SLUČAJ VUČUREVIĆ Izručenje sa ukusom smrti

Piše Uglješa Mrdić

Bitka za Božidara Vučurevića koga su uhapsile vlasti u Srbiji, nije borba samo za njegovu slobodu, već i za istinu, pravdu i slobodu srpskog naroda, Trebinja, Hercegovine i Republike Srpske

fNastavljeni su sramni postupci vlasti u Beogradu prema časnom Srbinu Božidaru Vučureviću, nekadašnjem gradonačelniku Trebinja, koji se voljom vlastodržaca iz Nemanjine ulice i sa Andrićevog venca već drugu nedelju nalazi u zatvoru u Šapcu.
Iz dana u dan se državni funkcioneri, a pretežno oni koji vode Vladu, to jest Ministarstvo pravde i unutrašnjih poslova, takmiče u davanju ocena kako je i zašto Srbija morala da uhapsi Vučurevića, koji je kriv što je Trebinje branio od strane hrvatske artiljerije iz pravca opštine Dubrovnik i Popovog polja.

DIPLOMATSKI SKANDALI
Svakako najsramniju izjavu dao je onaj koji je pretprošle nedelje u Smederevu sa hrvatskom premijerkom Jadrankom Kosor ugovorio hapšenje Vučurevića. Reč je o predsedniku Srbije i Demokratske stranke Borisu Tadiću.
Naime, Tadić je izjavio da je hapšenje Vučurevića „primer funkcionisanja pravne države“, te da to podrazumeva da se procesuiraju svi slučajevi za koje postoji osnova.
Na konstataciju novinara da javnost prilično loše reaguje na činjenicu da se ljudi s poternica koje Srbija potražuje olako puštaju na slobodu, od Ganića, Jurišića, preko Purde, do Divjaka, dok se svi Srbi izručuju i sudi im se u drugim državama, te da je slučaj Vučurević poslednji u nizu, Tadić je poručio da je i u svim pomenutim slučajevima funkcionisala pravna država.
Šta se dalje može reći ili napisati o čoveku koji se ne ponaša kao da je predsednik Republike, koja je prema Ustavu Srbije država srpskog naroda i drugih njenih građana. Pri tom zaboravlja i istorijsku činjenicu da je Srbija matična država za sve Srbe preko Drine.
Tadić i državno rukovodstvo Srbije uspelo je da napravi i dva diplomatska skandala u proteklih desetak dana. Kao prvo dogodilo se da je na graničnom prelazu Karakaj kod Malog Zvornika uhapšen Božidar Vučurević, državljanin Bosne i Hercegovine, a da danima o tome nadležni organi nisu obavestili ambasadu BiH u Beogradu. Ovo nam je potvrdio i ambasador BiH u Srbiji Boriša Arnaut. Ambasada BiH i njen ambasador izjavili su da će pružiti svu potrebnu pravnu pomoć Vučureviću. Drugi napravljeni skandal je da je početkom ove nedelje zvanični Beograd primio od kolega iz Zagreba optužnicu protiv Vučurevića, u kojoj stoji takozvana „Republika Srpska“, te se time potvrđuje da Hrvatska ne priznaje međunarodno priznati entitet u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom – Republiku Srpsku. Na taj način vlast u Srbiji je pokazala da ne poštuje ni sporazum o specijalnim vezama sa bratskom Republikom Srpskom, kao ni odluke međunarodnih institucija. Jedan od diplomatskih skandala svakako je i  podatak da se do zaključenja ovog izdanja „Pečata“ vlasti u Srbiji nisu udostojili da povodm hapšenja Vučurevića zvanično prime ambasadora Arnauta.
Reporter „Pečata“ u ponedeljak se nalazio u prostorijama Višeg suda u Šapcu i posetio zajedno sa advokatskim timom Božidara Vučurevića u šabačkom zatvoru.

OSUDA NA SMRT
Istražni sudija Višeg suda u Šapcu Živadin Lazić u ponedeljak je još jednom saslušao Božidara Vučurevića, kome se na teret stavlja granatiranje Dubrovnika. Istog dana, Ministarstvo pravde Srbije dostavilo je Višem sudu u Šapcu zvanični zahtev Republike Hrvatske za ekstradiciju.
Vučurević je u prisustvu trojice svojih advokata Svetozara Vujačića, Vladimira Božovića i Vladimira Cvijana negirao sve navode optužnice.
Posle saslušanja koje je trajalo više od sat vremena, advokat Vladimir Cvijan kaže za „Pečat“ da bi izručenje Hrvatskoj za Božidara Vučurevića bilo ravno smrti.
„Za vreme rata Vučurević je već jednom bio osuđen na smrt, a na njega je pokušan i atentat. Ako bude isporučen Hrvatskoj ubiće ga u zatvoru. Lošeg je zdravstvenog stanja, ima 75 godina i zahtevamo da Srbija čvrsto stane iza njega. Kao advokatski tim predložili smo sudu da on ostane u Srbiji i dostavili smo adresu rođaka kod kojih bi boravio u zamenu da ga puste na slobodu. Zdravstveno stanje ozbiljno mu je narušeno, zbog čega mu je neophodna stalna medicinska nega“, kaže Cvijan, koji je izrazio nadu da će sud imati razumevanja „da ukine rešenje o pritvoru Vučureviću i da će mu omogućiti da se brani sa slobode do okončanja postupka o ekstradiciji“.
Advokat Svetozar Vujačić smatra da bi Vučurević ukoliko politika napusti ovaj slučaj mogao da bude za nekoliko dana na slobodi.
„Republika Hrvatska nikako ne bi mogla da bude nadležna, čak i ukoliko bi svi navodi optužnice bili tačni, jer je delo izvršeno na teritoriji Republike Srpske, a posledica nastala u Dubrovniku“, smatra Vujačić.
Advokat Vladimir Božović objašnjava za „Pečat“ da je pravni tim, koji još čine advokati Svetozar Pavlović i Aleksandar Đorđević, na saslušanju Vučurevića posebno isticao da su sve što piše u optužnici Hrvatske detaljno proveravali haški istražitelji.
„Znamo šta je Haški tribunal i kako se on ophodi prema Srbima, ali ni takav Haški tribunal nije ustanovio Vučurevićevu krivicu. Zar to nije dovoljan razlog da on nije kriv? Vučurević je tokom dvočasovnog saslušanja odbacio sve navode optužnice Županijskog tužilaštva u Dubrovniku, iz 1993. godine. Moj branjenik je u potpunosti odbacio navode optužnice iz hrvatskog državnog Tužilaštva, detaljno se izjašnjavajući da kao predsednik Opštine nije imao veze sa komandovanjem vojskom, policijom, granatiranjem Dubrovnika ili ubijanjem civila ili vojnika. Vučurević je podsetio šabački Viši sud da je 2003. godine povodom događaja u Dubrovniku već davao iskaz pred Haškim tribunalom koji je zaključio da nema mesta ni sprovođenju istrage, a kamoli podizanju optužnice protiv njega”, naveo je Božović, koji očekuje da će pravosudni organi Srbije odbiti molbu Hrvatske.
Pri tom u utorak je stigao u Srbiju zahtev Tužilaštva BiH za izručenje Vučurevića. Advokati su nam rekli da je taj zahtev iznenađujući, s obzirom na to da je Vučurević jasno predočio da se u BiH ne vodi nikakav postupak protiv njega.
Vučurević je preko advokata uputio apel predsednicima Republike Srbije, Vlade i ministru pravde da ne odobre njegovo izručenje Hrvatskoj.
„Postoji zvanična pravosnažna presuda haškog Tribunala generalima Pavlu Strugaru i Miodragu Jokiću, u kojoj nema mesta ni za krivičnu istragu protiv mog branjenika, a kamoli za krivični postupak“, ocenio je Božović.
Advokati odbrane su se, takođe, obratili Predsedništvu BiH i predsedniku Republike Srpske, od kojih su zahtevali garancije za Vučurevićevo puštanje na slobodu.
Kako je rekao portparol Višeg suda u Šapcu Slobodan Velisavljević, predmet bivšeg gradonačelnika Trebinja posle saslušanja ide pred vanpretresno veće, koje će doneti odluku o ekstradiciji. Prema njegovim rečima, ako ta odluka bude doneta predviđen je rok za žalbu, a konačnu odluku o eventualnom izručenju Vučurevića Hrvatskoj doneće ministar pravde Srbije.

PODRŠKA BOŽIDARU
Gradonačelniku Trebinja Božidaru Vučureviću u najtežim trenucima za ovu srpsku opštinu na jugoistoku Republike Srpske pružili su podršku, kao što smo naveli u prošlom broju „Pečata“, brojne političke stranke, ugledne javne ličnosti i organizacije. Nastavljeni su protesti podrške Vučureviću, koji će biti nastavljeni i u Srbiji.
Jedan od poslednjih je održan u njegovom Trebinju. Nekoliko hiljada građana okupilo se na protestnom skupu u Trebinju, na kojem je od vlasti Srbije zatraženo da ratni gradonačelnik Božidar Vučurević bude hitno pušten na slobodu. Sa protesta je upućen i zahtev vlastima Republike Srpske i srpskim predstavnicima u organima BiH da se „u punom kapacitetu i mnogo glasnije“ stave na raspolaganje u Vučurevićevoj odbrani i zaštiti.
Sa skupa, pod nazivom „Sloboda Vučureviću“, poručeno je da „Vučurević nije ratni zločinac, nego ugledni Srbin koji je stao na čelo svog naroda u Trebinju i Hercegovini kada je bilo najteže i branio ga od istih onih koji bi danas da mu sude i prekrajaju istoriju iz proteklog rata, gde je srpski narod stradao uz velike žrtve“.
Protestni skup u Trebinju organizovala je Srpska demokratska stranka (SDS), čiji je Vučurević jedan od osnivača. Vučurevićevo puštanje na slobodu podržali su i predstavnici Boračke organizacije RS (BORS). Na skupu je govorio i Vučurevićev sin Zoran, on se u ime porodice zahvalio svima koji su od početka uz njih i svakodnevno im upućuju reči podrške. On je poručio da „ovo nije samo bitka za Božidara Vučurevića, već za pravdu i slobodu srpskog naroda, Trebinja i Hercegovine“.
Zamenik predsednika SDS-a Predrag Kovač je pozvao „srpsku braću s one druge strane Drine, one iz ‘prve, patriotske, a ne žute Srbije, da dignu svoj glas, da ne daju Božidara.
„Jer, ako daju Božidara, dali su i sebe, prodali su Srbiju“, naveo je Kovač.
Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije izjavio je na obeležavanju krsne slave hercegovačke Gračanice Blagovesti, da nekadašnji gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević nije bio zločinac i da treba učiniti sve što je potrebno da bi se dokazala istina.
„Ožalošćeni smo što je Vučurević uhapšen i zato svi treba da učinimo koliko možemo da se ta laž i nepravda skinu sa njega, jer ukoliko na njemu ostane, ostaće nepravda i našem gradu koji se u onom strašnom ratu borio časno i pošteno. Srpski narod u Hercegovini je želeo samo da ostane na svome. Ako je greh, naš jedini je bio taj što smo želeli da ostanemo svoji na svome, iako su nam uzeli trećinu teritorije opštine i izginulo stotine naših mladića, nismo kaljali ni obraz, ni ruke, ni kao narod, ni kao ljudi“, istakao je vladika Grigorije.
I Savez srpskih guslara je izrazio protest povodom hapšenja “velikog srpskog patriote i rodoljuba, bivšeg predsednika Saveza guslara, Božidara Vučurovića, koji je svojim čojskim delovanjem za vreme mandata na odgovornim dužnostima, u najtežem vremenu rata i beznađa, stao na branik otadžbine od hrvatskih dželata, čiji je rukopis prepoznat 1991. godine, kao onaj iz 1941. godine, iz Jasenovca, Pribilovaca, i ostalih jama koje su Hrvati punili Srbima kad god ih je zapalo, čiji je cilj bio i ovoga puta, rušenje i zatiranje svega srpskog”.

AKCIJA „BURIN“
Svi oni koji se zalažu za odbranu Božidara Vučurevića, a naročito pravni tim, znaju da se Trebinje branilo od naleta hrvatske vojske i da bi trebalo da odgovara tadašnji politički i vojni vrh Hrvatske zbog agresije na trebinjsku Opštinu.
Kao što smo i naveli u prošlom broju, objavićemo i deo tajnog plana hrvatske vojske za pad grada Trebinja, kojeg je branio Vučurević. Reč je o akciji „Burin“. Sada ćemo Vam predočiti dokaze kako su Hrvati nameravali da osvoje Trebinje.
Hrvatska vojska 1995. godine planirala je da okupira Trebinje. Operacija je šifrovano nazvana „Burin“, a Hrvati su planirali da osvoje Trebinje i hidroelektranu „Grančarevo“, i da utvrde položaje nadomak Bileće.
Koristeći dokumentaciju iz arhive Hrvatske vojske, do koje je „Pečat“ uspeo da dođe, stoji da je najveća prepreka hrvatskom planu osvajanja Trebinja i progona srpskog stanovništva bila, pored Vojske Republike Srpske i policije u Trebinju, i civilno rukovodstvo Trebinja na čelu sa Božidarom Vučurevićem koje je uporno branilo svoje položaje od strane hrvatskih vojnih i paravojnih formacija. Operacija „Burin“ je na sreću sprečena. Ova operacija je trebalo da bude sprovedena od strane 114 brigade iz Splita, 115 brigade iz Imotskog, 116 brigade hrvatske vojske iz Metkovića, 156 domobranske pukovnije iz Makarske, 163 brigade iz Dubrovnika, te gardijske brigade iz Splita, Zagreba, Bjelovara i Sesveta. U akciji je trebalo da učestvuju i pomorske jedinice u artiljerijskoj podršci, kao i hrvatska avijacija. Napad je bio planiran iz dva pravca.
Glavnina snaga koju su činile četvrta splitska gardijska brigada, 114 i 144 brigada Hrvatske vojske, trebalo je iz pravca Neuma i Stoca preko Žegulje da zauzme Ljubinje i preko strateški važne planine Viduše izbije na Bileću. Drugi pravac i pomoćni smer napada bio je plan da izvrše 156 domobranska pukovnija iz Makarske, te 163 dubrovačka brigada bez konavalske bojne uz podršku specijalnih policijskih jedinica. Ove snage koncentrisane na okupiranom području trebinjske Opštine i Konavala trebalo je da iz pravca sela Orah, Župe i preko sela Glavska i Biograd uđu u Trebinje i rascepkaju snage Trebinjske brigade.
Pomoćni napad u ovom sektoru planirano je da ide i iz sela Cerovac, Uvjeća i Dživarsko Poljice sa ciljem da se Trebinje stavi u poluobruč. Treći i najslabiji napad koji je trebalo da zavara pripadnike Vojske Republike Srpske išao je iz pravca sela Ravno i Zavala u Popovom polju. Da bi se osigurali od eventualne podrške i intervencije Vojske Jugoslavije, koja se nalazila na granici sa Crnom Gorom, Hrvati su imali plan da upadnu u demilitarizovanu zonu na Prevlaci pod nadzorom Ujedinjenih nacija, i tu osiguraju odbranu od crnogorskih strana. Ovde je trebalo da se ukopa prva bojna Prvog hrvatskog gardijskog zdruga. Naglašava se da su snage u Konavlima dobile izričito naređenje da bez posebnog odobrenja načelnika Glavnog strožera Hrvatske vojske ne sme da se otvara vatra u pravcu Boke Kotorske. Posebne zadatke imala je hrvatska mornarica i avijacija koja je trebalo da pruži maksimalnu artiljerijsku podršku, a u napadu je planirano i angažovanje jedinice Hrvatskog vijeća odbrane iz Zapadne Hercegovine, pod komandom zapovednika Južnog bojišta generala Janka Bobetka, rukovodioca operacije „Burin“.

PLAN UPADA U TREBINJE
Naglašava se da je u Trebinje trebalo simbolično da prvo uđu jedinice 163 brigade iz Dubrovnika. Operacija je trebalo da traje pet dana, a krajnja tačka je bilo Bilećko jezero, planirano je da pripadnici Hrvatske vojske zauzmu i hidroelektrane „Gorica“ i posebno važnu hidroelektranu „Grančarevo“ na Bilećkom jezeru, a da se potom utvrde i pređu u defanzivu.
Akcija „Burin“ je trebalo da se izvede u kasno leto i poznu jesen 1995. godine, kada je posle dužeg perioda relativno mirnog razdoblja došlo i do većih okršaja na dubrovačko-trebinjskom ratištu.
Naime, Hrvatska vojska je u to vreme bombardovala Trebinje, prigradska naselja i brojna sela na području ove opštine. U to vreme čak i pre napada deo stanovništva Trebinja napustio je grad i otišao u susednu Crnu Goru ili Srbiju, jer se govorilo da je Trebinje prodato Hrvatima. Ipak, agresija šireg obima u jesen 1995. godine nije izvršena, a u javnosti se dugo govorilo da je Trebinje tada spasao ministar odbrane Savezne Republike Jugoslavije Pavle Bulatović.
Navodno, tada se trgovalo teritorijama u Bosni i Hercegovini i Republika Srpska trebalo je da izgubi deo teritorije, kako bi sa 73 odsto došla na planiranih i dogovorenih 49 odsto, ali se pokojni Bulatović sa još nekim uticajnim ličnostima protivio okupaciji Hrvatske i prodiranjem iza leđa Crnoj Gori.
Posle toga došlo je do već pomenute agresije Hrvatske vojske u zapadnom delu i okupacije dela bosanske Krajine.
A u agresiji na opštinu Trebinje, u leto 1992. godine, zauzeto je i popaljeno pedeset srpskih sela sravnjenih sa zemljom, a više civila i danas se vode kao nestali. U selima Šćenica, Slivnica, Golubov Kamen i Ivanica i danas postoje spomenici koje su Hrvati podigli svojim poginulim pripadnicima.
Ukoliko vlast u Beogradu izruči Vučurevića Županijskom sudu u Dubrovniku, sa sigurnošću možemo reći da se njemu u hrvatskim sudovima i zatvorima ne piše ništa dobro. Imajući u vidu godine i narušeno zdravlje nekadašnjeg gradonačelnika Trebinja, a kao što su rekli i advokati i on sam, njegovo izručenje bi bilo ravno smrti. Na taj način bi oni koji su organizovali i sproveli hapšenje Vučurevića i njegovo isporučenje Hrvatskoj, u ovom slučaju vlast u Beogradu, bili saučesnici u ubistvu Srbina koji je kao gradonačelnik branio svoj narod i grad… Ostaje da se urazume i poštuju Ustav Srbije… Međutim od vladajućeg režima sve možemo očekivati.
Kada su nekadašnjeg predsednika Srbije i Jugoslavije Slobodana Miloševića isporučili na Vidovdan, možda Boris Tadić, Ivica Dačić i Snežana Malović, planiraju izručenje Vučurevića na Vaskrs…

7 коментара

  1. Normalno da će izdajnička vlast u Srbiji sve pokloniti svoim mentorima i nardbodavaocima za koje rade .Srbija je hrvatska kolonija u svakom pogledu od izvoza hrvatskog smeća od robe koje se nigdje ne može prodati , do upravljanja srbijom pomoću svojih ljudi u samom vrhu Srbije .
    Srbijom vladaju strane sluge žuti,Srpski narod treba da se srami celog sveta što mu sve ne rade i kako ga sramote žuti plaćenici Hrvatske koji vladaju Srbijom a narod šuti li šuti . Očito da treba jedan veliki srpski ustanak dok još ima tko da ustane . U protivnom Pruda je pokorno vraćen hrvatskoj uz naklon Tadića do zemlje i izvinjenje poglavnici Kosor .A Srbi će se i nadalje izručivati Hrvatskoj od strane vazala iz Srbije . Nadalje žuti nesrbi , Tadić , Čanak, babetine , Biserko , Kandićka , Pešićka , Šutanovac i ostali strani plaćenici raskomadati će Srbiju na opštine a ne samo regione .Poklonit će Vojvodstvo Srpsko , Rašku oblast ,prodati Republiku Srpsku kao što su i Krajinu . Prodali su Miloševića , istina imao je mana ali poslije njega sve više nezaposlenih i gladnih . Srbiju se gazi tko god hoće , Srbija se ne brani ona je u blatu na kolenima . Snaga je na izdisaju ako se pod hitno ne desi opštesrpski ustanak i ne potrpa ova žuta bagra na doživotne robije Srbija će nestati s karte sveta . Nova vlast ili sadašnja opozicija mora Srbiju i Srpsku pod hitno čvrsto vezati za Rusiju i tražiti njihovu zaštitu . Inače će Nemačko -Vatikansko -Amerčko -NATO-vska osovina uništiti u potpunosti Srbiju koja je u prvom i drugom svetskom ratu bila na strani pobednika , za razliku od Hrvatske koja sada nama upravlja u oba rata bila je na strani fašizma i gubitnika ali uz pomoć Vatikana…………………..
    Od velike brige Tadića , Čanka , Čede praška , Kandićke i ostalih nesrba nas Srba ima sve manje u regionu . Zbog totalne nebrige vlade Srbije o Srbima u Hrvatskoj dolazi do nestajanja našeg naroda iz ove zemlje prvog suseda u kojoj smo živeli vekovima a u Srpskoj Dalmaciji , Lici , Baniji , Kordunu i pre Hrvata .Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i oko 150 ooo Jugoslovena od njih oko 80 % Srbi i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se ne smije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo . Danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika i rađaju 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje nego što ih umire a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba Srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve Srpske krajeve Srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja Srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju Srbija može spriječiti secesiju Srpskog Vojvodstva.Ukratko Srbija mora ekonomski ojačati a najveći dio novca izdvajati za poboljšanje nataliteta , osnovati Srpski fond koji će voditi Srpska pravoslavna crkva , tražiti da u njega uplaćuje i naša dijaspora širom sveta .Pokrenuti veliku obnovu u Srbiji se godišnje treba rađati 100 000 beba u Srpskoj minimalno 20 000 . U Hrvatskoj treba tražiti povratak na plan Z-4 od međunarodne zajednice jer inače se Srbi nikad neće moći vratiti u svoje kuće i stanove .Preko crkve treba pomagati Srbe u Krajini naročito Podunavlje , Vukovar , Ilok, Beli Manastir i Osek .A u Dalmaciji na prostoru između Zadra i Šibenika pa prema granici s Bosnom . Kao i Albanci grupirati se i odrediti centar recimo Srbi iz Dalmacije ,Senja ,Zadra , Splita itd . pomalo grupirati u Šibenik .U BH federaciji uložiti sve napore i ojačati Drvar , Grahovo , Glamoč i veliki trud uložiti da bude Srpska većina u Bosanskom Petrovcu .Isto tako ojačati Brčko sa više mladih višečlanih porodica i ne dozvoliti presecanje Srpske na dva dela . Hercegovina izumire a gradimo veliki Bogomolje to je lepo ali treba nam narod , znači još jedan bitan kraj koji treba ojačati . U Srbiji treba ojačati Suboticu , Sentu , Kanjižu itd . i Rašku oblast u užoj Srbiji .Izbjeglice treba naseljavati tamo gdje nam nedostaje stanovništva a ne u mjestima u kojima su Srbi i tako preko 85 % .Znači ako si rodoljub, Srbin, Srpkinja prihvatite se ljubavi i natalitetom pobjedimo neprijatelje Srbije i Srpskog naroda .

  2. Taj dogovor sa srbima-katolicima je bio u dogovoru sa Dobricom Cosicem,( predsjednikom SRJ), i Bozidarom….

  3. Haški sud i presuda hrvatskim zločincima generalima Gotovini i Markaču .
    Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod isto kao i Hrvati i da nije bilo Srba koji su u Hrvatskoj krenuli u partizane i digli ustanak , Hrvatska bi na kraju rata bila ono što je i trebala biti fašistička država gubitnik II svjetskog rata . Hrvati ti pokatoličeni Srbi najveći su neprijetelji Srba pravoslavaca . Potkopavali su prvu zajedničku državu kraljevinu SHS , potkopavali su i drugu zajedničku državu Jugoslaviju i razrušili uz pomoć stranaca . Pri tome su počinili najveći genocid u 20 veku proterivanjem oko 280 000 Srba i oko 200 000 Jugoslovena od kojih je 95 % bilo Srba .Samim tim su pokazali zapanjujuće naivnim da ne kažem gore Srbima da s njima nema života i da nikad više s njima ne smemo ući u zajednicu jer bi to bio kraj Srbije .To je narod pun mržnje koju šire putem škola, katoličke crkve , medija , svim sredstvima i bez prekida . Konačno da je Hag rekao tek pola istine zločinački potvat . Drugi dio istine je GENOCID nad srpskim narodom Krajine . Krajina nije od jučer nju su Srbi natopili krvlju za vreme AustroUgarske a i kasnije u I i II svetskom ratu i sada ovom zadnjem. Moram reći da je Krajina za vreme Austrougarske bila izuzeta iz vlast Hrvatske i odgovarala je jedino Hasburškoj monarhiji . Ako su već Hrvati imali pravo rušiti Jugoslaviju i odeliti se od nje onda su i Srbi kao konstitutivni narod imali pravo proglasiti na prostorima Republike Srpske Krajine gde su bili većina svoju državu isto kao i Hrvati . Dok oni to osporavaju i Srbe su proglasili manjinom u isto vreme to se njima sprema u Bosni . E sad oni tu dreče kao mačak kad ga dete povlači za rep . Oni tu brane svoju konstitutivnost koju su Srbima u Hrvatskoj bezobrazno oduzeli .Da nebi bilo novi ratova kroz neko vreme Evropa se uz pomoć Rusije i Srbije treba založiti za vraćanje u život Republike Srpske Krajine u njenim granicama kad je nastala na odprilike 35 % teritorije socijalisičke Republike Hrvatske . Normalno s izlazom na more kod Zadra ili Šibenika . Jer za to more ginuli su svi narodi Jugoslavije da bi ga Broz velikodušno poklonio svojim Hrvatima baš kao i Baranju koju je oteo Srbiji . Međimurje koje je oteo Mađarskoj, Istru i Dalmaciju s otocima koju je oteo Talijanima itd. Za sve te krajeve ginuli su i Srbi a za nagradu je nad njima počinjen genocid i protjerivanje . Znači Republika Srpska Krajina mora postati država kao garant mira na ovim prostorima . Inače će nemir biti uvek prisutan jer kako kažu Hrvati ako treba čekati i 900 godina Srbi se neće odreći Krajine.

  4. РЕПУБЛИКА СРПСКА КРАЈИНА
    ВЛАДА И СКУПШТИНА У ПРОГОНСТВУ
    11.080 Земун, Магистратски трг 3, Србија
    Тел: 3077-028, [email protected]
    Бр. 1367/11 – 10. 08. 2011.

    ПРЕДСЕДНИК РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ
    Др Борис Тадић
    11.000 Београд, Андрићев венац бр. 1.

    (Влада и Скупштина РС Крајине у прогонству, уз ово писмо, упућују и прекор редакцијама медија у Републици Србији, јер од фебруара 2005. године, не објављују крајинска саопштења. Ово је тешко огрешење о националне и државне интересе и кршење је новинарског кодекса).

    ПРЕДМЕТ: Суштина Осимских споразума –
    злочин геноцида над Србима у Хрватској, од 1941. до 1945.

    Господине Председниче,
    Желимо Вас подсетити на тренутни спор око власништва над имовином римокатоличког манастира Дајла код Пореча, у Истри – између Владе Хрватске и Ватикана (Римокатоличке цркве). Влада Хрватске је сматрала да имовина овог манастира припада Хрватској, јер је Осимским споразумима (1975) између Републике Италије и СФР Југославије предвиђено, да сва непокретна имовина прогнаних Италијана (1943-1945) из Југославије, припадне држави Југославији, а да ће Италија вредност те имовине исплатити прогнаним Италијанима – који су живели у Италији и трећим земљама.
    Супротно објашњењу Владе Хрватске, Ватикан је изнео став, да Осимски споразуми, ниједним чланом, не дотичу имовину Римокатоличке цркве и да се његове одредбе не могу применити на манастир Дајла код Пореча, те правно лице из Хрватске „Абација (Абазиа) д.о.о“ из Праље, не може поседовати некретнине манастира Дејла код Пореча, него су те некретнине (као црквене) власништво Римокатоличке цркве.
    Господине Председниче,
    Пошто је Република Србија наследница СФР Југославије, она је надлежна за Осимске споразуме,
    о чијим одредбама треба да заузме став, јер су те одредбе регулисале део надокнаде за ратну штету – проистеклу на основу злочина геноцида над српским, ромским и јеврејским народом у Независној Држави Хрватској – чије су наследнице Република Хрватска и Муслиманско-хрватска Федерација Босне и Херцеговине. Наравно, за злочине у Независној Држави Хрватској и осталим крајевима бивше Југославије су одговорне и државе које су обавиле агресију и окупацију Краљевине Југославије: Немачка, Италија, Мађарска, Бугарска и Албанија. Посебно се истиче одговорност Немачке и Италије, које су и основале Независну Државу Хрватску и одобриле њен план биолошког истребљења Срба, Рома и Јевреја.
    Феномен времена после Другог светског рата је у чињеници, да је Југославија једина жртва фашистичких држава – којој није исплаћена ратна штета. Немачка и Италија су то избегавале – под изговором да Југославија није ратну одштету тражила од Мађарске, Бугарске и Албаније – јер им је то Југославија опростила зато што су биле социјалистичке државе. Немачка и Италија су замерале Југославији и што не тражи део ратне одштете од Демократске Републике Немачке, која је, такође, социјалистичка држава и чланица Варшавског уговора.
    Но, формално је постојао захтев да Немачка и Италија исплате ратну одштету СФР Југославији и тај захтев је био неугодан владама Немачке и Италије – нарочито у деценији од 1970. до 1980, кад је углед Југославије и њеног председника, Јосипа Броза Тита, био на високом нивоу – у целом свету. Захваљујући угледу Југославије, владе Немачке и Италије су одлучиле – да исплате ратну штету Југославији, али да се то подведе под неку врсту међудржавног споразума, како се не би спомињао Други светски рат и страховити злочини фашистичких држава над Србима, Ромима и Јеврејима. Јосип Броз Тито је пристао на овакав предлог Италије и Немачке, мада је реч о одштетној своти која је само делић онога што је Југославији требало да буде исплаћено. Тако је дошло до билатералних споразума Југославије с Италијом и Немачком и то овако:

    1. С Немачком на Брионима, 1973. Састали су се немачки канцелар, Вили Брант и председник Југославије, Јосип Броз Тито. Потписали су „Брионску формулу“, која је била строго поверљива – није објављења, мада је ратификована у Савезној народној скупштини – 26. 12. 1974. Зна се само то, да је уместо ратне одштете, Немачка уступила Југославији 700 милиона марака – у виду кредита и Немачка се одрекла потраживања имовине Немаца, који су се из Југославије (после 200 година боравка на српским земљама) вратили у Немачку. Вратили су се у Немачку и Немци из Чешке, Русије, Белорусије, Украјине, Пољске… где су их Немачка и Аустрија досељавали – у циљу својих колонијалних интереса. Ових 700 милиона немачких марака, Народна банка Југославије је регистровала као кредит. По „Брионској формули“, Савезно извршно веће је требало, да Народној банци пошаље решење о невраћању тог кредита Немачкој, али је то Савезно извршно веће, под председништвом Веселина Ђурановића, пропустило да учини, па је Народна банка Југославије вратила Немачкој свих 700 милиона марака, уз одговарајућу камату. Тим новцем је подигнута НЕ „Кршко“ у Словенији, а новац је враћен Немачкој из савезног буџета. (Према овој чињеници, НЕ „Кршко“ је требало да буде предмет расподеле (сукцесије) на све новостворене државе са тла бивше Југославије).

    2. С Италијом, 10. 11. 1975, у Осимо-у код Анконе. Ратификован је у оба парламента, 11. 10. 1977. Мада су у њему одредбе о добросуседским односима, признавању граница и о развијању привредне сарадње, најважнија одредба је она о италијанској исплати надокнаде италијанским породицама за некретнине, које су им остале у Хрватској и Словенији – кад су прогнани из ових република током последње две године Другог светског рата и непосредно по његовом завршетку. Југославија се тада сложила, да Италија не исплаћује ратну одштету Југославији директно, него да то буде решено тако што Југославија не треба да новчано обештети прогнане италијанске породице – за приватну имовину у Словенији и Хрватској. Види се, да је Ватикан у праву – у погледу имовине манастира Дајла, јер Влада Италије није исплаћивала Ватикану вредност црквених католичких добара у Словенији и Хрватској. (И по овој одредби, вредност имовине прогнаних Италијана у Словенији и Хрватској је требало да буде предмет расподеле (сукцесије) на све новостворене државе са тла бивше Југославије, а не да остану, у целости, имовина Словеније и Хрватске).

    Господине Председниче,
    Јасно је да су „Осимски споразуми“ итекако важни за српске државе (Србију, Републику Српску, Црну Гору и Републику Српску Крајину) и да они нису затворена књига, како је изјавила председница Владе Хрватске, госпођа Јадранка Косор. Посебно је важно, да су се, разбијањем Југославије, одржавотвориле две наследнице Независне Државе Хрватске (Република Хрватска и Муслиманско-хрватска Феадерација БиХ) и да оне (заједно с Немачком, Италијом, Мађарском, Бугарском и Албанијом) дугују огрому ратну одштету за злочин геноцида над Србима, Ромима и Јеврејима у Другом светском рату. Јер, на територији Независне Државе Хрватске су обављени најмонструознији злочини над ова три народа и број убијених увелико премашује милионску бројку. То је Хрватска чинила у концентрационим логорима смрти и у сваком српском насељу – бацајући људе у јаме, палећи их у црквама, кућама, школским клупама… Злочин геноцида не застарева, те за оне у Другом светском рату треба да одговарају Немачка, Италија, Бугарска, Мађарска, Албанија, Хрватска и Муслиманско-хрватска Федерација БиХ, а за злочин геноцида над Србима, од 1990. до 1995, те да за окупацију Републике Српске Крајине и прогон преосталих Срба – треба да одговара Република Хрватска, уз евентуалну одговорност и њених савезника: Ватикана и чланица НАТО-а и Европске уније.
    Покретање одговорности за ове злочине је у надлежности Вашој и у надлежности шефова држава других српских земаља – Републике Српске и Црне Горе. То смо Вам ми, из Републике Српске Крајине, предлагали више пута.

    С обзиром да Ваш кабинет одбија сарадњу с Владом и Скупштином Републике Српске Крајине у прогонству, ово писмо је отворено.

    Милорад Буха, премијер Дипл. инж. Рајко Лежаић, председник Скупштине

    ДОСТАВЉЕНО:
    Скупштини Републике Србије
    Влади Републике Србије
    Министарству за иностране послове
    Тужилаштву

  5. Postovanje i dobrodoslica Slobodanu Jarcevicu i saradnicima, mozda bi mogao da zapadne i jos neki dodatak, o samoorganizovanju izgnanih Srba, radi poboljsanja kvaliteta zivota, i medjusobne podske u resavanju problema sa,a, nije za potcenjivanje zlom, rasisticko-nacisticke Hrvatske.

  6. Gospodine Lune,
    Vlada RS Krajine često prima prognanike iz Krajine i Hrvatske i, koliko joj prilike dozvoljavaju, pomoaže im – pravno.

  7. Gospodine Jarcevicu,

    Cestitam na trudu, i mislim, da ne bi skodio jedan vas intrvju u PECATU,obzirom da su Srbi, rastrkani po zemlji i inostranstvu, kako rece jedan general, *nema ih nigde 30 skupa, pa da malo dobiju saznanja, jer cini se, VLADI RSK, svuda stampani i elektronski mediji, zdusno zatvaraju vrata.Verovatno,cini se mahom privatizovanih od strane saucesnika, organizovanog pakla koji su napravili i prave Srbima. Srbi iz RSK,su Srbi, ali ipak moraju da imaju da imaju svoju *maticu*, nuzde radi i resavanja svojih *zapustenih problema*, negovanja *svoga imena i plemena*…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *