Nezadovoljni iz svih zemalja – usprotivite se!

Piše Mira Popović

Svojevrstan Heselov manifest, knjižica od 30 strana pod naslovom „Usprotivite se!“, prodata je u Francuskoj u više od milion primeraka, preteći da od lokalnog fenomena postane svetski

Nezadovoljni smo nepravdama u društvu i u svetu? Postoji način da na nepravde odgovorimo, da ne budemo njihovi nemi ili još gore: ravnodušni posmatrači. Treba da ih odbijamo, da im se aktivno protivimo, poručuje 93-godišnji Stefan Hesel, čija knjižica od 30 strana pod naslovom „Usprotivite se!“ („Indignez-vous!“) ide „kao alva“ u francuskim knjižarama. Svojevrstan Heselov manifest naišao je u Francuskoj na više nego prijemčive uši, koje izdavač „Endižen“ ni sanjao nije objavivši ga krajem oktobra u samo nekoliko hiljada primeraka. Do danas je knjižica prodata ovde u više od milion primeraka, preteći da od lokalnog fenomena postane svetski, jer je izdavač zatrpan desetinama zahteva za prevođenje – od Slovenije, preko Velike Britanije i Nemačke, do Libana i čak Južne Koreje i Japana.
Dakako, po obimu neveliko Heselovo delo sa srazmerno niskom cenom (tri evra) nije samo književni i knjižarski fenomen, kako ga neki predstavljaju, već se njegov munjevit uspeh može razumeti jedino ako se posmatra kroz društvenu i političku prizmu. Jer, ma koliko bila uzbudljiva činjenica da je neko ko se „bliži stotoj“ napisao bestseler, ono što pleni sadržano je između korica dela, kao i u Heselovom angažmanu koji je upravo povodom njegove popularne knjižice naglo izbio na videlo.
Ko je Stefan Hesel i zašto se njegov glas tako snažno čuje?

MIRNA POBUNA
Odgovor treba, pre svega, tražiti u podatku da se 1941. godine pridružio generalu De Golu u Londonu, da je bio pripadnik francuskog Pokreta otpora, uhapšen i deportovan u logor u Nemačkoj odakle je pobegao krajem rata, da je od 1945, kada je imenovan za francuskog ambasadora u Kini, do 1985. godine bio u francuskoj diplomatiji (Miteran ga je unapredio u rang ambasadora Francuske), da je, sa francuske strane, učestvovao u pisanju Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine. Rođen je 1917. godine u Berlinu. Jevrejskog je porekla, ali je njegova porodica prešla u protestante. Sa roditeljima je 1925. godine emigrirao u Francusku i primio je francusko državljanstvo 1937. godine. Studirao je na najvišim francuskim školama, uključujući najprestižniju „École normale supérieur“, sa nemačkim filozofom Valterom Benjaminom preveo je na nemački „U traganju za izgubljenim vremenom“ Marsela Prusta…
Učinivši od borbe za ljudska prava polje svoje stalne akcije, angažovan je maksimalno na strani imigranata bez papira u Francuskoj, a snažan pečat ostavlja i kao aktivista u borbi za palestinsku stvar, što (delom i zbog njegovog jevrejskog porekla) nailazi na odijum jevrejskih organizacija u Francuskoj.
Takođe, knjižica „Usprotivite se!“ s pozivom na suprotstavljanje nepravdama savremenog društva, koja ga proslavlja od kraja prošle godine, učinila je Hesela neprijateljem francuskih vlasti. Kao proleter koji nema šta da izgubi, on za to ne samo što ne haje, već ne propušta priliku da preporuči da se „treba otarasiti Sarkozija“, kao i da poruči da će on na predsedničkim izborima iduće godine podržati šeficu Socijalističke partije Martin Obri.
Za Hesela je protivljenje, kako je napisao u svojoj knjižici, „osnovni motiv Pokreta otpora“, a razloga za „mirnu pobunu“ – na šta on, zapravo, poziva, a ne na revolucionarnu bunu kao što bi se moglo u prvi mah pomisliti – danas ima mnogo. U složenom svetu, kakav je savremeni, ti razlozi mogu da izgledaju manje očigledni nego u vreme nacizma, ali ko ih traži – naći će ih! Hesel ih vidi u rastućem jazu između bogatih i siromašnih, u stanju naše planete, u postupcima prema ljudima bez papira, prema imigrantima i Romima, u trci za uvek više profita, diktaturi finansijskih tržišta… sve do ugroženih „postignuća Otpora“ u koje ubraja penzije i socijalno osiguranje. A da bi u pobuni bili efikasni, poručuje po životnosti ličnog angažmana najmlađi francuski aktivista, treba, kao i juče, delovati u mreži. Trebalo bi se aktivno uključiti u udruženja za borbu za ljudska prava i druge slične organizacije, i delovati u prilog „istinske društvene i ekonomske demokratije, koja podrazumeva oduzimanje poseda velikih ekonomskih i finansijskih feuda.“

PROTIVLJENJE RADI PROTIVLJENJA
Svojim angažovanjem na strani Palestinaca, preko propalestinskih organizacija u Francuskoj, pozivom na bojkot izraelskih proizvoda i pozivom da se izraelska ofanziva u pojasu Gaze okvalifikuje kao ratni zločin i čak kao zločin protiv čovečnosti, neumorni Hesel dao je primer građanske akcije i – stao na žulj ovdašnjim moćnim i uticajnim jevrejskim organizacijama. Koliko je taj uticaj jak može se sagledati i kroz činjenicu da se Predstavnički savet jevrejskih institucija u Francuskoj (CRIF) obratio ministarki za univerzitetsku nastavu Valeri Pekres i isposlovao zabranu održavanja jedne konferencije – debate koja je 18. januara trebalo da se održi na vrlo prestižnoj „École normale superieur“, na kojoj je bilo predviđeno i Heselovo učešće. Među ostalim nesuđenim učesnicima skupa na temu slobode izražavanja bili su, pored ostalih, bivša predstavnica Palestinskih vlasti Lejla Šahid, arapska poslanica u izraelskom parlamentu Hanen Zaobi, kao i bivša francuska  ministarka pravde, socijalista Elizabet Gigu. Cenzuru skupa podržali su – izgovarajući se, ipak, kako je nisu oni lično tražili – francuski intelektualci čuveni po tome što se zalažu za poštovanje ljudskih prava i slobode drugde u svetu (u vreme rata na Balkanu, recimo): Alen Filkenkrot i Bernar-Anri Levi. Drugi su, pak, poput poznatog filozofa Alena Badjua, inače prave „zvezde“ pomenute škole, odlučno – u peticiji objavljenoj u dnevniku „Liberasion“ – digli glas protiv cenzure i „manevra zastrašivanja propalestinskih aktivista i intelektualaca.“
„Deset prvih godina XXI veka bile su period nazadovanja“, kaže autor manifesta „Usprotivite se!“. Isto je ponovio u novogodišnjoj poruci emitovanoj preko informativnog sajta „Medijapar“, uoči novogodišnjeg obraćanja naciji predsednika zemlje Nikole Sarkozija. „Prva decenija novog veka završava se danas neuspehom. Bolnim neuspehom za Francusku; teškim neuspehom za Evropu; zabrinjavajućim neuspehom za svetsko društvo“, ocenio je tada Hesel, pomenuvši, pored ostalog, povećanje broja siromašnih u svetu umesto njegovog prepolovljavanja u periodu od 15 godina, kako je ambiciozno predložila Svetska konferencija UN 2000. godine. Opomenuo je i na povećavanje broja „vrlo bogatih“ i „vrlo, vrlo siromašnih“, na neuspeh u rešavanju 30 godina starog sukoba na Bliskom istoku i palestinskog pitanja, i na nepravednu raspodelu opštih dobara kao što su voda, zemlja, vazduh, svetlost. „Motivi za usprotivljenje su brojni“, poručio je preko video-zapisa na sajtu „Medijapara“. Obraćajući se sunarodnicima „građanima i građankama koji znaju da pruže otpor“ (organizator kao da je imao za uzor De Golovo obraćanje sunarodnicima na početku Drugog svetskog rata preko Radio „Londona“) pozvao je i na „građansku borbu“, konkretno na glasanje za one koji imaju „jasnu i entuzijastičku viziju“ budućnosti, i na „otpor predsedniku (Sarkoziju) čije želje više nisu kredibilne.“
Naravno da se Heselova ideja da se „samo kroz angažman (aktivno protivljenje nepravdi) postaje čovekom“ ne dopada francuskim vlastima. Za sada, upamćena je samo konfuzna izjava premijera Fransoe Fijona da je „upoznat sa debatom zapodenutom oko knjige ‘Usprotivite se!’“, ali da „apatija i ravnodušnost inače nisu svojstveni Francuzima“ i da „protivljenje radi protivljenja nije način na koji treba razmišljati.“ Da li je premijer pročitao Heselovu knjižicu ili je posredi briga pred činjenicom da se Francuzi u predizbornoj godini otimaju o štivo autora koji ne krije podršku Martin Obri i drugim socijalističkim prvacima, pita se jedan francuski list?

Nikola Sarkozi

NACIONALNI DAN AKCIJE
Premijer Fijon je, međutim, u jednom u pravu: Francuzi su stare bundžije. Ne dižu uvek revoluciju, ali bez predaha štrajkuju, demonstriraju. Mnogi od tih protesta – osim onih na nacionalnom nivou – Vladu uopšte ne dotiču, niti je ona, reklo bi se, upoznata sa njima. To, međutim, nije slučaj sa dva skorašnja štrajka koja uopšte nisu upadljiva po broju učesnika u protestu, već po njihovoj vrsti i načinu na koji su na sebe skrenuli pažnju. Reč je o štrajku glađu policijskih specijalaca i štrajku sudija u Nantu.
Protest bez presedana specijalaca (CRS) započeo je štrajkom glađu jednog od tri odreda CRS u Marseju, a povodom zvaničnih najava o njegovom zatvaranju, kao i zatvaranju jednog odreda specijalaca u Lionu. Tri dana protesta, iza kojih stoje sindikati zaposlenih u čuvanju reda, obeležena solidarnim akcijama u drugim policijskim odredima širom Francuske (od odbijanja specijalaca u Strazburu da uzmu podnevni obrok, preko masovnog otvaranja bolovanja specijalaca u Perpinjanu, do odbijanja policije na severu zemlje da kažnjava prekršioce u saobraćaju ili da hapsi ilegalne imigrante), bili su vladi dovoljni da ustukne: na mig Jelisejske palate, ministar unutrašnjih poslova Bris Ortefe povukao je odluku o ukidanju dva pomenuta odreda specijalaca.
Sudbina drugog protesta koji traje do 10. februara nije, međutim, poznata, niti je izvesno da će imati sličan, srećan ishod, tim pre što je protest izazvan jednom neodmerenom izjavom šefa države na račun sudija i policije u Nantu. Naime, povodom nedavnog ubistva 18-godišnje Letisije Peres u Bretanji, za koje je osumnjičen izvesni Toni Mejlon prethodno pušten iz zatvora po izdržanoj kazni za neki drugi zločin, na koju ga je bio osudio sud u Nantu, Sarkozi je javno upro prstom u „ozbiljne greške u funkcionisanju policije i pravosuđa“ u Mejlonovom sudskom tretmanu. Mejlonovo puštanje na slobodu bez da mu se odredi sudsko nadgledanje, rekao je šef francuske države, „predstavlja grešku i oni koji su je počinili ili omogućili da se počini biće kažnjeni“. Sudije iz Nanta bile su konsternirane. Na spontano održanoj vanrednoj Generalnoj skupštini njihovog sindikata, pala je odluka da u znak protesta Okružni sud u Nantu tokom nedelju dana obustavi sva ročišta, osim najhitnijih. „Predsednik (Sarkozi) je prešao svaku meru“, ustvrdio je jedan sudija iz Nanta, ukazujući da se „jednonedeljna obustava ročišta nikada do sada nije dogodila“ u Francuskoj, ali da se „nikada do sada nije dogodio ni sličan napad na sudije“.
Sudije, a njihov protest podržali su i advokati, kao i sindikati policije i zatvorskih ustanova, zameraju Sarkoziju na demagogiji, konkretno što ih stavlja u poziciju žrtvenog jarca. Oni tvrde i nude dokaze da nemaju mogućnosti da normalno rade jer im vlada uskraćuje sredstva, te da je Mejlonovo, kao i puštanje još 800 zatvorenika po izdržavanju kazne, a bez potonjeg sudskog nadgledanja, odobreno sa „višeg mesta“ i zbog – nedostatka sredstava.
Da je ogorčenje sudija veliko svedoče njihova potonja brojna sindikalna okupljanja širom Francuske, uključujući i okupljanje sudija Vrhovnog suda, u nameri da uskoro održe protestni „nacionalni dan akcije“.
Sarkozi sada može samo da čeka epilog svoje kontroverzne izjave, kao što je sačekao da vidi, upravo ovih dana, kako Senat odbija njegov predlog za proširenjem mere ukidanja francuskog državljanstva izrečen u jednom, takođe kontroverznom govoru, u kojem je prošlog leta povukao paralelu između imigracije i kriminala. Predlog je potom pretvoren u nacrt zakona, ali pošto su mu se senatori – što bi rekao Hesel – usprotivili, nije više sigurno da će proći.

5 коментара

  1. * Baza Bondstil na Kosovu izgrađena bez ikakvog odobrenja UN ili NATO. U kampu smeštene paravojne formacije *

    *BEOGRAD – Bivši predsednik SAD Bil Klinton doći će u Crnu Goru 22. maja, saopštila je Atlas grupa biznismena Duška Kneževića. Klinton će doći na poziv Kneževića i održati predavanje na konferenciji balkanskih lidera iz neprofitnog, političkog i poslovnog sektora.*
    Klinton je predsednik organizacije “Clinton Global Initiative (CGI)”, a Knežević je njen član. CGI je udružila više od 100 sadašnjih i bivših čelnika država, 14 dobitnika Nobelove nagrade za mir, stotine direktora iz sveta, filantropa i drugih.

    Među članovima CGI su Barak Obama, Bil Gejts, Stiv Džobs, Al Gor, Ban Ki-mun, Hilari Klinton, Kofi Anan, Džimi Karter, Medlin Olbrajt, Met Dejmon, Demi Mur, Bred Pit.

    CGI članovi su pokrenuli 1.700 inicijativa u vrednosti od 57 milijarde dolara za poboljšanje života u 150 zemalja sa ukupno više od 200 miliona stanovnika.

  2. * Ugovor u Laramiju potpisan 1868. godine (poništen 2007.) između bledolikih i Indijanaca garantovao je Indijancima da će Crne planine u Južnoj Dakoti biti njihovi dokle god bude trave na pašnjacima. Ali, 30. jula 1874. godine u Frenč Kriku na Crnim planinama pronađeno je zlato! Sa svih strana nagrnuli su kopači i avanturisti željni bogatstva, a američka vlada nije ništa preduzela da ovu najezdu spreči mada ju je ugovor na to obavezivao. Indijanci su morali da se bore da bi odbranili i sačuvali svoju zemlju i plemena Sijuksa i Čejena ujedinila su se na čelu s Bikom Koji Sedi, Ludim Konjem (Thašuŋka Witko – bukvalno: “njegov konj je lud”), Mržnjom i ostalim poglavicama.
    Kada je američka vlada čula za to, poslala je svoju komisiju da pregovara o kupovini Crnih planina. Bledoliki su nudili Indijancima ili 6 miliona dolara u gotovom ili 400 hiljada dolara godišnje dok se ne ispuni ova suma. Ali, Indijanci su znali vrednost ovog zemljišta i tražili su 50 miliona dolara, što u stvari nije bilo preterano.
    Na to su Jenkiji protiv “prljavih gramzivih crvenokožaca” poslali vojsku na čelu sa generalima Krukom, Gibonom i Terijem.*

  3. Kao sto *njegov konj nije bio lud*, tako ni sarac kraljevica Marka *nije lud*..ugovor bledolikih sa Siptrima i Albancima bice takodje ponisten….jer Kosmet je Srbija !!!

  4. Љубомор

    Ако некој земљи треба под хитно превод овог “Манифеста” онда је то
    земља Србија. Зна да то ова корумпирана власт неће дозволити, али се надам да ће се наћи неко храбар и патриота да то учини.
    Желио бих да је прочитам и показује другима, које код нас видим све аполитичније.

  5. Дакле, најзад се појавио неко ко размишља и промишља. Човек је, по Дарвиновој теорији настао од мајмуна ЕВОЛУЦИЈОМ. НЕ РЕВОЛУЦИЈОМ, НЕГО ЕВОЛУЦИЈОМ. И управо овај новински текст позива све људе да престану да траже пречице, лакше путеве, лакше начине, јер ма како примамљиво то изгледало, то је пут у насиље, а управо је то оно што би богаташима био одличан изговор да одговоре силом. А они – богаташи – имају толико силе на располагању. НАПРОТИВ, АКО СЕ КРЕНЕ ЕВОЛУЦИЈОМ ТЈ. ПАМЕЋУ, Е, ТУ СУ БОГАТАШИ ТАНКИ, ЈЕР СВЕ ШТО СЕ КАЖЕ МОРА СЕ И КОНКРЕТИЗОВАТИ, А ТО ЗНАЧИ ЊИХОВО ОДРИЦАЊЕ ОД МАСНИХ ПРОФИТА. И не, није циљ уништење богаташа, већ је ЦИЉ ХУМАНИЗОВАЊЕ БОГАТАША ТЈ. ПРАВИЛНИЈА РАСПОДЕЛА БОГАТСТАВА. С ЈЕДНЕ СТРАНЕ ГЛЕДАНО ТО СЕ МОЖЕ ПРОТУМАЧИТИ КАО АТАК НА ПОСТОЈЕЋЕ БОГАТАШЕ, АЛИ РЕАЛНО ТО ЗНААЧИ ДА ЈЕ И ЗА ЊИХ ДОШЛО ВРЕМЕ ДА ЕВОЛУЦИЈА УРАДИ СВОЈЕ И ДА СЕ ДОГОДИ СМЕНА ГЕНЕРАЦИЈА МЕЂУ БОГАТАШИМА И ДА СЕ ПОЈАВЕ НОВИ КОЈИ ЋЕ У НОВИМ ХУМАНОШЋУ ОБЕЛЕЖЕНИМ УСЛОВИМА ДОКАЗИВАТИ СВОЈЕ ПРАВО НА ПОВЛАШЋЕНИ СТАТУС У ДРУШТВУ.
    С ТОГА СЕ ТРЕБА И МОРА ОДУПРЕТИ ПРЕЧИЦАМА РЕВОЛУЦИОНАРНОСТИ, ОДУПРЕТИ ЗАМКАМА БАХАТИХ И ОМОГУЋИТИ ЕВОЛУЦИЈИ ДА ОНО ШТО ЈЕ ЗАПОЧЕЛА У РЕДОВИМА РАДНИЧКЕ КЛАСЕ ДОВРШИ И У РЕДОВИМА БОГАТАША.
    ЕВОЛУЦИЈА – НАЈЗАД!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *