Milorad Vučelić o Slobodanu Miloševiću

Govor Milorada Vučelića na ispraćaju Slobodana Miloševića u Požarevcu, 18. marta 2006. godine

Od minule subote u Srbiji najboljega nema. Nema Slobodana Miloševića.
Tvoju smrt, Predsedniče, primamo kao nešto nepravedno. Nepravedno, jer nam je uzela više nego što uzima drugima.
Slobodan Milošević nije bio krunski zatočenik, on je bio krunski svedok istine o nama. Istine o našem narodu.
Posle kolektivnog udruženog zločinačkog poduhvata protiv naroda Jugoslavije, trebalo je ukloniti svedoke. Najopasniji je bio Slobodan Milošević.
I zatočen, dostojan našeg poštovanja, bio je dostojniji njihove zavisti. Haška tamnica bila je njegova govornica. Njihova kovačnica, a njegova govornica. Što su se više kovale zavere od poluistina i laži, to je njegova govornica pred svetom više hrabrila nas klevetane, budila intelektualno uspavane, uznemiravala one čija savest ih je terala na priznanje. Slobodan Milošević stajao je uspravan. I mučen i bolestan bio je čvrst, jer je za njega prirasla sudbina njegove otadžbine.
Nisu oni menjali njega, on je menjao njih. Iako usamljeniji od svih, otuđeniji od drugih, za tom govornicom, snagom volje, nepodmitljiv, govorio je ono što smo mi znali. Bio je zavisan od sebe samog, više nego od bilo koga drugog. On se nije tukao za nemoguće. Mi to znamo. Mi ovde, danas pred njim svedočimo.
Sa Miloševićem je otišao poslednji velikan političke misli, čovek koji je svojom tragičnom sudbinom obnovio mit o žrtvovanju, ali žrtva uvek znači preporod. Kao što su kosovski junaci svojim porazom osnažili duh srpskog naroda, tako je Milošević svojom žrtvom osnažio smisao pobune i pokazao da je ona moguća i potrebna.
I danas se na njegovim pobedama u Srbiji gradi život. Slobodan Milošević je imao hrabrost državnika u momentima velikih narodnih briga. Razaranja velike i bratske zemlje, prekrajanja istorije, nametnutih ratova, ekonomskih sankcija, licemerja međunarodnih moćnika. Ni kao državnik, ni kao političar, on nije bio kukavica. Bio je i vojskovođa kada je Srbija iz vazduha bila napadnuta, i državnik spreman da primi odgovornost mira. Ako smrt ima svoje heroje, a život svoje, Milošević je bio heroj i života i smrti. Njegovo herojstvo nije bila hrabrost trenutka, nego neograničena predanost ideji. Njegova ideja i ideal bila je otadžbina i sloboda.
?????? medijsko sakaćenje njega je samo osnažilo, jer njegov život i tragičan kraj, njegova su ulaznica za istoriju. Istoriju koju neće pisati tribunali, već tribuni. Isti dželat koji je prekim sudom presudio Lumumbi, Aljendeu, Če Gevari, presudio je i njemu. Slobodan Milošević ne pripada alejama, već velikanima.
Ako pravda vezuje ljude, a nepravda ih razdvaja, mi smo danas ovde, pred Tobom, spojeni pravdom za koju si se borio. Isti po zajedničkoj prošlosti, istoriji, zajedno podeljenim srećama i nesrećama, pobedama i porazima. Nepravdom si razdvojen ostao, od onih koje si najviše voleo. Od svoje porodice, dece i supruge. Ako je patriotizam, bar utopijski, ponekad jedno veliko porodično osećanje, Predsedniče, i mi ovde okupljeni, danas smo tvoja porodica.
Odati poštu jednoj smrti, u Srbiji je običaj. Običaj je da nas smrt okupi. Njegova smrt okupila je i one što se nisu dali okupiti. (Što su se u Hagu okupili kao sekire koje se ljube u panj zabodene.)
Njegova žrtva vratila je dostojanstvo ljudima ove poražene zemlje bez imena i adrese. Iz svojih domova ovih dana izmilela je Srbija koju podrugljivo zovu „druga“, tiha, postiđena i zgađena. Pred Muzejom revolucije oni su podigli glave. Mrtav komandant im je vratio snagu. David je pobedio Golijata. Na licima ljudi u koloni mogao se pročitati prkos. Stajali su na kiši, konačno ujedinjeni i sami iznenađeni sopstvenom snagom koja je narastala iz sata u sat. To je ta tiha, opasna Srbija, koja ume da trpi i da se sveti svojim trpljenjem. Srbija koja se sebe ne stidi, a pred kojom će se mnogi stideti.
Danas su ovde, sa nama, prijatelji iz majke Rusije. U ovo vreme progona i izgona, ipak, nismo ostali sami. Moskva se nije dvoumila! Moskva se nije plašila! Kao što je u istoriji Srbija više puta u svoja nedra primila kosti ruskih junaka, tako je Rusija bila spremna da prigrli najvećeg od nas. Na njihovu čast, na našu sramotu. Ovde se voli Moskva, mašta o Rusiji, ovde se peva o podmoskovskim noćima, ali samo je danas nad Srbijom tamna, najtamnija noć.
Oni koji su pokušali da ponize Srbiju, ponizivši posmrtne ostatke njenog predsednika, dobiće sitne pohvale svojih mentora, ali veliko HE onih od kojih zavisi budućnost ove zemlje. Građani tzv. „drugog reda“ nemaju sponzore, strateške partnere i bilborde, ali i oni veruju u demokratiju. Demokratiju na koju se svi pozivaju, koju vidimo kako karikiraju, ali ne zaboravite demokratiju koju je Milošević uveo u Srbiju. Svi će i ovim petogodišnjim tzv. „demokratskim iskustvom“ obogaćeni, umeti da spreče da budućnost svoje dece predaju u ruke čuvarima lika i dela zaštićenih svedoka.
Predsedniče, i bez tebe, sa Tobom.
Neka ti je večna slava i
hvala Slobodane Miloševiću.

Један коментар

  1. A od smrti Slobe i prevelike brige Tadića , Čanka , Čede praška , Kandićke i ostalih nesrba nas Srba ima sve manje u regionu . Zbog totalne nebrige vlade Srbije o Srbima u Hrvatskoj dolazi do nestajanja našeg naroda iz ove zemlje prvog suseda u kojoj smo živeli vekovima a u Srpskoj Dalmaciji , Lici , Baniji , Kordunu i pre Hrvata .Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i oko 150 ooo Jugoslovena od njih oko 80 % Srbi i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se ne smije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo . Danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika i rađaju 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje nego što ih umire a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba Srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve Srpske krajeve Srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja Srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju Srbija može spriječiti secesiju Srpskog Vojvodstva.Ukratko Srbija mora ekonomski ojačati a najveći dio novca izdvajati za poboljšanje nataliteta , osnovati Srpski fond koji će voditi Srpska pravoslavna crkva , tražiti da u njega uplaćuje i naša dijaspora širom sveta .Pokrenuti veliku obnovu u Srbiji se godišnje treba rađati 100 000 beba u Srpskoj minimalno 20 000 . U Hrvatskoj treba tražiti povratak na plan Z-4 od međunarodne zajednice jer inače se Srbi nikad neće moći vratiti u svoje kuće i stanove .Preko crkve treba pomagati Srbe u Krajini naročito Podunavlje , Vukovar , Ilok, Beli Manastir i Osek .A u Dalmaciji na prostoru između Zadra i Šibenika pa prema granici s Bosnom . Kao i Albanci grupirati se i odrediti centar recimo Srbi iz Dalmacije ,Senja ,Zadra , Splita itd . pomalo grupirati u Šibenik .U BH federaciji uložiti sve napore i ojačati Drvar , Grahovo , Glamoč i veliki trud uložiti da bude Srpska većina u Bosanskom Petrovcu .Isto tako ojačati Brčko sa više mladih višečlanih porodica i ne dozvoliti presecanje Srpske na dva dela . Hercegovina izumire a gradimo veliki Bogomolje to je lepo ali treba nam narod , znači još jedan bitan kraj koji treba ojačati . U Srbiji treba ojačati Suboticu , Sentu , Kanjižu itd . i Rašku oblast u užoj Srbiji .Izbjeglice treba naseljavati tamo gdje nam nedostaje stanovništva a ne u mjestima u kojima su Srbi i tako preko 85 % .Znači ako si rodoljub, Srbin, Srpkinja prihvatite se ljubavi i natalitetom pobjedimo neprijatelje Srbije i Srpskog naroda

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *