Zar Srbija mora da umre?

Piše Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

U srpskoj Srbiji mnogi misle da nije greh zahtevati da Srbija uđe u EU živa i ekonomski snažna, dok Druga Srbija smatra da pridruživanje – nema alternativu

Ako je raskomadana Srbija najbliža Evropi, ako Srbija mora da umre da bi zaslužila prijem u EU, da li će njeni evroatlantski lideri revidirati redosled prioriteta u programima svojih stranaka? Izgleda da neće. Štaviše, dosadašnji tok događaja pokazuje da vlast u Srbiji izgara u želji da ispuni zahteve zapadnih gospodara i doprinese što bržem i temeljnijem komadanju Srbije i ubijanju svih njenih vitalnih sistema – od privrede, vojske i prosvete, do kulture i sporta.

MRTVI IDOLI
Da li vas teši činjenica da više ne postoje narodi koji su najviše unapredili našu civilizaciju? Šta je sa Spartancima, gde su Feničani, poznajete li nekog Druida? Ali izgleda da je srpski narod osuđen na nestajanje pre nego što je dao svoje odlučujuće doprinose. Osim ako je reputacija neustrašivih čuvara plamena nepokornosti, koju smo do nedavno baštinili, dovoljan ulog u istorijsku riznicu čovečanstva?
Mnoge evropske zemlje svojevremeno su (1914. i 1941. godine) pokazivale nesumnjivu želju za integracijom srpske teritorije u Evropu, ali pod uslovom da Srbija više ne postoji. Poznato je kako je srpski narod odgovorio na te aspiracije austrougarskih i nemačkih prijatelja, mada možda mislioci Druge Srbije smatraju da su baš tada učinjene fundamentalne greške. Po njima, trebalo je da Srbija mirno pristane na komadanje i smrt, pošto bi na taj način široko otvorila vrata budućim evroatlantskim integracijama. Da li davno propuštenu priliku može da iskoristi (valjda uz pristojnu naknadu) ovo pokolenje evroatlantskih aktivista?

ŽIVI I ZDRAVI U EVROPU
Valjda ste primetili da se niko ne spori sa Drugom Srbijom oko ulaska u Evropsku uniju. Ali je u srpskoj Srbiji ogroman broj onih koji misle da nije greh zahtevati da Srbija uđe u Uniju živa i ekonomski snažna, dok Druga Srbija smatra da pridruživanje – nema alternativu. Za njih je i ubijena Srbija – dobra Srbija, pod uslovom da bude u Uniji (i da, pri tom, apanaže EA aktivista ne budu ugrožene). Ali Drugoj Srbiji nikako da postane jasno da stav srpske Srbije (većine građana) ne sledi samo iz rodoljubivih osećanja, nego i iz sebičnih ekonomskih razloga, pošto je, uzimajući racionalno sve okolnosti u obzir, bolje biti živ, razvijen i snažan, nego mrtav i raskomadan. To važi za državu, skoro jednako kao i za svakog pojedinca.
Kada bi u ekonomskoj nauci postojao pojam smrti, a ne samo ravnoteže, dijagnoza stanja srpske privrede bila bi krajnje zabrinjavajuća. Konkurentnost je sve niža, i to ne samo po oceni međunarodnih institucija (Svetski ekonomski forum), nego i po pokazateljima učešća naših kompanija na svetskom i domaćem tržištu. Upozoravajuće zjape deficiti u razmeni sa inostranstvom, kao i deficiti u javnoj potrošnji, koja nikako da se zauzda. A i kako bi, kada država (na svim nivoima), imitirajući razvijenu Evropu osniva ogroman broj administrativnih vladinih i nevladinih institucija i organizacija, koje prosto satiru državne prihode, a unose samo dodatna pogoršanja u sistem. Nije istina da ćemo postati slični Evropi (eh, ta harmonizacija!) ako formiramo na desetine i stotine novih institucija, kakve se danas tamo osnivaju. Evropskom unijom zaista hara birokratska plima (cunami). Željenu sličnost sa Evropom, međutim, brže ćemo ostvariti ako izgradimo i učvrstimo pravni poredak i prostorni red, što su najrazvijenije evropske zemlje davno učinile. Kako ovo objasniti našim zapadnim partnerima?

TALENAT I ZNANJE
Žalosno stanje u kojem se nalazi Srbija sjajno je analizirao M. Danojlić („Pečat“ br.161). Iako ne kipti optimizmom, taj blistavi tekst trebalo bi štampati kao letak i deliti na trgovima srpskih gradova. Ili ga objavljivati ponovo (i ponovo) u svakom broju „Pečata“. Nije dovoljno pročitati ga samo jedanput! Mnogi čitaju „dijagonalno“ ili „između redova“, a ne bi trebalo da olako pređu preko ovog antologijskog dela.
Takođe, nije mudro zavaravati se često korišćenom (a plitkom) frazom: „Imamo znanja, imamo hrabrosti, talenta i volje…“ Nemamo! Uveren sam da nam nedostaje svakog od ovih važnih materijala za izgradnju razvijenog društva. Da nije tako, zar bi gordi kolonizatori (uz pomoć alavih domaćih prišipetlja) harali Srbijom, licemerno nazivajući svoje pljačkaške pohode „podizanjem demokratskog kapaciteta“? Srbiji su, u ovom trenutku, potrebni mudri i hrabri ljudi, koji će umeti da uspostave čvrst pravni poredak, prostorni red i ekonomsku slobodu. I koji će znati kako da saopšte inostranim partnerima da Srbija ne želi da umre da bi postala kandidat ili član EU. Takođe će umeti da pokažu da je Srbija otvorena zemlja, spremna za poštenu privrednu saradnju, bez koje je prosperitet nemoguć.
Mnoge zemlje Unije su ekonomski razvijene, a u njima se uveliko učvrstio pravni poredak i prostorni red. Taj poredak (valjda!) ne mogu ozbiljnije da ugroze procesi birokratizacije koji su u Uniji uzeli maha. Za Srbiju su, međutim, ti procesi  birokratizacije pogubni. Kako upoznati svet i Evropu sa istinom da se Srbija ne može modernizovati pukim oponašanjem Unije?

2 коментара

  1. Ono sto osecam Vi ste rekli.Hvala.

  2. Marionetski rezim doprinosi totalnom krahu drzave i nardoa. Ali tom krahu kumuje i opozicija i na celu sa nevernim Tomom i Vucicem,prvorazrednim eurofanaticima i poslushnicima Shtefana Filea i briselske bratije,tajkuna,…

    Cherchil jednom reche, parafraziram > Drzave propadaju je r je losha opozicija………kod nas je i losha i jadna,lazljiva, a rezim destruktivan ko cunami.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *