Kraljevski vodvilj na Temzi

Piše Dejan Lukić

Dok milione Ostrvljana teško pogađaju drakonske restrikcije, državni trezor troši milione funti za bombardovanje Libije, ali i za operetu kraljevske svadbe princa Vilijama

Samo hotelski smeštaj prve klase za pilote ratnog vazduhoplovstva Britance mesečno košta milion i dve stotine hiljada funti pozajmljenog novca

Britanska državna kasa dužna je ovog trenutka 2,3 triliona funti ili 59 posto ukupnog bruto nacionalnog dohotka; V. Britanija će ove godine morati, da bi preživela, da pozajmi 149 milijardi funti ili 12 posto nacionalnog proizvoda; dva miliona i 800 hiljada ljudi je bez posla; Vlada je u procesu primene mera bolne štednje i kresanja javne potrošnje nezabeleženih od Drugog svetskog rata. Međutim, neke igre koje hrane iluziju veličine i privid dojučerašnjeg prosperiteta mora da se igraju bez obzira na cenu.

BOMBARDOVANJE SA PET ZVEZDICA
Posle skupog vojnog angažmana na Balkanu, u Iraku  i Avganistanu, igra iluzije veličine nastavlja se u Libiji sa cenom po državne finansije, za koju niko na Temzi ne zna kakva će na kraju biti. Situacija je gotovo nadrealna. Dok milione Ostrvljana teško pogađaju drakonske restrikcije, državni trezor troši mesečno  milion i dve stotine hiljada funti pozajmljenog novca samo na hotelski smeštaj prve klase za pilote ratnog vazduhoplovstva (RAF), da bi iz baza u južnoj Italiji poletali preko Mediterana u bombardovanje Libije. Piloti RAF-a u ovoj aferi „bombardovanja sa pet zvezdica“ („Sandej tajms“) traće 40 hiljada funti za samo jednu noć prebivanja u hotelima južne Italije. Ministarstvo odbrane upravo je najavilo da šalje još dodatnih 12 aparata tipa „Tajfun“ u bazu Điola Del Kole gde se već nalazi osam britanskih „Tornada“ i 700 što pilota što personala Britanskog ratnog vazduhoplovstva smeštenih u hotelima oko baze, sa punim komforom od četiri i pet zvezdica i bazenima u kojima smanjuju tenziju između dva  bombardovanja Libije. Pri tome, sobe i apartmani (polupansion) unapred su rezervisani za sledećih šest meseci; toliko se, očigledno, računa u Londonu da će trajati „humanitarni“ rat za Libiju dok se raščisti sa Gadafijem i postavi u Tripoliju zapadna, marionetska vlada.
Ironija celokupnog „bombardovanja sa pet zvezdica“ je u tome što je zbog dramatičnog stanja državnih finansija Vlada morala da izvrši bolne rezove u  samoj vojsci, pa je jedini nosač aviona tipa „Harijer“ sa vertikalnim uzletanjem morao da ode u penziju, pa tako, umesto da poleću na bombardovanje sa nosača usidrenog nadomak libijskog kopna, Britanci iznajmljuju baze za koje u Italiji plaćaju sedmično 30 miliona funti.
Bombardovanje Libije sa „pet zvezdica“ za većinu Britanca samo je poglavlje priče o iluziji održavanja veličine i moći po svaku cenu, baš kako je ovih dana jedan drugi događaj na Temzi deo iluzije i glamura po svaku cenu, a usred duboke ekonomske krize. U idući petak Britanija će dramu iscrpljivanja zemlje u novom i besmislenom ratnom angažmanu na tuđoj teritoriji, zameniti operetom kraljevske svadbe u kojoj se, takođe, ne pita za troškove jer iluzija mora da se igra. Britanska sredstva informisanja već su u kreščendu raspirivanja histerije javnog uzbuđenja dolazećom ženidbom princa Vilijama, starijeg sina prestolonaslednika princa Čarlsa, za verenicu Kejt Midlton. Bi-Bi-Si i ovaj put  vodi igru panegiricima izuzetnosti britanske Monarhije i kraljevske kuće Vindzora, budući da je svaka  kraljevska svadba poslednjih decenija bila dobra prilika za promociju i plebiscit o popularnosti Monarhije. Mora se reći da su Bi-Bi-Si i  Palata u tome do sada imali uspeha, pa se i ova svadba princa Vilijama uveliko koristi za podizanje rejtinga  Monarhije koja, sa političkog i institucionalnog stanovišta, nema ulogu vrednu pomena u životu zemlje. Monarhija je u Britaniji praktično razvlašćena, ceremonijalna činjenica, a Britanci podeljeni oko pitanja koliko je uopšte vredna održavanja.

KEJT, PA BOGORODICA
Jedno od prvih zapisanih ispitivanja javnog raspoloženja Britanaca prema Kraljevini datira iz 1937. godine, odmah posle abdikacije kralja Edvarda Osmog koji se dobrovoljno odrekao krune da bi mogao da se oženi sa dva puta razvedenom, koloritnom Amerikankom, Velis Simson. Ženidba jednog britanskog monarha za ženu se takvom zanimljivom biografijom bila je po tadašnjim uzusima toliko neprihvatljiva da je par morao da napusti zemlju. Ispitivanje Galupa pokazalo je, međutim, da je britansko javno mnjenje u kontrastu sa konsenzusom elite – 61 posto Ostrvljana izrazilo je simpatije prema vezi Edvarda i Velis i isto toliko ih je bilo za njihov povratak u zemlju.
Kada je 2007. godine „Populus“ upitao Britance koji je momenat u istoriji zemlje formirao njihov odnos prema tri stotine godina dugoj Monarhiji, na prvom mestu bila je smrt princeze Dajane, nekadašnje supruge današnjeg prestolonaslednika Čarlsa. Današnja istraživanja javnog raspoloženja pokazuju da „avet“ republikanizma živi i dalje na Ostrvu, paralelno sa simpatijama za Monarhiju i da se u tom odnosu nije mnogo toga promenilo još od  Olivera Kromvela i pogubljenja  tadašnjeg kralja Čarlsa Prvog.
Zanimljivo je da je koliko pre 20 godina (1990) pedeset posto Britanaca držalo da će Monarhija preživeti u sledećih stotinu godina, ali da danas tako misli samo 24 posto ljudi. Ovim se delimično objašnjava i manjak entuzijazma, ali i apatije sa kojom Britanci gledaju na ovu kraljevsku svadbu. U tom pogledu medijsko raspirivanje „ushićenja“ venčanjem Vilijama i Kejt, u oštrom je kontrastu sa ovim raspoloženjem. Lik mlade Kejt, baš kao u vreme ženidbe Čarlsa za Dajanu, već je milionski biznis i sveprisutna slika. Kejt Midlton, inače atraktivna i obrazovan kćerka dobrostojećih roditelja, već se prodaje u radnjama u svim likovnim varijantama, od maskota do bombona sa njenim likom. U poslednjim anketama porede je već sa svojevremenom popularnošću Elvisa Prislija. A ako je suditi po broju njenih statueta izrađenih u svim veličinama, od svega i svačega, popularnija je i prodavanija i od  same Bogorodice.
U punom kontrastu sa ovim je, pak, ispitivanje anketne kuće ICM koja nalazi da je 79 posto Britanaca „vrlo indiferentno“ ili „krajnje indiferentno“ u odnosu na predstojeći „kraljevski vodvilj“. Indikativno je da svaki treći Britanac takođe kaže da Bi-Bi-Si nepotrebno raspiruje histeriju, da je neobjektivan u tretmanu događaja i da je pristrasan prema kraljevskoj porodici.
„Ovo bi trebalo da bude znak alarma za Bi-Bi-Si, Vladu i Palatu koji su poslednjih meseci ubacili u igru sve da razbukte entuzijazam za ovaj događaj i time podignu poljuljani rejting Monarhije“, komentariše Grem Smit iz grupe „Republika“ za koju je obavljeno ispitivanje. Smit primećuje da Britance „naprosto, ništa više ne uzbuđuje u vezi sa  Monarhijom i kraljevskom kućom… svakako, ima još onih koje tu ponešto uzbuđuje, ali je veći broj onih koji uopšte ne haju“.
Ovaj navod, ipak, treba uzeti sa jakom korekcijom budući da dolazi od predstavnika  pokreta koji se bori za ukidanje Monarhije i najavio da će, uprkos policijskim upozorenjima, pokušati da spreči „narodno veselje“ na ulicama Londona na dan svadbe.

CICIJAŠENJE MONARHA
Socijalne analize fenomena „kraljevski vodvilj“ uglavnom govore da događaj ne bi bio  vredan  kolektivnog ushićenja kada ne bi padao u atmosferi ekonomske krize i nacionalne depresije zbog pada životnog standarda i siromašenja miliona. Novac koji će porodice Vindzor i Midlton, ali i poreski obveznici potrošiti na ovu nacionalnu zabavu postaje, analizira se, u depresivnom stanju nacije, u neku ruku čak i manje značajan od igre u kojoj će se, bar za trenutak, zaboraviti tegobna stvarnost.
Pravdi za volju, Monarh, kraljica Elizabeta Druga poznata je kao „cicija“, pa prema svim dosadašnjim saznanjima neće biti velikog rasipništva. Venčani prsten sa safirima okruženim dijamantima, finansiraće iz svojih džepova porodice mladenaca. Budući nevestin luksuzni automobil „audi A3“ neće, takođe, pasti na teret države, niti će biti plaćen punom cenom. Na listi zvanica za venčanje nalazi se i ime Jona Zameta iz nemačkog „Foršpung durh tehnik“ („audi“), pa će kraljica, u trampu za  pozivnicu, umanjiti cenu automobila za celih 60 posto. Kompanija „Audi“ je, inače, već potrošila desetine hiljada funti da bi pridobila naklonosti britanske kraljevske kuće. „Audi“ se istakao  izdašnim donacijama dobrotvornoj fondaciji princa Čarlsa. Od 1994, kada se pokojna princeza Dajana provozala Londonom u tirkiznom „audio kabrioletu“, nemačka kompanija je postala favorit Bakingemske palate. Princ od Velsa, prestolonaslednik Čarls, ima flotilu automobila nemačke proizvodnje. Njegovi sinovi, prinčevi Hari i Vilijam voze „audi“, kao i kraljica… Iz  Čarlsove palate Klarens Hus zvanični predstavnik objašnjava da je princ „razumljivo, platio njegov automobil, ali ne bi bio spreman da govori o uslovima kupovine”.
Čarls ima i dva svoja „jaguara“; u jednom od njih voziće se nova princeza, Kejt, na venčanje u Vestminstersku katedralu.
Porodica Midlton dobro je istresla džepove da se kraljica, osetljiva na paru i troškove, ne bi naljutila visinom doprinosa za venčanje kćerke sa njenim unukom. Midltonovi će ubaciti 100 hiljada funti i do dna potrošiti nasleđe od 97 hiljada funti koje je Kejtin deda ostavio unuci. Samo smeštaj mlade, njene mlađe sestre i pratilja (deveruša) u hotelu „Goring“ u centru Londona, gde jedna dvokrevetna soba staje 1.400 funti za jednu noć, odneće Midltonima 30 hiljada funti.
Kraljica, koliko se zna, nije poslala nijedan signal da je spremna da priloži ma i jednu funtu za venčanu haljinu supruzi njenog unuka, koja košta 30 hiljada funti!
Vilijamov otac, princ Čarls nije, kako se čuje, uspeo da od majke iskamči koju funtu za ostale troškove, pa će svoj deo da plati iz vlastite kase, izuzev što će kraljica da odreši kesu za svečani ručak u Bakingemskoj palati, posle venčanja u Vestminsterskoj katedrali.
Kejt Midlton je lično odabrala svoje četiri pratilje, deveruše, sve od 7 do 13 godina starosti, iz kraljevske porodice Vindzora. One će joj pridržavati šlep venčanice dok se bude kretala kroz ceremoniju venčanja. Deveruše će sve biti obučene u vrhunski dizajnirane haljine (svaka po 200 funti), ali tako „da  budu dovoljno jednostavne da ne odvuku pažnju sa venčanice  neveste“.

HLEBA, IGARA I – KRVI
Ne zna se kolike će da budu nagrade predviđene pratiljama za njihovo pridržavanje šlepa venčanice dugog deset metara, ali je za verovati da neće dostići maštovitost nagrada kojima je mladoženjina majka, lejdi Dajana, počastila svoje: svaka od njih dobila je porcelansku zdelu, a u svakoj zdeli po dve svilene bube koje su ispredale svilu za Dajaninu venčanu haljinu. Zaista, inventivno, a ne košta. Sedmicu dana kasnije, sve su pratilje dobile i ličnu zahvalnicu princeze, uz po jednu ružu izvađenu iz hiljadu buketa koje je Dajana dobila od obožavalaca…
Iako je kraljevska kuća Vindzor vredna na Forbsovoj listi svetskih bogataša deset milijardi dolara, a kraljičino lično bogatstvo procenjeno na 300 miliona, ne računajući  godišnju apanažu od države, Elizabeta Druga važi za najštedljivijeg monarha u britanskoj istoriji. Pa joj se, stoga, ne može prigovoriti da troši novac ne obazirući se koliko ga ima, koliko je turobna situacija za većinu njenih podanika i kako stoje stvari kada njeno Kraljevstvo pozajmljuje 149 miliona funti godišnje za održavanje „golog života“.
Zahvaljujući upravo štedljivosti Monarha ovaj  kraljevski hepening koštaće daleko manje  nego sve dosadašnje parade u Bakingemu. Ženidba princa Čarlsa za Dajanu koštala je (1981) trideset miliona funti. Skromnije venčanje Čarlsa za drugu suprugu, kneginju od Kornvola, Kamilu Parker, koštalo je pet miliona. Na glamur ove sadašnje dvorske svadbe potrošiće se pola od te sume. To je, zaista, sitniš prema, recimo, milion i dve stotine hiljada funti koliko kasa Ujedinjenog Kraljevstva troši samo jednog meseca za pun komfor hotelskog smeštaja pilota RAF-a dok bombarduju Libiju sa juga Italije. S tim što je kraljevska svadba ipak neki vodvilj i narodna zabava, a ono u Libiji besmisao sa tonovima zločina.

2 коментара

  1. То је нови “реалити програм” а ла “фарма” и “велики Брат”…
    Само да замајавају народ и лепо зараде на томе.Ко их следи
    нек се замисли над собом.

  2. kako funkionise ‘firma’ u kojoj dva ‘osnivaca’ imaju po pola (50:50) kapitala i upravljackih prava , i kada se ‘gazda’, unapred, pred ocima celog sveta, odrice “zlatnog” glasa ????
    Bravo, za najveceg ‘lovca’, kod gordog (i prezaduzenog) albiona…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *