Evrounijatske demokratske kulise?

Piše Dragomir Anđelković

Režim nas bombarduje tvrdnjama kako je Srbija demokratska zemlja kojoj, bez obzira na „privremene“ teškoće, predstoji prosperitetno doba. Da li stvarno živimo pod suncem funkcionalne demokratije ili se radi o njenom kolonijalnim surogatu?

Četiri osnovna elementa funkcionalne demokratije su: 1) slobodni izbori, 2) postojanje građanskog društva, 3) odgovorna vlada, 4) poštovanje građanskih prava. Svaka od tih komponenti je neophodna ponaosob, ali je i uslov za istinsko, a ne tek forme radi, postojanje drugih navedenih segmenata demokratskog sistema. A bez svih njih, uklopljenih u skladu celinu, nema prave demokratije. Postoji samo ljuštura bez suštinskog sadržaja.

(NE)ODGOVORNA VLADA
Da vidimo u kakvom stanju su spomenuti elementi u Srbiji? Krenućemo od onoga što se smatra vrhom „demokratske piramide“, a to je pitanje odgovornosti Vlade. Ne moramo daleko da idemo da bi na njega pronašli odgovor. Dovoljno je da pogledamo kako se režim odnosi prema ustavnoj obavezi da brani teritorijalni integritet države. Čim je došao na vlast pohitao je da prihvati tzv. „misiju vladavine prava na Kosovu“ (EULEKS), od koje se, zbog njene faktičke svrhe da podupre pretenzije kosovskih separatista, ogradila i jedna članica EU – Kipar. O odgovornosti Vlade slikovito govori i to što je njen vrhovni pregovarač sa Prištinom, pre neki dan, tokom zvanične posete Kosovu i Metohiji, sedeo za stolom sa tamošnjim funkcionerima, pred kojima je stajala zastava te kvazidržavne NATO tvorevine. A ne UMNIK-a, kao što bi trebalo da bude u skladu sa Rezolucijom 1244!
Da li je Stefanović odgovorno postupio u duhu politike odbrane teritorijalnog integriteta? Naravno da nije. Da je vlast ne samo nacionalno, već i sa pravnog stanovišta odgovorna, ona bi ga smenila. Međutim, teško je poverovati da će to uraditi. Ne radi se o gafu političkog direktora Ministarstva spoljnih poslova, već o realizaciji zadataka koji su mu povereni. On je, neodoljiv je utisak, pre svega Tadićev opunomoćenik za tiho priznavanje Kosova. Razume se, ono što režim radi, njegovi propagandisti nastoje da prikriju zamenom teza i lavinom laži. Zbog toga što je šačica dirigovanih albanskih ekstremista bacila nešto na njegova kola, Stefanovića, implicitno, predstavljaju kao borca za srpsku stvar. Nema veze što on zapravo deluje u prilog legalizacije banditske kosovske „nezavisnosti“.
Posle rečenog, nameće se konstatacija da bi vlast predvođena Čedomirom Jovanovićem bila, bar sa stanovišta demokratskih normi, odgovornija od sadašnje. On jasno i glasno kaže čemu teži. Ako su Srbi ludi da to podrže, nek naša država postane NATO prćija i uspostavi dobrosusedske odnose sa svojim odmetnutim delom. To je demokratija. Ali Tadić nam priča bajke sa, navodno, patriotskim sadržajem, a kada se radi o Kosovu deluje umnogome slično, kao što bi i lider LDP-a kada bi vodio zemlju.

LOKALNO PODRIVANJE DRŽAVE
Ko oko neodgovornosti vlasti još ima dilemu, valjda je neće imati kada uzme u obzir aktuelne kalkulacije nekih njenih vodećih činilaca u vezi sa tim da bi lokalni izbori mogli da budu razdvojeni od parlamentarnih, te održani pre njih. Na lokalu je čak i lakše nego na republičkom nivou prevariti glasače, a ne treba zanemariti ni faktor potkupljivanja pojedinih kategorija građana, koji je tu pogotovo prisutan. Sve to dolazi do punog izražaja ako se lokalni izbori sprovedu nezavisno od parlamentarnih. Jer, ako su spojeni, načelni partijski stavovi vezani za nacionalni nivo vlasti i te kako se prelivaju i na lokalni nivo, te utiču na tamošnji izborni rasplet.
Demokratska stranka, svesna svoje nepopularnosti proizašle iz nakaradnog vođenja državne politike, izgleda, smišlja šibicarske štosove kako da bar na lokalu umanji neizbežnu štetu i sačuva vlast u Vojvodini i Beogradu. Tako bi zadržala kontrolu nad najbogatijim delovima zemlje, sa svim koristima koju to za vladajuće strukture nosi. A rizik koji takva politika ima po državu? Ko o tome od, tek po imenu njihove partije, demokratskih vlastodržaca misli?
Usiljeno građenje partijskih tvrđava na lokalno-pokrajinskom nivou, kao baze za delovanje u narednom periodu – pogotovo u okolnostima kada su stranačke strasti uzavrele, a opšte nezadovoljstvo naroda manifestuje se putem iracionalnih projekcija (tipa Beograd je za sve kriv ili Beograd i Vojvodina su eksploatisani) – ozbiljno može da podstakne centripetalne procese. No, ipak se nadam da bez obzira na to što se opasno poigraju sa vatrom, ni sadašnji žuti vlastodršci, nađu li se u opoziciji na republičkom nivou, neće pribežište potražiti u okretanju vojvođanskom ili nekom drugom autonomaštvu sa separatističkom nadogradnjom. Nadam se, ali znajući o kome se radi, ipak strepim.
U nekim diplomatskim krugovima nama neprijateljskih anglosaksonskih država, priča se da bi, iz njihove perspektive, najpogodnije bilo da u narednim godinama Srbija bude paralisana oštrim protivrečnostima između značajnih opštinsko-gradskih samouprava i Vojvodine, pod kontrolom sadašnjih vladajućih koalicionih partera, i potencijalno nove republičke vlasti. Ako već nije realno da Dinkićev URS nametne (kon)federalizaciju naše zemlje, u funkciju toga može da obavi i njeno neformalno polovično dezintegrisanje. Neodgovornom delovanju režima koje bi, iz lično-partijskog egoizma, bilo na liniji takve politike, moramo odlučno da se suprotstavimo. Ali već i puštanje probnih balona iz vrhova režima o razdvajanju izbora mnogo govori o njemu i karakteru našeg sistema kojem on daje presudni pečat.

MEDIJSKI LOGOR
Toliko o pravnoj, nacionalnoj i političkoj odgovornosti vlasti. No, sve rečeno što režim čini za svoj račun ili po nalogu stranih mentora, bitno utiče i na element funkcionalne demokratije vezan za poštovanje građanskih i političkih prava. Ona podrazumevaju neophodne slobode – od nesputanog izražavanja stava do udruživanja – kako bi građani mogli društveno-politički da deluju. Činjenica je da neistomišljenike vlasti u današnjoj Srbiji ne trpaju u logore, ali to nije dovoljno da bi konstatovali da postoji demokratski ambijent. Zar o poštovanju građanskih sloboda, kao njegovom bitnom elementu, možemo da govorimo kada živimo u medijski okupiranoj zemlji? U velikim sredstvima masovnog informisanja nema mesta za stavove koji su mrski evroatlantskim centima moći, a i Vlada medijski manipuliše na način koji nije u duhu demokratskih principa kojima nominalno teži.
Teme koje nisu po volji Brisela i Vašingtona ili se izbegavaju, ili se na iskrivljen način predstavljaju, tako da nepoželjni kritički tonovi izblede, odnosno deluju konfuzno. Što se naše vlasti tiče, kada su njeni interesi u pitanju, ona se drži prakse selektivnog puštanja informacija, gušenja nepoželjnih glasova, simuliranja „realnosti“ i svega drugog što treba da doprinese ukalupljivanju javnog mnjenja. O tome koliko je režim „odmakao“ od autoritarnog titoističkog nasleđa govori i cenzorski pristup vizuelnom materijalu sa sastanka Stefanovića i kosovsko-albanskih političara. Na fotografijama i filmskim prilozima koji su se pojavili u većini srpskih medija ne vidi se da ispred pregovarača stoje zastave Srbije i Kosova, na način kao da se radi o dve države.

KVAZIGRAĐANSKO DRUŠTVO
S obzirom na to kakvo nam je stanje u medijima i da imamo neodgovornu vlast sklonu raznim manipulacijama, ne treba ni reći da izbori ne mogu da budu istinski fer, kao što bi u pravom demokratskom sistemu morali da budu. Nije da nećemo imati formalno slobodne izbore, ali, u praksi, oni će biti daleko od demokratskih standarda. Stvari slično stoje i sa civilnim društvom.
U Srbiji postoji određeni broj, prema kriterijumima Vašingtona i Brisela, podobnih nevladinih organizacija koje vlast tretira kao dostojne da budu njeni partneri, te ih forsira. Inicijativa mladih za ljudska prava, Helsinški odbor i slična udruženja – koja se uglavnom bave (antisrpskim) političkim delovanjem, a ne onim što im je po statutu misija – sastanče sa našim vlastodršcima i daju doprinos njihovom radu. To bi bilo uredu da su u spomenuti proces adekvatno uključene i NVO drugačijih usmerenja. A nisu izuzev simbolički, dok bi u duhu demokratskih načela stvari morale da stoje obrnuto.
U istinski demokratskim društvima praksa je da nevladini subjekti ostvaruju uticaj na Vladu i javnost srazmerno masovnosti svog članstva, a ne bogatstvu i političkoj logistici koju imaju. Ne treba ni trošiti reči na dokazivanje da u zemlji u kojoj su registrovane hiljade NVO, od kojih je većina patriotski orijentisana i posvećena ciljevima zbog kojih je osnovana, Nataša Kandić i njoj slični aktivisti evroatlantskih udruženja malo koga predstavljaju. Ipak, na sve strane su medijski prisutni i sva vrata državnih institucija su im otvorena, dok se drugačiji tonovi iz sfere nevladinog sektora retko čuju u velikim medijima i na oficijelno organizovanim savetovanjima.

KOLONIJALNA „DEMOKRATIJA“
Kada se sagledaju elementi demokratije, možemo da zaključimo da je požutela Srbija daleko od njenog funkcionalnog vida. Oni kojima su, punih usta patetičnih fraza o „evropskim vrednostima“, postali ekskluzivni upravnici Srbije 2008. godine, od tada ne samo da su naneli ozbiljnu štetu njenoj privredi, te zapostavili vitalne nacionalne interese (npr. ovih dana, putem Vikiliksa, obelodanjen je američki diplomatski dokument koji nas je podsetio na drastičnu razliku između stvarne podrške R. Srpskoj od strane Koštuničine vlade i Tadićeve pozersko-metiljave „potpore“ RS). Njihovo (ne)delo je još nešto: anuliranje našeg, u periodu koji im je prethodio, solidnog demokratskog napretka. Uporedite samo stanje u medijima 2007. godine i današnje, spram kojeg i period pre 2000. godine deluje kao medijski rajski vrt.
Vođeni svojim geopolitičkim i ekonomskim interesima, antidemokratsku praksu naših aktuelnih vlasti mirno su gledali, a i dalje je aminuju, briselsko-vašingtonski centri moći. Da li onda „Zapad“ uistinu teži demokratiji van svog prostora? Ili se tamo ponaša kao kolonijalna Evropa u 19. i prvoj polovini 20. veka? Onda kada su evropski liberali gazili prava naroda Indije ili Egipta, ubeđeni da ono što pripada „superiornim“ narodima ne priliči „inferiornim“ zajednicama. Izgleda, stvari se do današnjeg dana nisu bitno promenile. Ne radi se, doduše, više o otvorenom nipodaštavanju evropske i svetske „periferije“ – gde i nas evroatlantski „prijatelji“ svrstavaju – ali su i dalje u upotrebi stari „aršini“ uvijeni u demokratsko-retoričku ambalažu.
Kada nam iz Brisela i Vašingtona poručuju da treba da unapredimo „demokratski“ milje to šifrovano znači: radite još prilježnije ono što vam kažemo! Ako ste pokorni onda ste „demokrate“, a ako niste – makar i iskreno držali do demokratskih principa razvijenih evropskih država – onda ste „mračnjaci“. Nama je, očito, namenjen kolonijalni privid „vladavine naroda“, a ne prava demokratija. I u toj igri, bez srama, zajedno sa svojim koalicionim partnerima učestvuju oni koji nose ime stranke osnovane od strane čoveka koji je želeo da u Srbiji zažive iste „evropske vrednosti“ Engleza ili Francuza. Mislim na Ljubu Davidovića (1863-1940), koga sam se sa nelagodnošću, zbog stanja u kojem se nalazi naša zemlja, setio dok sam slušao i čitao otužne rečenice izgovorene povodom desetogodišnjice rada misije OEBS-a u Srbiji. Jedna od njih glasi: „Srbija je danas posle 10 godina sistemskih reformi demokratska i prosperitetna zemlja“. Ma i Somalija je, samo ako Brisel i njegovi ovdašnji eksponenti to kažu!

4 коментара

  1. Демократија је за цивилизован свет. Нама треба диктатура да би се завео рад, ред и дисциплина. Код нас је демократија синоним за нерад, јавашлук, корупцију, расуло, лоповлук. Свако може да ради шта хоће и нико ништа не одговара. Уствари, наше друштво и није демократско, све је класична отимачина, ко ће шта да узме и од кога да отме. Народ се не пита ништа. Већ двадесет година на слободним и демократским изборима ротира се једна иста екипа. Сви су се они појавили почетком деведесетих да би НАМА било боље. Прошло је двадесет година, држава се смањује, не знају се границе, народ гладује, нема посао, нема ничег! Обичан човек је угрожен, обесправљен, људи иду улицом и причају сами са собом а власт га храни лажима годинама како само што нам није боље, ево још једна година, ево крајем године па ћемо живети боље, и тако година за годином…И Ванга би им завидела на прорицању некаквог бољитка. Па кажу, народ се пита! Пита се не да би се уважио глас народа, већ да би се држала ситуација под контролом, да би се контролисало јавно мњење, да би се манипулисало људима. Права једних људи престају тамо где почињу права других. Од кад су се заговарачи људских пара појавили обичан човек никада није био толико угрожен и обесправљен. Код нас влада право јачег и све је у новцу. Ако имаш пара, можеш да се лечиш, школујеш, можеш да добијеш судску парницу, можеш све. Ако немаш пара, нико си и ништа. Закон постоји али је такав да постоји безброј рупа, па чак га не поштују ни његови творци или га креирају по свом нахођењу.
    Оваква ситуација може годинама трајати. Једна те иста екипа да се ротира годинама, да се ухапси тако неко ко смета, да се стекне привид како ето, нешто се догађа, мења, а у ствари тонемо све дубље и дубље а неко са стране ће нам говорити како напредујемо, како је све супер, идеално…

  2. Све се дало наслутити још 2000-те да идемо вртоглаво ка самом дну.
    “Жутократија” је због тога и постављена на власт.Њу свесно,народ,
    никад није ни бирао,нити се сама појављивала на изборима.Платио је
    и створио је сам запад,чије наредбе и циљеве,сада спроводе у дело.
    По природи су носиоци “зла” јер им је главни мото “завади,па владај”.
    На обуку је “ишао” врховник пре самих избора,како би га обучили,да
    “замајава” народ,”затвори” медије и уведе им “цензора”,а и гледају да
    глас слободе (БОГА) угуше и на самом интернету.Но,заборавили су да се
    сада води главна битка између “добра – светлости” и “зла – таме” у
    којој ова друга губи битку за увек.И на нашем тлу ће се десити
    промена веома брзо – и ако се “господа жута” прерачунава како би нас
    и даље “музли” финансиски,и ово мало преосталих добро стојећих
    предузећа продали,а “коруптивна средства – провизију” ставили у свој
    ситни џеп.Још би да продају земљу,воду,а ако буду могли и сам “ваздух”.Косова се полако ослобађају – то им је “поклон” ЕУ, како би
    им се још више додворили.За народ , гладне и сиротињу,не занима их.
    Једино што од народа траже – само мали глас за њихов останак и опстанак на власти.Ако не могу да дођу до гласа, на други начин ,
    једноставно ће га купити “за сићу”.Са гладнима је најлакше “манипулисати” исто као и са необразованима.Усисали су и ОТПОРАШЕ у
    себе.А и ЛДП је “спреман” да буде увек на готовс,у резерви.И они су
    заједно на истом задатку – на првом месту је ЗАПАД (ЕУ)и НАТО.

  3. Klinton počasni doktor barskog Univerziteta Mediteran

    Bivši američki predsednik Bil Klinton, koji u Crnoj Gori prisustvuje konferenciji o rešavanju aktuelnih problema u regionu, postao je danas počasni doktor Univerziteta ‘”Mediteran” u Baru.
    Klinton je titulu počasnog doktora zaslužio, kako je obrazložio rektor tog univerziteta Stevan Popović, svojim doprinosom na poboljšanju i razvoju obrazovanja, međuuniverzitetskoj razmeni i doprinosu rešavanju globalnih problema.
    Pre dodele počasnog zvanja, Klinton je na Fakultetu za turizam Univerziteta “Mediteran” studentima govorio o globalnoj nestabilnosti, nejednakosti i klimatskim promenama što, kako je rekao, ima veliki značaj u razvoju svetskog turizma.
    Počasni doktorat Klintonu je uručio Duško Knežević, predsednik Atlas grupe, koja je pored Vlade Crne Gore, organizator konferencije pod nazivom “Balkanska inicijativa za jačanje društva jugoistočne Evrope” koja je danas počela u hotelu Splendid u Bečićima.
    Otvarajući konferenciju, Knežević koji je rekao da “Fondacija Klinton” traži rešenje za najteže svetske probleme i izazove, te da je konferencija zasnovana na ideji da se problemi mogu rešavati isključivo partnerstvom zasnovanim na zajedničkim vrednostima i interesima.
    Pozdravljajući učesnike skupa, crnogorski premijer Igor Lukšić je istakao da su osnovni spoljnopolitički prioriteti te zemlje dobrosusedska saradnja i evroatlantske integracije.
    On je podsetio da je Crna Gora postala kandidat za članstvo u EU i da je posvećena ispunjenju sedam uslova za dobijanje predpristupnih pregovora.
    Lukšić je rekao i da je zahvaljujući konzistentnoj politici Crna Gora prepoznata kao kredibilan i konstruktivan partner u regionu.
    Nakon plenarnog skupa konferencija će raditi u tri panela, a referenti su lider DPS-a Milo Đukanović, bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić i bivši predsednik Slovenije Milan Kučan.

  4. Valjda, kad nas prime, prestace da nas truju…?

    Zaraženi krompir – Iz podsuvoborskih sela pitaju za nadoknadu štete
    Seme uvezeno iz Holandije

    Sastanak predstavnika Ministarstva za poljoprivredu i gornjomilanovačke opštine, na kojem je trebalo da se reši pitanje zaraženog krompira u podsuvoborskim selima, nije doneo konkretno rešenje. Dogovoreno je da se sutra održi sastanak nadležnih iz ministarstva sa proizvođačima. Na skupu je izneto da je seme zaraženog krompira, najverovatnije, uvezeno iz Holandije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *