Ekonomija i građanska neposlušnost

Piše Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

Privreda može da napreduje jedino u uslovima slobode, reda i čvrstog pravnog poretka. Ali cinizam vlasti sigurno vodi u „centar ničega“, gde više niko neće tražiti puteve prosperiteta, nego način za goli opstanak

U „Politici“ 25. aprila Ljubodrag Stojadinović roni gorke suze nad činjenicom da Boris Tadić nema među svojim saradnicima podršku za najavljenu borbu protiv kriminala, pa ne može da se obračuna sa narko-mafijom i korupcijom. Razume se, ova „oštra kritika“ upućena predsedniku Republike ne bi nikada bila objavljena u našem nekada uglednom listu da njena žaoka nije uperena protiv političkih rivala i „inspiratora“ atentata na premijera Đinđića.

OSVETA NAD OSVETAMA
Ni posle masovnih hapšenja, mučkih trovanja u međunarodnim kazamatima, nekažnjenih ubistava demonstranata na protestnim mitinzima opozicije, evroatlantski aktivisti još nisu dosanjali san o 6. oktobru („osveti nad osvetama“), sa vešalima na Terazijama kao svojim najslavnijim brendom.
Ipak se preduzete mere nisu pokazale dovoljne za potpuno gušenje svih oblika otpora, mada se može reći da su dale zavidne rezultate. U Srbiji je zavladao strah od represije vlasti, kao i strah od gubljenja posla i siromaštva. Taj bi strah na izborima danas osvojio 70 procenata glasova. Evroatlanci (svih boja) na te glasove ozbiljno računaju.
Mučna tišina pokornosti i mirenja sa sudbinom vlada Srbijom, uprkos više nego jadnom položaju većine stanovnika i još gorim ekonomskim perspektivama u prezaduženoj i „rasprodatoj“ zemlji. Ne znam da li pored straha ovu tišinu (delom) održava i iluzija koju vlast besramno podgreva, da se kandidaturom za člana EU Srbiji obezbeđuju laki (medeni) prihodi za sve građane, a ne samo za relativno malobrojne EA aktiviste.

TIŠINA NE ZAVARAVA
Veliki broj ljudi veruje da je Unija ostrvo spasa na koje će, ako bude imala sreće, Srbija jednom isplivati kao ekonomski brodolomnik. Zbog toga se svi ozbiljni razvojni ciljevi zanemaruju, a sve tradicionalne vrednosti gaze. Afirmiše se jedino ideja „boljeg života na evropskom putu“. A izgleda kao da je beznađe jedini vidljivi vesnik približavanja „boljeg života“.
Vlast energično širi zabludu da nekonkurentna, zadužena, ponižena i raskomadana Srbija ima najveće šanse za pridruživanje Uniji. A, Unija je konačno rešenje svih ekonomskih problema. Naravno da se onda prirodno nameće zaključak o „isplativosti“ modela ponižavanja, zaduživanja, rasprodaje resursa i svih oblika ekonomske destrukcije. Ako ste protivnici komadanja države, ako ne prihvatate krivicu za „nacističku“ prošlost, ako ne podržavate prodaju „Telekoma“ ili kritikujete subvencionisanje stranih bankarskih kuća, vi predstavljate prepreku evropskoj budućnosti Srbije. Zato će vas evroatlantski aktivisti izolovati, satanizovati, a (po potrebi) „preduzeti i druge mere“. Hm, ko se ne bi uplašio?

IZBORI
Da li novi izbori mogu doneti ozdravljenje? Znam da biranje između dve evroatlantske frakcije nije neka osobita prilika za zaokret na putu „u centar ničega“, kuda su Srbiju uspešno usmerili njeni lideri (oni na vlasti, a plašim se, i oni u opoziciji) uz saučesništvo zapadnih prijatelja i eksperata. Ali čak i često ponavljanje istoga ponekad može, makar slučajno, da izrodi dobar ishod. To važi i za izbore.
Od prevremenih izbora ne mora biti štete, mada ne bih bio sklon ni opkladama da će biti velike koristi (i zaokreta), bar kad je reč o ekonomiji. Antiliberalni programi vodećih političkih stranaka, kao i u javnosti rasprostranjene nade u delotvornost „prosvećenog apsolutizma“ u ekonomiji, ne zvuče obećavajuće.
Istinski borci za ekonomske slobode, pravni poredak i prostorni red, praktično su saterani u „mišje rupe“. A neki su jednostavno potkupljeni (možda nisu toga svesni) da neokolonijalni sistem predstave javnosti kao model „svetske“ slobodne privrede.

PAMETNIJA POSLA
Svakoga ko je u ravnoteži na klackalici argumenata „za“ i „protiv“ izbora u ovom trenutku definitivno će opredeliti saopštenja funkcionera DS-a (i ZES-a), u kojima se objašnjava da u ovom trenutku vlast u Srbiji „ima pametnija posla od izborne trke“. Ova „objašnjenja“ vređaju inteligenciju birača i, malo po malo, dovode javno mnjenje u stanje u kojem će građanska neposlušnost ostati jedini izbor – bez izbora. Mnogi zaboravljaju da građansku neposlušnost ne može izazvati jedan povod, pa čak ni niz krupnih povoda. Ali uporno i sistematsko ignorisanje državnih i nacionalnih interesa, ismevanje birača i gušenje slobodne privredne inicijative, dovode, spontano, do toga da vlast gubi autoritet, a građani svaki osećaj lojalnosti prema vladajućoj administraciji.
Niko me neće ubediti da anarhija i eksplozija građanske neposlušnosti mogu proizvesti dobre posledice. Istina je suprotna. Privreda može da napreduje jedino u uslovima slobode, reda i čvrstog pravnog poretka. Ali cinizam vlasti koja ima „pametnija posla“, postepeno, ali sigurno, vodi u građansku neposlušnost, u kojoj više niko neće tražiti puteve prosperiteta, nego jedino način za goli opstanak. Vlast se lako može preračunati ako se u sukobu sa narodom prekomerno osloni na kontrolisane medije i sudstvo, na silu policije i lojalnost vojnika najamnika.

2 коментара

  1. PRODAJEM: konsaljting za paraljeljne institucije a moze i za regionaljna dekljaracija (na recikljirani papir, ne mora na papirus), zatim, krofnasti kapi (ko taljibani), oprema i pribor za ‘ajduci i pirati – sve po dogovoru

  2. После оваквог рада им једино следи затвор,на исти начин како су
    они урадили за “параду поноса” одн. педера сопственим неистомишљеницима из организација “образ” и “наши 1389”. Са
    таквим истим законским конструкцијама ће се обавити обрачун са
    њима из ДС-а и остале компаније која је са њима у пакету.Њима
    има да пресуди КОСОВО.Сетиће се видовдана кад су С.Милошевића
    послали у Хаг и поред потписаног “споразума” са њим да то неће
    учинити.По обављеном таквом послу су се појаваили на Тв-у и
    шепурили се од среће.Почели су са лажима и подвалама,и то ће бити за њих омча о врату.Сад неко безбожнички “поклања” шиптарима нашу свету земљу,мимо нас и иза наших леђа.Косово ће
    доживети овде и то на својој кожи.Бог нам је поверио КИМ да
    га чувамо.А ми где смо сада??? Размислимо.Да ли да и даље трпимо
    ову “господу” без педигреа и образа.Против оваквих страха нема.
    Бог је уз нас и са нама увек и свугде.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *