I Vojvodina u fudbalskoj eliti

Piše Marko Marković

Novosađani se sasvim približili Partizanu i Crvenoj zvezdi

U prvenstvima bivše Jugoslavije dominirali su članovi takozvane „VELIKE ČETVORKE“: Partizan, Dinamo, Crvena zvezda i Hajduk.
Samo pet puta se dogodilo da im račune pomrse drugi klubovi: Sarajevo, Željezničar, Vojvodina.
Što se tiče „LALA“ nebrojeno puta je zaključeno da su imali vrsne pojedince, ali ne i moćnu postavu!
Ko da zaboravi: BOŠKOVA, VESELINOVIĆA, RAJKOVA, KRSTIĆA, MIHAJLOVIĆA.
Svakako to su prve vedete svih vremena.
Takođe, u toj najvišoj klasi mesta imaju i izvanredni golmani: ILIJA PANTELIĆ i RATKO SVILAR.
Sva priznanja zaslužuju za umeće i afirmaciju VOJVODINE: Takač, Ivoš, Brzić, Sekereš, Pušibrk, Ivezić, Milovanov, Trivić, Savić.
I ne samo oni!
U glavni grad pokrajine otišla su dva trofeja šampiona države: 1965/1966. i 1988/1989. godine.
Osvojen je SE Kup, svojevremeno značajno međunarodno takmičenje, a ne zaboravlja se ni domet u Inter-Toto Kupu za 1998/1999. godinu kada se stiglo do finala.
Nemački Verder bio je bolji u ta dva odlučujuća meča – ukupno 2:1 za Švabe.
Isto tako u Kupu šampiona Vojvodina je kao prvak za 1965/1966, u osmini finala eliminisala španski Atletiko (3:1 – 0:2 i u „Majstorici“ 3:2 u Madridu).
Čekalo se dugo na neki novi, zapaženiji uspeh Novosađana i to je usledilo sada, u takmičarskoj godini koja se privodi kraju.
Bez obzira na neslavan završetak finala Kupa i susreta sa Partizanom, pa prekidom utakmice i sa svim onim nemilim događajima viđenim na stadionu Crvene zvezde – utisak je da se VOJVODINA lansirala u sasvim novom izdanju različitom od prethodnih!
Stvaranje jakog sastava traje poduže i tek sada stižu rezultati takvog rada.
Jeste, izgubljeno je i peto finale u Kupu, ali je svima jasno da je epilog poslednjeg mogao da bude i drugačiji.
Podsećanja radi navedimo podatak da je prvi put Vojvodina došla u poziciju da se bori za trofej u Kupu 1951. godine (protiv Dinama oba puta je rezultat isti i u Zagrebu i u Novom Sadu – 0:2).
Onda su naišla tri okršaja, u završnicama, sa Crvenom zvezdom: 1956/1957, 2006/2007. i 2009/2010. godine i porazi u sva ta tri meča, da bi sada u nadmetanju za 2010/2011. godinu Partizan bio bolji sa 2:1 (parforfe – 3:0 za Beograđane).
Što se tiče najsvežijih uspeha Vojvodine u prošlom takmičenju za Kup, novosadski tim eliminisao je ekipu Partizana i to pobedom usred Beograda, a u tekućem prvenstvu oba puta Novosađani su i kod kuće i u gostima savladali zvaničnog šampiona!
S obzirom na konkurenciju u okršajima za titulu i da Partizan i Crvena zvezda nemaju pravog konkurenta, a opet ni Vojvodina za treću poziciju – sada se dosta toga menja.
„LALE“ predvođene mladim i kvalitetnim trenerom MILINKOVIĆEM u drugom delu prvenstva ozbiljno su zapretile VEČITIM RIVALIMA.
Da nije izgubljena utakmica na Omladinskom stadionu, na Karaburmi – po svemu sudeći u finiš trke za titulu ušla bi i VOJVODINA!
Uz plasman u finale Kupa i domet u šampionatu države, potvrdilo se da je novosadska ekipa stasala.
Trenutno u redovima Vojvodine nema nijednog reprezentativca, sem čuvara mreže Brkića. Forsiraju se mladi igrači i istovremeno dovode prava pojačanja, pa je tako posle čekanja od poslednjeg trijumfa u nacionalnom prvenstvu – 1988/1989, dakle duže od dve decenije, ponovo došao trenutak da VOJVODINA zasija punim sjajem.
Naravno ova takmičarska godina proći će bez trofeja, mada je malo nedostajalo da se sve završi drugačije.
Ostane li sve po starom, odnosno ako zadrži jak sastav ili ga čak i pojača – realno je očekivati da već u narednoj sezoni za 2011/2012. godinu VOJVODINA potvrdi da je u našoj fudbalskoj eliti.
Da se sasvim približi Partizanu i Crvenoj zvezdi.
Pa zašto ne i ispred njih!?
I u prvenstvu i Kupu…

Један коментар

  1. kako je lep procitati o svom ocu da ima velike zasluge u jugoslovenskom fudbalu!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *