Srpski brend

Piše Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

Švajcarski brendovi su sir, čokolade i satovi, holandski lale, italijanski muzika, a srpski – reforme

Italija je poznata po muzici, Švajcarska po siru, čokoladi i satovima, Holandija po lalama, a po čemu je poznata Srbija? Dugi niz godina u Srbiji se vode polemike oko srpskog brenda. Ministarstvo trgovine i turizma naročito je zainteresovano da se zna po čemu bi to Srbija trebalo da bude prepoznatljiva u svetu. Po šljivovici i kajmaku? Po prasetini sa ražnja? Ili po nekoj krilatici koja bi budila simpatije prema Srbiji i privlačila turiste. Neki predlažu pokliče: „Srbija ima duha!“, „Gostoljubiva, a prkosna Srbija!“ ili „Da Srbija sija!“. Drugi bi više voleli da naš zaštitni znak bude „Srbija ume da trpi!“ ili zagonetna sintagma „I ovako i onako!“
U poplavi agencija, direkcija i NVO-a (koje su brend Evropske unije), ne bih se čudio da se formira i komisija, agencija ili savet za utvrđivanje srpskog brenda. U rad takve komisije, dabome, morali bi biti uključeni skupo plaćeni evroatlantski eksperti, ali i domaći talenti koji najbolje umeju „da sednu i razmisle o percepciji…“ Možda nismo daleko od „Studije o strategiji razvoja brenda Srbije, sa posebnim osvrtom na proces unapređenja marketinškog kapaciteta (i percepcije) održivih sa stanovišta daljeg približavanja EU“. Ili ta studija već postoji, a ja još nisam obavešten?

SPLAVOVI, „EGZIT“ I „GUČA“
Naravno, nedoumice postoje i oko interpretacije engleskog termina „brend“. Doslovno preveden, brend je žig (pečat) kojim se usijanim gvožđem označava vlasništvo nad govečetom. Sećate li se scena žigosanja (brendiranja) u kaubojskim filmovima? U prenosnom smislu, brend je zaštitni znak nekog proizvoda ili područja, a može biti i popularna ličnost koja je postala poznata u svetu. Novak Đoković se, eto, nametnuo kao brend Srbije pre nego što je neki premudri savet zaseo i razmislio kako da razradi strategiju o promociji bilo kojeg srpskog brenda.
U skladu sa ulogom koja nam se (spontano) nameće u međunarodnoj podeli rada, pošto se industrija seli na daleki istok, a finansijske i istraživačke (razvojne) institucije na zapad, domorocima na jugoistoku su ostale neke od uslužnih delatnosti, kao npr. industrija zabave, kocke, droge, seksualnih usluga i sl. Beogradske rečne obale, krcate bučnim splavovima, postale su slavne u celom regionu. Naši, uvek dobrodošli, gosti iz Slovenije i Hrvatske na sav glas hvale noćni život u Beogradu, naglašavajući šta je ovde sve dozvoljeno (što tamo nije), a da su pri tom hrana, piće, pa i devojke, dostupni po veoma pristupačnim cenama.

OTPOR
Nedavno smo saznali za veliki doprinos srpskog Otpora nenasilnim revolucijama na severu Afrike i Bliskom istoku. Srđa Popović, jedan od lidera ovog pokreta, s ponosom je izjavio, u Vašingtonu, gde je održao predavanje na univerzitetu „Džon Hopkins“, da je Otpor postao – svetski (a srpski) brend.
Sumnjam da je Otpor učestvovao u pripremi antiratnih demonstracija u SAD ili u organizaciji masovnih (socijalnih) protesta u američkoj državi Viskonsin, sredinom februara. Hrabrost i organizaciona sposobnost otporaša opada sa kvadratom udaljenosti od mogućnosti podrške američke flote. Ali, dok kapetani sa sofisticiranih američkih nosača nišane decu i žene nacije koju treba „upoznati sa pravim prednostima demokratije“, svaki otporaš je spreman da „diktatoru“ smelo skreše istinu u lice. I da na ulice pozove desetine hiljada ljudi. Kada bi vam neki poludrogirani marinac držao nož pod grlom, otporaš se ne bi plašio i da vas pljune. Naravno, samo ukoliko niste spremni da prihvatite evroatlantske vrednosti.
Ipak, lideri Otpora, tog svetskog brenda, u nekim sredinama pokazali su slabost i nesnalaženje. U Ukrajini i Belorusiji nisu opravdali ulaganja investitora. Ali tamo gde su uspeli, kao npr. u Srbiji, pridružili su se pobedničkoj eliti i demonstrirali svoju ogromnu privrženost evroatlantskim vrednostima, naročito onim oličenim u džipovima i luksuznom životu.

REFORMA
Možda će, u inostranstvu, Srbija biti poznata i po Otporu, čije će aktivnosti doprineti da stotine hiljada Libijaca skončaju u nemaštini i gladi (do sada se u ratu broj žrtava meri hiljadama). Ipak, na domaćoj sceni aktuelnost reči „reforma“, bar za ekonomiste, ima neuporedivo duži vek i veći značaj. Možda je „reforma“ najprikladniji srpski brend. Posle revolucionarnog perioda, u kojem je izvršena elektrifikacija, demografska transformacija i  industrijalizacija zemlje, počinje period reformi, naročito naglašavanih posle 2000. godine.
Reforma, kao brend, zgodna je i zbog specifičnog srpskog pristupa. Permanentna promena forme privrednog sistema, institucija i sistema vrednosti, doveli su do toga da se više ne može prepoznati ni referenti sistem, tj. onaj koji se menja. Zato je naš privredni sistem lako zamisliti kao plazmu bez određene forme, u kojoj slobodno plutaju nabeđeni biznismeni, nelikvidni finansijeri, nedoučeni eksperti i osioni stranački lideri. Svi su za promene, za reforme, svi koriste evropski novogovor, zaklinju se u bolju budućnost i evropske vrednosti, ali ne insistiraju na razumevanju njihovog sadržaja.

4 коментара

  1. Srpski brend bi najbolje bio sledeci: poslusno roblje ili mankurti. Negde procitah o ratnicima kojima su izvesni Azijati kad bi ih zarobili,stavljali kamilju kozu na glavu, pri cemu bi, ako prezive na stepskom suncu u jarmu, od ludila zaboravljali ko su i sta su. E pa nama Srbima ne trebaju ni Azijati ni Ameri ni kamilja koza, dovoljno je samo ziveti u Srbiji i eto, svako moze da postane mankurt, poslusni rob sa neizlecivim alchajmerom! Navalite robovlasnici, Srbija izvozi mankurte!




    0



    0
  2. Brend je Čeda Jovanović i čopor koji ga sledi.Džipovi, nerad, kriminal, lakeji,minotauri u raznim varijantama to je brend Srbije!




    0



    0
  3. SrBski *brend* je luping drzave i drustva, a *oni*..*lepe ti je, lepe ti je*
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    LUKSUZNA FLOTA Imućni Hrvati posjeduju 362 letjelice: avione, helikoptere, balone, zmajeve…
    Nema pouzdanih informacija o tome u kojoj su mjeri Hrvati zaljubljenici u letenje, ali nema sumnje da neki zaista imaju sposobnost krstarenja nebom kad im se prohtije. Riječ je o imućnijim predstavnicima vrste koji sebi mogu priuštiti vlastitu letjelicu, bilo da se radi o zrakoplovu ili helikopteru. U Hrvatskoj su registrirane 362 letjelice – od balona i zmajeva do komercijalnih i poslovnih zrakoplova, mlaznih, turbopropeleraca i klipnih aviona. Stotinu i petnaest letjelica u vlasništvu je privatnih osoba.
    Srbija: 35 privatnih aviona
    Jedan od danas najskupljih, ali i najnovijih aviona u Hrvatskoj je beechcraft king air 200 koji je velikogorički poduzetnik Boris Kordić, odnosno njegova tvrtka “Colombo Air“, platio vrtoglavih 4,5 milijuna dolara. Radi se o zrakoplovu za koji zaljubljenici u letjelice kažu da je on među avionima ono što je rolls-royce među automobilima. Radi se o najboljem i najsigurnijem avionu za business avijaciju danas u Hrvatskoj. Izuzetno je komforan i njime može letjeti čak devet osoba plus pilot i kopilot. Naftni tajkun Enver Moralić leti u svojem avionu beechcraft vrijednom oko milijun i pol američkih dolara.

    Rajko Rauš vlasnik je tvrtke “Diamond Air“ iz Varaždina koja posjeduje tri aviona diamond star najnovije generacije, vrijedne ukupno 300 tisuća eura. Za splitskog poduzetnika i gradonačelnika Željka Keruma dugo se mislilo, u čemu su mu neki novinari zdušno pomagali, kako je vlasnik najskupljeg zrakoplova u Hrvatskoj cessne citation XLS od 17 milijuna dolara. No, upravo je “Slobodna“ otkrila da Kerum uopće nije vlasnik mlaznjaka nego ga je samo nekoliko puta unajmio od jedne tvrtke čije se letjelica nalaze se u bazi zrakoplovne luke “Joža Pučnik” kod Ljubljane.

    Kad smo već kod Slovenije, tamo je jedan bivši pomoćnik ministra pomorstva u Vladi RH transportirao ni manje ni više nego borbene mlaznjake. Naime, bivši je političar od Crne Gore otkupio nekoliko školsko-jurišnih zrakoplova G-4 supergaleb, koje u Sloveniji namjerava remontirati, te ih ponuditi za obuku pilota. Helikoptere više preferiraju bogataši poput “kralja salame” Đure Gavrilovića ili trgovačkog maga Ivice Todorića koji leti u bellu 427 od 2 milijuna dolara. U Srbiji postoji trideset i pet privatnih zrakoplova i šest helikoptera. Jedan od prvih vlasnika privatnog aviona postao je Željko Mitrović, vlasnik medijskog imperija “Pink“, koji je 2004. godine postao vlasnik jedne od prvih aviokompanija u Srbiji “Air Pink”.

    “Air Pink” se bavi taksiprometom. Flotu “Air Pink” čine cessna citation II C550, cessna citation II C551 i beechcraft duke A60. Odabir destinacije, bilo da je riječ o bliskoistočnim i europskim destinacijama ili destinacijama u regiji, kao i iznajmljivanje aviona moguće je obaviti pola sata prije polijetanja. Najbogatiji Srbin, navodno težak 3 milijarde eura, Filip Zepter posjeduje luksuzni i živo obojeni challenger 605 vrijedan 17,7 milijuna eura.

    To je najskuplji privatni zrakoplov na području bivše Jugoslavije. Takav, primjerice, ima i hrvatska Vlada, a kupljen je za potrebe prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Stanko Subotić Cane, neokrunjeni kralj među švercerima cigareta, također je vlasnik nekoliko skupocjenih aviona, ukupne vrijednosti 70 milijuna eura. Najskuplji avion u Srbiji donedavno je posjedovao novosadski biznismen Miodrag Kostić, vlasnik nekoliko šećerana, odnosno “slatki magnat”, kako mu tepaju u Srbiji.

    U njegovu vlasništvu nalazio se mlaznjak cessna citation. U međuvremenu prodao ga je vlasniku “Blica“, Austrijancu Peteru Kelbelu. Vlasnik luksuznog aviona je i predsjednik “Delta holdinga“ Miroslav Mišković. Osim Željka Mitrovića, te Stanka Subotića, Philipa Zeptera i Emira Kusturice, ostali tajkuni ne priznaju da su vlasnici aviona. Kusturica je prije dvije godine kupio helikopter tipa robinson 44 vrijedan oko 270 tisuća eura. U susjednoj nam BiH više se preferiraju helikopteri. Jedan od vlasnika helikoptera je tvrtka “Air Gazela“ u Srebreniku, koja je vlasništvo tvrtke “Kopex“ tragično preminulog poduzetnika Hasana Sarajlića.

    “Kopex Sarajlić” bavi se distribucijom naftnih derivata i posjeduje benzinske postaje od Srebrenika do Sarajeva. Obitelj Sarajlić nedavno je iz Francuske uvezla i eurocopter EC120B proizveden 2001. godine. Cijena letjelice je milijun i 300 tisuća eura. Iznad BiH bi uskoro trebao poletjeti i najnoviji model eurocoptera. Njega su izravno iz francuske tvornice naručili poznati poduzetnici braća Stanići iz Kreševa, vlasnici tvrtke “Stanić group“, koji su generalni zastupnici LG-a i “Hainekena” za BiH, te vlasnici Mesne industrije Stanić.

    U Hrvatskoj je glava obitelji, Svjetlan Stanić najviše poznat po korupcijskoj aferi “Mali Maestro“, te bježanju od pravosuđa punih godinu i pol dana. Na nebu iznad BiH lete i popovi. Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije vrlo često leti helikopterom. I pored rasprostranjenog uvjerenja da ovaj zaljubljenik u visine ima svoj helikopter, Grigorije u privatne svrhe zapravo koristi helikopter Vlade RS-a Gazellu SA-341, koja je svojevremeno bila vojna letjelica, ali je za potrebe vladike prenamjenjena u civilnu.

    U Sarajevu žive dva vlasnika privatnih aviona. Jedan od njih je umirovljeni general Armije BiH Sulejman Vranj, koji posjeduje ultralaki avion Storch, čiji je proizvođač “Officine Radaro“. Najskuplji avion u Federaciji posjeduje Sarajlija i sportski pilot Fahrudin Kreštalica, čija Cessna 172 vrijedi oko 30 tisuća eura.

    Denis krnić

    Tito u zraku proveo 848 sati

    Prema dostupnim podacima iz Muzeja zrakoplovstva u Beogradu, računajući letove avionima i helikopterima vojne avijacije i civilnog Jugoslavenskog aerotransporta (JAT), te avionima zemlje domaćina i ratnim savezničkim avionima, jugoslavenski maršal Tito je letio točno 370 puta i u zraku proveo 848 sati. Prvi i najpoznatiji osobni Titov avion bio je luksuzni douglas DC-6B, koji je proizveden 1958. i već iste godine kupuje ga Savezna direkcija za Titove potrebe. Najnapredniji zrakoplov svog doba služio je jugoslavenskom predsjedniku desetak godina, kada je prodan predsjedniku Zambije, Kennethu Kaundi, koji ga je također koristio kao VIP avion. Potpuno obnovljenog danas ga ‘mazi i pazi’ austrijski milijunaš Dietrich Mateschitz.




    0



    0
  4. Љубомор

    Поред бренада као Чеда либероНАТОовац
    велик је и Јово Капичић његов омладинац.




    0



    0

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *