Beograd i unitarna Bosna

Piše Nikola Vrzić

Srbija podržava snaženje bosanskih centralizovanih institucija, a visoki predstavnik Međunarodne zajednice u Bosni Valentin Incko može da računa na bezuslovnu podršku Srbije u ovom pogledu, zato što će jake centralizovane institucije omogućiti BiH da dostigne članstvo u Evropskoj uniji

Po našem mišljenju, Tadićeva poseta Sarajevu u kojoj će izraziti podršku državnim institucijama Bosne pokazala bi da njegova retorička podrška BiH predstavlja više od pukih reči: Boris Tadić sa Ivom Josipovićem, Harisom Silajdžićem i Filipom Vujanovićem u Sarajevu 2010. godine

Američke diplomatske depeše, iscurele ovih dana preko „Vikiliksa“, počele su da raskrinkavaju politiku koju zvanični Beograd vodi prema Sarajevu i Banjaluci, otkrivajući usput i prijateljske sugestije o tome kako bi ta politika trebalo da izgleda da bi bila po meri Vašingtona i Brisela. Sugestije i preporuke sa Zapada – da Bosnu i Hercegovinu treba izgraditi kao centralizovanu državu, nasuprot težnjama Republike Srpske za očuvanjem dejtonske autonomije – nisu neočekivane, ali je pomalo iznenađujuće to što su predsednik Srbije Boris Tadić i njegovi činovnici na takve preporuke reagovali obećanjem da će ih sprovesti u delo. A saznali smo zahvaljujući „Vikiliksu“ da je srpska Rezolucija o Srebrenici pisana i u Bosni i u Turskoj…

„Pečat“ prenosi najinteresantnije delove iscurelih depeša.

13. januar 2009.
„Srbija ne podstiče nestabilnost u Bosni“
Uprkos bliskim odnosima Beograda i Banjaluke, predsednik Boris Tadić proteklih meseci zauzima jasan stav, kojim podstiče sve strane da poštuju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (BiH) i podrže Dejtonski sporazum. Kada se o konkretnom delovanju radi, međutim, Srbija je više usredsređena na odnos sa Republikom Srpskom (RS), nego na saradnju sa državnim institucijama Bosne i Hercegovine ili podršku tim institucijama. Zbog specijalnih veza sa RS i ostrašćene retorike bošnjačkog predstavnika u trojnom Predsedništvu BiH, Harisa Silajdžića, Srbija je i dalje obazriva kada se radi o državnom rukovodstvu BiH, ali Beograd ostaje odgovoran sused sve dok očuvanje Dejtonskog sporazuma smatra neophodnim za regionalnu stabilnost i članstvo u Evropskoj uniji (EU).
Poseta Visokog predstavnika Miroslava Lajčaka Beogradu, 10. decembra, bila je prilika za predsednika Tadića da još jednom naglasi protivljenje svoje Vlade otcepljenju Republike Srpske i podrži Dejtonski sporazum. U saopštenju iz Tadićevog kabineta najavljuje se nesmanjena podrška Srbije teritorijalnom integritetu BiH, podržava principijelan pristup ustavnim reformama zasnovanim na konsenzusu sve tri strane i zalaže se za članstvo BiH u EU. U saopštenju se ponavljaju Tadićevi stavovi objavljeni početkom novembra, gde naglašava da saradnju između Srbije i RS ne treba tumačiti kao opasnost za integritet BiH i poziva sve zvaničnike BiH da dosledno sprovode Dejtonski sporazum kao garant stabilnosti.
Tadićevi komentari značajan su kontrast u odnosu na prošlu godinu, kada je predsednik Vlade Republike Srbije Vojislav Koštunica bio najpouzdaniji pristalica koga je premijer RS Milorad Dodik imao u Srbiji. U privatnom razgovoru s nama, 10. decembra, Lajčak je rekao da iako Dodika i Tadića vezuje blisko lično prijateljstvo, Koštunica ostaje pouzdaniji izvor bezuslovne političke podrške Republici Srpskoj. Lajčak je od različitih evropskih prestonica zatražio da izvrše pritisak na Tadića da obuzda Dodika i Tadić je tu poruku prihvatio. Prema nedavnim obaveštajnim izveštajima, rekao je Lajčak, Dodik se sa novembarske posete Beogradu vratio razočaran zbog uskraćene podrške predsednika Tadića. Lajčak je optimista i veruje Tadićevom obećanju da će biti faktor stabilnosti u regionu (…)
Uprkos Tadićevim izjavama o podršci Dejtonskom sporazumu, Beograd bi mogao učiniti više da razvije veze sa državnim institucijama u Sarajevu, umesto što sprovodi jednostrani angažman sa Republikom Srpskom na račun državnih institucija. Naši sagovornici u Srbiji često ukazuju na dobre odnose sa RS i mlake, ali ipak sve bolje, veze sa Federacijom, naizgled ignorišući činjenicu da njihov prirodni  pandan nisu entiteti, već državne institucije u Sarajevu (…)
Prema našim diplomatskim kontaktima, Jeremić voli da na putovanjima u BiH spomene da je polu-Bošnjak i čini se da, zbog porodičnog porekla, ima lični interes da poboljša te bilateralne odnose (…)
Politika Srbije prema Bosni i Hercegovini snažno je obojena evropskim aspiracijama i strahovanjem da bi regionalna nestabilnost mogla ugroziti srpske interese. Računajući da bi otcepljenje Republike Srpske moglo prouzrokovati nestabilnost i negativne ekonomske posledice, Tadić je spreman da iskoristi lični i diplomatski uticaj da obuzda Dodika – ali, do izvesne mere (…) To što Beograd kontinuirano neguje odnose na entitetskom nivou ometa razvoj konstruktivnih odnosa sa državnim institucijama, što zauzvrat onemogućava rešavanje upornih bilateralnih sporova. Tadićeva politika predstavlja značajan napredak u odnosu na Koštuničinu, ali na institucionalnom nivou Srbija bi htela i jare i pare: podržava Dejton i teritorijalni integritet BiH, ali istovremeno daje kredibilitet, makar i posredno, Dodikovoj opasnoj retorici. Odgovor Beograda na zahteve iz BiH da se ponovo pokrene Međudržavni savet za saradnju između BiH i Srbije (koji nije zasedao od 2005. godine) pokazaće do koje mere je Beograd spreman da sprovodi regionalno vođstvo za koje se, kako tvrdi, zalaže i da počne da rešava komplikovanija bilateralna iritirajuća pitanja, kao što su granice i svojina.

4. jun 2009.
„Srbija/Bosna: Inckova poseta naglašava prepreke u bilateralnim odnosima“
Poseta visokog predstavnika Incka Beogradu početkom maja stavila je u fokus trenutne izazove u bilateralnim odnosima Srbije i BiH. U razgovorima sa najvišim srpskim zvaničnicima Incko je dobio srpsku podršku za Dejton i teritorijalni integritet Bosne, kao i obećanje da će Srbija jačati bosanske centralizovane institucije (…) Po našem mišljenju, Tadićeva poseta Sarajevu u kojoj će izraziti podršku državnim institucijama Bosne pokazala bi da  Tadićeva retorička podrška BiH predstavlja više od pukih reči (…)
Visoki predstavnik Valentin Incko otišao je u prvu zvaničnu posetu Beogradu 5. maja i dobio uveravanja najviših zvaničnika Srbije da će Beograd nastaviti da podržava teritorijalni integritet Bosne i ustavnu reformu samo uz konsenzus sve tri etničke grupe (…)
Nikola Rukić, zvaničnik u odeljenju za evropske integracije Ministarstva spoljnih poslova koji je učestvovao u susretima s Inckom, rekao nam je da je Incko od Zagreba i Beograda tražio podršku u ohrabrivanju rukovodstva BiH da ojačaju bosanske državne institucije, umire nacionalističku retoriku bosanskih lidera, i načine veće napore u postizanju pomirenja između tri etničke grupe. Dok je umanjivao značaj nacionalističke retorike i pretnji secesijom premijera Republike Srpske Milorada Dodika („On je samo političar, nije nacionalista“), Rukić je rekao da Beograd podržava snaženje bosanskih centralizovanih institucija, te da Incko može da računa na bezuslovnu podršku Srbije u ovom pogledu zato što će samo jake centralizovane institucije omogućiti BiH da dostigne članstvo u Evropskoj uniji. Rukić je dodao da je Incko pohvalio srpsku podršku Dejtonu i ohrabrio Beograd da ponudi više podrške centralizovanim institucijama (…)
Inckova poseta Beogradu donela je malo iznenađenja i ponovo pokazala da najviši srpski zvaničnici veruju da izražavanje podrške teritorijalnom integritetu Bosne može da bude izgovor za de fakto naglasak na odnosima s entitetima i povremenu nekonstruktivnu Dodikovu retoriku. Navodno prihvatanje Inckovog predloga da Srbija podrži jačanje centralizovanih institucija Bosne ohrabruje, ali smo skeptični u pogledu namere da se u tom pogledu učini nešto više od pukih reči (…) Tadićevo javno zalaganje za svaku inicijativu ustavne reforme u BiH koju su podržale SAD bilo bi od pomoći, a u isto vreme to bi bilo jasan i javni signal Dodiku i javnosti RS da, iako je Beograd spreman da podrži teritorijalni integritet RS (kao što je to Bajden učinio u Sarajevu), on neće podržati pokušaje RS da izbegne ili blokira ustavne kompromise neophodne za stvaranje funkcionalne i efikasne bosanske države. Tadić je očigledno neodlučan da se lati teških tema za koje misli da će izazvati reakciju velikosrpskih elemenata predvođenih radikalima. On mora biti uveren da će potezi koje načini u ovom smeru biti primećeni od strane Sjedinjenih Država i Evrope, i da će njegov državnički imidž biti popravljen ukoliko bude igrao konstruktivnu ulogu u regionu.

5. februar 2010.
„Ambasadorkin sastanak sa srpskim ministrom spoljnih poslova Jeremićem: 2010. je ‘godina rešenja’“
Tokom njihovog prvog sastanka 2. februara, ministar spoljnih poslova Jeremić osnažio je nedavne poruke predsednika Tadića da će 2010. godina biti „godina rešenja“ za Zapadni Balkan (…) Jeremić je bio najproduktivniji kada je govorio o BiH, rekavši da je predstojeća Rezolucija o Srebrenici „strateška“ u svom eksplicitnom priznanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH u njenoj celosti (uključujući Republiku Srpsku) (…)
Odgovarajući na ambasadorkinu zahvalnost na angažovanje Srbije sa stranama u BiH, Jeremić je potvrdio da će se to nastaviti, naglašavajući da razmatranje Rezolucije o Srebrenici u srpskom Parlamentu predstavlja stratešku prekretnicu. Tvrdeći da je Ministarstvo spoljnih poslova sastavilo nacrt rezolucije, Jeremić je rekao da ona sadrži reči eksplicitne podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH „u njenoj celosti“. Jeremić je rekao da je to najznačajniji element rezolucije, dodajući da se konsultovao sa članom bosanskog Predsedništva Harisom Silajdžićem, koji je podržao gest. Jeremić je rekao da se premijeru Republike Srpske Miloradu Dodiku „ne dopada“ rezolucija, i da 9. februara planira put u Tursku na konsultacije o rezoluciji i ustavnoj reformi u Bosni (…)
Na ličnom nivou, Jeremić je rekao ambasadorki da je on polu-Bošnjak i da su i njegovi rođaci ubijeni u Srebrenici (primedba: Jeremićeva majka je sestra bivšeg člana bosanskog predsedništva Hamdije Pozderca).

2 коментара

  1. Opštinama Drvar , Glamoč , Grahovo treba pridružiti i Bosanski Petrovac i Kupres većom brigom o povratku Srba u ovih pet opština . Ovih pet opština su od posebnog značenja za Srpsku ali i Srbiju i povezivanje sa Srbima iz Knina , Benkovca , Gračaca i izlaz na more . No uz vlast u Srbiji koja zastupa sve osim Srba i Milorad iznenađuje nebrigom o našem narodu . Poslije Brčkog ovih pet opštine su od posebnog značaja za srpski narod . Od ovih pet opština treba formirati zaseban kanton u suradnji s Bošnjacima sa sjedištem kantona u Drvaru . Treba se svim silama truditi da mi Srbi i dalje ostanemo većina i opstanemo a hrvatima prepustiti borbu za njihove interese oni o sebi brinu i predobro Milorade više brini o Srbima i srpskim interesima .

  2. I najvećem diletantu u politici je jasno da je Tadić američki službenik u Srbiji, Srbija pod Tadićevom dirigentskom palicom a scenaristi su izvan Srbije , polako gasi funkcije države ! Da li je ova vlast legitimna ? Naravno da nije, Ivica Dačić je obmanuo srpske glasače i dao podršku svojim predizbornim “neprijateljima”, njegova odgovornost pred srpskim narodom je najveća.
    Tadić nije iznenađenje, kad sam video da Čanak ide u koaliciju sa Tadićem,to je ekvivalent Mesiću.
    Republika Srpska ima dosta neprijatelja, Tadić je najpodliji, zato ga se treba što hitnije rešiti ,naravno novim vanrednim izborima.
    To što je uradio Dačić, Krkobabić, Palma je najgnusnije nedelo prema građanima Srbije, pola ljudi , pola bikovi, pravi minotauri !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *