Humanitarna bombardovanja i krstaški ratovi

Piše Miroslav Stojanović

Ironijom sudbine i cinizmom istorije Barak Obama je svoj prvi rat protiv Libije započeo u martu, u mesecu kada su započinjali svi ratovi u novije vreme, počev od NATO agresije na još SR Jugoslaviju, na dan kada je pre osam godina njegov prethodnik Džordž Buš dao znak za invaziju na Irak

Beograd 1999.

I nosilac Nobelove nagrade za mir dobio je svoj rat. Onako kako je ishitreno samim ulaskom u Belu kuću, na opšte iznenađenje i čuđenje, stekao to zvučno i sve više osporavano priznanje, Barak Obama je hitro uleteo u novu ratnu avanturu. Libijsku.
Uz dva „nasleđena“ rata od svog prethodnika, ratobornog Džordža Buša, onog u Avganistanu i onog u Iraku, Imperija je otvorila i treći front, očigledno rešena da nijedan predsednički mandat ne prođe bez demonstracije njene razorne moći i osionosti. Pa ni mandat njenog prvog „crnog lidera“ koji se stupajući na tron predstavljao naciji i svetu kao mirotvorac i pacifista. S lovorovim lišćem u rukama umesto bombi. Zavetujući se da će obuzdati i pogasiti stare ratne požare – avganistanski već traje više od osam godina! – ne potpaljujući nove.

ROVITO ARAPSKO TLE
Imperija, međutim, ne bi bila to što jeste ako ne bi iskoristila svaku priliku koja joj se ukaže kako ne bi prekinula „trend (svoje) spoljne politike da se meša u unutrašnje odnose drugih država“ (Vladimir Putin). Pogotovo u času kada podstaknuta „arapskim cunamijem“ pod naslagama starih, takođe imperijalnih pretenzija (francuskih, britanskih, italijanskih), započinje nova preraspodela moći i interesa na rovitom tlu velikih izazova i još većih, naftnih, iskušenja. I u prilici kada je „mali Napoleon“, hiroviti i (pre)ambiciozni francuski predsednik Nikola Sarkozi počeo da povlači poteze: prvi je priznao „pobunjeničku vladu“ iz Bengazija i uleteo u užarenu ratnu lavu, pod već oprobanom i veoma funkcionalnom parolom problematične humanitarne bombaške misije i intervencije (tri meseca je 1999. godine razarajuće isprobavana i primenjivana nad našim glavama) radi „zaštite nedužnog civilnog življa“.
I kaznena ekspedicija protiv Gadafija, zbog njegovog „brutalnog obračuna sa sopstvenim narodom“ (Hilari Klinton), sadrži u svojim izvornim i stvarnim motivima, uprkos njenom formalnom legitimitetu izdejstvovanom gotovo na prepad u Savetu bezbednosti, problematične porive i ciničnu dvoličnost politike moćnih: francusko-britansko-američka „koalicija voljnih“ jurišnika koja se ustremila na „libijskog despota“ prstom nije mrdnula, na primer, pred, takođe, brutalnim obračunima despotskih vlastodržaca u Jemenu i Bahreinu.
U krvavom libijskom košmaru, svako je očigledno „ispod površine“ imao, i ima, prikrivene, nacionalno strateške, ali i lične, unutarpolitičke motive, od Obame i Sarkozija, do Berluskonija i Merkelove.
Ironijom sudbine i cinizmom istorije Barak Obama je svoj prvi rat započeo 19. marta (u martu su započinjali svi ratovi u novije vreme, počev od NATO agresije na (tada još) Saveznu Republiku Jugoslaviju!), na dan kada je pre osam godina njegov prethodnik Džordž Buš dao znak za invaziju na Irak. I uveo svoju zemlju u treći rat protiv jedne muslimanske zemlje.

Bagdad 2003.

KLINTONOV RUKOPIS
Učinio je to, navodno, nevoljno, po „Klintonovoj matrici“ i „rukopisu“ (u kratkoj objavi rata koju je naciji saopštio iz Brazila, tokom posete zemljama Latinske Amerike, Obama je baratao gotovo istovetnim rečima kao svojevremeno Bil Klinton obrazlažući „Kosovski rat“: sprečavanje „humanitarne katastrofe“, vojna operacija iz vazduha „ograničenog dejstva“, bez slanja kopnenih trupa), pod pritiskom „jastrebova u suknjama“, na čelu sa Hilari Klinton.
Prema informacijama obično dobro obaveštenog, a politički najuticajnijeg nemačkog dnevnika „Frankfurter algemajne cajtunga“, Obamin ministar odbrane Robert Gejts bio je veoma skeptičan prema vojnoj intervenciji u Libiji. Iz političkih i čisto vojnih razloga. Upozoravao je na moguće konsekvence i jačanje antiamerikanizma u islamskom svetu zbog još jednog rata protiv muslimanske zemlje. I, vojni razlog, činjenicu da su američke oružane snage već raspete na dva fronta, avganistanskom sa gotovo sto hiljada vojnika i iračkom sa pedeset hiljada. Na većanju u kriznom štabu veoma glasna je, prema ovom izvoru, bila Suzan Rajs, američka ambasadorka u Ujedinjenim nacijama, bivša saradnica Bila Klintona, s „gorkim sećanjem“ na pasivnost, koja se ne bi smela ponoviti, tadašnje administracije pred „zločinima u Bosni i Hercegovini, a pre svega u Ruandi“. Presudnu ulogu imao je glas Hilari Klinton, u ovo većanje se uključila telefonski, iz Pariza, njeni utisci iz poseta Egiptu i Tunisu, a posebno razgovor sa libijskim „opozicionim vođama iz Bengazija“ koje je predvodio američki student Mahmud Džibril. Rajsova je posle ovog sastanka dobila nalog da u Savetu bezbednosti, zajedno sa Francuskom, Velikom Britanijom i Libanom (trebalo je obavezno uključiti jednu muslimansku zemlju) izdejstvuje rezoluciju koja će se pozvati na glavu 7 Povelje UN koja dozvoljava „upotrebu svih neophodnih sredstava“ radi zaštite „libijskog stanovništva“ od „njihovog diktatora“.

Bengazi 2011.

BERLIN-PARIZ
Obama je potom pokušao da pomiri dve nepomirljive krajnosti: da pred političkim protivnicima, republikancima, koji žale što Amerika sve više zbog „slabog predsednika“ gubi „globalnu vodeću ulogu“, demonstrira odlučnost i snagu“, a da pri tom dodatno ne iritira ionako ozlojađeni islamski svet, prepuštajući formalno i pritvorno vodeću ulogu u ratnim operacijama Francuzima i Englezima, uprkos činjenici da američka vojna sila s tolikim ratnim brodovima, podmornicama i avionima, predstavlja „udarnu pesnicu“ u Libijskom ratu.
Obamino formalno povlačenje u drugi plan, najviše je očigledno godilo samoljubivom francuskom predsedniku Sarkoziju, čija poslovična impulsivnost i zahuhtali akcionizam su, još jednom, iziritirali Berlin: Sarkozi je u grozničavoj žurbi, ne konsultujući se o tome ni sa kim u evropskoj familiji, ni sa prvim susedom na Rajni, poslao ambasadora u Bengazi i priznao pobunjeničku „vladu“. Učinio je to, kako tvrde nemački mediji, na insistiranje kontroverznog Anrija Levija i „iza leđa“ tek ustoličenog šefa diplomatije Alena Žipea. Sarkozi se, uz to, takođe bez saglasnosti sa šefom diplomatije, izričito opredelio za vojnu opciju, a sve to je izazvalo iznenađenje i neskriveno nezadovoljstvo u Berlinu.
Zvanični Berlin u tome nije video samo Sarkozijev „protokolarni ispad“ i ne samo ličnu potrebu francuskog predsednika, čije su političke akcije godinu dana pred izbore spale na najniže grane (od njega znatno bolje stoji kćerka famoznog Mari le Pena i njegovog naslednika na kormilu ekstremne desničarske stranke ), koji je „prespavao“ revolucije u Tunisu i Egiptu, da učvrsti uzdrmanu lidersku  poziciju i „pokrije zaboravom“, primećuje „Špigl“, pompu s kojom je dočekao Gadafija u decembru 2007. godine u Jelisejskoj palati (slede važni komunalni izbori pa mu „aplauzi mogu dobro doći“, „Špigl“), nego otvorenu nameru Pariza da povrati uticaj u „tradicionalnoj francuskoj interesnoj sferi“, u Magrebu, na šta, takođe, i posebno u Libiji, pretenduju i Nemci.
Verovatno je i taj „detalj“ donekle, dakle ne i presudno, igrao ulogu u rezervisanom stavu Nemačke prema vojnoj intervenciji u Libiji i poziciji kancelarke Merkel koja je izazvala velike kontroverze u zemlji, a posebno u Parizu. Već spomenuti ministar Žipe je nezadovoljstvo zbog držanja zvaničnog Berlina uvijeno saopštio žaljenjem što Nemci ovoga puta nisu „pratili Francuze“, ali je zato jedan njegov visoki diplomata  bio otvoreniji i direktniji: nemačku uzdržanost prilikom glasanja u Savetu bezbednosti ocenio je „Figarou“ kao „grešku sa nesagledivim posledicama“ koja preti ozbiljnim „krizama u spoljnoj politici Evropske unije“. Sam Gadafi je, međutim, u intervjuu jednoj ovdašnjoj televizijskoj stanici pohvalio tu „grešku“: Zapad ga je prevario i izdao, samo je Nemačka zauzela ispravan stav i biće „nagrađena“ unosnim poslovima s libijskim firmama.
Merkelova je, da podsetimo, tada lider opozicije, oštro napala socijaldemokratskog kancelara Gerharda Šredera kad je ovaj odbio da stane pod Bušov ratni barjak i uđe u iračku ratnu avanturu, tvrdeći pred američkim predsednikom da „Šreder nije Nemačka“. Sada je ona sama, iako nemušto, i ne onako direktno i izričito, odbila ratni ortakluk sa Sarkozijem i Obamom.
Šreder je tada, najviše zahvaljujući tom reskom „ne“ Bušu i ratu u Iraku, pobedio na parlamentarnim izborima. Pred Merkelovom su ovoga puta važni pokrajinski izbori, posebno oni u Baden Virtembergu. Pitanje je, međutim, koliko će joj pomoći konfuzan stav koji je u ovom slučaju zauzela – Nemačka nije podržala „libijsku rezoluciju“ u Savetu bezbednosti, a kancelarka pružila snažnu podršku ratnim operacijama koje su posle te rezolucije usledile – i izaziva žučne polemike na nemačkoj političkoj sceni. Ovde se spekulisalo s uverenjem da tekst rezolucije, diktirali su ga Francuzi i Englezi, uz punu saradnju i saglasnost Vašingtona, u Savetu bezbednosti neće proći. Računalo se, očigledno, i pre svega, na ruski veto. Njegov izostanak primljen je i među nemačkim ekspertima koji se bave Rusijom kao veliko iznenađenje.

PUTIN-MEDVEDEV
Nemački šef diplomatije Gvido Vestervele, zajedno je s kancelarkom formulisao i opredelio nemački stav u Savetu bezbednosti, jedno vreme se hvalio kako se, uzdržavajući se od glasanja za spornu libijsku rezoluciju, našla u „društvu veoma važnih zemalja“: Rusije, Kine, Indije i Brazila. Njegova odbrana tog stava bivala je stišanija što su kritike na račun pozicije zvaničnog Berlina bivale glasnije. A sasvim je utihnula kad se, u svom stilu, ali za mnoge neočekivano, s obzirom na to da se Moskva samo uzdržala od glasanja za tekst rezolucije, oglasio Vladimir Putin.
Ruski premijer je, kako prenosi „Špigl“, konstatovao da tekst rezolucije  „omogućava sve“ i jednak je srednjovekovnom pozivu na krstaški rat i intervenciju gde se kome prohte. Veoma je uznemirujuće s kakvom lakomislenošću se u današnje vreme na međunarodnom nivou preduzimaju ratne operacije protiv suverenih država, uz opasku, izrečenu, inače, prilikom posete fabrici raketa, da događaji u Libiji upućuju na to da Rusija mora jačati svoje odbrambene sposobnosti.
Libija naravno nije zemlja koja zadovoljava demokratske kriterijume. Zapad, međutim, nema pravo da se meša u unutrašnji konflikt ove zemlje u korist jedne strane. To je, inače, trend u američkoj politici da se meša u unutrašnje prilike drugih država.
Dodatni publicitet Putinovoj izjavi dalo je reagovanje ruskog predsednika Medvedova, ocenio je neprihvatljivim korišćenje izraza kao što je „krstaški rat“. Konstatovano je da se radi o prvom, javnom distanciranju Medvedeva od Putina i odmah su planule spekulacije o raskolu između najuticajnijih ruskih državnika – godinu dana pre narednih predsedničkih izbora.

12 коментара

  1. Јел то онај Обама што је добио Нобелову награду за мир… пре него што је званично поста претседниk..? Да није тужно било би Hilari(ous)

  2. Budimir Novakovic@,
    da to je taj Obama,kad su me pitali sta mislim o njemu kad je dolazio i dosao na vlast,rekao sam ako ne bude bio gori od prethodnika onda nece sigurno ni bolji. Primetili ste,ako i mnogi drugi,kad god napadnu neku drzavu da joj otmu naftu to obrazlazu kao “borbu protiv dzihada”,a to kod njihovih galofagnih gradjana prolazi. Secam se kad je ne tako davno ta skalamerija od predsednika rekao kako”Kinezi nisu dovoljno uradili,zrtvovali,da se svetska kriza brze prebrodi”! E pa sad draga braco kad znamo da ogroman broj Kineza koristi biciklo kad idu na posao i u drugim obilascima,a amerikanci koriste skupa kola,dzipove,ispade po njima da su Kinezi trebali da se odreknu i bicikla da bi se americka olos mogla vozikati u pomenutim prevoznim sredstvima. Toliko o njihovoj “humanosti”i ljudskosti. Ali svemu ce doci kraj pa i njima jer Gospod je pravedan,a kad znam koliko je pravedan ne bih NIKAKO ZELEO BITI AMERIKANAC,jer su ogrezli u svojim bolesnim i izopacenim ambicijama!

  3. Govor Moamera Al Gadafija u svojstvu precednika AFRICKE UNIJE pred generalnom skupstinom UN 23.09.2009

    Pukovnik Al Gadafi (govori na arapskom):U ime Africke Unije hteo bih da pozdravim clanove Generalne Skupstine Ujedinjenih Nacija uzelji da ovaj skup bude jedan od najvaznijih u istoriji.
    U ime Generalne Skupstine na njenom 64 zasedanju kojom precedava Libija,u ime Africke Unije ,u ime 1000 tradicionalnih Africkih kraljevstava i u svoje licno ime ,hteo bih da iskoristim priliku da kao precednik Africke Unije pozdravim svoga sina OBAMU zato sto prisustvuje sednici Generalne Skupstine,i da zahvalim njemu i njegovoj zemlji koja ugoscava sednicu.
    Ova sednica se odrzava u sred mnogih iskusenja sa kojima se suocavamo i kada bi ceo svet trebao da ujedini napore da nade resenja za najvece zajednicke probleme a to su klimatske promene,medunarodne krize pre svega ekonomska kriza ,kriza hrane i vode,povecanja povrsina pustinja,terorizam,imigracija,piraterija,ljudima izazvane i prirodne epidemije i sirenje nuklearnog oruzja.Mozda je virus gripa H1N1 bio kreiran u laboratoriji i koji je izmakao kontroli,orginalno bio planiran kao biolosko oruzje.Problemi sa kojima se suocavamo su i hipokrizija ,siromastvo,materijalizam i nemoralnost.
    Koliko je meni poznato Ujedinjene Nacije su bile inicijalno formirane od 3 ili 4 drzave protiv Nemacke.Ujedinjene Nacije su bile formirane od strane drzava koje su se ujedinile protiv Nemacke u 2 svetskom ratu.Te drzave su formirale telo nazvano Savet Bezbednosti,te sebi dale status stalnih clanova i pravo veta.
    Mi nismo bili prisutni u to vreme.Ujedinjene nacije koje su bile izgradene u skladu sa interesima te 3 zemje zele da mi udemo u tu konstrukciju orginalno krejiranu protiv Nemacke.To je prava sustina Ujedinjenih Nacija formiranih pre 60 godina.To se desilo u odsusvu 165 drzava,u odsustvu 7 osmina drzava.Oni su stvorili i povelju od koje ja ovde imam kopiju.Ako neko procita povelju UN taj uocava da se preamdula povelje razlikuje od clanova.Kako se to desilo?Svi oni koji su prisustvovali konferenciji u San Francisku 1945 godine ucestvovali su samo u kreiranju PREAMBULE dok su clanove povelje i interna proceduralna pravila Saveta Bezbednosti ostavili expertima i specijalistima zemalja koje su formirale Savet Bezbednosti i koje su se ujedinile protiv Nemacke.
    Preambula je izvanredna i niko na nju nema primedbe ali su pravila koja slede u kompletnoj kontradikciji sa preambulom.Mi odbaculemo ta pravila i nikada ih necemo prihvatiti.U preambuli stoji da su sve drzave bilo da su male ili velike RAVNOPRAVNE.Dali smo ravnopravni po pitanju pernanentnih mesta?Ne nismo ravnopravni.Dali mi imamo pravo veta? Dali smo ravnopravni?U preambuli pise sa imamo ista prava bez obzira dali smo veliki ili mali.SADRZINA PREAMBULE je to sa cime smo saglasni.To znaci da je pravo veta u kontradikciji sa poveljom.Stalna mesta su kontradikciji sa poveljom.Mi niti prihvatamo niti priznajemo pravo veta.U preambuli stoji da oruzana sila nece biti koriscena u medunarodnim odnosima.To je preambula sa kojom smo se slozili i koju smo podpisali kada smo se pridruzili Ujedinjenim Nacijama jer smo zeleli da povelja to garantuje.Tamo stoji da se oruzana sila moze koristiti samo ako je u pitanju zajednicki interes svih drzava.Ali sta se desilo od tada?Od formiranja UN i SB izbilo je 65 ratova sa vise zrtava nego u 2 svetskom ratu.Dali su svi ti ratovi i agresije i sila koja je bila koristena u tih 65 ratova bili u zajednickom interesu svih nas?Ne,to je bilo u interesu 3 ili 4 drzave a ne svih nas.

  4. Ameri mora da dobiju po labrnji inace se nikad nece opametiti. Oni priznaju samo silu zato ce od sile i da propadnu. Gola govna NATO-fasista. Nicija nije do veka pa ni njihova. Nije za dugo cekati. Trule iznutra a vec smrde da “ko vuge” isa Obamom i bez njega. Smrde.

  5. E, od tog govora, Dusane, su ga i cekali da im dodje na nisan.Taj govor je u svim zapadnim zemljama okarakterisan gore nego terorizam iako mediji nisu dali cijeli tekst Gadafijevog govora nego su ga pokazali kako govori i dali su svoje komentare na taj govor.

  6. OSIROMASENI URANIJUM (DU)-Neobican nacin zastite za Libijske civile.
    “Krstarece rakete sa bojevom glavom od osiromasenog uranijuma po svim karakteristikama odgovaraju opisu prljave nuklearne bombe……Rekao bih da je to perfektno oruzje za ubijanje sto veceg broja ljudi.”
    Marion Falk hemijski fizicar(u penziji) Lawrence Livmore Lab ,Californija ,USA
    U prvih 24 sata napada na Libiju bombarderi B-2S su bacili 45 bombi od 1000Kg.Seve te masivne bombe zajedno sa krstarecim raketama lansiranim sa Britanskih i Francuskih aviona imaju bojeve glave koje sadrze osiromaseni uran(DU).
    Po udaru na metu uran gori razvijajuci temperaturu 10.000 Cel.30 procenata projektila se pretvara u srapnele a preostalih 70 proc. isparava u 3 visoko toksicna oksida,ukljucujuci i uran oksid.Fini prah oksida uranijuma se nasledno vertom siri na velike udaljenosti.Osiromaseni uranijum je alfa emiter i ima vreme poluraspada 4.5 MILIJARDI GODINA.
    Ministar inost.posola Velike Britanije Viliam Heig(William Hague) je izjavio “Mi smo u Libiji da zastitimo civilno stanovnistvo i civilna naselja”Jedno je ali sigurno da gospodin ministar sigurno nece pozeleti da sa porodicom ode na letovanje u severnu Afriku makar u narednih 4.5 miliardi godina.

  7. Na sajtu B92 admin nezeli da objavi kontra repliku na repliku na komentar OSIROMASENI URANIJUM (DU)-Neobican nacin zastite za Libijske civile.

    @Dusan, Ne postoje bombe niti bojeve glave sa osiromašenim uranijumom. To što si napisao je čista laž i propaganda. Jedino oružje gde se koristi osiromašeni uranijum je gatling top na američkim avionaima Thunderbolt II, i to nisu topvske granate već neeksplozivna zrna kojima se gađaju oklopna vozila. Ako nemaš realne argumente, onda nemoj u očaju širiti lažne vesti.
    (nije tačno, 28. mart 2011 15:00)

    kontra replika

    Dr.Doug Rokkey koji je sluzio ko clan medicinskog tima za nuklearu biolosku i hemijsku zastitu 3 Americke armije USA,i kao sef tima za asanaciju bojista na mestima upotrebe osiromasenog uranijuma(DU) za vreme prvog napada na Irak 1994 god. a Od 1994 do 1995 bio je direktor Tima armije USA za osiromaseni uranijum (DU) i odgovoran za produkciju prirucnika za sanaciju posledica primene DU za potrebe Americke armije tvrdi da bombe za razbijanje bunkera i podzemnih objekata od armiranog betona (bunker busters bombs )GBU 28 sadrze pored ostalog i DU tako da i delimicno ostecen objekat ostaje potpuno i trajno neupotrebljiv zbog kontaminacije sa DU.
    Dr.Doug Rokkey je i pored upoterbe svih zastitnih sredstava dostupnih USA armiji kao i vecina kolega iz njegovog tima oboleo od posledica kontaminacile sa DU.

  8. NEVEROVATNO.Izgleda da kolege sa B92 veoma pazljivo prate vas sajt pa su posle 2 minuta objavili ne samo moju nego jos jednu repliku drugog autora na istu temu DU koju prilazem.Sajt nije primao moju repliku 5 sati.

    @ nije tačno

    Pre nego što se neko optuži za nešto bilo bi dobro da poznaje materiju. Osiromašeni uranijum (DU) je srž većine projetkila koji se se mogu nazvati pancirno-probojni nije zastupljen samo na kalibrima od 20 mm, sva probojna zrna za Abrams tenk imaju u svom sastavu DU, a to je već 120 mm kalibar, stim da posoji i u kalibru 105 mm za prethodnu verziju tenka. Laserski vođene bombe GBU 28 u BLU 113 i 118 varijanti su posebno konstruisane za penetraciju armirano betonskih fortikacionih objekata imaju takođe DU u sebi, iako novije varijante bi trebalo da imaju tungstenske legure koje su nažalost visoko karcinogene. E a sa druge strane u borbenim kompletima sovjetskih/ruskih teknova sa kalibrom topa od 125 mm od T 64 naovamo su prisutni projektili sa DU. Stkovi projektila sa DU se nalaze širom sveta na jedna ranija procena za dva najveća igrača je bila da samo oni imaju zalihe oko milon tona municije i projetila raznih kalibara i namena.
    Prema tome, sedi jedan.
    (ZNS, 28. mart 2011 19:00)

  9. 2.03 2007 Americki general sa 4 zvezdice(u penziji od 2.05.2000 )Vesli Klark (General Wesley Clark ) bivsi kandidat za precednika USA (za izbore 2004 god.) daje televizijki intervju za Americku radio televizijsku stanicu DEMOCRACYNOW koju vode Amy Goodman and Juan Gonzales.
    Govori Vesly Klark :”Otprilike 10 dana posle 11.09.2001 otisao sam u pentagon i sreo se sa ministrom odbrane Ramsfeldom(Donald Rumsfeld) i njegovim zamenikom Volfovicom ( Paul Wolfowitz ) a odmah potom sam sisao dole stepenicama da se samo na kratko pozdravim sa ljudima iz zajednicke komande koji su nekada radili za mene a jedan od grenerala mi je tada rekao:” Gospodine Klark dodite na trenutak da razgovaramo”.Ja sam mu na to odgovorio:”Jako sam trenutno zauzet” a on mi je na to rekao: “Ne ,ne ,upravo smo doneli odluku da udemo u rat sa IRAKOM” .Toje tada bio tek 20.09.2001. i ja sam ga na to pitao:” Mi idemo u rat sa Irakom? Zasto?Na to mi je on odgovorio:”Stvarno neznam.Pretpostavljam da im je dosadno.”Na to sam ga pitao:”Dali smo nasli neke nove informacije koje povezuju Sadama ( Saddam Hussein) sa Al Kaidom?” a on mi je odgovorio :”Ne,ne nista u tom smeru.Oni su jednostavno doneli odluku da napadnu IRAK.Pretpostavljam da neznamo sta da radimo sa teroristima ali imamo odlicnu armiju sa kojom mozemo da obaramo vlade.Kako je jedino orude koje imamo cekic savaki problem pocinje da nam lici na ekser.”
    Otisao sam da ga posetim posle nekoliko nedelja a bas u to vreme smo bombardovali Avganistan pa sam ga pitao :”Da li jos uvek planiramo da napadnemo Irak?On mi je na to odgovorio:”Situacija je mnogo gora od toga.”Pruzio je ruku i sa stola podigao dokument i rekao:”Upravo sam ovo dobio odgore iz kancelarije ministra odbrane a to je memorandum koji opisuje kako treba da oborimo 7 drzava u 5 godina pocevsi sa IRAKOM a zatim slede SIRIJA, LIBANON, LIBIJA ,SOMALIJA, SUDAN zavrsno sa IRANOM.

    Video link intervjua
    Libyan Invasion was Planned 10 Years in Advance
    youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=9eSb-EpL4fY

  10. LIBIJSKI POBUNJENICI SU ISTI TI TERORISTI KOJI SU UBIJALI SAD I NATO VOJNIKE U IRAKU ( CIA )

    Aktuelna vojna intervencija u Libiji na osnovu rezolucije SB UN br.1973 je motivisana zastitom civilnog stanovnistva.
    Izjave precednika USA Obame(Barack Hussein Obama),ministra inostranih poslova Velike Britanije Kameruna (David Cameron),Francuskog precednika Sarkozija (Nicolas Sarkozy ) i ostalih lidera naglasavaju humanitarnu osnovu vojne intervencije s ciljem prevencije msakra pro-demokratskih snaga i promotera ljudskih prava od strane Gadafijevog (Muammar Muhammad al-Gaddafi) rezima.
    Ali u isto vreme ,mnogi komentatori izrazavaju zabrinutost zbog misterije koja okruzuje anti-Gadafijevsku tranzicionu vladu formiranu na pocetku Marta u gradu Bengaziju lociranom u oblasti SIRINAJKA (Cyrenaica) na sevroistoku Libije.Ova prelazna vlada je vec priznata od strane Francuske i Portugalije za JEDINOG LEGITIMNOG PREDSTAVNIKA LIBIJSKOG NARODA.Pobujenicko vece ima 31 clana od koji od kojih su neki kontraverzni ( bivsi visoki funkcioneri,oficiri i ministri ).Uz to se imena skoro polovine clanova pobunjenickog veca se drze u tajnosti navodno da bi se zastitili od represalija od strane organa legalne vlade. Ali mozda postoje drugi razlozi za anonimnost tih osoba.I pored mnogo sumnji,UN i nekoliko kljucnih zemalja ,ukljucujuci i SAD su pozurile u pravcu pruzanja pomoci oruzanim sanagama pobunjenickog rezima vazdusnim napadima sto je rezultiralo gubitkom 1 ili 2 koaliciona borbena aviona a sa perspektivom tezih gubitaka u buducnosti specijalno ukoliko bi doslo do kopnene invazije.Krajne je vreme da Americka i Evropska javnost sazna nesto vise o tom pobunjenickom rezimu za koji se predpostavlja da reprezentuje demokratsku i humanu alternativu Gadafiju.
    Jasno je da pobunjenici nisu civili vec oruzana sila.Ali kakva vrsta oruzane sile?Dali postoji nacin za dublji uvid u politicku klimu i misljenja koja prevladavaju na seveoistoku Libije (oblast Sirinaika) u gradovima Bengazi (Benghazi),Tobruk i Darna (Darnah ) , glavnim populacionim centrima pobune.Sticajem okolnosti postoji, i to u formi studije WEST POINT-a iz decembra 2007 (West Point study Pdf.) koja istrazuje pozadinu stranih boraca -dzihadista i mudzahedina,ukljucujuci i bombasa samoubica koji su prelazili Sirijsku (Syria) granicu u periodu od 2006 do 2007 pod pokroviteljstvom medunarodne teroristicke organizacije Al Kaida (Al Qaeda).Ova studija je bazirana na osnovu okolo 600 licnih dosijea pripadnika Al Kaide zaplenjenih od strane Americkih snaga na kraju 2007 i analiziranih na vojnoj akademiji SAD ( West Point ).Rezultirajuca studija nam omogucava upoznavanje sa cinjenicama o mentalitetu i verskoj strukturi populacije severoistocne Libije koja cini bazu pobune i koja dozvoljava izvodenje znacajnih zakljucaka o politickoj prirodi pobune protiv legitimne vlade na tom podrucju.

    DARNA (Darnah) severoistocna Libija :SVETSKI CENTAR DZIHAD TERORIZMA

    Nalaz koji najvise zapanjuje a koji proizilazi iz West Point studije je da je koridor koji ide od Bengazija preko Darne do Tobruka predstavlja najvecu koncentraciju dzihad terorista NA SVETU i da na osnovu dostupnih parametara moze biti oznacen kao vodeci izvor bombasa-samoubica na PLANETI.Darna sa jednim bmbasem-samoubicom na 1000 do 1500 stanovnika koji je usao u irak da ubijaja vojnike SAD i ostale koalicione vojnike isplivava kao svetska samoubilaka metropola koja sa lakocom nadmasuje svog prvog konkurenta Rijad (Riyad ) Saudijska Arabija (Saudi Arabia).Prema West Point autorima Jozefu Felteu ( Joseph Felter) i Brajanu Fismanu (Brian Fishman) Saudijska Arabija zauzima prvo mesto kada se posmatra apsolutni broj dzihadista koji su slani da se bore protiv sanga SAD i snaga drugih koalicionih partnera u Iraku za pomenuti vremenski period.Libija je zemlja sa manje od 1 cetvrtine populacije a zauzima drugo mesto.Saudijska Arabija salje 41 proc. boraca.Prema Felteru i Fismanu Libija je poreklo drugog najveceg kontigenta boraca sa 18.8 proc.(112).Druge nmogo vece zemje kao sto su Sirija Jemen, Alzir daleko zaostaju.Sirija 8.2 proc, (49) ,Jemen 8.1 proc. (48 ),Alzir 7.2 proc.(43),Maroko 6.1 proc.(36 ) i Jordan 1.9proc. (11).To znaci da skoro petina svih stranih boraca koji ulaze u Irak prelazeci Sirijsku granicu potice iz Libije,iz zemje sa nesto vise os 6 miliona stanovnika.Sa 19 proc. dzihadista u odnosu na ukupan broj stanovnika Libija daje daleko najvise boraca od svih nacija ukljucujuci Saudijku Arabiju (grafikon West Point studije strana 9 ).
    Posto zaplenjeni Al Kaida licni dosijei sadrze ne samo imena drzava nego i imena gradova iz kojih su inostrani ratnici dolazili u Irak sa namerom da ubijaju Amerikance lako je zakljuciti da dzihadisti nisu ravnomerno distribuirani u Libiji nego poticu u ogromnoj koncetraciji bas iz tih oblasti okolo Bengazija koje su sada epicentar pobune protiv pukovnika Gadafija a koje SAD ,Britanija ,Francuska i drugi danas energicno podrzavaju.
    Iz grada Darne koji ima samo 80.000 na istoku Libije su u Irak dosla 52 borca sto mu daje prvo mesto.Drugo mesto zauzima Rijad (Sudijska Arabijasa populacijom od vise od 4 miliona stanovnika) sa 51 borcem.Bengazi danas sentar pobune je dao 21 borca opet u disproporciji sa brojem stanonika (1 milion).
    Tripoli (2 miliona stanovnika ) koji je centar Gadafijeve politicke moci se uopste ne pojavljuje u statistici( Grafikon West Point studije str.12).
    Cime se objasnjava ova izuzetna koncetracija anti-Americkih boraca poreklom iz Bengazija( 23.9 proc.boraca iz Lib.)i Darne (62.2 proc. boraca iz Lib.)?Odgovor je po svemu sudeci u vezi sa extremistickim teoloskim skolama i politici koja cveta na tom podrucju.Kako stoji u West Point studji:”Begazi i Darna su dugo bili povezani sa militantnim islamizmom u Libili.”Ta podrucja su u teoloskom i plemenskom sukobu sa centralnom vladom pukovnika Gadafija. Glavna zamerka je daje vlada PREVISE SEKULARNA . Dali je takav telosko politicki konflikt vredan zivota Americkih i Evropskih vojnika je pitanje koje zahteva hitan odgovor.
    Severoistocna Libija ima NAJVECU KONCENTRACIJU BOMBASA-SAMOUBICA NA SVETU
    Sledeca izuzetna karakteristika Libijskog doprinosa u ratu protiv Americkih snaga u Iraku je proporcionalni broj boraca iz severoistocne Libije doji daju pednost samoubilacom bombaskom napadu kao metodu borbe.Prema West Point studiji od 112 boraca iz Libije za 61 postoji u dosijeu zapis kako zele u Iraku da se bore.Od nji cak 51 BORAC (85.2 proc.)ZELI DA BUDE BOMBAS-SAMOUBICA.
    Nije onda nikakvo cudo da je i oruzana pobuna pocela samoubilackim napadaom na vojnu bazu Bab Al-Aziziyah 15km ob Bengazija koju je izveo na osnovu izvestaja CNN Al Mendi (Al Mendhi 49 god. otac ) automobilom natovarenim eksplozivom.Tim CNN je napravio intervju sa cerkom samoubice u kojem je ona izjavila da joj otac jako nedostaje ali da je ponosna na njega.
    Kompilacija 30.0.3.2011

  11. LIBIJSKI POBUNJENICI SU ISTI TI TERORISTI KOJI SU UBIJALI VOJNIKE SAD I NATO U IRAKU ( CIA ) ( 2 )

    Lik na studiju VOJNE AKADEMIJE SAD WEST POINT,CENTAR ZA BORBU ( PROTIV TERORIZMA (Combating Terrorism Center at West Point)

    AlKaida strani ratnici u IRAKU (Al-Qaidas Foreign Fighters in Iraq ,2007 )

    http://www.ctc.usma.edu/harmony/pdf/CTCForeignFighter.19.Dec07.pdf

  12. Гадафи је пре пар година подсетио Запад да је тај исти ”демократски” Запад створио Хитлера и извршио холокауст над Јеврејима.Ту можемо додати фашизам као идеологију и праксу,колонијализам,Мусолинија, Франка,краља Леополда, инквизицију, концентрационе логоре, геноцид над Индијанцима, Србима, Скинсе…и хиљаду ствари којих се човечанство мора да стиди.То што је још горе, Запад ни за длаку не одступа од најцрње идеологије 20-тог века, ни политички, ни у пракси.Не могу и не желим да схватим, ни оправдам ниједног следбеника те идеологије и праксе, посебно ако је српског рода, макар и декларативно.Нажалост,интелектуално-политички круг ”НВО сестринство и прирепци” је значајан фактор у држави, на срамоту сваког грађанина ове земље.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *