Uskršnje boje Kosova i Metohije

Pišu Nataša Jovanović i Ana Vučelić

Kao metafora večnog života i kao podsećanje na ostvarenje vere u njegov beskraj, Uskrs će zauvek biti slavljen na Kosmetu. Bilo je tako i pre otomanskih osvajanja, bilo je tako pet stotina godina za vreme njihovog terora, tako je i danas

Samo retka mesta na svetu ne poznaju protok vremena, nego žive u vanvremenskom prostoru, postoje u večnosti, te ih takve, veličanstvene i neuništive, nikakva istorija, niti prolazne epohe, politički savezi i osvajačke horde ne mogu pomeriti sa mesta. Kosovo je takvo. Jedinstveno i nemerljivo svakodnevnim merilima, a razumljivo samo kad se govori rečnikom večnih vrednosti.
Ovogodišnji Uskrs, kao metafora večnog života, proslavljen je na Kosovu i kao praznik kojem se Srbi dvostruko raduju. Raduju se kao vernici, hrišćani, i kao narod koji je na svom krstu prešao Golgotu i pokazao da je idući putem Hristovog stradanja i sam ustao pošto su ga sahranili.
I ove godine je zlotvor došao kradom, noću, da mu se lice ne vidi, da „čestita“ i mrtvim i živim pravoslavnim Srbima najradosniji praznik: u selu Staro Gracko, na groblju, neko je podmetnuo nagaznu minu. Šef lokalne policije obećao je detaljnu istragu. Ali, šta ima da istražuje, kad ni sam, kao Albanac, ne sme da pomene nikoga jer bi to bila veleizdaja, pa bi i njegova glava otišla kao i mnoge srpske što su…Na istom mestu, u isto vreme, ista stvar se desila i prošle godine.
U Prištini je nikla katolička katedrala (jer i okupator u nešto veruje, i on ima dušu), a nova predsednica Kosova Atifete Jahjaga, bivša policajka koja još nema ni 40 godina, a nedavno je na tu funkciju postavljena od strane američkog ambasadora na Kosovu, čestitala je „hrišćanima praznik“. Tako je počela „implementacija“ američkog modela političke korektnosti i verske tolerancije.
Ali, vreme, kao večni sudija svemu… Tako će i Uskrs kao metafora večnog života, i kao podsećanje na ostvarenje vere u njegov beskraj, zauvek biti slavljen na Kosovu. Bilo je tako i pre otomanskih osvajanja, bilo je tako pet stotina godina za vreme njihovog terora, tako je i danas, tako će biti i posle propasti privremene vladavine podstanara u pradomovini svih Srba.

Priština
Put koji vodi od Prištine, do Prizrena i Peći, slika je države u kojoj Albanci čine dominantnu većinu. Na 100 metara od spomenika podignutom u čast Bila Klintona ograđene parcele nacionalnim herojima, članovima OVK, podsećaju kako su dojučerašnje ubice, u američkom Kongresu zvanično proglašeni za članove terorističke organizacije, postali saveznička armija, najbolji prijatelji najveće sile. Danas dve trećine Albanaca živi u Prištini koja ima urbane kapacitete za 150.000 ljudi, migracije ljudi sa sela učinile su da se u ovom gradu stvori masovna gradska sirotinja, prostitucija cveta…
Zastave SAD i EU vijore se sa zapuštenih magacina, novoizgrađenih vila, auto perionica.. Iza promocije proevropske perspektive takozvane „republike Kosovo“ leži pritajeno zlo. Ono što republika Kosovo ne može da sakrije jeste činjenica da je ona veštačka tvorevina u čijem duhu nema ni istorije, ni mitologije, ni prošlosti, niti jednog albanskog spomenika iz 14 ili 15 veka. Nagomilano smeće pored puta jedini je kulturni spomenik tzv. „republike Kosovo“. Nakazni projekat SAD doveo je i same Albance u situaciju da žive suprotno viševekovnim uverenjima. Sa dolaskom SAD promenjeni su i objekti njihove časti. Otuda prostitucija.
Sve ovo je u neskladu sa pričama da je reč o mladoj modernoj državi, jer Kosovo republika nije nikla iz ideje o državi, već je nastala kada je jedna brutalna sila uradila šta je uradila. Zato Albanci nisu gospodari svoje države. Zato je važno da srpski manastiri, kao osnovna ćelija duhovnosti opstanu na Kosmetu. Ako oni prežive, preživećemo i mi.

Visoki Dečani
A manastiri su preživeli rušenje i skrnavljenje. Visoka kamena ograda koja opasuje Dečane je ona nigde ubeležena administrativna granica, vertikala koja deli vekove i značenja. Kontrolni punkt nalazi se na samom ulasku u manastir. Pored rampe raspoređeni italijanski vojnici u maskiranim uniformama proveravaju dokumenta hodočasnika koji su se odlučili da proputuju okupiranu metohijsku zemlju kako bi Vaskrs dočekali u jednoj od najvećih pravoslavnih svetinja na Kosmetu. Parkirano je nekoliko automobila sa srpskim tablama. Manastir noću izgleda veličanstveno. I ovo nije obična noć. To znaju monasi i pristigli vernici. Na Uskrs, kažu oni koji redovno dolaze, Dečani dobijaju još jednu dimenziju, onu nestvarnu kada vam se čini da ova nemanjićka zadužbina sada pod svodom velikih zvezda još uvek čuva kralja. Noć kada biste se mogli zakleti da će Srbija opet postati ono što je bila za vreme kralja Milutina.
Unutrašnjost manastira obasjana je mnoštvom sveća. Veliki lusteri, po predanju napravljeni od oružja kosovskih junaka koje je obnovila carica Milica, zapravo polijeleji (poli=više, veći broj, jelej=ulje) njišu se sve vreme liturgije. Pesma monaha ispunjava svaki kutak kamenih zidina. Pashalni stihiri: „Hristos Voskrese iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova“- odzvanja manastirskom dvoranom. Jeromonasi mašu kadilima, provlače se kroz redove vernika i uzvikuju: „Hristos voskrese“. Vernici uglas odgovaraju: „Vaistinu“.
Nekada su na metalnim kukicama polijeleja visila kandila(sa uljem) koja su se palila zajedno sa svećama. Upaljene sveće, objašnjava nam monah Damaskin, predstavljaju radost anđela i nebeskog sveta u bogosluženju, u zajednici sa zemaljskom crkvom. U redu za sveto pričešće oni koji su postili sedam nedelja čekaju da prime svetu tajnu.
Posle liturgije arhimandrit Sava Janjić ugostiće za glavnim trpezarijskim stolom italijanske vojnike. Najvišim po činu i jedino privilegovanim gostima u maskirnim uniformama i sa vojničkim čizmama, članovima mirovnih misija koji  su nemo posmatrali kako gori Bogorodica Ljeviška, Janjić se obratio rečima. Večera je počela bez blagoslova. Tako se i završila.
Odlazimo iz Dečana. Iza nas ostaje freska Hristosa s mačem na kojoj je napisano: „S ovim mačem se sasecaju gresi“.

Katakomba
Najsrećniji hrišćanski praznik proslavljen je i u takozvanim „artemijevim katakombama“. U Štrpcu, gde je smešteno nekoliko monaha, prognanih sa Kosmeta dočekuje nas otac Benedikt. Na Uskršnjoj liturgiji, priča, prisustvovao je isti broj ljudi, koliko je ovaj praznik dočekalo i u manastirima. Otac Benedikt bio je iguman manastira Sveti Arhangeli. Sa ostalim monaštvom Eparhije Raško- prizrenske on je krenuo za vladikom Artemijem. Sada se to monaštvo naziva eparhijom u egzilu. Pričamo sa njim o Dečanima, kucamo se uskršnjim jajima, čestitamo Uskrs, obilazimo kapelu i odlazimo. Za nama ostaje ikona Svetog Haritona, mučenika crnorečkog, sabrata mnogih monaha koji su danas rasuti po Srbiji, neki izopšteni iz Crkve. Ocu Haritonu su Šiptari 1999. godine u Prizrenu odsekli glavu.

Bogorodica Ljeviška
Za Uskrs u Prizrenu ne odzvanjaju pravoslavna zvona. Za Uskrs u Prizrenu četvoro ljudi je ipak uspelo da priđe Bogorodici Ljeviškoj, skrnavljenoj i paljenoj, zatvaranoj kroz vekove. U zabačenoj mahali muslimanskog Prizrena ona svedoči o vremenu, srpskoj istoriji i srpskom stradanju. Četristo godina pošto je kralj Milutin sebi podigao ovu zadužbinu, Turci su, prepoznavši je kao temelj duhovnosti Srba, pokrili malterom, čekićem oskrnavili freske i pretvorili u džamiju. Iako je upravo jedan turski osvajač ovoj crkvi napisao najlepšu pohvalu. Ona je diskretno uklesana na zidove ovog hrama. No, crkva je građena da postane džamija, pa se moralo desiti da posle 150 godina freske ponovo budu otkrivene. Radovi na njenoj restauraciji trajali su punih 26 godina. Iste freske su 17. marta gorele. Na oči nemačkih vojnika koji su je u ime mirovnih snaga čuvali. Ova crkva koja po svojoj arhitekturi podseća na Gračanicu i dalje, uprkos činjenici da se nalazi pod zaštitom UNESKA od 2006. godine, stoji pod ključem. Oko nje isprepletena bodljikava žica. Grupe vernika koje su je pohodile prethodnih godina tvrde da su je zaticali punu otpadaka i đubreta koje su Šiptari bacali ovde da i na ovaj način stave do znanja koliko im nije milo ništa što je srpsko, pogotovo ako to srpsko ima istoriju, prošlost i mitologiju koja seže kroz vekove. Danas ona je očišćena. Na oltaru stoje dve nezapaljene sveće i Biblija. Od 2004. godine pa naovamo ništa nije urađeno, a da bi se ova svetinja otvorila za pravoslavne vernike. Neko će reći da ovde i nema više pravoslavnih vernika, niti pravoslavnih praznika, ali kada se suočite sa freskom Bogorodice Ljeviške na ulasku u crkvu shvatite da pravoslavlje živi na tom mestu. A praznika ima tamo gde ima i nas. Dokle god je Srbi budu pohodili, pa bar na pet minuta, koliko smo vremena dobili za razgledanje, biće i Uskrsa u ovoj svetinji. Čak i onda ako i ova Crkva, kako je predviđeno, postane kulturna baština države koja nema iza sebe kulturnu prošlost, kakva je takozvana „republika Kosovo“.

Zočište
Korpica sa uskršnjim jajima sačekaće nas u Zočištu, manastiru svetih vrača Kozme i Damjana, kod Orahovca. Iako je 1998, 1999. godine manastir više puta napadan od terorista, iako je celo bratstvo zajedno sa meštanima koji su se tu sklonili kidnapovano, iako pljačkan, paljen i miniran, manastir stoji na istom mestu gde je i sagrađen pre 14. veka. Prvi put se pominje u Povelji kralja Stefana Dečanskog 1327. godine. Kasnije kroz vekove pominjao ga je sam narod zbog čudotvornih isceljenja koja su se dešavala nad moštima svetih bezsrebrenika, lekara i vidara Kozme i Damjana. Nad čudotvornom ikonom lek su tražili i Srbi i Albanci i Romi. Kada je miniran 1999. godine, kako nam priča monah koga smo zatekli ovde, čudotvorna ikona je napukla napola tako da je deo na kojem je bio naslikan Kozma odleteo pored ćivota gde se čuvaju mošti Svetog Kozme, a deo sa naslikanim Damjanovim likom u drugi kraj, gde su bile smeštene mošti ovog sveca.  U albanskom selu nadomak manastira iz kojeg su došli isti oni vandali koji su 1999. godine rušili svetinju nijedno muško čeljade nije rošeno. Ljudi pričaju da se u porodici svakog od ovih nasilnika desila bolest, ludilo i smrt. Danas te porodice donose darove manastiru, ne bi li umilili svece za oproštaj. Posle rata mnogi od njih želeli su da učestvuju u obnovi. Tadašnji vladika Raško-prizrenski Artemije rekao je da oni koji su rušili svetinje ne mogu da ih obnavljaju. U manastirskoj prodavnici tek još jedna ikona svetog Harutona. Njih je još za vreme svog boravka u Crnoj reci naslikao monah Kliment. To je prvi ikonopis novomučenika koji je nastradao na Kosmetu.
Zočište, dan po Uskrsu, bilo je mesto i na kojem je otac Milenko iz Hoče prvi put nekog krstio posle rata 1999. godine. Za tu priliku Igor je doputovao iz Podgorice. Sveto krštenje na svetoj zemlji, kaže, da ne zaboravimo gde su nam koreni. U ovom delu, objašnjava nam predsednik opštine Štrpce, malo je Srba ostalo. U Orahovcu danas gotovo da je više manastira i crkava nego Srba. Oni su ovde najviše postradali. I Srbi i Crkve. Odlazeći sa svojih ognjišta posle pogroma 2004. godine, Velikohočani su za sobom ostavili 11 crkava i dva manastira.
Za Uskrs ove svetinje pohode Srbi sa Kosmeta i iz centralne Srbije. A dok je i jednog Srbina tu ima i Uskrsa.
… Tako će i Uskrs kao metafora večnog života, i kao podsećanje na ostvarenje vere u njegov beskraj, zauvek biti slavljen na Kosovu. Bilo je tako i pre otomanskih osvajanja, bilo je tako pet stotina godina za vreme njihovog terora, tako je i danas, tako će biti i posle propasti privremene vladavine podstanara u pradomovini svih Srba.

3 коментара

  1. Igor Mišić

    Eto srpski narode kako izdajnici Borisa Tadića otvoreno vode politiku protiv Srbije i srpskog naroda , pa vi glasajte ponovno za izdajnike umesto svi Srbi kao jedan za radikale i snažno povezivanje sa Rusijom .
    DAČIĆ: NIJE REALNO DA KOSOVO OSTANE U SASTAVU SRBIJE

    (67) Send to friend Print Sreda, 18. Maj, 2011.| Autor: Agencija BETA

    BEOGRAD – Potpredsednik Vlade Srbije Ivica Dačić izjavio je da nije realno da Kosovo ostane u sastavu Srbije i da je podela jedno od mogućih rešenja problema njegovog statusa.

    Dačić je za RTV B92 kazao da su međunarodni odnosi takvi da nije moguće da Kosovo ostane u sastavu Srbije i pozvao stranke koje kritikuju predlog o podeli Kosova da iznesu svoje predloge za rešavanje tog pitanja.

    “Teško je očekivati da će neki srpski političar govoriti o priznanju Kosova jer je cilj države da ga sačuva. Siguran sam da i građani Srbije znaju da je podela Kosova realno rešenje koje će morati da kažu i vlasti u Prištini. Za stolom u vladi se, međutim, nije o tome raspravljalo”, kazao je Dačić.

    On je nedavno za prištinski list “Zeri” kao lični stav izneo da je podela Kosova realno rešenje i, kako sam kaže, očekivao je mnogo reakcija na tu izjavu.

    “Računao sam na veliki efekat upravo jer sam dao intervju listu koji izlazi u Prištini. To je realnost koju će morati da kažu i vlasti u Prištini. Oni uopšte neće o tome da razgovaraju, jer smatraju da je pitanje Kosova rešeno”, pojasnio je Dačić, koji je i predsednik Socijalističke partije Srbije (SPS).

    On je istakao da o pitanju Kosova nikad nije razgovarao s predsednikom Srbije i Demokratske stranke, s kojom je SPS u koaliciji, Borisom Tadićem.

    Odgovarajući na kritike predsednika Srpske napredne stranke (SNS) Tomislava Nikolića o tome što SPS u javnosti zagovara politiku koja se ne realizuje u vladi čiji je deo, Dačić je pozvao Nikolića da obavesti javnost o čemu je razgovarao s Tadićem na četiri sastanka pre nego što je stupio u štrajk glađu.

    “Nisam obavešten o čemu se pričalo na tim sastancima. Kakav je to način da neko organizuje demonstracije protiv vlasti, a sastaju se četiri puta? Sigurno nisu razgovarali o vremenskoj prognozi. Neka se u SNS-u više ne brinu za SPS, a brine ih što je SPS sve jači, odnosno s kim će u koaliciju”, rekao je on.

    Dačić je istakao da javnost treba da zna o čemu razgovaraju predsednici dve najveće stranke.

  2. Tadićevi izdajnici rade punom parom na uništenju Srbije .
    Kako rešiti kosovski problem
    PODELA KOSOVA JE ZA TADIĆA , ČANKA , ČEDU , SONJU BISERKO , PEŠIĆKU ITD . NAJMANJE ZLO!

    Pošto je Ivica Dačić idejom o razgraničenju u južnoj pokrajini povukao nogu, Kurir pitao političare i analitičare da li je vreme da se razmišlja o ovom predlogu ili treba da se sačekaju neka druga vremena

    BEOGRAD – Podela pokrajine na dnevnom redu.
    Nakon što je zamenik premijera i lider SPS Ivica Dačić izjavom da je potrebno razgraničenje Srba i Albanaca ustalasao domaću javnost, otvoreno je novo pitanje: da li je prvi čovek socijalista govoreći o podeli svete srpske zemlje počinio jeres ili je samo izneo taj predlog kao dalekovidi vizionar, imajući u vidu da su Srbi u južnoj pokrajini decenijama izloženi pritiscima, nasilju, proterivanju s vekovnih ognjišta.

    Da ne zaboravimo i čuveno albansko oružje – visoku stopu nataliteta. Zbog ovih i nekih drugih razloga sagovornici Kurira smatraju da bi Dačićevu ideju svakako trebalo razmotriti.

    Lider SPO Vuk Drašković, kome ovaj scenario nije stran, ocenjuje da je sada malo moguće doći do podele pokrajine.

    – Možemo samo da se borimo za primenu nestatusnog dela plana Martija Ahtisarija, koji je potrebno osnažiti nekim rešenjima iz bivšeg plana Z-4 za Srbe u Hrvatskoj. Na ovaj način bi kosovski manastiri i Srbi s Kosova bili statusno vezani za Srbiju. To je ono što je moguće ostvariti, ali samo ako budemo vodili realnu i odgovornu nacionalnu politiku – ističe Drašković.

    Analitičar Dušan Janjić pozdravlja, kako kaže, „hrabrost i jasnoću Ivice Dačića da progovori javno o podeli Kosova kao jednoj od opcija“.
    – On je rekao nešto veoma važno, što već duže vreme postoji kao ideja spasa. Bilo je i ranije nekoliko pokušaja da se u inostranstvu izlobira podrška za neku vrstu podele, ali samo da se vidi kako bi međunarodna zajednica reagovala. Velika je hrabrost to što je Dačić izneo takav predlog, o kojem bi bilo dobro raspravljati u stručnoj javnosti – kaže Janjić.

    On, međutim, dodaje da nije pravo vreme za priču o podeli Kosova.
    – Srbija trenutno nije u jakoj poziciji, nemamo veliku podršku sa strane, a još postoje i ozbiljni problemi sa Albancima na jugu Srbije. Ipak, tu opciju bi trebalo razmotriti i napraviti dobru strategiju – kaže Janjić.
    Nekadašnji ambasador SAD u Srbiji Vilijem Montgomeri ocenjuje da je „najmanje loše rešenje za kosovsko pitanje podela“.

    – To je daleko od savršenog rešenja, iz mnogo razloga, uključujući i ono da će mnogi Srbi s Kosova ostati van te podele jer su rasuti po celoj teritoriji Kosova. Takođe, to bi još više ohrabrilo Albance u Srbiji i Makedoniji da se još jače zalažu za podelu – kaže Montgomeri i dodaje:

    – Ipak, uz punu podršku međunarodne zajednice, kao što je to do sada bio slučaj u podršci nezavisnosti Kosova, ova podela može da reši jedno veliko pitanje, koje najviše sprečava region da bude stabilan. Optimalno vreme da se ovo uradi bilo je verovatno pre deset godina. Kosovski Albanci bi to rešenje tada sigurno lakše prihvatili – ističe Montgomeri.

    On smatra da je međunarodna zajednica otišla daleko u ideji o nezavisnosti Kosova u sadašnjim granicama, pa je malo verovatno da će sada promeniti kurs.
    – Najverovatniji ishod, bar za međunarodnu zajednicu, jeste da nastavi da insistira na pregovorima o tehničkim pitanjima u nameri da napravi podužu listu sporazuma, nadajući se da će, vremenom, to voditi normalizaciji odnosa. Ne vidim šta bi bilo koja vlada u Srbiji mogla da uradi kako bi promenila ovu politiku – zaključuje Montgomeri.

    Grci umanjuju broj Albanaca

    Broj Albanaca u Grčkoj varira u zavisnosti od izvora, pa se tako pominje od 300.000 do čak 600.000 Albanaca. Grčki izvori, naročito tamošnji mediji, zvanično navode da 98 odsto stanovnika čine Grci, a ostatak Turci, Bugari i Albanci, ne precizirajući koliki je to broj.
    S druge strane, Albanci navode da ih u toj zemlji ima najmanje 600.000.

    Pelević: Natalitet je albanski politički projekat

    Funkcioner SNS Borislav Pelević objašnjava da kosovski Albanci, osim što vrše stalni pritisak na sve manji broj Srba, već godinama sprovode projekat povećanja nataliteta, kako bi ih bilo što više.

    – Oni sanjaju o „velikoj Albaniji“, o tom pripajanju, ali taj san im se neće ostvariti. Bio sam pre tri dana u Albaniji službeno i razgovarao i s našom manjinom, ali i sa Albancima. Tamo, osim pojedinih političara iz vlasti koji to zagovaraju, uopšte ne postoji raspoloženje za ujedinjenje s Kosovom. Naprotiv, postoji veliki animozitet Albanaca iz Albanije prema onima s Kosova – kaže Pelević.

    On dodaje da su preostali Srbi na Kosmetu izloženi konstantnim pritiscima i zastrašivanju kako bi se što pre iselili. Pelević ističe i da je ideja o podeli Kosova, koja je ponovo aktuelizovana, prihvatljiva za Srbe sa severa pokrajine.
    – Oni se čak i nadaju da će se to dogoditi, ali šta onda sa Srbima južno od Ibra – pita Pelević.

    Redžepi: Kako da zabranim rađanje?

    Da je natalitet na Kosovu sve viši, te da se, i pored masovnog odlaska u inostranstvo, broj Albanaca na Kosovu održava na istom nivou, potvrđuje i Bajram Redžepi, tamošnji ministar policije. On, međutim, tvrdi da povećanje broja Albanaca nije projekat vlasti.
    – Ne možemo mi nikome zabraniti da rađa. Oduvek smo imali puno dece, nije to ništa novo – kaže Redžepi. On dodaje da ne postoji opšte raspoloženje na Kosovu o pripajanju Albaniji.

    – To zagovaraju pojedine ekstremne grupe, ali većina građana ne – tvrdi Redžepi. A ideju o podeli Kosova, kako kaže, ne žele da razmatraju.

    Ne odustaju od „velike Albanije“

    Politički program pokreta Samoopredeljenje Albina Kurtija svodi se na jedan cilj – svi Albanci u jednoj državi. Kurti smatra da bi „prirodna Albanija“ trebalo da obuhvata Albaniju, Kosovo i delove Crne Gore, Makedonije, Srbije i Grčke.

  3. Pa neka Bajram Redzepi ne prica mnogo! Upravo je natalitet na KiM kod Arnauta mnogo opao i to toliko da sada natalitet Srba u opstinama u kojima su vecina je izjednacen sa njima a u Srpcu i Gracanici je najveci natalitet na KiM! Naravno, ovo je stanje od pre dve godine, tacnije od 2013 godine, dok je prosle 2014 godine prosek stope nataliteta kod Srba bio veci nego kod Arnauta. Kako ce biti u toku ove 2015 godine neznam ali znam da je povecan broj sklopljenih brakova u Strpcu sa devojkama iz albanskog dela Gore i da ce opstina Strpce imati jos jedan skok u radjanju preko sklapanja braova. Goranke ce povecati broj Srba u Sirinickoj Zupi toliko da ce se svi iznenaditi! A kad pocnu jos neki procesi tek ce se ljudi iznenaditi!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *