Ko je brži pobeđuje

Piše Marko Marković

U modernom fudbalu taj kvalitet je odlučujući

Kada je nedavno Partizan izgubio svih šest utakmica u Ligi šampiona, šef stručnog štaba Stanojević doslovce je izjavio:
„Moj tim nije zreo za veća ostvarenja. Jednostavno u odnosu na rivale delujemo sporo! Idemo kao puževi. Bez munjevitih prodora nema šansi. Nema golova“.
Mladi i daroviti stručnjak uočio je šta je upravo nedostajalo njegovom sastavu. Jeste, Arsenal, Šahtjor, pa i Braga bili su bolji. Ali, do dominacije u mečevima sa trostrukim uzastopnim prvakom Srbije došli su jer su imali eksplozivnije igrače. I još nešto: one koji više trče!
Svojevremeno, prvi je Miljan Miljanić u naš fudbal uveo da se na osnovu najmodernijih metoda beleži ko koliko metara ili kilometara pređe na jednoj utakmici?
Ubojiti centarfor Veleža VAHIDIN HALILHODŽIĆ postavio je u tom pogledu neslavan rekord. On je, verovali ili ne, u meču Mostaraca sa OFK Beogradom na Omladinskom stadionu na Karaburmi, za 90 minuta prešao se loptom i bez nje – samo 500 metara!?
Inače, pre ovog NEZAHVALNOG UČINKA stasitog centarfora, bar što se tiče jugoslovenskih prilika, epitet MARATONCA držao je poznati reprezentativac ZLATKO ČAJKOVSKI.
On je, u proseku „beležio“ oko četiri hiljade metara, a to su bile uobičajene NORME za tada najpoznatije asove u Evropi.
Šta je doprinosilo ovakvom dekadentnom postavljanju u našem najpopularnijem sportu?
Prvo, svakako, pogrešna postavka i način rada trenera.
Skoro da je važilo pravilo – FUDBAL NIJE ZA TRČANJE!
Ne, to je nadmudrivanje i ko je veštiji u driblingu, postavljanju, taj trese mreže!
SLOBODAN SANTRAČ je postigao 218 prvoligaških golova.
Nijedan nije dao udarcima iz udaljenosti. Uvek je „sakupljao ostatke“. Bio je tamo gde je i lopta, ali tako usmeren, da nisu mogle da ga zaustave ni odbrane rivala, a ni čuvar mreže.
Opet, sve što je postigao u karijeri zasnivalo se na veštini. Trčanje, jurnjava za loptom i neki fajterski dueli sa protivnikom bili su u suprotnosti sa njegovim shvatanjem fudbala!?
Ako se analizira interpretacija igre Ajaksa, Barselone, Mančester Junajteda, Arsenala – jasno je da osnovni predstavlja – PREBACITI LOPTU ŠTO PRE NA POLJE RIVALA.
Na treninzima Barselone, na primer, čim je dodavanje u PARALELI trening se prekida!
Zar neko sme da postupi drugačije, od onoga što je zacrtao šef stručnog štaba GVARDIOLA!
Jednostavno, ne samo na utakmicama, stvara se navika kako treba interpretirati moderni fudbal.
Velibor Vasović kada je otišao iz Ajaksa i preuzeo da vodi ekipu Partizana uveo je pravilo:
„Kad golman deganžira, mora lopta da pređe centar“.
Ako neko prilikom kombinacija vrati loptu unazad i to je strogo zabranjeno.
Za ovakve i slične PRESTUPE – energični VASKE izricao je oštre novčane kazne!
Sada je NORMA da se u proseku na jednoj utakmici pretrči između deset i 14 hiljada metara.
Po završetku Svetskog prvenstva u Južnoj Africi, bivši selektor RADOMIR ANTIĆ odbijajući konstataciju da smo na tom takmičenju slabo prošli – stalno je naglašavao:
„Moji izabranici su se maksimalno zalagali. Mnogo su trčali. Nemam nikakvu primedbu na njihov pristup svakoj utakmici“.
Oglasio se tim povodom IVICA OSIM, izuzetan stručnjak, pa je preko medija uputio pitanje Antiću:
„Znam i ja da su se reprezentativci Srbije srčano borili, ali nekako su mi delovali tromo. Nije „FUDBALSKO TRČANJE“ isto kao i ovo obično. Kad si na terenu, a ne na atletskoj stazi, onda je važno i koliko uložiš snage istovremeno i kad STARTUJEŠ, da li je to toliko eksplozivno da umakneš čuvaru i prvi stigneš do lopte?“.
Srpski reprezentativci na Mondijalu izgoreli su u želji da naprave odlične rezultate u kvalifikacijama. Međutim, pokazalo se da NEŠTO OZBILjNO ŠKRIPI U NJIHOVIM REDOVIMA!
Možda baš ovo, na šta je ukazao IVICA OSIM.
Antić ih nije pravilno usmerio kako da se bore, a da uzalud ne troše snagu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *