Rekonstrukcija Titanika

Piše Aleksandar Đaja

Nema sumnje da ako je vladajuća koalicija po cenu života i smrti htela da izbegne raspravu u Narodnoj Skupštini o svom katastrofalnom učinku u dosadašnjem mandatu – oprostite na izrazu, ali „kulovskiji“ način nije mogla da pronađe!

Predsednica Skupštine Srbije Slavica Đukić-Dejanović nagovestila je da će na dnevni red sednice Parlamenta, koju zakazuje za ponedeljak 21. februara, staviti isključivo dokument koji joj dostavi premijer Mirko Cvetković. „Od premijera Srbije Mirka Cvetkovića zavisi da li će poslanici raspravljati o predlogu za razrešenje ministara ekonomije i regionalnog razvoja Mlađana Dinkića ili će konstatovati njegovu ostavku“, rekla je Đukić-Dejanović.

„ZATURENO“ MEĐU CEDULJICAMA
Kao što je poznato, samo dan pošto je premijer Cvetković poslao Skupštini predlog o Dinkićevom razrešenju, ovaj je podneo ostavku! Sigurno je da će Cvetković prezentovati samo Dinkićevu ostavku (koja ne zahteva bolnu poslaničku raspravu o radu premijera i Vlade), dok će svoj predlog o njegovom razrešenju „zaturiti“ među ceduljicama o evrointegracijama i nabavkama ranog povrća sa pijace. Nema sumnje da ako je vladajuća koalicija po cenu života i smrti htela da izbegne raspravu u Narodnoj Skupštini o katastrofalnom učinku u dosadašnjem mandatu – oprostite na izrazu, ali „kulovskiji“ način nije mogla da pronađe!
Da li će opozicija dopustiti da ta farsa prođe tako zamišljeno glatko kao kroz topljeni sir, u trenutku nastanka ovog teksta, ne znam. Mada, sumnjam…
Međutim, čak i važnije od toga, jeste pojava same ideje da se na ovako uvredljiv način podvali narodu Srbije. Znači li to da srpski vlastodršci, zaista, srpski narod smatraju imbecilnim, te su ubeđeni da pored „roga za sveću“ mogu da mu prodaju još i „m… za bubrege“? Ili su u opštoj „frci“ zbog definitivnog pada s vlasti izgubili svaku meru? Jer, ono što se, praktično, od samog nastanka ove Vlade nazivalo „konfuzija“, sada je definitivno postalo ozbiljan „panični sindrom“, s dobrim izgledima da poprimi teže oblike psihoze. I zato, ukoliko ovaj režim što pre ne raspiše vanredne parlamentarne izbore, plašim se da glamurozno i „odlučno“ najavljena rekonstrukcija Cvetkovićevog „Titanika“ ne bude dobro nam poznata istorijsko-filmska epopeja, u kojoj se, nažalost, pored neodgovorne posade, utapaju i nevini putnici. A, razloga za zabrinutost da je režim u Srbiji izgubio svaku vezu sa stvarnošću ima na pretek…
Za nepunih godinu dana u Srbiji su poskupele sve životne namirnice. Najveći skok cena zabeležen je kod ulja, šećera, krompira i jabuka, koji su u odnosu na lane skuplji za više od 70 odsto. Takođe, po stopi nezaposlenosti Srbija je krajem prošle godine prednjačila u Evropi. U Srbiji bez posla svakog meseca u proseku ostane grad veličine Loznice, odnosno svakog dana otkaz dobije 555 radnika, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, a potvrđuje Međunarodni monetarni fond. Od oktobra 2008. godine je izgubljeno 400.000 radnih mesta, a od aprila 2008. godine 50.000 više. Mesečno je, dakle, bez posla ostajalo oko 17.000 ljudi. Po stopi nezaposlenosti od 26,7 odsto pretekli smo i Hrvatsku, gde je ovaj pokazatelj 18 odsto, ali i Crnu Goru i Sloveniju, te države poput Grčke, Španije i Mađarske, u kojima je kriza u Evropi najviše uzela danak.

OZBILJNO NEOZBILJNI
Na sreću, premijer Cvetković je, konačno, „prelomio“…
„Nisam imao dilemu. Radićemo kako treba ili ove Vlade neće ni biti (…) Sada imamo prostor za ozbiljan rad (znači li to da je do sada bio neozbiljan?) Želim da vratim poverenje i autoritet Vladi“… Sjajno, gospodine Cvetkoviću! Mnogi su poverovali i da se istisnuta pasta za zube može vratiti natrag u tubu, pa… Uostalom, bitno je da ste konačno „izabrali“ i time pokazali nekolicini od više miliona „budala“, koje neko pogrešno naziva građanima Srbije, da je ceo dosadašnji vaš mandat bio kako „ne treba“, a da će sada biti kako „treba“. Da ćete konačno neutralisati „nepoštenu inteligenciju“, koja „zabija klipove pod elisu“ ovom zahuktalom parobrodu progresa i blagostanja što u vašem mandatu plovi okeanom Srbije, trabunjajući o tome da vaše odluke donosi – neko drugi!
Ali, priči o rekonstrukciji „Titanika“ tu nije kraj. Na „političke daske“ koje milione znače, i pored Dinkićeve smene/ostavke, uporno nastavlja da izvodi svoje performanse i diletantsko pozorište „G17 Plus“!
Izrazivši uverenje da je odluku o njegovom razrešenju doneo predsednik Srbije Boris Tadić lično (što je apsolutno neverovatno i zapanjujuće otkriće!), predsednik G17 Plus Mlađan Dinkić je nastavio: „Naša stranka će biti faktor stabilnosti države. Garantujemo stabilnost ako se nastavi proces evropskih integracija i nastavi sa rešavanjem problema ljudi (do sada su, valjda, rešavani problemi majmuna). Jer ako misle da sam ja najgori, to je njihovo mišljenje, ali daleko od toga da je kod njih sve savršeno“. Kod kojih „njih“, života ti? Jer, gospodine bivši ministre, ako vi niste „oni“, onda ni „oni“ nisu „njegovi“, što znači da ni „on“ nije „naš“, a još manje da „on“ jeste „svoj“!
Šta bi Stanislavski rekao na ovakvu glumu? Ubeđen sam da bi se trenutno okrenuo u grobu i napustio salu, dok bi protagonisti, u liku i delu sadašnjih srpskih vlastodržaca, težili da na sceni ostanu zauvek. Doduše, sa osveženom šminkom i u starim kostimima očišćenim od moljaca, oni bi doživotno nastavili da igraju isti komad na palubi svog velikog parobroda, nemajući pojma da su se gledaoci, odnosno građani Srbije, u njihovom „rekonstruisanom“ Titaniku na dnu okeana, odavno pretvorili u – morsko rastinje!

6 коментара

  1. U ovoj smešnoj vladi najsmešniji je, ipak, njen premijer. On čim nešto kaže, kao da se ugrize za jezik. Vidi se da se ovde uopšte ne snalazi i samo ”iskonski strah” od njegovog šefa Tadića ga sprečava da da ostavku i pobegne glavom bez obzira! A, pogotovu je najavljena ”rekonstrukcija vlade” tragičan i očajnički potez da se agonija vlasti produži još koji mesec. A, to što će pri tom da pocrka od nemaštine još trećina građana Srbije, koga to briga? Đaja je odlično pronašao metaforu za ovu našu vlast i državu u celini. To je zaista ”Titanik” – pa, bilo koji film da se po njemu snimi, kraj je uvek poznat. Ne znam šta više da kažem i kako da ove štetočine oteramo odavde. Osim… Ipak je Tadić najodgovorniji za ovu propast, jer je preuzeo, odnosno, uzurpirao svu vlast u zemlji. Da li to voli, ili je u pitanju kakav poremećaj, ne znam… Ali, to mora da prestane i da se na civilizovan način, a to su jedino prevremeni izbori, promeni ova korumpirana i štetočinska vlast. Ili, ćemo svi ići do kraja, štrajkovi će da se nadovezuju jedni na druge, a zemlja će samo dalje da propada… Inače, najnovija vest da će se nastavnicima oduzimati od plate zato štrajkuju, neviđena je tiranija režima! Ne sećam se da je za vreme Miloševiša – a tada su škole često bile u štrajku – i jednom profesoru zbog toga nešto skinuto sa plate.Kakvi su ovo licemeri i demagozi! Odličan tekst!

  2. Кога, бре, ови фолирају? Какве оставке, смене, какви бакрачи? ”Сјаши курта, да узјаши Мурта”! Па, зар они заиста мисле да је народ баш толико ретардиран да не види ову спрдачину са Цветковићевим ”одлучним решењима”, Динкићевим завитлавањем, а тек о Тадићевом ”хумору” – шта рећи? Ко слон у стакларској радњи! Читају ли они уопште овакве феноменалкне текстове као што су Ђајини, у којима он упозорава режим да је вода прешла преко грла? Очигледно, не! Толико су сигурни у себе, да неће ни знати шта их је снашло, кад их буде снашло! Ваљда, ако не читају, гледају телевизију… Зар не виде да вишедеценијске арапске деспотовине преко ноћи падају као од куле од карата – а неће пасти један склепани режим у државици Србији? Свашта…!

  3. To su sve njihove fore kako da nam skrenu pažnju sa svakodnevnih muka i problema u životu. Ponekad pomislim da je borba protiv ovih ameba na vlasti “Sizifov posao”. Opet, šta nam drugo preostaje nego da nastavimo sa borbom. Živeli!

  4. Вероватно да би у свакој другој земљи са оволиком незапосленошћу, падом животног стандарда, тоталној безизлазности из економског ћорсокака, свака влада поднела оставку, или била отерана са власти. Видимо да је чак и у арапском свету, где се сматрало да су владари тих држава као нека врста египатских фараона, недодирљиви и неприкосновени, прокључало и дошло до експозије социјалног незадовољства. А, просечна плата у Либији је, на пример, 1.000 америчких долара! А, колика је код нас? Да ли је овај народ још од Турака научио да живи по оној Ракићевопј песми “Долап”: “… вуче кљусе долап, сипљиво и хромо…”, – и тако 500 година, или ће, ипак, да каже “стоп” – овом неспособном и штеточинском режиму? Још један Ђајин врхунски текст, који нас опомиње да престанемо да се плашимо и да коначно узмемо судбину своје руке! Поздрав свима у Печату!

  5. U pravu je Nole kad kaže da bi svaki drugi narod već odavno ovakvu vlast poslao u istoriju! I, zaista, dokle ovako vući “dolap”? Pa, odgovor je samo jedan: dokle god narod ćuti, ova vlast će da rasteže svoju vladavinu u beskraj, izmišljajuči razne kerefeke kao što je “rekonstrukcija” i slično, znajući da bi nakon silaska s vlasti bila prozvana za mnogo što šta. Za vreme njene vladavine su prvi put u istoriji, u mirnodopskim uslovima, Srbi u svojoj zemlji počeli da umiru od gladi! Bedno!

  6. Gledam ovo cudo pravo na planini sto se zbralo.Politicka ta elita sto za gladne i ne pita.Sto nam dize te poreze da bi imo taj za meze.Da se svrcka po planini i za trosak taj ne brini.Dizi takse i akcize jer od raje nama stize.Prodacemo i ostalo sto drzavno preostalo.Skupila se cela vlada i tajkunska ta estrada.Gledam Mlada nesto zbori Sav se dici sto govori.Novi porez tu se klati treba NAROD to da plati.Bas im lepo skacu cene PDV-om deru mene.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *