Robovi tranzicije

Piše Aleksandar Đaja

Čačanka Milostina Jovanović (56) ostala je bez ikakvih prihoda za svoju četvoročlanu porodicu, pošto su joj službenici komunalne policije zabranili da prikuplja sekundarne sirovine iz kontejnera u centru grada. Kada je 2002. godine ostala bez posla usled zatvaranja „Magnohromovog“ rudnika magnezita, gde je radila 22 godine, Milostini nije preostalo ništa drugo nego da nađe način kako da zaradi i prehrani porodicu

Pre dve stotine godina jedan rob je koštao 40.000 dolara, a danas njegova cena iznosi svega 90 dolara, što znači da je najniža u istoriji ropstva, tvrdi američki stručnjak za savremeno ropstvo Kevin Bejls. Usled ogromnog rasta svetske populacije, naročito u zemljama u razvoju, povećao se i broj ljudi koji se mogu pretvoriti u robove, zbog čega su oni postali jeftina i lako zamenljiva roba. „Zašto plaćati lečenje ukoliko se razbole – jeftinije je pustiti ih da umru i zameniti ih drugima“, kaže Bejls.

CENA I SVETSKA PIJACA
I, zaista…„Građani nam se često žale da mesto u bolnici dobija onaj ko plati, dok korisnici zdravstvenog osiguranja najčešće završe na listi čekanja. U Srbiji svake godine od malignih oboljenja oboli 30.000 građana, a više od 15.000 ne stigne da se leči na vreme“, upozorio je Miroslav Petrović, potpredsednik Udruženja za zaštitu prava pacijenata. Naravno, s tim je sigurno bio upoznat sada već bivši ministar zdravlja Republike Srbije Tomica Milosavljević, koji je na takvu alarmantnu situaciju u zdravstvu, gde preživi samo onaj ko može da plati, beskompromisno reagovao, uručivši priznanje gradonačelniku Draganu Đilasu – za izuzetan doprinos u primeni Zakona o zabrani pušenja!?
Da li u Srbiji postoje „robovi tranzicije“? Vredi li iko od nas danas, na svetskoj pijaci robova, više od 90 dolara?
Čačanka Milostina Jovanović (56) ostala je bez ikakvih prihoda za svoju četvoročlanu porodicu, pošto su joj službenici komunalne policije zabranili da prikuplja sekundarne sirovine iz kontejnera u centru grada. Kada je 2002. godine ostala bez posla usled zatvaranja „Magnohromovog“ rudnika magnezita, gde je radila 22 godine, Milostini nije preostalo ništa drugo nego da nađe način kako da zaradi i prehrani porodicu. Bolesni suprug je takođe ostao bez zaposlenja, sin je trebalo da krene na fakultet, a ćerka u srednju školu. Sada su ostali bez ičega.
Preduzeće „Futura plus“ iz Zemuna otpustilo je Danijelu Zagorac (30) iz Vučja, samohranu majku dvoje dece od kojih jedno boluje od cerebralne paralize, uz obrazloženje da je pokrenut stečajni postupak. „Dobila sam otkaz kada je trebalo da se posle višegodišnjeg bolovanja zbog bolesnog deteta vratim na posao. Ostala sam i bez te crkavice od 17.000 dinara. Ne znam kako ću preživeti sa decom“, ispričala je majka čije petogodišnje dete čeka dve operacije.

ROBOVLASNICI, TJ. VLASTODRŠCI
Policija u Boru sprečila je penzionera Rudarsko-topioničarskog basena Bor, Nebojšu Nedeljkovića (49), da se zapali u holu Skupštine grada jer od penzije ne može da plati dug za struju od 31.000 dinara. „Sa porodicom živim u baraci u Avalskoj ulici gde nemam elementarne uslove za život – nemam ni vodu, ni grejanje. Penzionisan sam posle dve operacije srca, supruga mi ne radi, a od penzije koja kasni ne znam da li da odvojim za hranu ili lekove“. Zbog dugova za struju od oko 600 evra, Boranin Ramiz Hajrula se 2009. godine ubio skokom u napušteni kop RTB Bor.
Ako postoje robovi – onda, postoje i robovlasnici.
Poznato je da je Zapad u rušenje predsednika Slobodana Miloševića uložio veliki novac, a da je samo za organizaciju 5. oktobra potrošio oko 70 miliona dolara. Međutim, odmah po dolasku na vlast, „eksperti“ iz G17 Plusa su se potrudili da svojim mentorima vrate uloženi novac. Tadašnja Savezna vlada SRJ bespogovorno je prihvatila da plati sve redovne, zatezne i kaznene kamate MMF-u, Svetskoj banci i ostalim poveriocima. Zatim je prihvaćeno da se SR Jugoslavija odrekne svih kamata na naša blokirana sredstva u stranim bankama u iznosu od 1,7 milijardi dolara, koja ni do danas nisu vraćena. Tako su zapadni „robovlasnici“ samo na naplaćenim kamatama „zaradili“ oko 8,6 milijardi dolara, pa se naš dug sa 5,6 popeo na 14,2 milijardi dolara!
Međutim, novi srpski vlastodršci, pored brige za svoje zapadne tutore maksimalno vode računa i o svom džepu. Godišnje se za javne nabavke u Srbiji potroši četiri milijarde, a zbog raznih zloupotreba izgubi jedna milijarda evra. Srbija je po korupciji na 83. mestu od ukupno 178 zemalja, a najzastupljenija je baš kod javnih nabavki. Ima li boljeg primera za to od čuvene „afere satelit“, u kojoj država Srbija posle presude arbitražnog suda u Londonu, a po dogovoru sa izraelskom firmom „Imidžset“, mora da plati 27,85 miliona evra za zakup špijunskog satelita koji je navodno trebalo da kontroliše teritoriju Kosova. Ali, zato će zauzvrat da dobije i „tri dirižabla za snimanje nepristupačnih terena“ (?!)
Za 27,85 miliona evra – koliko može da se izvrši operacija? Koliko da se iškoluje siromašne srpske dece? Kolikom broju dece sa trajnim invaliditetom da se poboljša život? Koliko struje da se plati onima koji za to nemaju novca? Koliko da se otvori novih narodnih kuhinja? Koliko da se poveća socijalna pomoć? Koliko ljudi da se spreči da zbog duga ne skoče u napuštene rudarske kopove? Koliko sa 27, 85 miliona evra mogu da se izmene  tragične životne priče Milostine Jovanović, Danijele Zagorac, Nebojše Nedeljkovića i stotina hiljada drugih „robova tranzicije“ u Srbiji?
Umesto toga, ukrcaćemo se u „dirižable“ na poslednju životnu vožnju, dok će neki bivši i sadašnji „eksperti“ iz G17 Plusa, kao i neki „stari-novi Davinići“ i njihovi kompanjoni iz bivše vlade SCG, koji su dobro napunili džepove „špijunirajući duhove“, umesto u zatvor – otići u zaborav.

4 коментара

  1. Zaista sam bio zapanjen ovim podatkom o satelitu! Zamislite: našoj vojsci koju je NATO uz blagoslov dosovske vlasti razoružao da “golih pištolja” je bio potreban satelit, da bi valjda nadgledala da li se Šiptari na Kosovu redovno tuširaju i peru zube… Neviđena sprdnja! Međutim, kao što Đaja odlično zapaža i u ovom svom tekstu, takva “sprdnja” vlasti, košta hiljade života građana Srbije! Jer dok se oni “sprdaju”, ovde ljudi nemaju šta da jedu i još im uskraćuju mogućnost da zarade i neku crkavicu od skupljanja kartona! A javna je tajna da u našim bolnicama uglavnom preživi samo onaj koji ima da plati, ukoliko nije došao, jer se ubo na trn. I nikom neće biti ništa, pojeo vuk magarca, desetine miliona evra bačenih kroz prozor, niko u zatvor – a premijer Cvetković pravi “rekonstrukciju vlade”?! Pa, premijeru, počnite tako što ćete prvo uhapsiti nekog iz ove “afere” – a ne da pravite hajku na Koštunicu! Sramota! Ko više da vam bilo šta poveruje? Pozdrav svima u “Pečatu”!

  2. Lako za satelit, pukli smo ko zvecka, ali kako sprovesti *industrijsku revoluciju*, *burzoazija-elita*, dovukla je par stotina hiljada *istinskog proletarijata*, izbeglice, koje, osim svojih misica, mozga, svoga rada, nemaju nista,ni kuce ni kucista..dobar materijal za *obradu*…ili hleba ili opet *revolucija*..*ona prava*…???

  3. Ja sam mislio da vredim više od 90 dolara, ali s obzirom ko je na vlasti, dobro je što se još uvek možemo prodati i za tu cenu. Međutim, bojim se da će nakon ove “rekonstrukcije” cena svakog od nas početi naglo da opada, kao i akcije NIS-a, tako da ćemo mi uskoro plaćati da nas neko kupi, jer mi sami nećemo moći sebe da prehranimo. Inače, svaka čast našim vlastima na efikasnom izbacivanju sirotinje na ulicu! A za ono “pušenje, ili zdravlje” – ja bih to preimenovao u “dosovci ili zdravlje”! Pozdrav redakciji!

  4. * Info
    * Vesti
    * Dosije
    * Exploziv
    * Žarište
    * Zabava

    EXKLUZIV

    EXPLOZIV
    Vesti

    20. mart 2011.
    Protest Libijaca i Komunističke partije u Beogradu

    Libijci koji žive i rade u Srbiji protestovali su protiv bombardovanja svoje zemlje ispred muzeja 25. Maj u Beogradu, zajedno sa članovima Komunističke partije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *