Odgovor Cvjetićanina Biljani Mitrinović

Piše Danijel Cvjetićanin

U 156. broju „Pečata“ novinarka „Politike“ Biljana Mitrinović reagovala je na moj tekst „Lov na Srbe“, objavljen u prethodnom broju. Ona piše: „U neverici, posle trećeg čitanja, doduše samo delova teksta u kojima je pretendovao da bude analitičan i da da zaključke, shvatila sam da vaš kolumnista površno čita, neanalitički prati politiku i neprecizno piše. Uz to, moram da primetim, da je i prilično zloban.“ Uh, izgleda da sam je baš iznervirao i naljutio!
Ali ta nervoza nikoga neće uveriti da u svom uvodniku u „Politici“ (23. februara) nije vešto uklopila vest da će H. Tači (verovatno) biti oslobođen optužbe zbog trgovine organima Srba, u vest da zbog izborne krađe H. Tači neće moći da izgura ceo mandat. Nije istina da sam je optužio da na taj način amnestira H. Tačija. Optužio sam je da u uvodniku „Politike“ pokušava da javnost u Srbiji upozna sa, za nas lošom, vesti da H. Tači neće biti optužen, a da je pri tom prekrije (potre) tobož dobrom vesti da njegova „nova vlada“ nema čist izborni legitimitet. Kao da bi, posle svega, nekog ovde trebalo da interesuje stepen legitimiteta (i krađe) na kosovskim izborima. „Doktor Mengele će najverovatnije izgubiti lekarsku licencu zbog izdiranja na svoje asistente i medicinske sestre (mada mu se, izgleda, neće suditi zbog eksperimenata na logorašima).“ Da li bi ovakva vest 1945. godine bila utešna za žrtve logorskog terora?
B. Mitrinović piše kako je trebalo da joj uzmem kao olakšavajuću okolnost što je pohvalila S. Miloševića, zato što je bio pametniji od Tačija, pa nije prekardašio sa krađom glasova. I dalje smatram da je ovo poređenje u njenom uvodniku bilo nepristojno, pre svega zato što vređa inteligenciju čitalaca i poredi ono što nije za poređenje. Ne verujem da će iko tu nepristojnost uzeti kao olakšavajuću okolnost ili, kako bi to ona želela da prikaže, kao izraz uvažavanja S. Miloševića.
Primetiću, međutim, da je neobičnim sticajem okolnosti „serija“ vesti sa licem i naličjem nastavljena u uvodnicima „Politike“, mimo sugestija glavnog urednika. Pitam se samo kako su novinari uvodničari mogli da pogode šta bi D. Bujošević, Sonja Liht ili Boris Tadić voleli da pročitaju u svom omiljenom dnevnom listu? Pa se tako Ozren Milićević, 8. marta, zalaže za povlačenje „svih poternica iza kojih ne stoje valjani dokazi za sud“. A sama činjenica da je neku poternicu raspisala „nedemokratska“ vlast (pre 2000. godine) mnogo govori o tome da li je optužba „valjana“. Sledi, mada opet ne jasno i eksplicitno, da nijedan Srbin u građanskom ratu devedesetih nije ubijen bez dobrog razloga, pa nema potrebe za gonjenjem i suđenjem njihovih ubica. I dobro bi bilo da tu istinu javnost postepeno prihvati.
Pošto mi je, pri kraju svog reagovanja, B. Mitrinović očitala bukvicu da sam „kao profesor ekonomije zalutao u oblast koju površno pratim, da prebrzo zaključujem i svoj stav nevešto plasiram kroz literarne sastave“, skoro da bih bio sklon da obećam da ubuduće neću zalaziti u oblast u kojoj se tako lepo snalazi Biljana Mitrinović. Ali strah me je da takvo obećanje ne bih mogao da ispunim! Pa zbogom, do sledećeg reagovanja.

10 коментара

  1. U pravu je gospodja Biljana Mitrinović!

  2. Љубомор

    Јесам “некомпетентан” за ову расправу, јер “Политику” не читам од кад је продала своју душу, а богме и српски народ станим газди, али молим да се један од ретких и поштених Срба – родољуба не брине и секира што га нападају тамо неки анонимуси.

  3. Политику сам читао око 60 година.Нучио ме је отац Јован који је био претплатник Политике од 1935 год.Дивио сам се новој згради и радовао новитетима које су радници Политике уводили у њеном развоју.Све се завршило онога дана када су са предње стране нестала имена твораца Политике.Када је купљена од садашњих власника,који су разарали њезин град,Политика је за мене престала да буде новина српског Народа и моја Политика !

  4. Profesore Cvjetićanin odgovara gospođi Mitrinović, profesore veoma vas cenim i poštujem vaše znanje i sposobnosti, zar morate reagovati i kad vam komarac proleti kraj uha…!
    Ne živim u Beogradu, treba mi savet jedan dobar , nematerijalna pomoć u Beogradu, kome da se obratim prof. Cvijetićaninu ili ovoj gospođi??? Zna se ko kosi a ko vodu nosi, očigledno neki nisu svesni da samo vodu nose…!!!

  5. Veliko je pitanje da li je Politika *kupljena*, ili u svojstvu duznika, namerno zaduzena, poklonjena *agitpropu NATO*..uz, verovatno, namirenje *pravih vlasnika*..i, poklon od tada 30.000.000 maraka, hm, hmm *nadleznom DS-a,. O tome, mnogo vise moze da kaze Dragan Hadzi Antic.., secam se neke kratke izjave. A, mozda bi mogao i on da bude *ciljano* intervjuisan…*Ribnikari-Politika*…od *varijante* 1941, pa ove poslednje, otudjenje kioska i nemalog prometa preko njih, i pomenutog zaduzenja kod *Ljube Siptara*..tadasnjeg bankara.

  6. “Politika” je glasilo NATO-fasista i drugosrbijanaca.Polovnih intelekzualaca i otporasa. Ja politiku nisam otvorio od kad je proterana Ljiljana Smailovic. Tada je bilo jasno zbog cega je Tadic prvo doneo “zakon o novinama”. Mi zivimo u diktaturi i medijskom mraku.RTS i sljam od Tijanica je jos gori. Svi oni prde u istu tikvu sa NATO-fasistima. Danas je ispod svakog ljudskog morala citati ovakvea glasila. Ispiranje mozgova narodu.Ja svoje informacije dobijam sa druge strane i iz drugih izvora.

  7. Pa zar je to uopste i nesto novo od dopisnika Politike kad se zna ko im je “poslodavac”? Sve komentare koje im citaoci posalju,po pitanju evropske unije,i ako i malo pisu istinu koja ne odgovara uniji “politika”nece da objavi.Zasto? Sami znate odgovor da ja ne pametujem! Izmislili su tkzv “govor mrznje”????!!!! Po njima i ostalim srpskim dusebriznicima takvu vrstu govora ne smemo da koristimo,nego,verovatno treba da budemo slatkorecivi kao njihovi zapadnjacki nalogodavci,a u Svetom Pismu je vec odavno za takve napisano da “su im slatke usne,a dusa i dela su im bezboznicka”,tako da ja o njima nemam nista novo da kazem jer su oni takvi kakvi su, od davnina poznati. A ja glupi Srbin ne verovah kad su mi rekli za “politiku”,nego ne bijah lenj pa se uverih u to. Govorili su mi da sam nacionalista,sto i jesam,ali ne na stetu drugih nacija,da sam nesvestan i jos toga slicnoga,a ja samo odgovaram “ne rekli mi ljudi tako nesto”!

  8. Vidite li braco Srbi kako ova izdajnicka glasila,Tv,Radio,oslovljavaju teroriste sa Kosmeta? Vlada Kosova,oslobodilacka vojska Kosova,predsednik Kosova,premijer Kosova,povraca mi se od tog olosa izdajnickog koji je spremniji sramno ziveti,nego casno poginuti. Pa se onda cudimo sto zapadnjaci odobravaju novostvorene nacije od Srba,nekakve hrvate,crnogorce,bosnjake,koji nam jezik kradu,a nasa vrla vlast cuti i ni slovo ne sme progovoriti. A ako uzmes od nekoga autorsko pravo za jednu obicnu pesmu,bez odobrenja autora,odnosno napravis kopiju,odgovarati ces na sudu. A kamo li tudji jezik! Ali kad treba stetu Srbinu napraviti onda se sve sme i moze!Duhom ne smemo klonuti jer je Gospod i istina uz nas,i uz sve dobre ljude ovog sveta,iako nam se po nekada cini da nas je Gospod zaboravio. Nije i nece,nego nas Sotona iskusava ne bi smo li se Boga odrekli. A to necu pa neka kosta koliko kosta!

  9. Ogroman broj nesrecnih i zalutalih Srba uporedjuje Milosevica sa hitlerom. Nije Milosevic isao po svetu i ubijao milione,drzao konclogore,nego je hitler kostao Milosevicevu naciju 2 miliona Srba,pa su zbog bratstva i jedinstva sve okupatorske saradnike stavili u isti kos sa srpskim zrtvama. Bratstvo,cujes molim te! Ja ne mogu biti sa drugovercima brat NIKAKO,musliman moze sa muslimanom,katolik sa katolikom,buda sa budistom,protestant sa protestantom. Postovati se mozemo,i moramo, sve dok druga strana ne pokusa ili zapocne tiraniju i iskoriscavanje jedne strane.O bratstvu ni govora!

  10. Sonja Liht, nekadašnja prva violina Soroševog fonda, tvrdi za ministra pravde Zorana Stojkovića da je lažov, on odgovara da su njene optužbe patološke
    BEOGRAD – Predsednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost i nekadašnja šefica Soroševog fonda Sonja Liht osula je juče paljbu preko dnevnog lista Politika po ministru pravde Zoranu Stojkoviću, navodeći da je lažov i da bi, da je sudija, i danas vodio staljinistički postupak protiv njenog muža i nje lično! U odgovoru na ovu optužbu i ostale iznete optužbe, Stojković je poručio da reči Lihtove “ulaze u domen patologije”.

    Spor Lihtove i Stojkovića otvoren je njenim gostovanjem u “Utisku nedelje” 25. marta. Tom prilikom ona je govorila o poznatom sudskom procesu šestorici beogradskih intelektualaca, u kojem je Stojković, između ostalih, sudio i Milanu Nikoliću, suprugu Sonje Liht. Revoltiran njenim nastupom, Stojković se drugog dana oglasio demantijem, koji nijedan medij u Srbiji nije objavio! Iako neobjavljen, Lihtova je u intervjuu za Politiku na komadiće isekla upravo to Stojkovićevo reagovanje.

    “Gospođa Liht je u ‘Utisku nedelje’ izgovorila samo jednu istinu, a to je da se ona i ja nikada nismo sreli. To je tačno, jer ja, za razliku od gospođe Liht, 20 godina nisam imao posla sa Sorošem i njegovim fondovima, već sam časno radio svoj posao, poštovao zakon i primenjivao ga”, poručio je Stojković u pomenutom demantiju.

    Ministar pravde je naveo da je Lihtova izrekla laž da je on osudio Nikolića 1984. godine. “Istina je da sam bio sudija u tom suđenju po optužnici koju je podigao tužilac. Milan Nikolić je osuđen po presudi Vrhovnog suda Srbije za krivično delo klevete. Laž je da je Nikoliću suđeno za sastanke u Beogradu, već mu je suđeno za pisanje u Americi. U tom postupku tužilac je tražio proširenje postupka protiv Nikolića, što sam ja, kao sudija, odbio”, istakao je Stojković.

    Reagujući na ovaj deo demantija, Lihtova je izvukla zaključak:
    “Zoran Stojković bi i danas osudio mog muža, a osudio bi i mene! Ja sam se pitala, čitajući odgovor sudije Stojkovića, da li on ima svest o tome da mehanizam lustracije mora da krene. Ja ne bih, verujte, pomenula ime Zorana Stojkovića da je on ijednom pokazao da mu je žao. Međutim, umesto da pokaže da mu je žao, ili bar da ćuti, on se usuđuje da napada i da preti. Ja to stvarno smatram nečuvenim i ne mislim da je to samo njegova odgovornost. To je ozbiljna odgovornost vlade u kojoj je on ministar pravosuđa!”

    U izjavi za Kurir Stojković kaže da je “zadovoljan što je, kao ministar pravde, dobio priliku da Politika objavi manji deo demantija na već izrečene neistine gospođe Liht”.
    – Ako gospođa Liht pregleda emisiju “Utisak nedelje” i to uporedi sa mojim demantijem, shvatiće valjda da se laži iznete u toj emisiji ne mogu prikrivati novim lažima koristeći se činjenicom da javnost nije upoznata sa mojim prethodnim demantijem – navodi Stojković.

    On dodaje da je Lihtova “veoma selektivno informisana”.
    – Sve to sa neskrivenom ambicijom da bude odlučujući politički faktor u ovoj zemlji. Na sreću po ovaj narod, ova vlada nema mentore u inostranstvu, već sama pokušava da reši nagomilane probleme, odbacujući sa dostojanstvom bilo kakve pritiske – poručuje Stojković.

    Kurir je pokušao da stupi u kontakt sa Sonjom Liht, koja je, inače, dosad odbijala sve pokušaje da od nje dobijemo izjavu. Tako je bilo i juče.

    Rehabilitacija

    Stojković podseća Lihtovu da je za vreme njegovog ministarskog mandata donet Zakon o rehabilitaciji. “Ako je bilo ikakvih nepravilnosti u suđenju, gospodinu Nikoliću je omogućeno da se obrati sudu koji bi ocenjivao valjanost osuđujuće presude Vrhovnog suda Srbije”, poručuje Stojković.

    Šta je rekao Koštunica

    Neposredno pre nego što je formirana Koštuničina vlada, Lihtova navodi da je njen muž pozvao aktuelnog premijera i da mu je, između ostalog, skrenuo pažnju na to da greši u vezi sa izborom Stojkovića za ministra pravde.
    “Ja sam prisustvovala tom razgovoru. Nikolić je podsetio Koštunicu na suđenje šestorici i da je u dokaznom materijalu suđenja bila i njegova knjiga. Koštunica mu je rekao da je on na to zaboravio, da prosto nije o tome razmišljao, da je Zoran Stojković dugogodišnji član DSS i da je to prošlo sve partijske instance i da se ne može promeniti”, navela je Lihtova.
    Stojković, međutim, ističe da je Koštunica javno govorio o tome i da i ove reči Sonje Liht predstavljaju manipulaciju.
    “U intervjuu za NIN od 1.4.2004. godine, Koštunica doslovno kaže: ‘Imao sam uvid u Stojkovićevu pravničku karijeru, kraću sudijsku i mnogo dužu advokatsku. Prisustvovao sam suđenju šestorici i Stojković je za mene čovek koji je i kao sudija i kao advokat cenjen među svojim kolegama. On je sudio po zakonu, koji je bio represivan, i on se trudio da sa njim izađe na kraj tumačeći ga što manje represivno'”, citirao je Stojković Koštuničine reči.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *