Anđeli pakla

Piše Aleksandar Đaja

Vojna intervencija u Libiji deluje zloslutno i prepoznatljivo. „Deja vu!“ Jer, „svetski branioci demokratije“ su se postrojili u poznatom nizu, kao i pre 12 godina na nebu iznad Srbije

Ako ne bombarduješ nekog, kao i da nisi predsednik Amerike! Ta „zlohuda sudbina“ zadesila je i sadašnjeg predsednika SAD Baraka Obamu, za koga su mnogi naivni i neupućeni verovali da će biti nešto drugo. Da će doneti preokret u spoljnoj i unutrašnjoj politici još uvek najveće svetske supersile. Ispostavilo se, međutim, da se Barak Obama, osim po svom manekenskom izgledu i po tome što je prvi crni predsednik SAD, ni po čemu neće razlikovati od svojih imperijalističkih prethodnika, koji su putem vojnog terorizma nametali „demokratiju“, uvek najmanje hiljadu puta slabijem protivniku – pa tako i Srbiji, 1999. godine! Jer, svedoci smo najnovijeg američkog vojnog uplitanja u unutrašnja pitanja jedne zemlje, u ovom slučaju Libije, u kojoj se vodi klasičan građanski rat između plemena naklonjenih Moameru el Gadafiju i onih drugih, nazvanih „pobunjenici“… „Naš konsenzus je snažan, a naša rešenost jasna. Narod Libije mora da bude zaštićen“, rekao je Obama i dodao kako svet ima obavezu da ne dozvoli da se u Libiji ponovi masakr civila kakav se dogodio na Balkanu (?!) ili u Ruandi…

MILOSRDNI ANĐEO
Ne znam za Ruandu, ali znam ko je ubio najviše civila u Srbiji, 1999. godine! Jer, iako se slučajevi Libije i Srbije bitno razlikuju (mada je tehnologija vojnog napada na njih ista), podsećam da se na jučerašnji dan, 24. marta, navršilo 12 godina od početka vojne operacije pod ciničnim holivudskim naslovom „Milosrdni anđeo“, u kojoj je NATO predvođen Amerikom – čak i bez Rezolucije SB – izvršio agresiju na Srbiju! Bez ikakvog razloga, gotovo iz čiste obesti, tokom 78 dana vojne agresije, 1.200 aviona koji su poletali 27.000 puta, sa nekoliko desetina hiljada „pametnih i glupih bombi“ i preko hiljadu krstarećih raketa, razorili su više od 1.500 civilnih objekata, ubivši pri tom preko 3.000 nevinih ljudi, žena i dece.
Međutim, posle „petooktobarske revolucije“ i dolaska „demokratskih snaga“ na vlast u Srbiji, novi režim je preko noći uspostavio diplomatske odnose sa zemljama agresorima. Više nije bilo ni reči o ratnoj odšteti! Čak ni o simboličnom prihvatanju krivice, a kamoli o eventualnom pokajanju agresora, koji ni sam nije slutio da će tako brzo i jeftino da se iskupi za svoje zločine učinjene tokom pedantnog ubijanja srpskog naroda. Kao da su na Srbiju bacali konfete, a ne nekoliko desetina hiljada bombi sa osiromašenim uranijumom, čije posledice danas dobijaju sve dramatičnije razmere. Jer, od malignih bolesti ljudi u Srbiji sada umiru za 27 odsto više nego pre deset godina. Samo za godinu dana od raka je umrlo 21.000 ljudi, što je 3.500 smrti više, nego što je to bio slučaj u prethodnim godinama.

ODISEJEVA ZORA
Ali, „na Zapadu ništa novo“ – a u Americi, pogotovo! Jer, od završetka Drugog svetskog rata, a naročito u poslednjoj deceniji prošlog veka, spoljna politika SAD, zapravo – i nije bila politika. To je bila zloćudna mešavina pritisaka, vojne sile, demagogije, ucena i laži. To je bila „politika“ koja se, kao i jedan od produkata njene mašine za zombiranje čovečanstva zvane Holivud, u vidu poznatog SF horor film „Alien“, reprodukovala tako što bi se učaurila u telo domaćina, u njemu razmnožavala, njime se hranila i istovremeno ga – ubijala!
Rusija, Kina, Brazil, Indija, pa i Nemačka (uzdržani u Savetu bezbednosti prilikom donošenja Rezolucije o napadu na Libiju) – ovu našu planetarnu političku, vojnu i ekonomsku stvarnost, počinju da čine bitno drugačijom. Međutim, velika sila kao što je Amerika (sličan je slučaj bio i sa Rimskim carstvom) – ne može da „propadne“ preko noći. Potrajaće. Jedino je pitanje koliko će štete u svom padu da nanese čovečanstvu i koliko će drugih naroda i država da sa sobom povuče u ponor.
Koalicija pet zemalja koju čine SAD, Francuska, Britanija, Kanada i Italija pokrenula je udare na Libiju, čiji je navodni cilj da parališe protivvazdušnu odbranu libijskog vođe Moamera el Gadafija. Vojna akcija započeta od strane snaga Međunarodne koalicije protiv Libije nazvana je „Odisejeva zora“, i njom komanduje američki admiral Semjuel Džej Loklir sa broda „Maunt Vitni“… O tempora, o mores, kakvo svetogrđe! Nazvati jednu „hardcore“ vojnu agresiju imenom junaka iz dela Pesnika (jer Grci su, iz poštovanja, Homera pisali samo rečju Pesnik, sa velikim „P“), a da, pri tom, tri četvrtine Amerikanaca misli da je Homer bio indijanski poglavica koga je Kaster zarobio loveći bizone po preriji, dok je Odisej bio jedan od komandanata „Enterprajza“ iz TV serije „Zvezdane staze“ – šta reći? Šizofrenija!
Međutim, kako smo mi Srbi isuviše mali narod u globalnim razmerama, a „koga zmija jednom ujede i guštera se plaši“, možemo samo da konstatujemo kako vojna intervencija u Libiji deluje zloslutno i prepoznatljivo. „Deja vu!“ Jer, „svetski branioci demokratije“ su se postrojili u poznatom nizu, kao i pre 12 godina na nebu iznad Srbije. Od stalnih članica Saveta bezbednosti, u napadu na Libiju učestvuju Francuska, Britanija i SAD, dok su se od „nestalnih“ za „humanitarno bombardovanje“ prijavili Kanada, Norveška, Danska i Belgija. Spisak verovatno nije konačan…
„Anđeli pakla“ ponovo lete!

6 коментара

  1. Zaista ima mnogo sličnosti, gotovo i podudarnosti u napadu na Libiju i u napadu NATO-a na Srbiju 1999. godine. Ali – i razlike! Jer, dok su libijski narod i njegovi političari uglavnom uz Gadafija, neke odbegle vođe tadašnje nazovi srpske opozicije Miloševicu, prebegle za vreme bombardovanja na sve četiri strane sveta, tražile su čak i da se bombardovanje nastavi unedogled, sve dok Milošević ne padne! Utome je naročito prednjačio jedan „opozicioni lider“ koji se sakrio u Crnu Goru! Koliko će pri tom civilnih srpskih žrtava pasti, izgleda da za njega nije bilo bitno. Na žalost, on nije dobro završio, što mu verovatno niko u Srbiji nije želeo, pa ni potpisnik ovih redova. Ali, Milošević je ubijen u Hagu zbog njega, tako da je Božija pravda, ipak, nekako zadovoljena. Ali, šta smo na kraju dobili: dve udovice (istina, jednu prognanu, a drugu u vili na Dedinju) i jednog mučenika što u Hagu sedi osam godina, ne samo bez krivice (jer, tamo nijedan osuđeni Srbin nije bio kriv), nego čak i bez ikakve ozbiljne optužnice! Iako je sve to imao u vidu, što se agresije na Libiju tiče, sadašnji srpski pronatovski režim se odredio onako kako su mu iz Brisela i naredili. Sramno! Uveo je sankcije Libiji, a onda je na brzinu pred dolazak Putina, kao, izrazio svoju „zabrinutost“ zbog civilnih žrtava… Pa, kako je Putin mogao drugačije da ih gleda za vreme svog boravka u Srbiji, nego kao – „smrdljive sireve“ Sa pravim srpskim narodom on se susreo tek na Marakani – i tamo je jasno i nedvosmisleno saznao šta srpski narod misli o njemu, a šta o svojim vlastodršcima! Bravo za još jedan odličan Đajin tekst i za ceo broj „Pečata“!

  2. sve sto je ovde napisano je sto posto tacno dobro je da imamo gde da procitamo istinu bravo

  3. Svet izgleda zaista srlja u totalnu katastrofu. Sve je izgubilo smisao, u kapitalizam više ne veruju ni Nemci, a Amerika još samo opstaje zahvaljujući ratovima koje sama proizvodi. Uz to su sve učestalije ozbiljne prirodne kataklizme, a možda je samo pitanje trenutka kada će neki idiot da pritisne i dugme za lansiranje nuklearnog projektila. Da ne bude zabune: ne verujem da će smak sveta biti baš 2012, ali, nije ni mnogo daleko, ako se nešto ne promeni. Što se nas tiče, toliko smo sitni da mi ovi naši političari, koji su beskrajno umišljeni da nešto znače bilo gde i samo šire perje kao paunovi, deluju kao pacijenti neke specijalizovane ustanove. Uzalud što autori kao Đaja i drugi u Pečatu pišu pametno i upozoravaju da je krajnje vreme da shvatimo gde nam je mesto i da radimo u interesu svog sopstvenog naroda – ne vredi. Naša je vlast, ne “izdajnička”, jer ta se reč toliko ovde koristi da je izgubila značenje – nego je, možda i gore, autistična, korumupirana i potpuno izgubljena u svemiru! Oni, jednostavno, moraju da odu!!!

  4. Gospodo, pomogli su tada, u našem slučaju, majstori sa avionima iz Holandije, Turske … Norvežani su odbili, tako se priča.
    Jedina razlika je to što su sada u UN raspravljali jedan dan. Ozakonili su kriminal, pre su bili još bahatiji…SILA Boga …

  5. Gospodine Dragane,nije nasa vlast ni korumpirana ni izdajnicka,nego grupa obicnih kriminalaca..Na celu sa predsednikom vlade,hapsenim zbog kriminala i pronevere.tadic i dinkic imaju zvanicne,verifikovane dijagnoze dusevnih bolesnika..labus je uhvacen pri primanju mita.dinkic je bolesni lazov,kradljivac koji kupuje stan od pola miliona evra..djelic ima 11 miliona evra u Meridijan banci..miskovic ne placa porez drzavi Srbiji..DOKLE cemo to da trpimo!!??

  6. U pravu ste gospodo i Dragane i Ivane. U stvari, ne zna se koji komentar crnje i gore, a što je najžalosnije, ispravno oslikava ovu vlast! Ali, ono što ih objedinjuje jeste da oba komentara definitivno kažu isto – oni moraju da odu! I to ne sutra, ili prekosutra, nego još juče! Ali, ne da odu na Bahamska ostrva, ili na neke udaljene egzotične lokacije, gde će da krckaju svoje milione, nego prvo do Palate pravde. Tek posle mogu da dobiju svoje pasoše. Mada, kako stvari stoje, neće ih tako mnogo biti kojima će pasoši biti vraćeni…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *