MATIJA BEĆKOVIĆ Progonjeni Vuk i neustrašivi vrabac

Piše Dragan Hamović

Neka od ključnih preterivanja iz dosadašnje Bećkovićeve poezije postala su lik naše obespamećene nacionalne stvarnosti. Naličje je postalo lik i predano se radi na tome da na raniji lik uopšte zaboravimo, da ga potremo u sebi

U knjizi „Put kojeg nema“ (2009) Matije Bećkovića odnose prevagu poeme oblikovane kao veoma razvijene narativne tvorevine, čiji zbirni prenosni smisao nije moguće lako svesti. Takav je triptih o „Kontroverznom vuku“, prve dve pesme mogu se čitalački primiti i kao koloritne regionalne, brđanske priče, zadržavajući se samo na ukupnom neobičnom utisku. Ali, biće da tu ipak nije kraj njihovom smisaonom prostiranju. Proboj aktuelnih medijsko-političkih formula usred zapenušanog dijalekatskog pripovedanja, očas preusmeri čitanje na drugu, angažovaniju stranu. Progonjenog vuka, naime, budi pucnjava silne potere:
„U neviđelici je samo čuo
Pozive da se preda
U obostranom interesu
Kako bi se izbegle nepotrebne žrtve
Garantovano mu je pošteno suđenje
I naglašavano da nema čega da se boji
Ako nije okrvavio šape.“
Sa savremenih konotacija, odaslatih naoko mimogred, u daljem toku ove pesničke priče nedoslovna linija smisla seže u dubine, kroz humorno sročenu preteranu sliku silovite vučje prirode. Kada je upala u ogromnu gvozdenu kljusu, progonjena životinja pokazuje nepojmljivi trzaj otpora:
„Koliko je segnuo izdro je žilu
Žila izvali prag
Prag povuci bor krivulj
Bor opuči uprav iz Crvenih stijena
I kao s leda ponesi krov s kuće
I taman dok su razgledali mapu
I rešavali šta i kako dalje
Ugledali su nebo više sebe
I bor i žilu i prag i krov
Kako ih preleću
I odlaze nekud s oblacima.“

VUČJA KOŽA
Vuk odaje božansku ili demonsku silu, čime se odmah aktivira lik mitskog prapretka i ukupna se priča osvetljava drugačije, spreže s ovdašnjim aktuelnim konotacijama političkog i nacionalnog reda. „Isto to, samo malo drugačije“ pesnik postiže i u sasvim drugačije skrojenoj fabuli poeme „Stanica za otkup vučjih koža“, u čemu se opet manifestuju prodorna oruđa Bećkovićevog majstorskog pisma, pre svega raritetna humorno-ironijska potka u strpljivom i efektnom slikanju atmosfere tla i okolnosti, dovoljno određene i uopštene da bi potraga za neulovljivim „vučjim kožama“ nanovo bila karikaturalno zapečaćena današnjim, napamet znanim iskazima iz imperijalnog političkog diskursa koji slušamo godinama, danonoćno:
„Zato je najbezbolnije
Da se u sopstvenom interesu
Predaju kao ljudi
A posle mogu da se žale
Ako su im kršena vučja prava“.
Treća poema, „Kontroverzni vuk“, naslanja se na prethodna dva dela „vučjeg“ ciklusa i ispreda složenu temu odnosa političke mistifikacije, što činjenice modeluje prema prepoznatim interesima, i kolektivnog, narodnog basnoslovlja koje služi da nesnosne činjenice učini smislenim i podnošljivim. Ako je u decenijama „gvozdene zavese“ šifrovan pesnički govor bio kanal za prometanje nedozvoljenih istina, u doba totalitarizma globalnih medija i njihove podešene virtuelne postavke stvari, opšteg izjednačenja bitnog i nebitnog, fakata i privida, takav govor postaje efikasna mentalna vežba i trenutna pobeda preostale elementarne pameti, u poeziji, disciplini potisnutoj na marginu duhovnih tokova.

HRABRA ŠAKA PERJA
Svako doba definiše svoja uzorita oličenja, naročito ako je doba podviga stvar pluskvamperfekta i sokolovi više nisu što su bili. Bećkovićeva epopeja o vrapcu koji je „viši iznutra nego spolja“ prava je ikonografska mera za doličniji deo našeg potištenog i iznurenog naroda, u današnjem opštem zamršaju i raskoraku. Parodijsko obrtanje nasleđenih epskih uloga ovde ne znači destrukciju, nego baš prinavljanje etičkog i aktivističkog sadržaja. Otuda, pesnik sliku nadvladalog besporetka razvija u nekoliko odeljaka poeme „Vrabac“, višekratno izazivajući oslobodilačku silu smeha (poput završnice Kostićevog „Jadranskog Prometeja“), očajnički nadmoćnog odgovora na enormni pritisak bespravlja i zla. Sirota šaka perja, stojeći na rogu smrzlog vola, pri tom zadobija epske dimenzije i smeh onda uzmiče pred našom ozbiljnom zapitanošću šta smo bili i ko smo sada:
„Njegova stopa
Jedina je kopna
I nepokorena teritorija
Alfa i omega
A njegov rep
Jedini neokaljan
I nesavijen barjak.“

IZVINJENJA
U saglasju sa prethodnim, jedna od poema s kraja knjige „Put kojeg nema“, pod naslovom „Izvinjenje“, direktnije sledi slovo vrednosnog izvrnuća koje se pomalja ispod površine sve ogoljenijeg političkog mita o reformama i suočavanjima, sročenog za selektivnu upotrebu. Kada se, tako „edukovan“ i „reformisan“, „govorni subjekt“ Matije Bećkovića, „iz glave cijela naroda“, obraća seni sultana Murata, nužno mu odaje zasluženo priznanje, uz prateći sardonski osmeh:
„Ti nisi osvajao svet
A da niko tvoj ne pogine
Niti si ratovao skriven iza oblaka
Nego si došao lično
I sve platio svojom glavom
Nisi me oslobađao nego porobljavao
Niti si me nagonio da te molim
Da me okupiraš i zarobiš.“
Mogla bi se navesti još ciničnija mesta, u rečima upućenim Francu Ferdinandu i Hitleru, do kojih Bećković dolazi opitno primenjujući „politički korektnu“ logiku koja prodire u naš jezik i svest kao poslednji (i najpodmukliji) okupacioni ešalon. Otuda, pitanje jezika, još na početku i sa pesničkih razloga pokrenuto u okviru zrele poetike Matije Bećkovića, izlazi iz svojih okvira i postaje nasušno pitanje odbrane slobode i ljudskosti, danas kada već živimo ono što smo najpre čitali u Orvelovoj antiutopiji, čiji je režim isto tako strogo nalagao izmenu negdašnjih značenja reči („SLOBODA JE ROPSTVO, NEZNANJE JE SNAGA“) i oktroisao „novogovor“ kao formu unutarnje, mentalne kontrole svakoga pojedinačno i svih skupa. Uostalom, neka od ključnih preterivanja iz dosadašnje Bećkovićeve poezije takođe su postala lik naše najprisutnije, obespamećene istorijske i nacionalne stvarnosti. Naličje je postalo lik i predano se radi na tome da na raniji lik uopšte zaboravimo, da ga potremo u sebi. Na tako nešto Bećković jednako ukazuje, dajući nam i nemalog duševnog oduška i okrepe, uprežući sve dostupne izražajne mogućnosti jezika.

9 коментара

  1. Neznam srbina koji bi mogao da napise komentar na prilog Matije Beckovica.To je stanje kad nista nemozete da kazete, kao da ste nijemi.

  2. Vrabac je zakon.

    |nadam se da cete objaviti , jer neko tamo vrsi mozda cenzuru, ili neko sa strane.
    /rezervni polozaj

  3. У свакој Матијиној књизи срећемо особену генијалност. Његове истине, мада на први поглед обичне и јасне, увек су смишљеније, дубље, потресније. ПЕЧАТУ захвалност за овај Хамовићев оглед као и за онај видео снимак Бећковића где је поред осталог рекао “И тако сад поред Беле куће имамо и Жуту кућу !” Дубином поруке, та реченица је генијалност столећа и права је штета што не краси ПЕЧАТ и даље.

  4. Clanu krunskog saveta !!
    —————————-
    Jedna od omiljenih teorija burzoaske politicke ekonomije je takozvani *zakon prenaseljenosti* kojim su se htele dokazati i opravdati pojave u drustvu, kao siromastvo i glad naroda, rat itd. Smisao te apsurdne *teorije* sastoji se u tome sto se radni narod, toboze, mnozi brze nego sto priroda zajedno sa covekovim radom daje sredstva za zivot ! Drugim recima, sama priroda postupa neracionalno..dok na jednoj strani ne pruza dovoljno sredstava za opstanak, na drugoj – covecanstvo se mnozi prekomerno ! Fasisticki mracnjaci, sluzeci se tom izmisljotinom burzoaskih ekonomista, latili su se bili da *poprave* stvar ubijanjem miliona ljudskih bica. Jasno je da teorijom o nepostojecem *zakonu prenaseljenosti* burzoaska politicka ekonomija tezila da maskira kapitalisticki nacin proizvodnje, kapitalisticku svojinu na sredstva za proizvodnju, kapitalisticku eksploataciju – koji su pravi i jedini uzroci siromastva, gladi, patnji radnicke klase i radnog naroda uopste..( koji je naseo na antisocijalisticku propagandu..SPO, SRS…i svojom voljom na izborima, doveo sebe u postojecu situaciju bas po meri i zelji burzoazije !!!). Marksisticko-lenjinisticka politicka ekonomija razbila je u prah i pepo taj izmisljeni *zakon prenaseljenosti* i naucno dokazala ne samo da je siromastvo produkt kapitalistickog nacina proizvodnje, vec i nuzna pojava za kapitalisticki poredak, koja mozebiti uklonjena jedino uklanjanjem toga poretka i izgradnjom na njegovo mesto socijalizam-komunizam. Naravno, pocetni koraci su ostvareni i Jugoslovenska drzava i drustvo krenuli su u svoj socijalisticki razvoj, koga je protivnicka strana budno i lako pratila…smanjenjem uvoza raznih roba siroke potrosnje, i drugih roba ukazivale su na brzi rast industrijske i ostale proizvodnje. Gramzivi kapitalisti..prodavci roba i usluga..ali sopstvenih trzisnih viskova, poceli su da shvataju da ostaju bez *gospodina kupca*, koji se izbezobrazio pa pceo sve vis da proizvodi sam za sebe ali i trzisni visak. Mozda najveci udar, udar koji bode oci..udar koji pogadja zapadni *prehrambeni i profitni resurs*..je bi podatak da SFRJ, izvozi vojno naoruzanje i opremu u vrednosti cca 2.300.000.000 dolara, dat je alarm za uzbunu…jer drugarice i drugovi..ta cuvena zapadna demokratska pa trzisna ekonomija i privreda, ima visoki standard upravo izazivanjem ratnih zarista, eksploatacijom i prodajo naoruzanja i vojne opreme ucesnicima izazvanog ratnog zarista. To je znaci momenat u kome fasisticki zapad aktivira *ljudska prava*…pa ustase nisu ustase, cetnici nisu cetnici…nego zrtve *totalitarnog rezima*..naravno, sete se da postoje neki kraljevi i princevi koji zude za povracajem *posteno zaradjenih dvorova i vila*..Beli dvor u Bgd, pa na Brdu kod Kranja, ppa Milocer u Crnoj <gori…a izronice i neke *akcije* koje su bratski podelili i pljackali sa Nemcima, Francuzima i neizostavnim Engleskim bitangama….iz te i takve lazi i propagande, na zalost ..*radnicka klasa*…pocinje da sazaljeva tlacitelje i koljace svojih predaka, pljuje one sa kojima zajedno rade i zive…i to uporno rade i dan danas o cemu govore izborni rezultati. Upravo je to zadatak komunista .. ne da kuka za prosloscu, nego da ulaze u radnicke i druge sindikate, da deluju na terenu..ali pre svega da *USAGLASE STAVOVE..DRUGOVI KOJI SU PREUZELI ULOGE IZ PROSLOSTI*….

  5. VUKOVI

    Znam da vukova ima svud,
    Medju nama ,oko nas,
    Srecemo ih zelene i crne.

    Vukovi su uvazeni gradjani,
    Clanovi crkvenih odbora,
    Vlast ili
    Vojskovodje vojske spasa.

    Oni jedu svet,
    Ljude oko sebe,
    Jedan drugog
    I sebe.

    Najcesce nose jagnjece koze,
    Kite se znackama covekoljublja,
    Humanost im je specijala.

    Cuvaj se covekolikih vukova.

    Kad nocu cujem urlik vuka
    Znam da se tog vuka ne treba bvojati.

  6. Благо оном ко уме да чита Књигу Матије Бећковића.

  7. Samo me zanima sta se to desilo sa Matijom Beckovic,Dobricom Cosic,te napustise MemorandumSANU osamdesetih godina? Mozda JA gresim,ali mi tu nije bas sve jasno! Bio sam fasciniran,odusevljen tim Memorandumom,sto je napokon neko poceo otvarati oci ovom jadnom narodu.Ne tako retko se culo da bi nas Aleksandar Rankovic izvukao iz problema!!!???? Upravo taj Rankovic nas je i uvukao u probleme. S obzirom na istorijsko iskustvo koje imamo mi Srbi,Rankovic je morao, na osnovu toga iskustva,na osnovu obrazovanja koje je imao,i na osnovu polozaja na kojem je bio,i ostali Srbi koji su tu bili,da prepozna sta titaraga(citaj Tito)spremaju Srbima uz pomoc zavedenih Srba komunista,nesrecnika, i da postupi kao Punisa Racic i da zavrsi posao a ne da dozvoli da Marsal njega otera. Znati li braco Srbi i jedan period nase Istorije kad smo se izmedju sebe ubijali i trebili kao za vreme komunizma? Ja ne znam,ako postoji taj period voleo bih da mi neko kaze kada je to bilo. Ne racunam tursku okupaciju,jer su tada poturice bile u modi,a i danas se nesto javljaju i obracaju nam se srpskim jezikom!

  8. Zorane, ti mu kao *huskas* u proslosti..? ako je to resenje, stisni petlju pa odglumi nekog Legiju..?

  9. Lune@naravno da je rec o proslosti,i naravno da je to tada bilo resenje,jer da je to tada uradjeno ne bi smo bili u goroj situaciji nego sto smo danas. Daj Boze da se varam! Ko ne spozna svoju proslost,tesko da ce buducnost izgraditi. A sto se petlje tice,kad bi postojala situacija veruj da bi mnogi imali tu petlju. Iskren pozdrav i sa verom u Boga!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *