drzavu praviti po starim pravoslavnim obicajima.Cekat cemo budni 500 godina kao sa otomanima i vratiti sto je oduzeto bespravno.Puklo i Osmanlijsko carstvo a da nece ovo koje su privremeni vladari planete Zemlje napravili za svoju korist i kratkorocni profit.

  23. Uhvaćen Ratko Mladić?!

    Iz Hrvatske je stigla informacija da je srpska policija uhvatila čoveka za koga se sumnja da je Ratko Mladić
    s
    mladic ratko

    Policijski izvori su saopštili da je uhapšen stariji muškarac koji se predstavlja kao Milorad Komadić. Njemu je uzet DNK u zorak koji je predat na analizu, te će se ubrzo saznati da li je u pitanju zaista Rako Mladić.

    Hapšenje je usledilo posle anonimne dojave da Komadić poseduje dokumenta sa oznakama Ratka Mladića, kojem je i fizički veoma sličan. U akciju je uključeno srpsko specijalno tužilaštvo.

    Inače, danas je na Brionima sastanak na kome prisustvuju Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević i Serž Bramerc, glavni tužilac haškog tribunala.

  24. За отрежњујући чланак читаног новинара. Веома поучно. Треба свакако порадити на националном програму свих Срба. И да пред нама буду они Његошеви стихови: “Не бојим се од вражијега кота/нека га је ка на гори листа/већ се бојим зла домаћега”!

  25. Njegos je nepresusiv.Kada napravite program pozovite i mene.

  26. Ko se crnim zadoji djavolom obešta se njemu dovijeka.

  27. Da se ne zaboravi: Mozda ovaj detalj nije u kontekstu ovog gore clanka, ali jos nisam videla da se to spominje igde: 1941/42 god.
    bila sam ucenica osnovne skole u malom mestu Zap. Slavonije secam se da nam je bilo naredjeno da nosimo oko ruke trake sa
    natpisom ‘”PRAVOSLAVAC”. Moj otac je na svojoj radnji imao u prozoru natpis “SERBISCHE GESCHEFT’ kao i ostali Srbi. Svet
    zna da su Jevreji bili obelezeni sa trakama a to se desilo i Srbima u Hrvatskoj. Najgore ce tek da dodje. Ima nas sa pamcenjem sto nam se zamera od strane Hrvata i ostalih. Istorija se ponavlja.

  28. Nadam se od srca da ce tako ovu polovinu srbijanaca obelezavati,jer su oni za bratstvo-jedinstvo sa svim zlotvorima i evro-americkim satrapima ovog sveta!Srbin voli slobodu vise od zivota!Da li mogu barem toliko da ukapiraju!?Izgleda da ne mogu!

  29. Ode vam Mladić na suđenje, a za njim će i Republika Srpska.

  30. Nama su na vlasti danas upravo naslednici bivsih komunjara koji “gaje” bratstvo-jedinstvo!Ustase su im po ko zna koji put pokazale koliko su “zainteresovani”za bratstvo-jedinstvo,ali uzalud,ovi “nasi” guraju i dalje pricu o pomirenju i bratstvu-jedinstvu!Interesantna je stvar,ne nikako nova i nepoznata,da okruzenje nase,ustase,balije,siptari,su uvek bil na strani onih koji su udarali na Srbina,i danas polovina Srbije je i dalje za bratstvo-jedinstvo!Nesto sa nama nikako nije u redu!Pa ako te neko nece sto ga siliti!?Eto porucio im je komesar NATO-a nekakvi Rasmusavko da Srbija ne napravi istu gresku kao u proslosti!Misli na tu “gresku”sto nismo sa Hitlerom saradjivali i slali vojsku na Rusiju kao sto su njegovi pretci radili!Svo nase okruzenje je slalo svoju vojsku,osim nas Pravoslavaca,da ubijaju Ruse!Evo su se i danas opet poceli naslednici Hitlera okupljati u vidu NATO-a,sa istim ciljem POROBLJAVANJEM RUSIJE I KRADJOM RESURSA NJENIH!Prvo malo vezbaju na Iraku,Afganistanu,Libiji,uskoro na Iranu,pa kad pomisle kako su udruzeni jaki onda ce da krenu na Rusiju,sto i potvrdjuje “odbrambeni stit” u istocnim zemljama!Jedino se brinu i plase to sto se “istorija ponavlja”,znajuci kakva je bila istorija i ishod onih koji su napadali na Rusiju!

  31. Ode General Mladic a bogami i priuceni Gotovna, a sa Gotovnom i rvatska.

  32. price o komunistima, i ostala podmetanja ne piju vodu, karte su na stolu, problem je u socijalistima do koske, a tacno je da pola Srbije odbacuje nacizam,a opet floskula o bratstvu i jedinstvu,ih nece pokolebati. odbijanju nacizma, kao resenja.

  33. I još nešto… opet podmecete. u završnom dokumentu iz Dresdena nigde ne piše ‘unistenje Srbije’, vec stoji:’KPJ se zalaze za osamostaljenje svih obespravljenih pokrajina u kraljevini SHS ukljucujuci i Srbiju, koja je stvaranjem ove vestacke versajske tvorevine, zarad velikosrpskih imperijalnih ciljeva pod kormilom svoje velikosrpske buzruazije takodje izgubila svoju samosvojnost. I dalje se kaze…da se KPJ zalaze za stvaranje nezavisne Srbije, nezavisne Bosne, nezavisne Hercegovine, nezavisne Slovenije, nezavisne Hrvatske..itd I kao po vama je ovaj stav bio ‘antisrpski’??? Samo zato sto se nisu slagali sa suludim velikosrpskim tezama i praksom stvaranja ‘nebeskog naroda’. vama velikosrpskim nacionalistima smeta svaki stav svako misljenje koje nije vama na ruku koje zdravorazumski pokusava da da vas opomene da je NEREALNA SULUDA OPASNA i NECASNA utopija. Ali ne..u vama nema pameti razuma, casti nema, objektivnosti niti realnosti nema. Vi kvazi intelektualci vi nacionalisticka piskarala, velikonacionalni demagozi prokletstvo ste za srpski narod vase postojanje ta vasa naopaka teznja da stvorite neku zamisljenju veliku srpsku drzavu koja bi se prostirala na ko zna kakvoj liniji karlobag-karlovac-ogulin virovitica pa eto jos ako moze i ‘do tokija preko milvokija’. pa da eto sve na srbe silno ‘usrecite’, pa makar nas stalno sukobljavali sa svim narodima oko nas makar u toj vasoj osmisljenoj veelikoj srbiji nemali ni koricu hleba. Kao sto rece mudri Danilo Kis svojevremeno: ‘Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma. Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se «izrazi», ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula.’

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *