Vojislav Šešelj o Slobodanu Miloševiću

Aleksandar Vučić, tada generalni sekretar Srpske radikalne stranke, pročitao je na ispraćaju Slobodana Miloševića, 18. marta 2006. godine, poruku iz Haga dr Vojislava Šešelja

Dragi Slobo, kao grom iz vedra neba pogodila me je vest da su te haški zlotvori na ovako monstruozan način ubili. U šoku smo bili svi. Mi, tvoji haški saborci, ali i svi časni ljudi u Srbiji i u svetu, svi oni koji vole i poštuju slobodu više od svega. Svi danas znamo ko te je ubio. To su oni koji nisu mogli da podnesu briljantnu odbranu pred njihovim inkvizitorskim sudom, oni koji su nam zemlju bombardovali i razorili, oni koji i danas hoće da razore Srbiju. A za taj prljavi posao u svoja zločinačka kola upregli su i sluge u Srbiji.
Okupator i njegove okupacione snage u našoj zemlji delovali su zajednički sa jednim jedinim ciljem i zadatkom, kako da što brže i uspešnije unište našu Srbiju. Zato su morali tebe da ubiju. Morali su, jer si ponosno, dostojanstveno i hrabro branio naš narod i našu zemlju. Morali su, jer im je od optužnice pred antisrpskim Tribunalom protiv tebe ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Morali su i zato što su sve jasnije na videlo izlazile činjenice da su Amerikanci i Englezi i ostali zapadnjaci bili ti koji su izazvali krizu u bivšoj Jugoslaviji, a tvoja krivica je bila samo u tome što si pokušavao da spaseš svoj narod od pogroma.
Morali su da te ubiju i da bi zastrašili sve one u Srbiji koji vole slobodu. Sve one koji vole otadžbinu, jer misle da će na taj način za najviše vrednosti u našoj Srbiji proglasiti nacionalnu izdaju, kriminal, lopovluk i svekoliki banditizam baš onako kako su Srbijom preko svojih satrapa vladali od oktobra 2000. godine.
Dragi prijatelju, nisam neko ko često pokazuje emocije, ne spadam u one koji bi patetičnim izlivom osećanja pokazivali šta o nekome misle, ali tvoja smrt me je iskreno i ljudski pogodila. He samo da ćeš nedostajati Srbiji, svima koji su voleli da gledaju i slušaju kako pobeđuješ kriminalce iz Haškog tribunala, već ćeš nedostajati svima nama, tvojim prijateljima sa kojima si delio dane, mesece i godine muka i patnji, posebno ovde u haškom kazamatu.
Danas, dragi Slobo, ne postoji niko tužniji od mene što nisam u mogućnosti da budem u Beogradu i Požarevcu, i tebe, veliki prijatelju, ispratim i pozdravim poslednji put. Ostalo mi je da samo ovom porukom, koja nikada ne može do kraja da iskaže emocije, pokušam da ti ukažem onu pažnju koja se posvećuje dobrim i velikim ljudima koji su svoj život dali za otadžbinu i narod. I nekada kao politički neistomišljenici, čak i kada smo razmenjivali teške reči i optužbe, poštovali smo se i uvažavali, jer smo znali da se obojica borimo za Srbiju.
Poslednje tri godine koje smo zajedno proveli u tuđinskom kazamatu zbližile su nas više nego ikada. Neizmernom tolerancijom, smirenošću i iskrenom srpskom gospodstvenošću plenio si ljude oko sebe. Cenio sam tvoje prijateljstvo više od svega. Voleo sam te i poštovao i kao saborca i kao dobrog čoveka.
Ti si, Slobo, bio jedan od onih ljudi koji nije mogao da sakrije neizmernu i gotovo nadljudsku ljubav prema svojoj porodici. Voleo si svoje najbliže onako kako malo koji otac i suprug može. I to je odlika velikih ljudi. Koliko si smetao srpskim neprijateljima, pokazuju i njihove neljudske reakcije posle tvoje smrti. Oni koji su želeli uništenje Srbije ne mogu da sakriju svoju radost i egzaltiranost zbog tvoje pogibije, ni oni na zapadu, ni njihovi domaći satrapi, naravno, ni njihove lažovizije i prljave novine.
Sve to rade, dragi prijatelju, zato što se plaše našeg naroda, zato što se plaše slobodarskog duha koji si širio oko sebe. Zato što se plaše da slobodarsku Srbiju nikada neće pobediti.
Znam da danas za tobom tuguju svi časni Srbi, ne samo u Srbiji, već i u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj, a krišom i naši ljudi na teritoriji okupirane Srpske Krajine. U žalosti su ne samo Srbi, već i svi slobodoumni ljudi širom Zemljine kugle. Posebnu čast treba da ti čini činjenica da te i u Srbiji i u svetu napada najgori ljudski otpad, čime tvoju ljudsku i političku vrednost uzdižu do neslućenih visina. Posle godina satanizacije naše Srbije, tebe i tvoje politike, kao i svih nas, valjda čudom ne mogu da se načude kako Srbi posle tvog ubistva ponovo dižu glavu spremni da se za svoju zemlju i za svoj narod bore snažnije nego ikad.
Oteli su nam Srpsku Krajinu, pokušavaju da unište Republiku Srpsku, bombardovali su Srbiju da bi danas, uz pomoć svojih štićenika, pokušali da nam uzmu Kosovo i Metohiju. Posle svega, ubili su i tebe, dragi prijatelju. Ipak, nadam se, i uveren sam da Srbiju nisu ubili, jer naša Srbija dići će se kao feniks iz pepela, a sloboda će biti, baš kao što je kroz istoriju uvek bila, najveća vrednost našeg naroda.
U ime Srpske radikalne stranke, miliona građana koji je podržavaju i u lično ime izražavam najiskrenije saučešće tvojoj deci, supruzi, celoj tvojoj porodici. Ostaće im zauvek da se ponose tobom i tvojim delom.
Izražavam saučešće i građanima Srbije i celokupnom srpskom narodu, a tebi, dragi prijatelju, dajem obećanje da ću se protiv haških kriminalaca boriti sa istom žestinom sa kojom si ti to činio, braneći istinu i našu srpsku otadžbinu. Takođe znam da će naš narod umeti da poštuje tvoju žrtvu i da će se jedinstvenije nego ikada izboriti za svoju sudbinu, a tebi, dragi moj Slobodane, neka Svevišnji Bog podari rajski blagoslov, neka tvome telu bude laka sveta srpska zemlja.

U Hagu, 17. 03. 2006.

2 коментара

  1. Како време брзо пролази! Шешељ се бори као тигар. Вучића више нема. Изборио се.

  2. Šešelj i Slobodan su Srpski Heroji .

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *