LIDIJA GAJSKI Lekovi ili priča o obmani

Piše Mara Knežević Kern

Dr Lidija Gajski je nedavno u Zagrebu objavila knjigu u kojoj je podigla glas protiv sopstvenog esnafa, odbijajući da bude saučesnik u prikrivanju javne tajne o uticaju novca na metode lečenja i izbor lekova

Afrika je postala poligon za do sada najveće investicije uložene u eksperimente sa vakcinama koji se u ovom slučaju vrše nad novorođenčadima – obelodanjuje italijanski novinar Antonio Mazeo, upozoravajući na ulogu US armije koja je preuzela nadzor nad ovim „projektom“. Za razvoj ovog programa biće uloženo više od 500 miliona dolara, a sprovode ga istraživači iz najvećih svetskih giganata u farmaceutskom sektoru. Komanda vojnih snaga stacioniranih u Africi osnovana je u Vićenci, sa ciljem podrške vojske SAD medicinskoj misiji na afričkom kontinentu.
Na samu pomisao da eksperiment ne bi mogao da bude izveden bez najamničke radne snage onih koji su svojevremeno izgovorili Hipokratovu zakletvu, pitamo se kako će svoju decu pogledati u oči svi ti farmaceuti, lekari, biolozi, genetičari, hemičari, fizičari, doktori nauka, profesori, asistenti…koji opslužuju ovu hobotnicu, i ne možemo da se ne zapitamo šta bi bilo kad bi se svi oni zaustavili i rekli – dosta!
Ali bela armija izdajnika hladnokrvno ustupa svoje diplome i „renome“ svakom ko da više, pa ne čudi što smo vremenom uleteli u zonu paranoje, zazirući i od svog najčešće dobronamernog lekara u lokalnom Domu zdravlja kad ugledamo na njegovom stolu olovku ili notes neke od „boljih“ farmaceutskih kuća…Lekove koje nam prepisuju uzimamo na poverenje. Šta to beše poverenje?
Dr Lidija Gajski je nedavno u Zagrebu objavila knjigu „Lijekovi ili priča o obmani“, u ediciji „Bioetika“, u kojoj se objavljuju knjige o filozofiji bioetike, nauke koja nam je došla kao poslednji štit pred tamnom senkom farmako-biznisa, koji poštujući „demokratske principe“ nastupa ne obazirući se na granice, rasu, uzrast, ideološku pripadnost…

U MULJU „UGLEDNIH“ LABORATORIJA
Podigavši  glas protiv sopstvenog esnafa dr Gajski odbija da bude saučesnik u prikrivanju javne tajne o uticaju novca na metode lečenja i izbor lekova. To je učinila argumentovano, pozivajući se na brojne naučne autoritete iz raznih oblasti vezanih za farmakologiju i prateće nauke, kako bi demistifikovala ulogu lekara i otvorila prostor za dijalog o opcijama koje su pred nama: pokusni kunići ili… Preduslov za revoluciju u toj oblasti je, pre svega, informacija – koja trenutno nije dostupna ni većini onih školovanih da brinu o našem zdravlju, a kritički odnos prema „naučnim dostignućima“ i praksi se ne može naći u udžbenicima  (kojih, recimo, na Farmaceutskom fakultetu gotovo da i nema). Šta je sve uskraćeno  laičkoj armiji pacijenata može se pretpostaviti.
Iz poštovanja prema „nekompetentnom“ delu čovečanstva, o čijoj se koži radi, dr Gajski se služi jednostavnim jezikom kako bi demistifikovala jednu od najstarijih profesija na svetu. Ovo štivo je, ipak, prvenstveno namenjeno onima koji su ozbiljno shvatili Hipokratovu zakletvu, pa nalaze vremena i snage da kritički i selektivno pristupe ponudama farmaceutskih kuća, pitajući se prilikom svakog izbora: da li bih ovo dao sopstvenom detetu? Kad etika prožme svaku lekarevu odluku i isključi komercijalni interes, u praksu stupa bioetika – pojam definisan  kao prostor u kojem se prožimaju biologija i etika i koji relativizuje mnoge pojmove, kao što su bolest i zdravlje, život i smrt.
S obzirom na to da savremena civilizacija ima tendenciju da komercijalizuje sve životne procese, farmakologija je drsko zagazila u taj prostor, izvlačeći profit iz naših medijski nametnutih strahova, kako od starosti tako i od smrti – koja je ipak samo prirodna pojava.
Zaronivši u mutljag „uglednih“ laboratorija, epohalnih otkrića i „neprikosnovenih“ autoriteta, ona daje reč naučnim radnicima koji već decenijama uzvikuju: Big Farma nas pljačka i ubija.
Na optuženičku klupu je – sem farmaceutske industrije, čiji lobisti nastupaju sa skupim i nedelotvornim lekovima – stavljen i čitav obrazovni model na univerzitetima širom sveta, ustanovljen kako bi oni koji finansiraju naučna istraživanja i njihovu primenu u praksi mogli lakše da manipulišu sa uskospecijalizovanim  stručnjacima, zadržavajući dizgine u sopstvenim rukama.
Ova knjiga najavljuje jednu prevratničku epohu, u kojoj će se do saznanja dolaziti prečicom, zaobilazeći službene kanale za prenos informacija, najčešće u funkciji skrivanja istine i obmanjivanja onih koji se na univerzitetima  pripremaju za odgovoran posao čuvara našeg zdravlja.

NEDELOTVORNI LEKOVI
Projekte farmaceutske industrije dr Gajski prepoznaje kao političke projekte, podržane od strane vlasti i zakonodavaca. Realizuju se prekomernim prepisivanjem nedelotvornih lekova, čime se stvaraju enormni troškovi – u suštini neadekvatnog lečenja.
Pobunjeni naučnici su stavili pod znak pitanja niz uobičajenih terapija sprovođenih po inerciji i gotovo automatski, iako postoje nebrojeni dokazi da su one nedelotvorne, a često i škodljive. Između ostalog, pod sumnju je stavljena dosadašnja praksa u izboru lekova za lečenje povišenog krvnog pritiska, dijabetesa, osteoporoze, depresije, hormonske insuficijencije.
Dr Gajski naglašava da su mediji takođe nezaobilazan faktor u ovom političkom projektu. Koruptivne metode u tom uslužnom sektoru su poznate i nimalo originalne, a kreću se od plaćenih studijskih putovanja od strane farmaceutskih kuća, preko „nagrada za istraživačko novinarstvo“, do otvorene medijske kampanje sprovođene izborom gostiju koji će doći u emisiju i tema o kojima će se raspravljati.

Stvaranje svesti o krizi medicine
Autor predviđa da epohalni preokret ka rekonstrukciji medicine neće krenuti odozgo, zato što se na vrhu nalaze korumpirani predstavnici establišmenta i nosioci monopola kojima odgovara status quo. Ovaj preokret će biti pokrenut odozdo, od strane vaninstitucionalnih samostalnih istraživača i praktičara, i kako tvrdi jedan od njih: doći će vreme kad će se naše slutnje zgusnuti u moćnu silu!
Kad se lekari impregnirani komercijalnim uticajem otrgnu iz kandži privatnog kapitala i izađu iz neugodne pozicije sukoba interesa u koju su dovedeni, doći će spontano do preraspodele moći u njihovu i našu korist. Umesto da budu promoteri medikalizacije mogli bi da postanu pioniri demedikalizacije, doduše potreban je opšti nivo humanističkog znanja koje oni ne dobijaju ni u društvu jer je promenilo kriterijume, ni na studijama koncipiranih prema potrebama struktura moći.

Novi koncept bolesti i lečenja
Jedan od glavnih uzroka krize savremene medicine je redukcija pojma zdravlja i bolesti na njihovu biomedicinsku sliku. Pristup ljudskom biću morao bi biti kompleksniji, što podrazumeva prethodno postizanje konsenzusa oko toga šta je stvarni poremećaj, šta predstavlja naučni dokaz, kako treba vršiti istraživanja… Zvuči neverovatno, ali još uvek ne postoji dogovor o tome kako treba definisati bolest, a to je možda upravo zato što je jednako teško definisati šta je zdravlje. Koncept zdravlja i bolesti proizvod je određene kulture u određenom istorijskom trenutku i tu nema univerzalnih vrednosti. Savremena zapadna civilizacija bolest uglavnom smešta u telo, dok neke stare „primitivne“ civilizacije u ovaj problem  uključuju društvene, moralne i natprirodne elemente. Kad prestane kulturni i medicinski imperijalizam, lokalno znanje će postati ravnopravno i savremena medicina će biti u stanju da od njih preuzme ono što joj nedostaje.
Moderna medicina bolest definiše pomoću laboratorijskih i tehničkih parametara i proglašava je kad postoji značajan otklon od proseka… Ukoliko se uradi dovoljan broj analiza, svako će u nekom smislu biti bolestan. Pod korporacijskim uticajem, u patološko stanje su proglašeni normalni životni procesi  kao što je rađanje, starenje, seksualnost, nevolja i smrt, tako da nam svima preti opasnost da postanemo pacijenti. Ljudi se više ne mire s bolešću i starošću, i od medicine očekuju čak i borbu protiv neminovne smrti.
Ni patnja, na kojoj zarađuju nebrojene kompanije, ne spada u domen psihopatologije, pa joj treba prići kao načinu za osnaživanje vlastitih sposobnosti, čemu nas uče mnoge ne-zapadne kulture. Da bi se tim putem krenulo, demedikalizacija mora biti jasno postavljena i definisana kao politički projekat.
Priznajući savremenoj medicini superiornost i efikasnost u hirurgiji i urgentnoj intervenciji, većina bioetičara smatra da bi se trebalo okrenuti porodičnom lekaru, koji bi mogao preventivnim delovanjem da minimalizuje potrebu odlaska kod specijaliste.

Nova edukacija
Novi politički projekat sugeriše da lekari ne bi trebalo da „stiču nova saznanja“ na kongresima koje organizuju i finansiraju farmaceutske kuće, već bi nova otkrića u vezi aktuelnih nedoumica trebalo da dobijaju iz pouzdanih nekomercijalnih izvora, uz prethodno obučavanje u snalaženju i odabiru prihvatljivih informacija, kako bi prepoznali  one – koje su komercijalne i jednostrane, uz upoznavanje sa marketinškim tehnikama medicinske industrije.

Zaključak
Nalazimo se na prelomu civilizacija, negativni fenomeni našeg doba postaju prepoznatljivi, kristalizuju se i nastupa vreme njihove kritike i preispitivanja. Neoliberalni kapitalizam i nepravedno globalno uređenje planete konačno je postalo meta kritike najnaprednijih umova današnjice.
Armija ljudi u belim mantilima, kojima smo ukazali poverenje da brinu o zdravlju naše dece, istražujući tajne prirode bez remećenja, istančanost i složenost sadejstva „učesnika“, nalazi se na prekretnici – jaz između nauke i etike premostiće oni koji zastanu zapanjeni pred nerazumljivim porukama prirodnih ciklusa. Dok bioenergetičari ne otkriju zakon po kojem sibirska breza, presađena na suprotni kraj Zemljine kugle, počinje da gubi lišće u proleće – kad joj vreme nije, ne treba se igrati boga. Naučnik budućnosti će morati da priguši aroganciju arbitra na račun radoznalosti deteta, a lekar će pre svakog medicinskog saveta pogledati pacijenta u oči i zapitati ga: kako se osećate danas?
Pred nama je  950 nezavisnih istraživača, akademika i stručnjaka, kojima je dr Gajski dala reč da govore pred neformalnim forumom radoznalih, koji su odlučili da se umešaju u akademske rasprave o budućnosti sopstvenog potomstva. U nekim skandinavskim zemljama čitave grupe roditelja odbijaju da vakcinišu decu, a među lekarima se budi revolt i skepsa protiv rastuće tendencije medikalizacije, dok  talas nezadovoljstva zahvata i akademsku medicinsku zajednicu. Oni insistiraju da svaka i najmanja sumnja mora biti podeljena sa celokupnom naučnom javnošću, a otkrića koja su prošla sve instance kontrole morala bi se proglasiti delom svetske baštine.
Da se usled nepoverenja u one koji su nas izdali ne bismo okrenuli vračevima i nadrilekarima, potrebno je da se stvori novi mentalitet i nova medicinska kultura koja se već rađa u okrilju medicine, kako bismo krenuli u susret novoj epohi, opredelivši se jasno i nedvosmisleno između Hipokrata i Big Farme.

9 коментара

  1. Ова госпођа је показатељ да још има правих интелектуалаца и правих бранитеља вредности европске и светске цивилизације у окупираној и пониженој Европи.Нажалост,огроман број ”интелектуалаца”, у Свету и Европи, је ступио у службу зликовачког пројекта ”Нови светски поредак”.Светска и Европска цивилизација и Србија су угрожене од Великог Брата, интелектуалци не смеју да ћуте.Ћутање је равно пристајању и издаји.

  2. Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu

  3. Pod istragu treba staviti puno veće stvari Mesićevo priznanje kako je srušio Jugoslaviju .Istragu o genocidu i protjerivanju većine srpskog stanovništva iz Hrvatske . Brojke jasno kazuju sve od oko 15 % Srba prije etničkog čišćenja i oko 8 % Jugoslovena od kojih sigurno 5 % Srba u Hrvatskoj je poslije Tuđmanovog čišćenja ostalo samo oko 4 % . Od toga da Srbi u Hrvatskoj u 21 veku žive bez struje . Pa do toga da se i dalje opstruira njihov povratak u svoje kuće , stanove i na svoje posjede . Na koje su zasjeli Hrvati pljačkaši i pokazali i dokazali svijetu da je ovo bio rat zbog otimačine i sprovođenja genocida najvećeg u 21 stoleću .

  4. Hrvati opet muče srpske izbjeglice

    Oni koji imaju stanarsko pravo pod povoljnijim uslovima moći će da otkupe stanove samo u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu

    ODLUKA DONETA POD PRITISKOM… Hrvatski povratnici izborili su se za svoja stanarska prava, ali ne zbog srpskih izbeglica već samo zbog sebe

    Odluka Vlade Hrvatske da se izbeglicama omogući otkup stanova po povoljnim uslovima na osnovu stambenih prava odnosi se samo na prostor Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema i doneta je pod pritiskom Hrvata povratnika, a ne da bi se olakšalo srpskim izbeglicama, kaže za Press Miodrag Linta, predsednik Koalicije izbegličkih udruženja iz Hrvatske.

    On kaže da je izjava potpredsednika Vlade Hrvatske Slobodana Uzelca pogrešno protumačena zbog čega su mnogi pomislili da će svi Srbi bez uslovljavanja moći da iskoriste nekadašnje stambeno pravo. Pomenuti prostor je do 1998. bilo pod misijom UNTAES-a, posle čega su se Hrvati vraćali na ovo područje.

    – Telefoni su nam se usijali, izbeglice su nas zvale misleći da će svi imati to pravo. To je, u stvari, učinjeno zbog pritiska Hrvata povratnika u to područje koji su tražili povoljnije uslove za otkup stanova, a onda takav propis mora da važi i za Srbe koji tu žive. Za većinu i dalje važi program o stambenom zbrinjavanju koji se pokazao kao diskriminatorski, jer da bi povratnik povratio svoje stanarsko pravo ne sme da ima imovinu na prostoru bivše Jugoslavije, niti da je bilo šta nasledio od 1991. Hrvatska je načinila veliki propust što nije postupila kao Bosna i Hercegovina i poništila nezakonite odluke o oduzimanju stanarskog prava – kaže Linta.

    Vlada Hrvatske je za te stanove utvrdila cenu od 798 evra po kvadratu, što se umanjuje za amortizaciju, odnosno godine starosti i položaj stana u zgradi, a cena se uvećava do 30 odsto, zavisno od veličine grada u kojem bivši nosilac stanarskog prava želi da živi i otkupi stan. Za izbeglice je predviđen popust od 1,5 odsto za svaku godinu u izbeglištvu. Linta kaže da je toliki iznos nepravedan, jer su Hrvati od 1993. otkupljivali stanove iz kojih su proterani Srbi i za po nekoliko puta nižu cenu.
    Podneto 4.500 zahteva za otkup stana Savo Štrbac, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra “Veritas”, rekao je da su uslovi za dobijanje stana u programu stambenog zbrinjavanja rigorozni. – Do sada je podneseno ukupno 4.500 zahteva za otkup stana. Od toga je odbijeno oko 1.600 zahteva, a oko 1.500 je pozitivno rešeno, s tim da je 1.035 stanova dodeljeno. Srbi su imali između 42 i 50 hiljada stanova – naglasio je Štrbac.

    Koalicija izbegličkih udruženja iz Hrvatske poslednjih mesec i po dana prikuplja potpise za peticiju EU koja od Brisela traži da se Hrvatskoj odloži prijem u EU dok se ne reše prava prognanih Srba.

    – Mi i dalje insistiramo na povraćaju svakog oduzetog stana ili, ako to nije moguće, da se izvrši pravična naknada. Ideja naše peticije nije samo da se reši pitanje stanarskih prava, nego da se sva otvorena pitanja stave na sto. Preko 50.000 Srba je 1991. godine imalo penzije u Hrvatskoj koje su aktivirali u godinama posle rata, ali im ništa nije nadoknađeno za taj period. Hrvatska u proseku duguje 81 isplatu po penzioneru. Mora da se reši pitanje oduzetog poslovnog prostora, van prostora nekadašnje srpske krajine preko 10.000 srpskih kuća je spaljeno a koje ne ulaze program povratka. Postoji i pitanje tajnih spiskova. Oko 450 ljudi je u Hrvatskoj osuđeno, a smatramo da te presude nisu donošene na validnim činjenicama. Do kraja sledeće nedelje ćemo imati prikupljene potpise iz Srbije, Bosne i inostranstva. Peticiju ćemo kopirati u 15 primeraka i poslati rukovodstvima Srbije i Hrvatske, EU i ambasadama Amerike, Francuske, Kine i Rusije. Želimo da pre potpisivanja pristupnog akta Hrvatske za prijem u EU neko u Briselu postavi pitanje šta Hrvatska radi sa pitanjem ljudskih prava proteranih Srba. Ovo je peticija za Hrvatsku, za novu i drugačiju Hrvatsku u kojoj Srbi konačno više neće biti građani drugog reda – kaže Linta.

  5. Petre I, dosadan si sa svojim kopipejst glupostima.

  6. Alene hrvatino znam da bi najradije da se o istni ne govori a ti ne čitaj i bit će ti lakše .

  7. Petre srbine, ma ni ne čitam kad ionako znam da samo lijepiš pasuse bez ikakve logike i smisla.

  8. Rat u bivsoj SFRJ 1991g je VERSKI planirani rat, rimokatolika protiv pravoslavlja. I rat na KiM isto je verski rat rimkatolika u savezu sa muslimanima ( Suniti, Siti i Vehabije) To je Vatikanska politika, jos od raskola 1054g PROLIFERACIJA na istok svim mogucim sredstvima (cilj opravdava sredstva). I oni su pobedili ,samo sto to Srbima jos niko nije rekao. Presednika Milosevica, koji je vodio obranbeni rat za srpski narod su utamnicili i ubili u Hagu,koji je ad hok sud (inkvizicija) protiv Srba, koji su tamo osudeni,koji su ostali zivi, na 1000g robije. Surova je to istina NE IZRECENA. A tko tu istinu krije? Upravo pobednici( sofisticarano, meka okupacija). Zato mi imamo SERVILNU KOLONIJALNU vlast,koja je podanicka ( MNOGO SE IZVINJAVAMO), jer imaju Papu koji mlati macem iznad njhovih glava( obucenog u civilno odelo, SAD-a, jer i tu imamo tajni savez sa protestantskom konfesijom, koji vlada citavom Evropom) .I naravno da je Srbi ma gde bili i njihovi problemi o pravicnosti ne smiju zanimati ( Djindjic je seo na rudu, poverovao, da je sada on vladar, digao nos na njih i zato je ubijen). To je vidljivo, samo corav i slep to ne vidi. Ne da su stradali Srbi u Hrvatskoj, vec i u Bih (protektorat) i na KiM. Zasto se ne postuje rezolucija 1244 ( isto navlakusa, da Srbi pristanu na mir) gde je zagarantovan povratak raseljenih Srba i njihova imovina? Ne zato sto je oni koji su je izglasali ne moraju postovati. I o cemu mi tu pricamo. Srbima se sudi u Beogradu. Kao kad su tu Osmanlije vladali. Sada ne samo da smo porobljeni nego nam je nametnut i namet na vilajet, preko banaka iz Vatikana ( kakvi Rosildi, Sorosi i Rokfeleri VLADARI IZ SENKE) i postali smo savremeno roblje.I zakljucak se sam namece. Nema nista od peticije. Koje na nju odgovorio? Skupstina Srbije, ne razne institucije u EU ne. Niko jer se o tome ne sme pricati, ZABRANJENO.Srbi su pobedjeni , osudeni i opljackani. SVE PO PLANU.

  9. SVI VLADARI NA SVETU IDU KOD PAPE PO BLAGOSLOV I LJUBE MU SKUTE. Zar se to tako vidljivo ne vidi?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *