Naknadna pamet profesora zabrinutog za mir Petrove gore

Piše Ratko Dmitrović

Da stepen obrazovanja nije garant pravom sagledavanju određenih događaja, a posebno da ne podrazumeva hrabrost, bolje od drugih svedoči ponašanje Srba intelektualaca u Zagrebu, onih meseci kada su njihovi sunarodnici u provinciji videli bolje i dalje od svoje elite

Naknadna pamet, a posebno naknadna hrabrost uvek budu svedene na kajanje, podsmeh ili sažaljenje. Ništa valjda nije žalosnije nego slušati čoveka koji, sećajući se nečega važnog ili manje važnog, kaže: „Ma ja sam hteo da (mu)im kažem“…ili: „Za dlaku mi je falilo da podviknem“. U danima koji se istorijski gledano beleže kao sudbonosni, prelomni, testiraju se karakteri i ljudsko dostojanstvo. Mogu Srbi danas da pričaju o događajima iz devedesetih šta im je volja, da štampaju knjige, izdaju sećanja, objavljuju biografije sa friziranim događajima…sve je zalud. Vreme je nepovratno minulo, posledice se ispraviti ne mogu. Ostala je muka, jad i čemerno sećanje. Možda se neko od onih koji su ćutali kad je trebalo da govore danas i kaje, ali… kome to treba.
Intelektualna elita Srba u Hrvatskoj, ona koja je dočekala raspad bivše Jugoslavije i svedočila nastanku novih država na toj ruševini, zaslužuje posebnu analizu koju, čini mi se, do sada niko nije uradio. A trebalo bi. Neće od toga biti nikakve koristi osim što bi nekoga, možda, potaklo da o svemu ovome razmisli. Bar to.

URBANI SRBI SU ĆUTALI
Poslednjih dana januara ove 2011. godine, u Zagrebu se oglasio dr Jovan Mirić, penzionisani profesor tamošnjeg Fakulteta političkih nauka. Oglasio se da kaže nešto o srpsko-hrvatskim odnosima, o sramnom ponašanju hrvatske države prema Srbima. Mirić je – a šta bi Jovan drugo mogao da bude – Srbin. Rođen je u jednom selu kod Korenice, u Lici. Pažnju jugoslovenske javnosti privukao je početkom osamdesetih godina knjigom „Sistem i kriza“, u kojoj – kroz kritičko sagledavanje Ustava SFRJ iz 1974. godine i nekih aktuelnih kretanja – na određeni način anticipira ono što će uslediti sedam-osam godina kasnije. Knjiga je od političkog establišmenta ocenjena kao pokušaj podrivanja države, autor je doživeo žestoke napade od vrha države do ideološki budnih mesnih zajednica i skrajnut je na marginu društva.
Baš od takvog čoveka očekivalo se da onih vunenih godina, kada počinju da se tresu kaplaje na krovu kuće zvane Jugoslavija, kaže šta vidi, šta se zaista događa i šta bi trebalo da se radi. Mislim na 1989. i 1990. godinu. Srbi u Hrvatskoj očekivali su da Mirić, zajedno sa još nekoliko uglednih Srba iz Zagreba, sveučilišnih profesora, novinara, advokata, pa čak i bivših partizana (među kojima je bilo i nekoliko narodnih heroja), formira srpski intelektualni blok koji bi se suprotstavio lavini hrvatske intelektualne i političke elite čiji je jedini cilj bio obnavljanje nezavisne hrvatske države. Proustaške, nažalost, ispostaviće se vrlo brzo. Ali, urbani Srbi u Hrvatskoj su ćutali. Zbog straha, konformizma, nedoumica… svejedno je. Ćutali su.
U takvoj situaciji događa se očekivano; kreće samoorganizovanje Srba u onim delovima Hrvatske koji su za vreme Drugog svetskog rata najviše stradali od ustaša, a u tom strahom prožetom jurcanju u politiku izgubila se pamet sposobna da vidi bar malo unapred. Uz nespornu pomoć Beograda na pramac tog brodića postrojavaju se uglavnom nedovršeni, iskompleksirani i suštinski neobrazovani Srbi.
To je, uz sadejstvo sa drugim faktorima izvan Krajine, i dovelo do strašne tragedije Srba iz Hrvatske, njihovim isterivanjem iz novostvorene hrvatske države. Zbog čega su Srbi u Zagrebu ćutali? Zašto je ćutao Jovan Mirić? Da li bi njegovo tadašnje angažovanje, zajedno sa, uzmimo, Dragom Roksandićem, Miloradom Pupovcem, Slobodanom Uzelcem, Simom Rajićem, Milutinom Baltićem, Dušanom Dragosavcem, pa zašto ne i sa Jovanom Raškovićem, stvorilo drugačiji okvir i klimu za rešavanje položaja Srba u Hrvatskoj u tom maglovitom i, videće se kasnije, krvavom vremenu?
Znam, pitanje je besmisleno jer posle svega ništa ne znači ovaj ili onaj odgovor. Ali, ovde dolazimo do povoda za redove koje čitate, do činjenice koja kaže da Jovan Mirić tada nije ćutao. Oglasio se. Videćemo kako.

ISPOD SPOMENIKA ŽRTVAMA FAŠIZMA
Shvativši da se Jugoslavija raspada, da u Hrvatskoj oživljava monstrum endehazije, videvši šta se dogodilo februara 1990. godine na konvenciji HDZ-a u dvorani Lisinski, u Zagrebu, shvativši da je na sceni rehabilitacija ustaštva, (ustaše se i fizički vraćaju u Hrvatsku, uglavnom iz Nemačke i Južne Amerike) Srbi u Hrvatskoj se samoorganizuju.
Tog februara, tri meseca pred održavanje prvih višestranačkih izbora, kao reakcija na događaj iz Lisinskog i sve slično što je počelo da se dešava po celoj Hrvatskoj, dobijam informaciju da se u Karlovcu priprema srpski miting. U to vreme sam bio dopisnik „Politike“ iz Zagreba. A gde će se održati miting, pitam čoveka koji je došao da me obavesti? Na glavnoj autobuskoj stanici, u 11 sati- kaže on. Kakvoj crnoj stanici, mislim se u sebi ali navedenog dana sedam u kola i pravac Karlovac. Samnom je i sada pokojni reporter „Politike“ Stevan Zec.
Dolazimo u Karlovac oko 10 ujutro. Na Autobuskom kolodvoru gotovo uobičajena slika, ali primećujemo da se oko same stanice vrzma neuobičajeno mnogo sveta. Lagano se premeštaju u krug Kolodvora i vrlo brzo postaje tesno. Ali, ništa se ne dešava. Pitam neke ljude jesu li tu zbog mitinga. Oni kažu da jesu, ali niko ne zna ko je organizator i kakav je program. Do mene stoji jedan visok, naočit, elegantno obučen čovek i konstantno priča o aktuelnim političkim događanjima. Stevan mi šapće na uho da od mitinga nema ništa, ali da on u glavi već ima sjajan reportažni zapis. Ja se okrećemo onom čoveku i kažem mu da to što priča nama izgovori mnogo glasnije da svi čuju i da na taj način opravda okupljanje. Pitam ga kako se zove. Milić Knežević, kaže on, penje se na neko bure u blizini i počinje da govori. Glas mu drhti, ali govori. Obraćanje završava informacijom da će se četvrtog marta – što je značilo za nekih 15-ak dana – na Petrovoj gori održati veliki miting „protiv fašizma i obnavljanja NDH“. Tako je i bilo.
Dolazi i taj četvrti mart. Dan ranije zagrebački „Večernji list“ objavljuje jedno neobično i svakako iznenađujuće pismo. Apel prof. dr Jovana Mirića. Da, onog istog Mirića za kojeg „Večernji list“ nije hteo da čuje punih osam godina. Mirićevo pismo je, u stvari, apel Srbima da ne idu na Petrovu goru. Završio ga je rečenicom: „Ne remetite mir Petrove gore“.
Bio sam i tamo. Miting je ispod spomenika „žrtvama fašizma“ organizovao Savez antifašističkih boraca NOR-a, opština Vojnić i Vrginmost. Govorili su predsednici tih opština, Rade Šarić i Dmitar Vojnović (kasnije ubijen u atentatu kod Topuskog), te general-pukovnik, narodni heroj Dušan Pekić i članica Predsedništva SUBNOR-a Hrvatske, takođe narodni heroj, Milka Kufrin. Ona trojica su Srbi, Milka je Hrvatica. Pekić je rođen nedaleko Vojnića i tih dana se slučajno zatekao u zavičaju. Umro je u Beogradu 2007. godine. Milka je umrla 2000. godine u Zagrebu.

U SENIMA PETROVE GORE
Četvrti mart te po mnogo čemu značajne 1990. godine bio je prohladan, ali sunčan. U senovitim delovima Petrove gore još je u tragovima bilo snega. Nabujali potoci, kukurek i prve visibabe. Putevi su bili blatnjavi i prepuni automobila. Skupilo se između 80 i 100 hiljada ljudi. Pola njih je plakalo za vreme govora Milke Kufrin, a govorila je o stradanju Srba u Drugom svetskom ratu i zajedničkoj srpsko-hrvatskoj borbi protiv fašizma.
Televizija „Zagreb“ te večeri, a „Vjesnik“ i „Večernji list“ sutradan, pustili su sa Petrove gore izveštaje koji kao da su nastali u izbornom štabu HDZ-a. Miting je ocenjen kao četnički, dirigovan iz Beograda. Svuda je dominirala fotografija četvorice momaka sa šajkačama koji su držali transparent „Ovo je Srbija“. Nikada mi neće biti jasno jesu li ta četvorica bili samo, što bi narod rekao, seoske budale, ili ih je neko sa takvom dekoracijom i jasnim namerama smestio u masu mitingaša.
Vratimo se profesoru Miriću. Usledilo je ono što je svima poznato; pobeda HDZ-a, Račanov nož u leđa Srbima, ubijanja Srba po većim gradovima, spuštanje rata u provinciju i napokon etničko čišćenje Srba iz Hrvatske. Najveće u Evropi, posle onog rata o kojem je na Petrovoj gori govorila Milka Kufrin. Mirić je posle pisma opet nestao iz javnosti. „Večernji“ ga više i ne spominje i to traje godinama. Nekako sa Tuđmanovom smrću i slabljenjem HDZ-a prof. dr Jovan Mirić oseća potrebu da kaže nešto o tim burnim događajima. Oglašava se povremeno; dozirano govori i dozirano ga puštaju. Veliki intervju dao je krajem januara ove godine „Novostima“, nedeljniku Srpskog nacionalnog vijeća iz Zagreba. Svaku tamo iznetu konstataciju mogao bih mirne duše da potpišem. Na primer: „Srbi su već 20 godina izloženi različitim oblicima diskriminacije i nepravdi, ali ne kao građani Hrvatske nego kao Srbi i zato što su Srbi, i treba im poseban oblik političkog organizovanja da bi te nepravde ako ne otklonili onda barem umanjili“.
Ili, na pitanje kako ocenjuje sve masovniju pojavu da se Srbi u urbanim delovima Hrvatske izjašnjavaju kao Hrvati, Mirić kaže: „Mislim da se tu radi o egzistenciji. Kada to kažem ne mislim na fizičku egzistenciju, nego pre svega na građanski i profesionalni status. Nije mali broj lekara Srba, neke i lično poznajem, koji su se odrekli svoga roda i imena da bi osigurali zaposlenje i profesionalni napredak. Prema popisu stanovništva 2001. godine u Splitu, samo se devet osoba izjasnilo kao Srbi. Deset godina ranije bilo ih je 5.409.“
Tačno, profesore Miriću, sve je to tačno ali kasnite dvadeset godina. Nisu vaši Srbi remetili mir Petrove gore onog 4. marta 1990. godine zato što im se ćefnulo, jer nisu imali drugog posla. Ne. Bili su gore jer su videli bolje i dalje od vas.

30 коментара

  1. Izuzetno poštovanje, divljenje svemu što ste do sada napisali, a i izgovorili na jednoj TV stanici! Bravo!!!

  2. Bio sam licno u to vreme tamo bas na tom glavnom kolodvoru.Sta doceka Krajiski Narode moj

  3. Ljiljana,Holandija

    Secam se ja jednog drugog mitinga(ili je to isti?)i Draskovicevih sa bradama do pojasa i kokardama.Znaci da je jos tada radio za druge. I mojih komsija ,kako se pravdaju preko ograde Hrvatima da ne bi oni… nego dosli iz Srbije da ih bune. Inace ti iz okoline Durovnika i nisu bili Srbi.Izjasnjavali su se kao ‘pravoslavni”.Moj pokojni muz ih je onda pitao da nisu Rusi,Jermeni ili Grci? Kao sto je i na pitanje Amerikanaca, turista, kom narodu pripada odgovarao istim pitanjem :da li su oni Indijanci ,kad se izjasnjavaju kao Amerikanci ili su Nemci,Irci Englezi…Taj nas Marko uvek stigne kasno.Valjda nece i ovaj put.

  4. Srba više praktično nema u Hrvatskoj, verujte ja sam ipak zadovoljan, nisu poklani,nema Jasenovaca, jesu proterani.
    Otišli su iz tog pakla, treba rešiti imovinska pitanja i priču sa Hrvatima zatvoriti.
    Pitanje genocida u 2. svetskom ratu treba rešavati pred međunarodnim sudovima, Tadićevo “pomirenje” je guranje smeća pod tepih…!

  5. Sva tragedija srpskog naroda u proslosti i u buducnosti je sazet
    u ovom clanku gospodina Dmitrovica. Za Srbe u Hrvatskoj zivota
    nema. i takozvani ‘slobodni svet’ je ravnodusan sto se desava u
    21 veku. Smatrajmo da je fasizam dobio ‘drugi svetski rat’ a sve drugo je samo farsa.

  6. G-dine Dmitrovicu,samo nastavite tako,jer lobotomirane Srbe treba konstantno podsecati da se ne zaboravi.Vi ste,odnosno vase pisanije jedan od razloga zasto cekam svaki petak k’o ozeb’o sunca.Svaka cast!

  7. Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo .

  8. Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu.

  9. Danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika i rađaju 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje nego ih umire a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi .

  10. Slazem se sa ‘PetarI I’ postavkom da ideja o Srpskoj Krajini mora da se odrzava aktivno,ma koliko dugo se cekalo na ostvarenje. Vitalno za srpski narod je da imaju teritoriju koju mogu nazivati
    svojom i u kojoj ce imati sigurnost opstanka. Srbi nisu dosli u
    sadasnju Hrvatsku kao neki uljezi. Dosli su na poziv Austro-Ugarske monarhije da brane granice od napada Turaka.
    Jos da potsetim: teritorije su bile napustene i prazne a koje su
    tadasnji krajisnici obradili i stvorili naselja. Gde je bilo hrvatsko
    stanovnistvo za to vreme, posto nisu ostali na braniku?
    Posto su bili kmetovi na imanjima feudalaca a koji su ih povukli
    za sobom u severne krajeve gde su mnogi i ostali do danas.
    Srbi su svojom krvlju platili za svoj opstanak.
    Ovo je samo kratki potsetnik a sve drugo je u istoriskim arhivima. Srbi, ucite svoju istoriju i rodoslove i budite u kontaktu sa svojom kulturom. Mi ne otimamo nikome nicije. Mi se borimo za pravo
    na opstanak kao svaki drugi narod.
    Zatim, jedna vrlo, vrlo vazna stvar: Ne zaboravimo ko je ucinio genocid nad srpskim narodom? Nije kasno da se na pravnoj
    bazi pocne proces u kojemu svi Srbi treba da ucestvuju. Sto su Srbi dobili kao otstetu za genocid u drugom svetskom ratu?
    Dobili su to da je Hrvatska bila uvrstena u stvaranje nove Jugoslavije sa svojim zrtvama a danas novu Nezavisnu Drzavu Hrvatsku na kostima Srba. Nama treba slobodna teritorija gde
    cemo ziveti kao slobodni ljudi i u slozi sa susedima ali ne po metodu B.T. koji se izvinjava Hrvatima za ratne zlocine. Gde se jos zrtva izvinjava svojim muciteljima?
    Napred za slobodnu Republiku Srpsku Krajinu!

  11. Ratko, oprosti što ti se ovako obraćam. Dobro se poznamo, zemljaci smo. Znam i tvoje i svoje muke naše sudbine i naroda kome pripadamo. Baš zato morali bismo biti malo oprezniji u ocijenjivanju kako se tko, kada i kako ponio i ponašao u periodu, o kome s pravom si puno okupiran i koji je za Srbe, ne samo prečane, bio i još jeste, vrlo tragičan i gubitnički. Više nego ikad nam je bila, ali i ostala, potreba za sabornost i zaborav sitnih grešaka, ukoliko imamo iste ciljeve i ukoliko se zalažemo za sretniju budućnost naroda kome pripadamo. Tomu cilju, razlike u mišljenju, nisu uvijek prepreka, već često i neophodne, da bismo pronašli ispravne putove i sredstva kako bismo ga i ostvarili. Profesor dr Jovan Mirić je u periodu o kome govorimo, bez one knjige izašle u povodu promjene Ustava SFRJ 1974. pod naslovom SISTEM I KRIZA,izdao je vrlo značajne 4 knjige. A bila je to na prostorima bivše Jugoslavije prva, ozbiljna, rekao bih, naučna kritika uočljivog ustavnog rastrojavanja jugoslavenskog zajedništva u tzv. Titovoj Jugoslaviji. A ove druge četiri knjige:”DEMOKRACIJA I EKSKOMUNIKACIJA”, “SUMRAK (hrvatskog) INTELEKTA”, “ZLOČIN I KAZNA” i posljedna “KOSOVO I DRUGE TEME” više vrijede u raskrinkavanj uzroka, načina i posljedica u odnosima i ponašanju hrvatskske političke, kulturne i znanstvene elite prema Srbima, naročito u Hrvatskoj, negoli sva druga površna ili nedovoljno seriozna i dobro argumentirana pisanja u raznim sredstvima mas-medija. Laž,bijes i mržnja, naročito nacionalističkih partija i političke, kulturne i naucne elite, koje su ove partije proizvele, a to im nije bilo teško, zbog veoma duge srbofobije, koja se u protekla 2 stoljeća, sa manjim prekidima, u Hrvatskoj poticala i rasplamsavala do genocida i etničkog čišćenja Srba 1995.godine, a koji su, nota bene, veoma zaslužni za stvaranje ,još za vrijeme Austrije i Austrougarske, hrvatske autonomije, a kasnije, poslije propasti AUSTRO-UGARSKE i naročito u toku Drugod svjetskog rata i federalne jedinice, odnosno Republike Hrvatske. Mirić vrlo jasno, argumentirano,objašnjava što je korisno kako za Srbe tako i za Hrvate jer su jedni i drugi opasno manipulirani od svojih, naročito političkih “elita”nedavnu ratnu situaciju i uzroke tragedije koja se desila ne samo Srbima već i drugim narodima na prostoru bivše Jugoslavije. U svojim knjigama, raznim raspravama, a nadajmo se bitće ih još, profesor Mirić je to vrlo znalački, naučno obradio, da će njegove knjige, u pisanju istorije,u neka buduća i bolja vremena biti veoma koristan izvor za sagledavanje onoga što nam se dešavalo, naročito u periodu 1941-1995., pa i dalje na ovamo, a nama i njegovim savremenicima i sudionicima ovih ratnih zbivanja štivo za dublje sagledavanje uzroka, povoda i posljedica raspada Jugoslavije i tragedije naročito Srba prečana u tim ratovima i njihovim dometima i posljedicama. Jednom je Gete rekao: “Ljetopis (istotiju)piše onaj komu je potrebna sadašnjost”, što je tačno, ali i iskustva pokazuju da istorijskoj istini dobro dođe vremenska distanca kao sretstvo objektiviziranja pristupa u pisanju historije. Pratim Ratko i tvoje razne napise, naročito u “PEČATU” i mislim da i oni uveliko pomažu za utvrđivanju istine o građanskom ratu 1991-1995. i etničkom čišćenju Srba iz Hrvatske. Mirićeve knjige, koje sam gore naveo po meni su najbolji prilozi za utvrđivanje istine što se to dogodilo Srbima u Hrvatskoj i tko je za njihovo stradanje i progonjenje s vjekovnih ogništa najodgovorniji. Ne trebamo se s njim u svemu slagati, ali njegovom ponašanju i djelovanju možemo malo što zamjeriti. Mogao je i on kroz Srpski demokratski forum, a kasnije kroz tzv . Srpsko nacionalno vijeće u Zagrebu uključiti se u političko djelovanje ali svoju nacionalnost nije htio pretvoriti u profesiju i novčanu sinekuru, svjestan činjenice da bi na taj način pridonosio ,naročito Tuđmanovom pokušaju da se na međunarodnoj sceni prikaže demokratom i humanistom koji se zalaže za opstanak Srba u njegovoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj samo u postotku od 3-4 posto, pogotovo ako im se potomci (djeca i unuci) što prije pohrvate. Taj cilj je već nažalost postgnut, to više nitko i ne pokušava osporavati tko ima hrabrosti i poštenja da se sa istinom suoči. Ali ima i takovih kojima se priviđa da u Hrvatskoj još uvijek živi srpski narod kojima neki čak uobražavaju da su lideri i vođe. U te Mirić- i veoma mali dio srpskih intelektulaca koji su sticajem raznih obiteljskih okolnosti u Hrvatskoj ostali- svakako ne spada.

  12. Љубомор

    О Мирићу, Драгосавцу, Пуповцу и осталој назови “српској интелектуалној елити” све је јасно написао Арчибалд Рајс. Невоља је што срби не читају, неће да се суоче са истином и кратког су сећања. Срби и у Србији ништа бољи нису од тих Загребачких Срба.
    Усуд је да Срби ни после свега не могу живети без “вође највећег сина наших народа” и иданака из његовог шињела.

  13. Sinjel nekoga Milana Babica, nekako ispade tesan i za njega samog..a *vodja* nije odavno *medju srbima*..i nemoze nikom da sluzi kao opravdanje, za kukavicluk, izdaju,.neka svako nosi svoj krst…!!!

  14. Srbi, misle dobro, ali im *levaci novog doba*, namecu preko B92 i slicnih sklamerija ono sto ne zele i nemisle, poput evropeizacije po modlu Vuka Draskovica i Giske…a, misle po Imanuelu Kantu..

    “Ljudi koji koji gledaju samo licne interese su skloni pretvaranju,u veri su licemerni,a u politici prevrtljivci”

  15. danas polovina hrvatskog zivlja u sebi nosi srpske korene i srpsku krv, zato i jesmo braca.Ima puno nas koji imamo rodjake hrvate. da li to iznenadjuje?

  16. Cutali su i sada neki imaju smjelosti da kazu kako su seljaci krivi sto su zapoceli rat. Pa njih nikada nije bilo briga za srpstvo uzimali su ga u onoj mjeri u kojoj je to njima odgovaralo jer su se bojali za svoje guzice i fotelje kao da seljak ili radnik nije imao sta da izgubi i kao da oni nisu imali nikoga u tim selima a manje vise svi su seljacka djeca. Poceo je rat a ja sam bila intelektualka kao i moj muz. Oboje ostali sa tim zacudjenim seljacima i randicima, majkama, bakama i djecom. Mogli smo ostati da pomognemo ili otici van zemlje jer smo imali prilike za to, ne ostali smo do kraja. Zasto? Zato sto nismo mogli vjerovati da nam se to desava, zato sto smo htjeli istinu i htjeli da ostanemo na svojoj zemlji. Htjeli smo da vidimo tko nas je to izdao ili tko ce nas izdati, htjeli smo pomoci svima koga znamo.Nasi intelektualci su se naveliko razbjezali po Srbiji. cak ni od tamo nisi mogao cuti niti pisak a kamoli kakvu pametnu recenicu. Ostali smo prepusteni sami sebi i vremenu u kojem su ti radnici i seljaci imali svoje vizije o ostanku i opstanku. Znali su samo da ratuju protiv ustasa smrtnih neprijatelja i to je bilo dovoljno, a onda nas je majka Srbija izdala i za uzvrat bila bombardovana od istih onih kojima nas je prepustila da se vesele i likuju kad god koji nato avion nadleti. Po mom to je doslo kao neka kazna. Kao kopilad napustena i kao nikad postojeci narod izbrisali su nas svi sa geografske karte prljavom masnom gumicom i ne vole niti da nas se sjete jer boze moj treba uci na nova neprijateljska vrata u Evropu sagnuti glavu sto nize, upuzati u taj smrdez koji nas zapravo ne treba(mozda ako osmanlije krenu ponovo)Sve svoje sinove mati je dala sakalima kao da Rusija ne postoji i kao da nemamo izbor. Zar ta inteligencija jos uvijek suti. Da ja sam azilant u tudjoj zemlji jer moje nema, jedini narod bez drzave poslije prvog etnickog sramnog ciscenja u zadnjih 50 godina i samo posmatram i uporedjujem i vidim izdajice jos uvijek na celu drzave obecavaju i pljackaju da bi se sutra vratili tamo odakle su i dosli u zagrljaj vatikanski.Sta je inteligencijo krades i sutis a grobovi neka pjevaju ali svaka sila za vremena, propala su mnoga crstva a sto ne bi i ova sillicon valey. Kad vam se nesto ruzno desi u zivotu zapitajte se gdje je vas prvi i najveci grijeh. Sramno je bilo da seljaci vide dalje od ucitelja, doktora, znanstvenika pa i crkvenih lica.Eto kada se vrata istoka otvore mozda i navratim medju svoje. Posto sam svoju duznost casno obavila u tim godinama kao i vecina mojih azilanata ponosim se sto ne zivim medju ustasama i sto mi se djete nece ukrstati sa takvim skotovima. Da ogorcena nakon toliko izgubljenih prijatelja i ostavljenih grobova koje nisam obisla godinama.

  17. gosp. Dmitrovicu, vrlo potkrepljeno ste obradili nasu gorucu temu…u pravu ste po pitanju srpskih intelektualaca koji se bas nisu potrudili pokazati narodu putkojim da idu, tako da smo tu gdje smo…jedna mala ispravka o atentatu kod Topuskog, radi se o Dmitru Obradovicu, tadasnjem predsjedniku opcine Vrginmost…..prethodni komentari su vrlo iscrpni i pojasnjavaju mnoge stvari,ali sta nam sad vredi sva naknadna pamet.

  18. Pa da bi bio prevaren i izigran Srbin nemora da ide u Hrvatsku, *Pupavaca* ima i u Rusiji….?

    Počelo je tako što je iz Rusije od Lozničanina Željka Mićića traženo da dovede pedesetak radnika.

    – Ljudi su radili na građevini kod Rusa Andreja Anatoljevića, za firmu „Remdorstroj’. Radili smo svaki dan i sakupili i po 260 radnih sati, a na kraju jedva dobili mrvice od plate, i to samo zato što je imigraciona služba pritiskala poslodavca. Ljudi su bez pasoša bili najmanje 20 dana, uzeli su ih navodno da naprave registraciju za radne dozvole, ali to nije urađeno i vraćeni su nam tek kad smo pošli kući. Kako smo saznali, dovedeni smo da radimo mesec dana, dok su Rusi na godišnjem odmoru, da posao ne trpi, cilj je bio da nas prevare i vrate kući bez para – kaže Mićić,……… koji tvrdi da se sličnim prevarama uglavnom bave naši ljudi i da do sada nije čuo da nekoga ovako prevari Rus.

    Inženjer Slavko Ivanović iz Krupnja dodaje da mnogo naših prevarenih radnika luta po Rusiji.

  19. Od velike brige Tadića , Čanka , Čede praška , Kandićke i ostalih nesrba nas Srba ima sve manje u regionu . Zbog totalne nebrige vlade Srbije o Srbima u Hrvatskoj dolazi do nestajanja našeg naroda iz ove zemlje prvog suseda u kojoj smo živeli vekovima a u Srpskoj Dalmaciji , Lici , Baniji , Kordunu i pre Hrvata .Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i oko 150 ooo Jugoslovena od njih oko 80 % Srbi i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se ne smije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo . Danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika i rađaju 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje nego što ih umire a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba Srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve Srpske krajeve Srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja Srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju Srbija može spriječiti secesiju Srpskog Vojvodstva.Ukratko Srbija mora ekonomski ojačati a najveći dio novca izdvajati za poboljšanje nataliteta , osnovati Srpski fond koji će voditi Srpska pravoslavna crkva , tražiti da u njega uplaćuje i naša dijaspora širom sveta .Pokrenuti veliku obnovu u Srbiji se godišnje treba rađati 100 000 beba u Srpskoj minimalno 20 000 . U Hrvatskoj treba tražiti povratak na plan Z-4 od međunarodne zajednice jer inače se Srbi nikad neće moći vratiti u svoje kuće i stanove .Preko crkve treba pomagati Srbe u Krajini naročito Podunavlje , Vukovar , Ilok, Beli Manastir i Osek .A u Dalmaciji na prostoru između Zadra i Šibenika pa prema granici s Bosnom . Kao i Albanci grupirati se i odrediti centar recimo Srbi iz Dalmacije ,Senja ,Zadra , Splita itd . pomalo grupirati u Šibenik .U BH federaciji uložiti sve napore i ojačati Drvar , Grahovo , Glamoč i veliki trud uložiti da bude Srpska većina u Bosanskom Petrovcu .Isto tako ojačati Brčko sa više mladih višečlanih porodica i ne dozvoliti presecanje Srpske na dva dela . Hercegovina izumire a gradimo veliki Bogomolje to je lepo ali treba nam narod , znači još jedan bitan kraj koji treba ojačati . U Srbiji treba ojačati Suboticu , Sentu , Kanjižu itd . i Rašku oblast u užoj Srbiji .Izbjeglice treba naseljavati tamo gdje nam nedostaje stanovništva a ne u mjestima u kojima su Srbi i tako preko 85 % .Znači ako si rodoljub, Srbin, Srpkinja prihvatite se ljubavi i natalitetom pobjedimo neprijatelje Srbije i Srpskog naroda .

  20. Eh, Ratko… ne znam da li su povod tekstu Goldsteinove izjave koje su i mene iznervirale. Najveći problem Srba u Hrvatskoj, ali i izvan nje, dakle u cjelini bio je mozak ispran jugoslavenstvom i bratstvom i jedinstvom. U takvim okolnostima svako individualno prosvjetljenje završavalo je propašću jer smo na globalnom nacionalnom planu demonstrirali nedoraslost.

    U takvoj situaciji, logično je da su srpski intelektualci u Zagrebu bili izgubljeni i da im se najvažnijim činilo da do sukoba ne dođe jer ishod sukoba nije bilo teško predvidjeti.

  21. Ne nas nije to nikada iznanadjivalo, to sto imamo rodjake hrvate. To iznenadjuje samo suprotnu stranu. Posto ne zele ni cuti za neke nedaj boze srpske korjene a potajno im je krivo sto pripadaju takvoj zgadiji i dive nam se i jos uvijek boje, ma kakvi nato i bakraci jos uvijek im je srce u petama kad pomisle na takvog komsiju. Pa zar iko misli da su oni nas pobjedili, to su americki placenici odradili i Genser ali to je samo prvo poluvrijeme. Jednom prilikom stari Anglijac me je upitao odakle sam i kad sam rekla on je odgovorio You have to be proud, there is no such a strongest nation in this world. Da to je bilo nesto poslije bombardovanja a sta bi mi sada rekao. There is no bigest coward in this world how is possible let those giks and teaf to rule such a heroic country

  22. Kako zbrinuti srpske izbeglice iz bivših republika Jugoslavije i Kosova pa po uzoru na Hrvate .Hrvati su stari Latini i dobro znaju sve spletke , dokaz je kako koljač Merčep slobodno uživa u Hrvatskoj . Obranili su ga od Haga oni sami mu ne žele suditi on je za njih heroj što je ubio porodicu Zec i hiljade drugih Srba u Pakračkoj Poljani i širom Hrvatske .Šešelj je u Hagu samo zbog svojih izjava dok hrvati zbog dokazanih zločina uživaju slobodu . Branimir Glavaš , Merčep ,Jarnjak , Mesić , Đuro Brodarac itd . Albanac Tači prodaja i vađenje organa normalno na slobodi . Pa HAG je samo politički sud za Srpski narod da se proglasi genocidnim umjesto Hrvata koji su izvršili dokazani genocid . I nastavljaju ga dalje mjenjajući otvoreno etničku sliku Krajine naseljavajući socijalne višečlane porodice iz Zagorja , Podravine , Slavonije , Turopolja i Dalmacije u Srpske kuće ili nove kuće i stanove koje im grade . A upravo ta Hrvatska besramno pita gdje je Srbija u koji deo Vojvodine smjestila Srbe koje su oni protjerali .Da ne govorimo da se služe Hitlerovim metodama plaćanja izabranih porodica za štancanje dece Janjevci u Voćinu i okolnim selima , Janjevci u Kninu i okolici , Janjevci u Lasovcu i okolici , Janjevci u Podgorcima , Domanjkušu i okolici . Bosanci na podrčju Slavonije , Like , Banije i Korduna. Da je u Srbiji pameti kao što nije sve izbeglice iz Hrvatske bi završile u Subotici i Severu Bačke . A izbeglice iz Kosova u Raškoj oblasti , Preševu , Bujanovcu i Medveđi tako bi napravili mudri Latini Hrvati i tko im što može ili hoće ? Još oni napadaju druge i traže pravdu ma zamislite .

  23. Da, bijahu to vremena čudnog Zanosa, Uspinjanja i Padanja. Često smo zajedno tim prokrčenim, partizanskim stazama Rale hodali. Često smo se puta u mome Kolektivu sretali. Od iskopa onog nesretnog ozračenog medicinskog otpada u selu Blatuša, od nepromišljenog telegrama podrška pristiglom iz Knina, pa od osnivana SKD “Sava Mrkalj”… Sjećaš se ćiriličnog natpisa na upravnoj zgradi moga Preduzeća? Koliko je uplašenih ljudi zastalo i pitalo: Koja se to budala usudi napisati?
    Petrovu Goru su špartali mnogi junaci i mnoge kukavice. Ona je uvijek bila simbol stradanja i nadanja srpskog naroda koji je okružuje. Kuća u kojoj se kisnulo i umiralo, liječilo o bolovalo. Iznjedrila je mnoge koji su je braneći otuživali a optuživanjem čuvali. Hajde, ja ću da razumijem J. Mirića i neke njegove zaključke. Ali kako da razumijem admirala B. Mamulu čije se selo nalazi u sjenci Petrove Gore? Šta nam je tada radio legendarni narodni heroj Rade Bulat? Ili general Perica Vučetić? Ili vojnik i naučnik, naj obrazovaniji partizan, general Pavle Jakšić? Čovjek koji jedini nije slijepo Brozova naređenja slušao. Kodunaš rođeni pod šumama Petrove Gore? Jesu li svi ostali “urbani Srbi” onijemili od silnih razglasa HDZ elite koji su se orili po svim selima i gradovima naše zemlje ponosne?
    Šta je sa Petrove tog četvrtog martovskog dana ružno poručeno? Govorio je Rade Gaćeša (ne Šarić, ispravka Ratko)i Dmitar Obradović (opet ispravka, ne Vojinović). I naravno Milka Kufrin, naša komšinica iz Jastrebarskog i supruga generala R. Bulata. Dmitar Obradvić je održao fantastičnu besjedu, besjedu jednog umnog i odmjerenog političara, građanina i prije svega zaljubljenika u svoj kraj, u svoje selo Čemernicu, Topusko, Vrginmost. Čovjeka koga Srbi ubiše 3. februara 1992 godine na Topličkim kosama. (Profesoru Raškoviću, zarad bratstva i jedinstva, zarad mira u kući taj dan nije omogućeno da govori.) To jutro dočekao sam u Vrginmostu voz ili vlak koji je sa Kosova dovezao “zabrinuti” srpski narod. Dovezao se sa njima do Slavskog Polja i čuo kako “teško” namiču novac za ta sva svoja silna putovanja. Urbanih Srba nije bilo. Nije ih bilo ni 1941 godine. Nije ih nikad bilo tamo gdje su trebali biti na usluzi i svome narodu. Mnogo ljepše je na Markovom trgu u Zagrebu nego na tregu Bratstva i jedinstva u Vrginmostu. Sa Petrove Gore se dalje vidjelo ali se u Zagrebu bolje čulo. Mnogo, mnogo toga za ovo malo prostora preskačem. Mi nismo na Kordunu pravili Veliku Srbiju, mi smo strahovali za svoju bezbednost. Mi se nismo ukopavali na Kupi da nebi išli u Zagreb već da povampirena i tako prikazana politika nebi ponovo došla na Kordun. Glasovi i poruke iz Lisinskog još uvijek prate one beskućnike koji silazeći sa Petrove Gore tog martovskog, suncem okupanog dana nisu ni slutili da su ipak bili samo malj u tuđim rukama. A moj i naš Dmitar Obradović tada reče da mi to nećemo biti?

  24. Stalno i uporno se podmecu price Jugoslovenstvo..bratstvo i jedinstvo..kao neki *razlog*..Jugoslovenstvo je bila jedna velika ideja, nazalost nije proslo kod yu naroda, i to je proslost..a, sadasnjost je da su *braca Srbi i Sestre SrBkinje, nasilno postali *proletarijat*..*rezervna armija rada*.*naj jeftinija radna snaga*..*pecalbari*..*nadnicari*…na prostoru *yu komonvelta*..uz, na neki nacin, obostranu saglasnost..*dva najveca entiteta yu*, novi *srbsko-hrvatski poredak*…*arijevaca sa obadve strane*.

  25. Господине Ратко Дмитровићу!
    Сувишно је о тој историји трошити време.Тражити кривце је бесмислено.Сваки иоле паметан Србин, требало би да зна коначно шта се дешавало тих година. Зло које је задесило нас Крајишнике траје и сад, осећају га сви Срби широм света.Рекао сам Срби.Није Србин
    онај што има српско држављанство већ онај што српство у срцу носи.
    Верујте ми, прво себи треба да поставимо питање да ли смо били
    оно што је требало да буде.Многи данас Крајину узимају у уста а да тога нису достојни.Ни онда као људи нисмо ваљали а не ваљамо ни данас.Ја сам био као млад човек, тада 24 год, члан СДС и колико толико упознат са дешавањима у Крајини, кад се заратило један од најмлађих крајишких команданата. Све сам видео и све осетио.
    Зло које се над нас надвило било је огромно, али ми, брате, ништа нисмо ваљали.Нисмо се ми могли одбранити, али смо се могли часно борити.Оно што се горе дешавало је срамота за све нас.Онда, шта очекивати од бивших комуниста? Многи би данас Хрвате у гузицу пољубили да им неко обећа да ће се вратити и мирно у Хрватској живети.Ако хоће у Крајину, онда се морају другачије понашати.
    Нас ни у Србији нигде нема. Утапамо се у масу и заборављамо
    ко смо и одакле смо. Ми смо само нормални Срби, али Крајишници са свим својим обичајима. Имамо још шансе. Покажимо се- сад и овде, да видимо ко од нас нешто вреди. Генерално, јако ниско смо морално, духовно и на сваки други начин пали као народ, а за то смо највише сами криви. Чекамо да неко други уместо нас реши наше проблеме. Тешко нама оваквима. Када би се наши преци устали из гроба,окренули би се и вратили назад. Ето толико. Неко је споменуо Арчибалда Рајса. Тако је. Требало би да сваки Србин прочита ту књигу. Сести, па мало размислити. Поздрав свима вама гдје год дасте браћо Срби!!

  26. *bivsi komunisti…?*..naravno ima i toga, a bilo je i pretnji *bivsim* na pragu kuce..svima od Rvata, a nekomunista pride !!.ali, nisu samo *bivsi komunisti* socinjenije *bivse drzave i drustva*, bilo je i onih..*pravih serba*, samododeljenih priznanja..tacno je da su Srbi iz RSK razbacani, nema ih 30 na jednom mestu…
    ———————————————————————————————————————————–
    *O ovom slučaju nije se izjasnio gradonačelnik Vlahušić koji se sa svojim saradnicima već sedam dana nalazi u poseti SAD.
    Indeks.hr podseća da je mitropolit Amfilohije tokom borbi za Dubrovnik obilazio srpske i crnogorske jedinice i da je s najvećim mogućim počastima 1991. godine u cetinjskom manastiru primio Željka Ražnatovića Arkana i njegovu formaciju “Tigrovi”.
    Poglavar SPC-a u Crnoj Gori u posljednje vreme poznat je po svojim kontroverznim stavovima za šta je zaradio više krivičnih prijava zbog govora mržnje, piše indeks.hr.*

  27. Милић В.

    да, подсећа ме на понашање српске ‘елите’ у Београду у задњих двадесетак година!

  28. Poštovani gospodine Dmitroviću!
    Zbog nedostatka vremena samo povremeno čitam Vaše kolumne i ovu priliku koristim da vam iskažem bratsku zahvalnost za ono što radite.Ono što pišete melem je mojoj rani a ranjen sam duhovnom opustošenošću,moralnim sunovratom,malodušnošću i defetizmom što su glavne odrednice karaktera Srba 21 vijeka.Impresivna je rodoljubiva konotacija onoga što govorite i pišete a poznavanje brojnih i važnih istorijskih činjenica iznad je nivoa svih novinara i prijatno iznenadjujća za čoveka mojih godina(ja sam rodjen l959.)Ono što Vi kažete kao da je negde u nama koji volimo svoj srpski rod a duboko poštujemo sve čestite ljude ali mi to kao da ne umijemo reći ili nemamo mogućnost da se čujemo.Čitajući Vas još mi je lakše da digmem glavu i kažem da sam Srbin iz Hrvatske koji samo nagadjam da su mu preci došli iz Bosne.Nagadjanje nije zbog toga što ne čitam već radi toga što su oni davno došli.Još jednom Vas pozdravljam i nastavite ovim putem!

  29. “Prema popisu stanovništva 2001. godine u Splitu, samo se devet osoba izjasnilo kao Srbi. Deset godina ranije bilo ih je 5.409.“

    Kakve besmislice, ničim argumentirane.

    Almanah Državnog zavoda za statistiku kaže:
    Na popisu 2001. godine u Splitu je bilo 3047 Srba.

    Kad ćete početi iznositi istinite barem statističke podatke? Skoro svaka vaša tvrdnja je bezočna laž i podvala.

  30. Odlican tekst!Hvala Vam! p.s mala ispravka u tekstu..predsednik opst.Vrginmost se prezivao Obradovic..

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *