Prokleta avlija

Piše Milorad Vučelić

Neko je u neslanoj šali ili nekada sprdajući se nazvao Dragoljuba Mićunovića „ocem srpske demokratije“. Iz neznanja, ulizištva ili iz neobaveštenosti pojavili su se i oni koji su ove reči shvatili ozbiljno, ponavljali ih bezbroj puta, pa je i sam Mićunović u to počeo da veruje. Tako je sa sve tim lažnim oreolom i brutalno, bez ikakvog obzira cenzorski sa programa Javnog servisa Radio-Beograda skinuo emisiju Biljane Đorović „Atlantis“. „Kao slušaoca“ iznervirali su ga i nivoom razočarali Čomski, Herman, Peterson, Parenti, Pildžer – mislioci i sagovornici koji su po objavljenim intervjuima sa njima dobro poznati i čitaocima „Pečata“.
I tako je sa najskupljeg poslanika u istoriji srpskog parlamentarizma i predsednika Političkog saveta Demokratske stranke pala demokratska maska, nastala, inače, šalom i zavitlavanjem. Padom te nevešte maske stvorili su se ponovo uslovi da se iz skorašnjeg sećanja prizove i s izvesnim osnovama aktuelizuje nekadašnja zgoda o tome kako je nekada, kao mladić, na počecima svog demokratskog puta, Mićunović jahao popa Jagoša, a sve da bi brže stigao tamo gde je krenuo i konačno ovih dana stigao.
Neko će nam staviti primedbu da je danas o cenzuri izlišno govoriti. Svi mediji su ionako od vlasti ili stranih evrounijatskih kompanija kontrolisani i dirigovani. Oni jednostavno objavljuju ono što gazde, vođene svojim interesom, hoće, a ne objavljuju ono što neće, i nemaju pri tom nikakvu obavezu da istinito informišu javnost. Primedba je relativno osnovana, ali u slučaju Radio-Beograda reč je o javnom servisu koji je „vlasništvo građana Srbije“ i za koji oni plaćaju pretplatu. Zbog toga  skidanje sa programa  ugledne i uticajne emisije kao što je „Atlantis“ Biljane Đorović, nije ništa drugo nego prava pravcata cenzura (videti u ovom broju „Pečata“ tekst „Potapanje ‘Atlantisa’ kao genocid u kulturi“).
Režim u Srbiji je time, pored ekonomskog uništavanja, socijalnog deklasiranja, nezakonitog hapšenja i primene represije, montiranih političkih procesa i pretvaranja medija u golo propagandno sredstvo, u svoj repertoar uvrstio i klasičan napad na slobodu informisanja – cenzuru.
„Cenzura je kritika kao monopol vlade; ali zar kritika ne gubi svoj racionalni karakter ako ne deluje otvoreno nego tajno, ne teorijski nego praktično, ako se ne nalazi iznad partija nego sama čini partiju, ako se ne služi oštrim nožem razuma nego tupim makazama samovolje, ako želi da sama vrši kritiku a ne da je i trpi, ako svojim ostvarivanjem negira sebe, i ako je, najzad, toliko nekritična da vidi univerzalnu mudrost u nekoj individui, reči razuma u rečima sile, sunčeve mrlje u mrljama mastila, matematičke konstrukcije u cenzorovom precrtavanju, i ubedljive argumente u udarcima“.
Cenzura „ne može sprečiti nijednu opasnost koja bi bila veća od nje same… Nesloboda je stoga istinska smrtna opasnost za čoveka… Slobodna štampa je vazda budno i svevideće oko narodnog duha, oličeno poverenje naroda prema samome sebi, rečita spona koja vezuje pojedinca sa državom i sa svetom, otelovljena kultura koja materijalne borbe preobražava u duhovne… Ona je bezobzirna ispovest naroda pred samim sobom, a ispovest, kao što je poznato ima spasilačku snagu…“
Ovako je pisao Karl Marks. Ove njegove reči nalaze se u knjizi „Birokratija i javnost“ koju je u Beogradu izdao „Vuk Karadžić“ davne 1965. godine u čuvenoj biblioteci „Zodijak“ i to pod rednim brojem – 1. Izbor ranih Marksovih tekstova je sačinio upravo pomenuti Dragoljub Mićunović. Gotovo pola veka kasnije isti taj Mićunović demonstrira svoje osnovno slobodarsko i demokratsko geslo i poručuje nam: „Šta će nam duh kada imamo vlast“! Prao ne prao naknadno ruke – on je, kao i DS i niko drugi, kriv i odgovoran za zabranu radio emisije „Atlantis“. Istovremeno vidimo koliko je lako frazirati o načelima i slobodi, a koliko je teško živeti ta svoja uverenja, naravno, ukoliko je uopšte reč o uverenjima, a ne samo o interesu opstanka na vlasti.
Ozbiljno bolesnim političkim životom Srbije potpuno dominira žudnja za vlašću ili opstankom na vlasti, i to po bilo koju cenu i na bilo koji način. Mesta  principima tu gotovo da i nema. Svojevremeno je srpski radikalski prvak Stojan Protić na tajnim skupštinskim sastancima, a u toku međunarodnih pregovora, govorio da je „sitna politika tražiti ono što može da se dobije, treba tražiti ono na šta se ima pravo…Srpski narodni program ne može se ispuniti odjednom, ali se ne može ni menjati“.
Ako je iko i na trenutak poverovao da se iza gromoglasnih frazetina kako „nikada i ni pod kojim uslovima nećemo priznati nezavisnost Kosova“ krije snaga ubeđenja, doživeo je surovo otrežnjenje kada je čuo briselsku izjavu predsednika Srbije Borisa Tadića:
„Svaki dogovor u vezi sa Kosovom mora da počiva na realnosti na terenu – a realnost je da Albanci nikad neće priznati suverenitet Srbije, kao što ni Srbi sa severa Kosova nikada neće prihvatiti suverenitet Kosova“.
Dakle, nije više reč o svim Srbima ili većini Srba koji nikada neće priznati lažnu državu Kosovo, nego je reč isključivo o Srbima koji žive na severu Kosova. Ne pominje se ni Ustav Srbije, ni Rezolucija 1244 SB UN, ni činjenica da se na postojeći Ustav predsednik Srbije zakleo. Sve to je dobro orkestrirano sa javnom pomamom kojom je problem Kosova pretvoren u puko „tehničko pitanje“. Pa se tako i hapšenje Marka Jakšića povlači po tajnim sastancima u našim ministarstvima kao neophodan preduslov da se ta „tehnička pitanja“ reše. Naravno, da se zločini OVK i trgovina ljudskim organima Srba neće nikada dovinuti ni do nivoa „tehničkih pitanja“, što bi, inače, bilo ponižavajuće i uvredljivo.
Srpski režim neprikriveno i orkestrirano deklariše svoj pregovarački program kao beskompromisnu borbu za pet odsto teritorije današnje Južne pokrajine Srbije. To je njima taktika da albanska strana ne dobije sve, a srpska ništa. Njima ni na pamet ne pada da „traže ono na šta imamo pravo“. Oni na taj način vide „realnost na terenu“.
Sa takvim neskrivenim polazištem sasvim je izvesno da će stići do toga da će putem koji je označio Statut Vojvodine poći i „Preševska dolina“. Koliko juče nadležni ministar iz DS-a je otvoreno na to uputio rekavši da nam je cilj da na tom delu srpske teritorije razvijemo multietničko društvo kao u Vojvodini. Sa Kosovom će se, dabome, u skladu sa dosadašnjom politikom srpskog režima razvijati dobrosusedski odnosi kako i dolikuje dvema posebnim državama – Kosova i Srbije. Krene se od Euleksa, preko savetodavnog mišljenja MSP-a, mizerne i kapitulantske rezolucije u UN i pregovora sa Šiptarima o „tehničkim pitanjima“ i izdvajanja Srba sa severa Kosova kao posebne etničke grupe, i stigne do prihvatanja Kosova kao nezavisne države, odnosno  kao gotove činjenice. Onda nedostaje samo još jedan korak da se strategija gmaza potpuno realizuje. Da se oko takve već jasno uobličene kvislinške strategije posle novih izbora i mogućim i opasnim stvaranjem „velike koalicije“ postigne najširi partijski konsenzus i promeni Ustav Srbije, a pre svega njegova preambula vezana za Kosovo i Metohiju.
Sve se to odvija uz punu podršku „evrodruštvu“ na putu bez alternative, sa sve svakodnevnim aferama i survavanjem Srbije u najgori tabloidni ponor. Uskoro će u Srbiji zahvaljujući političarima i medijima pod njihovom komandom svaki slobodan čovek i patriota izgledati kao čudak. Cilj je da se svim tim kampanjama Srbi toliko zabave i okupiraju da ni ne primete da su ostali bez polovine svoje državne teritorije.
U opakom orkestriranju mogu se čuti i pominjanja nekakvog „Dejtona 2“ koji bi napravio novu državnu prekompoziciju bivše Jugoslavije, a ticala bi se Republike Srpske i Kosova. Kratkovidi i gotovo maloumni srpski režim koji tumara od nemila do nedraga, a sve bežeći od Srbije, bio bi spreman da se i u tako šta upusti, ne shvatajući da bi u sadašnjem odnosu snaga došlo do unitarizacije BiH, nezavisnosti Kosova, separacije Vojvodine, autonomizacije Sandžaka i „Preševeske doline“, pomeranja srpske državne granice u korist Hrvatske i obaveznog ulaska ostatka ili preostatka Srbije u NATO. Kada bi naše režimlije znale ko je Nikola Pašić oni bi se možda i setili njegovog gesla: ako već ništa ne možemo dobiti, nećemo praviti kompromis. Da bi se oko nečega sporazumevao moraš se pre toga za nešto boriti.
Za ovakvu kvislinšku operaciju i realizaciju strategije gmaza neophodno je što više i što pre pridaviti prosrpski glas Rusije. Trebalo je samo posmatrati šta je sve srpski režim činio da obesmisli posetu Vladimira Vladimiroviča Putina i da mnogo štošta u vezi s tom posetom dovede do apsurda (videti tekst Uglješe Mrdića „Medijsko blaćenje važne posete“). Režimska propaganda se ubila od naglašavanja da u „toku kvalitetnog razgovora nije bilo ni reči o pristupanju Srbije NATO-u“, da bi se ipak čulo da je o toj temi Putin bio izričit, rekavši da je „Srbija u NATO-u pretnja Rusiji“ i da će u tom slučaju Rusija morati da usmeri svoje nuklearne potencijale na ciljeve u Srbiji. A u tu Srbiju koja želi da uđe u NATO, Rusija navodno hoće da uloži 10 milijardi dolara. Putin predlaže da se u zemlju ka kojoj će morati da usmeri nuklearne glave prethodno uloži 10 milijardi dolara! Pa, zar neko zaista misli da se od Putina može napraviti neki nedorasli čovek koji ne zna s kim i o čemu razgovara. Svi pokušaji režima da osujeti Putinov neposredni kontakt s srpskim narodom su pali u vodu i to na najvećem stadionu u Srbiji. Tako je bilo i sa njegovom režimski i medijski prikrivanom posetom Hramu Svetog Save i primanjem najvišeg odlikovanja SPC.
Odmah posle odlaska Putina najviši i niski predstavnici režima odlaze u Kanosu u Brisel. Idu po oproštajnicu u prestonicu već dugo nepostojeće države Belgije da deklarišu gore pomenutu pregovaračku poziciju oko Kosova i da neutrališu ruski prigovor da se „pregovori Beograda i Prištine ne odvijaju u skladu s Rezolucijom Generalne skupštine UN“!
Politika srpskog režima na međunarodnom planu sve više podseća na komedijantsko imitiranje nekakvog neotitoizma. Ništa u svetu danas nije i ne izgleda kao u Titovo vreme, niti iko od režimlija može biti okarakterisan kao „igrač“. Oni su negde po ženskim žurnalima verovatno nabasali na neku Titovu „treću poziciju putem nacionalne mekoće“, po kojoj se čekajući stalno nešto daje i sada je neuspešno travestiraju. Greška je njihova, baš kao što su oni nacionalna i državna greška, jer nije to Titovo bila pozicija mekoće, već se radilo o „trećoj poziciji putem nacionalne snage“.
Sve u svemu otvoreni cilj današnjeg režima je da od Srbije napravi što manju „Prokletu avliju“ (neka nam na posezanju za naslovom njegovog dela, a  u ponešto  nedostojnom kontekstu, oprosti veliki Ivo Andrić) i  za to se koriste sva moguća sredstva koja su vlastodršcima  pri ruci, od ekonomskog razaranja, državnog satiranja, hapšenja, cenzure, montiranih političkih procesa i političkih harangi, potpune socijalne pauperizacije, kulturne kolonizacije i provincijalizacije, ponižavajućih pogađanja oko rasprodaje nacionalnih resursa („Telekom“), do međunarodnog mizernog i krajnje neukog tumaranja, odricanja i poricanja istorije i tradicije…
Očigledno je da ne živimo u vreme „kada su malom Srbijom koračali veliki ljudi“ kako bi to, govoreći o Stojanu Novakoviću, rekao naš istoričar Radovan Samardžić.
Veliki i značajni ljudi ponekad samo svrate i to na jedan dan u Srbiju. Srbi tada pokažu da pravu priliku ne propuštaju. Te ljude i takve prilike oni prepoznaju i iskažu oduševljenje, ljubav, toplinu i divljenje. Živi su uprkos svemu, i još uvek su nepokoreni.

21 коментара

  1. Prokleta avlija 2. Ovoga puta bez izlaza. U pravu ste da je ukidanje Atlantisa pokazatelj da ulazimo u diktaturu deda Mićuna, jahača popova i apokalipse. Izvanredan tekst, ali baca u očaj.

  2. Звонимир

    Веома је важна реакција интелектуалаца на укидање слободе говора.Дужност је сваког слободног човека да реагује на укидање било које слободе, а посебно слободе говора.Одсуство реакције на одузимање слободе вуче друштво у све већу неслободу.Крајњи исход оваквог процеса су концетрациони логори,потпуни губитак слободе.

    ВЕЛИКА ПОДРШКА И ВЕЛИКО ХВАЛА СВИМ СЛОБОДОУМНИМ ЉУДИМА КОЈИ СУ ДАНАС ДИГЛИ ГЛАС И КОЈИ ЋЕ ДИЋИ ГЛАС У ОДБРАНУ СЛОБОДЕ.

  3. Слађана

    Bravo za tekst,izvanredna ocena stanja. Iskreno se nadam da ce ovaj narod progledati.

  4. Браво Вучела.Треба их бити њима самима.То да нешто “нема алтернативу” и то да неко неће “никад” показује инфантилну искључивост најтежег стресног психичког типа.”Никад не рећи никад” је давнашње логичко правило.Све има алтернативу и сваки став је могуће променити.”Само магарац не мења мишљење”.Онда кад треба бити магарац догорело је до ноката.Они који воде политику морају увек да имају алтернативу и ако је немају не схватају промене као неизбежност онога ко је сада горе тај ће једном другиом приликом бити доле.И нема “никад”,.Све је увек.Браво ухватили сте Мићуна на легалу.А и заседео је па је и оседео чакајући да стигну нове генерације.Атлантис би прошао у Америци , код нас никако.Ми смо увек били већи католици одв папе .Свеједно што говоримо или баш зато што немамо акллтернативу и што све мислимо да се неће десити “никад”.Јадна земљо .

  5. Naravno, sjajan tekst. Međutim, nastojanje da umanje istorijski događaj, posjeta V. Putina, mislim da im uopšte nije pošao za rukom, naprotiv, pokazali su pravo lice siječenjem značajnih kadrova itd. Više sam nego siguran da ovi liliputanci i sezonci ni ne sanjaju dokle su Rusi spremni daleko da idu kako bi ih spriječili da ulaskom u NATO i svojim izdajničkim činom zapečate i do kraja dotuku narod Srbije. Rusi imaju toliko kompromitujućeg materijala za ovu nedonoščad da mogu već ujutro da sruše vladu i dovedu na vlast koga oni hoće, pustili su ih malo i dali im “šansu” da pokažu pravo lice. Stvarno bi bilo, pretjerano, naivno vjerovati da bi Rujke to dozvolile, šaci izroda i pogani, da uneredi i osramoti cijeli jedan narod ulaskom u NATO. Potsjećaju na prigradske trećerazredne pozorišne pajace, a već odavno izazivaju potsmijehe poslodavaca i mentora. Svi su digli ruke od njih, pogubili su se i zapetljali kao pilad u kučinu.

  6. Vrlo poučan tekst (prokleta avl Kija). Ćudno je političko ponašanje Borisa Tadića na najvišim Evroatlanskim skupovima. Izmišlja neke nove političke teze koje su van pameti, kao: Srbija započetim dijalogom Beograda i Prištine želi da reši istorijski konflikt Srba i Albanaca; Da se razgovori vode u skladu sa realnošću na terenu; Albanci neće nikada prihvatiti vlast Srba nad njima, a ni Srbi sa severa neće prihvatiti vlast Albanaca itd. Kao prvo, kada su Srbi imali “istorijake konflikte” sa Albancima!? Uvek su albanci (arbanasi, arnauti), i kao plemena, napadali i terorisali srpski, makedonaki (pravoslavni) živalj u cilju albanizacije teritorije i naroda što je njima uvek davalo rezultate. Vreme od drugog svet. rata do danas je najbolji primer. DRUGO, da se prihvati realnost na terenu (Kosovu)? – Pa ta “realnost” nije realna, nego je proizvedena višedecenijskim albanskim separatističkim fašizmom! Stotine hiljada Srba je proterivano (etničko čišćenje) i u mirnodopsko doba, i u ratnim sukobima, i posle bombardovanja!!! “Realnost na Kosovu” je četvrti princip nametnut od strane Evrope 2OO8. god. po kom je rešen status Kosova! Evropa i Amerika rade po zahtevu Albanaca, zašto se Srbija slaže sa njima (da izgubi-prepusti teritoriju). …….. TREĆE , Albanci nikada neće prihvatiti vlast Srba i obratno (!). Znači li ovo da sve manjine u Srbiji mogu da traže otcepljenje jer ne žele Srpsku vlast!? U ustavno-pravnoj državi niko nikome ne namaće vlast, nego svi narodi i narodnosti sačinjavaju vlast! – Albanci su od 1950-te godine do bombardovanja imali svu vlast na Kosovu. Bili su tako reći država u državi. Dobijali su velike novčane fondove za nerazvijeno i zaostalo Kosovo. I da sprovedu Albanizaciju i etnički proteraju stotine hiljada Srba (sadašnja realnost na Kosovu na koju se poziva i priznaje Boris Tadić). ————–ZAŠTO SE OVO RADI ? —– ZAŠTO SU SRBI TOLIKO NAIVNI ? – Ne sme da kažu Evropi i medjunarodnoj javnosti da je na Kosovu pobedio (pobediće) – ALBANSKI SEPARATISTIČKI FAŠIZAM !!!

  7. Љубомор

    Ko je kriv što je u srpsku avliju pripušten (prosrpski” presednik, a nije izapran srpski patriota?
    Samo da ne bude kasno kad se toga dosetimo i da posle Karađorđevića (nisam za njih) dođe pravi šumadinac. Vidim danas, da za to neće doći za dugo vreme, biraju Tadiću zamenika Dragana Đilasa. Nemam dusu na njega, jeste Srbin ali sa Očigrija (selo Opština Drvar). Obzirom da su i Drvar dali Hrvatima pitam da li će nam i treći “prosrpski” presednik biti iz Hrvatske?

  8. Cenzori su se preracunali – nisu ocekivali da i slusaoci slusaju radio!

    Za Atlantis!

  9. Postovani gospodine Vucelicu,
    ovo svakako ne moze biti prilika da se ja, mali srpski polupismeni ili nabedjeni pismeni seljak, obratim Vama koji Ste uspeli da napravite nedeljnik koji se cita. No ja cu yloupotrebiti svoju sansu i pokusati Vama reci nesto zbog cega mislim da Srbi imaju potrebu da ponesto i zaborave.
    No pocnimo redom. Nasa su deca posledica nase nesmotrenosti, alavosti i zelje za materijalnim bogatstvima koje su pojedinci sticali dugo, a pojedinci stekli dok trepnes. I jednima i drugima nije stalo da ta deca krenu da reformisu sebe, kako bi izrodili sopstvenu decu koju nece progutati nijedna revolucija. Za one koji me mozda nece razumeti, pokusacu da pojasnim. Vec duze od dvadeset godina gradimo sistem vrednosti koji nam ne obecava nista drugo osim krvi i znoja. I tako ce se i nastaviti. Mislili smo da smo promenili sistem paljenjem skupstine, ali se ispostavilo da je sve bilo uzalud. Skupstina je gorela, gladni su zamenili site i sami postali siti, a stvorili jos vecu armiju gladnih. Uz to se jos i bave tzv. politickim radom. Smesno.
    Ali, koliko god se mi opirali tokovima, ja iskreno prizeljkujem dan kada ce moji unucici biti rodjeni u zemlji za koju cu sam moci reci, ili neka to drugi kazu, da je uredjena drzava u kojoj se postuje covek. Ako Vi smatrate da je integrisanje po tudjim principima izdaja, onda Ste u pravu. Ali samo za Vas. Integracije i moraju biti uradjene po tudjim principima, jer ova i ovakva Srbija nema svoje principe. Nije ih ni zapocela graditi. Ni pre, a ni posle petog oktobra, ako taj datum jos uvek nekome vredi nesto. Ono sto nam se danas desava je samo logican raspored stvari, kao kad uredjujemo sobu, obicna potreba da sve stvari budu na svom mestu i funkcionalno rasporedjeni. Potpuno Ste u pravu kada u tim rasporedjivacima ne vidite ni Tadica, a jos manje Micunovica. Ali ako nismo sami kadri da svom pokolenju ponudimo red, zasto bi nam onda smetalo da to umesto nas ucini neko drugi. A neka nama ostane mogucnost zameranja onima koji su ubedjeni da uticu na stvari.
    Potrosili smo jednu citavu generaciju Srba drzeci ih izmedju svega i nista. Ostavljamo sve manje prostora buducoj generaciji koja mora da stvori nesto. Ako i njih unistimo patriotizmom bez granica, bez ukusa i bez nade, onda ce nas oni samo zameniti. Bice jos jedna generacija koja ce svoj zivot provesti negde izmedju. Koliko nam je jos ostalo prava da se tako neodgovorno odnosimo prema pokolenju. Popljuvali smo pretke koji su krvarili za nas, delimicno smo i mi krvarili izgleda za nista. Imamo li prava da jos nekoga gurnemo u krv.

  10. Staško Stojković

    Јављам Вам се поводом ширег избора за награду “Печат времена” за науку и друштвену теорију. Ја сам аутор књиге” Изгубљено хришћанство апостола Павла и Јована” у којој је на аргументован начин показано да Христ није васкрсао три дана после своје смрти уз помоћ натприродне силе Бога-творца универзума, већ је васкрсао кроз Цркву, коју је формирао дан пре свог распећа на тајној, пасхалној вечери са својим апостолима, због чега се тај дан ( 14. дан јеврејског месеца нисана)међу хришћанима, славио као дан Христовог васкрсења у прва два века нове ере.
    Ово откриће је по свом значају у области историје религије и теологије идентично Ајнштајновом открићу теорије релативитета у области физике, и много је већи допринос науци и друштвеној теорији од доприноса свих осталих књига које су ушле у шири избор за награду “Печат времена” заједно, уз сво, заиста искрено, уважавање квалитета свих поменутих дела и њихових аутора.
    На жалост, Ваш жири није имао интелектуалне храбрости ни да га уврсти у шири избор за награду ” Печат времена”, јер се бојао реакције Цркве, стављајући себе у улогу “чувара вере”
    1546.године полјски научник Никола Коперник објавио је књигу у којој је постави своју хелиоцентричну теорију по којој се земља и остале планете окрећу око Сунца и око своје осе. Католички монах, филозоф и астроном, Ђордано Бруно прихватио је ову теорију и због тога осуђен од стране инквизиције на спаљивање на ломачи 1600. године, а Папа је забрани штампање ове књиге 1616.године.
    Данас је ова теорија општеприхвањена и од научника и од стране Цркве и није ни мало угрозила веру, а имена Николе Кперника и Ђордана Бруна ће остати вечнно записана у историји цивилизације, док имена оних који су их спаљивали и забрањивали њихова дела нико не зна.
    За 100 година теорија о васкрсењу Исуса Христа изнета у књизи “Изгубљено хришћанство апостола Павал и Јована” биће оштеприхваћена истина, име аутора ове књиге остаће упамћено у историји цивилизације попоут имена Николе Коперника и Ђордана Бруна, а права хришћанска вера ће и даље постојати. Међутим за имена чланова Вашег жирија нико неће знати, јер су пропустили шансу да буду део историје цивилизације. У њима није постојао велики дух Ђордана Бруна, већ ситна душа која дневнополитичке интересе ставља испред метафизичких истина, налик малим духовима инквизиције који су осудили Ђордана Бруна на смрт.
    На крају, морам рећи да Ви, као члан жирија, немате морално право да критикујете Драгољуба Мићуновића због цензуре радио емисије”Атлантис” и , како кажете, “културног геноцида”, јер штета коју је истини и култури нанета од цензора ВАШЕГ ЖИРИЈА У МНОГОМЕ ПРЕВАЗИЛАЗИ ШТЕТУ КОЈА ЈЕ НАНЕТА КУЛТУРИ И ИСТИНИ ОД СТРАНЕ ЦЕНЗОРА ЕМИСИЈЕ АТЛАНТИС.
    Нема суштинске разлике иумеђу Драгољуба Мићуновића и Вашег жирија. И један и други скривају истину од народа због одтређених интереса. Само су им интереси различити.
    По Вашем жирију, откриће да Христ није васкрсао уз помоћ натприродне силе Бога-творца три дана након своје смрти, већ дан пре свог распећа кроз Цркву, осносно кроз своје апостоле, је мањи допринос науци и друштвеној теорији него живот и дело Јефта Дедијера.
    Да ли овом треба коментар. ЈА МИСЛИМ ДА НЕ.
    С поштовањем, Сташко Стојковић

  11. Realnost na terenu? Samo Srbi sa severa nece priznati Kosovo? Pitamo li se i mi ostali Srbi ista? Na kom smo mi terenu? Tadic nas je izgleda vec podelio na nekoliko vrsta srba sa razlicitim pravima, na nekoliko terena.. a da nam to jos nije rekao. Tadic se postavio kao nezavisni mislilac-analiticar pa posmatrajuci stanje sa distance, mudro zakljucuje da jedni hoce ovo a drugi ono. I on to stanje valjda pojasnjava zapadu? Na ulogu predsednika drzave, koji treba da stiti interese svoje zemlje, je zaboravio. Izgleda da je on nekakav terenski tumac. Vratiti smrtnu kaznu za veleizdaju i doneti zakon koji jasno precizira sta veleizdaja podrazumeva!

  12. Ovo jahanje duhova po prljavoj Evropi koja nas toliko voli da nam svakih nekoliko godina salje milosrdne andjele postalo je smjesno i pateticno. Pa do kada vise ti mene kamenom a ja tebe lebom. Smjesni su ovi pajaci koji oblace odjela placena srpskom krvlju i porezima. Obilaze krizare i dodvoravaju se kao lose kurve svojim podvodacima. Svojim ponasanjem pljuju po svim svetim grobovima postenih ljudi.Lose kopije propalih demokrata. Zavode svoju diktaturu po uzoru na Veliku Britaniju koja je pred vratima ekonomske katastrofe. Socijalni,ekonomski pa cak i skolski sistem,policiju / komunalne policajce/, bankovni sistem i sve moguce poteze povlace kopirajuci truli zapad koji se gusi u svojim dugovima. Savjete dobijaju od onih koji su ih i poslali u ovaj politicki kurvarluk najnize vrste i usput pune svoje dzepove jer znaju da ce morati otici sa svojih menadzerskih pozicija pa nek se nadje. Vec su se oni obezbedili za voznju u rikverc. Divovi ostaju tako i Putin.

  13. Sadašnja srpska vlast ponaša se prema srpskom narodu sadistički; i materijalno,i socijalno,i duševno,i duhovno i tako formira kod sebe mazohističke karakteristike.Proces u kome djeluje srpska vlast mazohistički je na nivou “podsvjesnih” struktura i obavlja se potpuno “nesvjesno”.Što više sadizma prema narodu to više prisutnog mazohizma u vladajućim strukturama.Već,biti u samoj vlasti sa osobinama koje posjeduje jedan veći broj ljudi,znači biti usmjeren na mazoističko ponašanje koje ima svoju osobinu – što više “pritiskaš” to si “važniji”,što si “važniji” to više vrediš,a da bi bio “važan” i određene “vrednosti” mora da budeš na vlasti,a svaka vlast je mazohizmom “ofarbana”,a svaki izvršilac vlasti tu farbu nosi u sebi.Čitav proces se još usložnjava kada imaš mazohiste iznad sebe koji zbog svog mazohizma traže od tebe da budeš sadista.Oni koji su sada iznad naših vlasti,i koji obećavaju veću sadističku moć našim vlastima,povećavaju još više težnju za sadističkim ponašanjem prema narodu,a na taj način svoj mazohizam činiš jačim i u njemu više “uživaš” u njemu si “važniji”.Sado-mazohizam i mazo-sadizam su uzajamno pojačavajući unutrašnji podsvjesni mehanizmi
    koji snagom “cunamija” bivaju ispoljavani u raznim slučajevima i kada se oni međusobno povežu,karike je teško raskidati u procesu psihoterapije.Naredbodavci našim vlastima svojim sadističkim obećanjima,kao prevejani i za sada neizlječivi mazohisti,tako pojačavaju svoj mazohizam,a naše vlasti pretvaraju obećanja u sadističko ponašanje prema svakom građaninu (ako uopšte postoje sada građani,jer građanin ne može biti sluga!) povećavajući svoj mazohizam.Koliko su nezajažljive sadističke težnje nalogodavaca našim vlastima i njihovo mazohističko jačanje,najbolje se vidi sada šta rade sa narodima sjeverne Afrike,južne i istočne Arabije ili već poznatih događanja u Iraku,Avganistanu i Pakistanu.Sado-mazohističko i mazo-sadističko ponašanje stvara kod ljudi unutrašnju psiho-fizičku tenziju koja vodi pojedince,pa i čitave grupe u neizlječivu psiho-patologiju koja ima trajne posledice kako za nas tako i za naše potomstvo.Posebno je opasno da navedene težnje (težnje,a ne želje jer prvo je nesvjesno,a drugo svjesno)dovedu do naglih izliva bijesa koji može “potopiti” kao CUNAMI ljude do samo-uništenja i uništenja drugih ljudi što može da ide do istrebljenja.Vrijeme je da se pozabavimo tim pitanjima jer svi smo u opasnosti sa tom razlikom što mazohisti da bi “živjeli” traže žrtve za sadizam da bi pojačavali svoj mazohizam.

  14. Tekst je odlican. sto se tice CENZURE i politicke elite, ali nije iznenadjujuce, nego ocekivano ponasanje, sto od unutrasnjih snaga i vanjskih naredbodavaca.Sukcesivna vlada koju mi na politicko ek sceni imamo, jedino moze a i djeluje prema svojim mogucnostima kako i dolikuje jednoj maloj i polukolonijalnoj banana drzavi.Pseudo elita- kompradora, koju treba dovoljno platiti, koju cini domaci politicari, poslovna, medijska pa intelektualna kvazi elita mondijalisticke provijencije koja u svom mentalnom sklopu ima LUKRETIVIVNI POGLED NA SVET.I u skladu sa njim FORMIRA SISTEM VREDNOSTI. I naravno neka ide kako ide, sto gore to bolje, jer kola koja idu nizbrdo treba jace gurnuti da se ta agonija sto pre zustavi.Tu je nada, u brzem kraju.I naravno iako je svetska ek. kriza pomogla vlasti da se oper od necinjenja, pomogla je i svetu da maske panu i oci razrogace.

  15. Iako sam dosta puta čuo ili pročitao još uvek ne mogu da poverujem da je gospodin Mićunović jahao popa. Molim sve koji imaju informacije o pomenutom nedelu, o pomenutom popu i vremenu činjenja nedela da to objave.

  16. Iz totalnog beznadja radja se najgore nasilje! Neka nam je Bog u pomoci!

  17. Сјајан текст познате садржине. Господо, другови, паори, залутали смо у небитије. Ко ће да дигне буну за васкрс Србије као државе, срба као народа. Ко ће да нареди генералном директору Градског саобраћајног у Београду да свима који дају рекламе услови да пишу ћирилицом. Доста нам је прича о Мићуну и компанији. Људи немају кап морала, они сви јашу на метли. Треба отерати вештићце неким димовима. Србија је у мраку, тотално блокирана. Европски непријатељски шетачи долазе у Србију, гаде земљу (био и Солана), наши шетачи иду “тамо”. Коктели и трошкови на рачун Србије, за нестанак Србије. Која мајка роди ове чудаке од људи? Имају ли “Мићуни” какве школе, неко основно породично, хришћанско васопитање или ген? Пишите о томе. Доста нам је констатација, пређимо на терање вештице из “проклете авлије”, да буде “сунчана авлија”. Мора се применити физика, дипломатија могућег је пропала. Све што је могуће претварају у немогуће. Не треба Србији и србима могуће и немогуће, реално и нереално, Србија мора да има национални програм “хоћемо наше”, “тући ћемо се за наше”, “не дамо наше” (цркву и веру, писмо, земљу). Ваше нека остане ваше. Европа Европи, Србија Србији. Србија има сва природна блага и ресурсе, народ, никаква помоћ Србији ни од кога не треба. Оставите нас да се у миру расправимо са комшијама. Не требају нам инспектори, упитници, допунска питања. Све то наш народ зна. Неписмени у Владу не знају одговоре на ваша питања. Они су неписмени, развлаче да остану на власти, све док им не потурите Кандидатуру да наставе да владају. Не треба нам Кандидатура. Смејемо се Европи. Нема Европа за Србију ништа. Нуде нам окупацију. Нема ко да каже да окупацију Србија никада није прихватала и неће.

  18. Ne vlada, ne vlast
    vec ljudski izmet na vlasi
    uvaljuje nam to sto zovu,demoktarija, interes,… zapadna tehologija
    sto ce nam sutra doneti bolesti, koje jos ne poznaje ni biologija.
    Ustvari, nema iznenadjenja
    kad se zna, dge se kabinet kroji
    tamo je sigurno, jer prodao smo mater rodjenu
    u toj ambasadi nema covek od cega da se boji.
    I tu odmah prisanes na sve
    i dogovorio si vladu,i imas plan za most, pa branu,
    moze, ali ajte prvo
    misistra poljupriverede za genetski modihikovanu hranu.
    I to si lepo sredio
    Onda bi da ukonis pretece ti stranke
    moze ali ajte drugo
    minisra finanisja da unisti banke.
    I to nije lose sredjeno
    divno je koliko u bebi nema srama,
    evo, neka svu darovanu tehnologiju i lekove
    ministar zdravstva ispita na vama.
    Cek cek cek, sta vi to imate i kulturu
    da ekselencijo, najzad otvori usta ovaj sedi
    tu zakacite nekog idijota
    a ministarstvo odbrane bi smo mogli Cedi.
    Ne ne, tu cemo… jednog,
    slicnom ovom idiotu,bez pameti i morala, da proekat NATO ne strada
    ekeslencijo, izaberite bilo koga
    takva nam je sva opzicija i cela vlada.
    I posto me nikada niste ni saslusali, ekselencijo
    reci cu vam nesto, bez greha il kazne
    “svi smo mi za GMO, NATO, EU, Sorosa”
    samo da se prvo dogovorimo, koliko moze da se mazne.

    Darko Dj

  19. Ја већ пар година кукам што су укинули смртну казну. Знам,морали су због европских вредности и уласка у цивилизовани свет. А то је онај исти цивилизовани свет што напада суверене земље и убија недужне и невине у туђој земљи само ако ли се полакоми на ресурсе тих земаља. Ето, због којих смо убица одустали од једине ефективне казне.

  20. Sedam smrtonosnih rana

    Hajduka Blagoja Jeftovića ubili su njegovi drugovi. Vojko Timotijević, najpre prosvira kuršum kroz glavu Blagoju, a potom se okrene Milanu Brkiću i kaže:

    “Ded, pobratime skreši i ti jdan metak, da se posle ne rekne – Gojko ubi svog druga, neka se na da smo ga umili svi zajedno”.

    I odista potom je prišao Brkić i u već mrtva Blagoja ispali tri hica, potom prilazi Kolar iz Srednje Dobrinje i postupa isto kao i harambaša mu Brkić. Zato je na pok. Blagoju pronađeno sedam rana, od kojih je svaka bila smrtonosna.

    Međutim, nije ovo prva hajdučka žrtva kod koje bi lekari bili u nedoumici: Zašto tolike rane, kad je jedna bila dovoljna – smrtonosna? Zna se da se hajduci pri likvidaciji žrtve po pravilu koriste puškom ili revolverom. Retke su prilike da je ubistvo izvršeno nožem. To su ondašnji lekari znali, ali ipak nisu mogli objasniti onu pojavu sa više hitaca od kojih su svi smrtonosni u telu žrtve. Ali i ova pojava je pred istražnim organima na suđenju u Čačku razjašnjena.
    Foto

    Crkva u Gornjoj Dobrinji, posvećena Petru i Pavlu, zadužbina Knjaza Miloša, za dušu ocu Todoru

    Hajduci sve što rade, vole da rade zajedno – kolektivno. Razlog za to je vrlo prost: nakon bilo kakvog posla u kasnijem postupku niko s ene bi mogao izvlačiti i reći da to nije uradio ili u tome nije sudelovao. Pa je tako i pri ubistvu. Kada jedan ubije pozove i druge iz družine, te u žrtvu ispali po koji hitac, svako do njih. Onda se niko ne može izvući, nego naprotiv, svi znaju da su svi izvršioci.

  21. Odavno ne ptocitah ovako izvanredan tekst, koji mnogim mladjim citaocima moze da posluzi kao stivo za proucavanje proslosti. Da li postoji pogatak koliko ljudi procita ovako nesto? Hvala.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *