Japanski metak putuje ka Moskvi

Piše Bogdan Đurović

Dok premijer Naoto Kan proziva Dmitrija Medvedeva i traži vraćanje Kurila, a demonstranti u Tokiju cepaju rusku zastavu, japanska armija izbija na treće mesto u svetu po obimu vojnog budžeta

Rusija i Japan ni posle više od 65 godina od završetka Drugog svetskog rata nisu potpisali mirovni ugovor, kojim bi pitanje četiri ostrva bilo pravno regulisano: Naoto Kan i Dmitrij Medvedev

Odnosi Tokija i Moskve, naglo pogoršani posle demonstrativnog povlačenja japanskog ambasadora početkom novembra iz Moskve, dodatno su dramatizovani poslednjih nedelja. Početkom februara, japanski revanšisti ponovo su pozvali Moskvu da vrati Tokiju četiri južnokurilska ostrva, pri tom cepajući i gazeći rusku zastavu pred ambasadom RF u japanskoj prestonici. Dok je policija nemo posmatrala.

ČETIRI OSTRVA
Sve se to dogodilo 7. februara, kada Japanci zvanično obeležavaju „Dan severnih teritorija“, što su u njihovom shvatanju (ne samo) južnokurilska ostrva. Istog dana, premijer Naoto Kan je posetu Dmitrija Medvedeva Južnim Kurilima 1. novembra, zbog koje je i povučen japanski ambasador iz Moskve – nazvao „nedopustivom grubošću“! Već sledećeg dana, na adresu ruske ambasade u Tokiju stiglo je pismo u kojem su bili metak i cedulja sa natpisom „severne teritorije su japanska zemlja“. Na sve to, japanski šef diplomatije Seiđi Maehara najavljuje spektakularni obilazak i osmatranje Južnih Kurila iz helikoptera.
Tako su se Rusi, kojima su Kurili pripali posle kapitulacije Japana u Drugom svetskom ratu, našli u delikatnoj situaciji, da susedna (i pri tom nimalo naivna) država osporava predsedniku pravo da poseti neki deo svoje zemlje. A posebno je neprijatno što to čini zemlja poražena u Drugom svetskom ratu, upravo na taj način pokušavajući da revidira njegov ishod.
Dodatni je problem što Rusija i Japan ni posle više od 65 godina od završetka rata nisu potpisali mirovni ugovor, kojim bi pitanje četiri ostrva bilo pravno regulisano. Iako je na posleratnoj konferenciji u San Francisku, Moskvi potvrđen suverenitet nad ostrvima, ostaje činjenica da Tokijo to nikada nije verifikovao bilateralnim ugovorom, zbog čega Japanci tvrde da Moskva nezakonito okupira ostrva.
Sada se mnogi u Moskvi s pravom pitaju – kako će se Japan ponašati kada uvidi da nikakvi diplomatski pokušaji, pa ni otvorena zastrašivanja poput prošlonedeljnih – ne daju rezultate? Jer, ako bi popustila pred ovakvim pritiscima, Rusija bi ne samo izgubila mukom čuvani status svetske sile, već bi otvorila Pandorinu kutiju daljeg čerupanja svoje teritorije. I ko zna gde bi tu bio kraj, s obzirom na to da interesovanje pokazuju i Estonija, Litvanija i Finska, a takve primisli nisu strane ni Kinezima, pa čak ni Ukrajincima. O unutrašnjim pretnjama, poput kavkaskog separatističkog i terorističkog pokreta, da se ovom prilikom i ne govori.

RATNIČKI DUH
Već poduže se spekuliše da bi Japan ipak mogao svoje teritorijalne pretenzije prema Rusiji da pokuša da namiri silom. Ovde se analitičari pozivaju na gruzijsko iskustvo, kada mnogi nisu sanjali da će Mihail Sakašvili napasti ruske vojnike u zaštićenoj zoni UN. Pa se to ipak desilo. Ipak, veruje se da japanska vlada neće pribeći nasilnim metodama, ako ništa drugo onda zbog čvrstih ekonomskih veza između dve države. Ipak, često u istoriji su ekonomski razlozi bili potiskivani pred političkim. Jer, ima podosta razloga i za ozbiljnu zebnju kada su vojni potezi japanske strane u pitanju. Još 2007. godine je tadašnji premijer Sinđo Abe izjavio da je došlo vreme preispitivanja posleratnih ograničenja i da je armiji neophodno vratiti dužno poštovanje, čime je podgrejao „ratnički duh“ svojih sunarodnika.
Iz godine u godinu raste i obim vojnog budžeta, pa je u 2010. godini sa 44,3 milijarde dolara Japan pretekao Nemačku, na petom mestu u svetu po troškovima za naoružanje. Pretpostavlja se da će u ovoj godini iza sebe ostaviti i Francusku i Veliku Britaniju, pa će Tokijo ispred sebe imati samo Kinu (81,4) i SAD (600 milijardi dolara)!  Uopšte nije isključeno da će ta trka i dalje da se nastavi, pa će Kinezi morati više novca da ulažu ako ne žele da ambiciozni sused i njih prestigne. A Rusija je po ovim pokazateljima već sada u velikom zaostatku.
Koristeći obilno finansiranje, Japanci dramatično jačaju vojni potencijal. Već sada poseduju i nosače aviona, i savremeni sistem protivraketne odbrane (godinama razvijan sa Amerikancima), kao i moćnu flotu ratnog vazduhoplovstva. Sa 240.000 ljudi pod oružjem (ne računajući zaposlene u vojnoj administraciji), Japan je već sada jedan od najkrupnijih vojnih faktora u regionu. Raspolaže sa više od 250 borbenih brodova, pomoćnih plovila i brodova obalske straže. U svojoj floti Japan ima 40 razarača, od kojih su osam opremljeni raketnom tehnikom dalekog dometa. Od desantnih snaga tu je pet nosača helikoptera, a samo brodovi obalske straže u stanju su da odjednom iskrcaju 4,2 hiljade ljudi i 36 tenkova. U slučaju sukoba na obližnjim Kurilima, to bi bile velike brojke, jer Moskva trenutno nema ozbiljnih snaga na tim ostrvima. Osim toga, Tokijo je najavio stvaranje „mobilnih desantnih jedinica“, odnosno marinaca, čiji je zadatak zauzimanje obale potencijalnog protivnika.

DALEKE TERITORIJE
Ali ko je taj protivnik? Zašto Japan u tolikoj meri jača svoje borbene snage? Ruski eksperti, ali i političari, prepoznaju jasnu pretnju u ovim potezima Japana i upozoravaju da u slučaju započinjanja borbenih dejstava Tokijo neće moći da računa na ograničen lokalni sukob, već će odgovor Moskve biti u najširoj paleti, uključujući i upotrebu strateške avijacije koju Japanci još uvek nemaju.
Međutim, Rusija se suočava sa čitavim nizom ograničenja kada je reč o tako dalekim teritorijama, koje se nalaze uz samu japansku obalu. Ova četiri ostrva, iako nevelika površinski, predstavljaju strateški čvor u tom delu sveta, jer bi njihovim gubitkom (poslednji put je to bilo 1855. godine) Moskvi bio veoma otežan izlaz u Tihi okean iz pojedinih područja. Takođe, u zoni Kurila nalaze se velike zalihe prirodnog gasa, a ovaj arhipelag je svojevrsna kapija ka ostrvu Sahalin. To je oblast bogata ribom i rakovima, veoma cenjenim u Japanu.
Prethodnih decenija Moskva praktično nije ulagala u Kurile. Zapuštena infrastruktura, loši uslovi života i stanovanja, sada se vraćaju kao bumerang. Posle novembarske posete Medvedeva pojavila se nada u bolje sutra, ali su potrebna ogromna i brza ulaganja. Jer, Tokijo ne gubi vreme. Nudi vizne olakšice za stanovnike Kurila, pozivajući ih da posete Japan i uvere se kako tamo dobro žive. Japanske televizije emituju poseban program samo za Kurile. Podstiču se trudnoće kurilskih žena sa japanskim muškarcima, sa idejom da ta deca jednog dana budu nosioci ideje pripajanja „severnih teritorija“.
Sa druge strane, recimo, povratna avionska karta Moskva-Vladivostok košta 32.000 rubalja, dok je Moskva-Tokijo za 9.000 rubalja jeftinija, što svedoči koliko su otežana putovanja ljudi sa ruskog Dalekog istoka i veze sa evropskim delom zemlje. O ovim pitanjima se i Vladimir Putin više puta javno izjašnjavao, ali većih opipljivih rezultata za sada nema. Problem je i sa kurilskim pristaništima za velike brodove, pa ljudi moraju da se prekrcavaju u čamce ako žele do obale, što nije lako ako je loše vreme. Kako je nedavno primetio zamenik ruskog premijera Sergej Ivanov, kurilski aerodromi su dobri samo za kamikaze, jer vazduhoplovna infrastruktura koja je 1945. godine preuzeta od Japanaca gotovo da nije nikada modernizovana!

SEVERNE TERITORIJE
Posebna priča je kurilska privreda. Veliki ribni kombinat izgrađen u sovjetsko vreme već godinama kuburi zbog korupcije. Japanci plaćaju suvim zlatom sav izlov rakova, ali novac završava u nelegalnim kanalima. I, kako tvrde upućeni, sve se to čini u dosluhu sa lokalnim i vojnim vlastima, pa kada ruske patrole zaustave krijumčare stvar se rešava sa nekoliko desetina hiljada dolara i posao teče dalje.
Zbog svega navedenog, mada to nije ceo spisak problema, jasna je ruska zabrinutost za Kurile. Otuda ne čudi što je Medvedev odlučio da poseti arhipelag znajući kakva će biti japanska reakcija. To je jasan signal da Rusija neće pristati da svoju teritoriju deli svima koji izađu sa spiskom želja. Ruske vlasti sačinile su obiman program izgradnje novih aerodroma i pristaništa, a u planu je i jačanje vojne grupacije. Pominje se da bi ostrva mogla da budu zaštićena sistemima zemlja-vazduh S-300.
Sa druge strane, kada Japanci kažu „severne teritorije“ to je prilično rastegljiv pojam, koji može da podrazumeva čitav Kurilski arhipelag, ali i ostrvo Sahalin, čije je delove takođe Tokijo svojevremeno držao, koristeći svaki put slabost Rusije da istakne svoje pretenzije. Zapravo, svaki put kada bi Japan dospevao u posed Kurilskih ostrva svoj pogled bi odmah usmeravali dalje na sever. S obzirom na to da su neka od najvećih svetskih nalazišta gasa upravo na Sahalinu, Japan sigurno neće odustati od „severnih teritorija“.

10 коментара

  1. Јапан има много више да добије ако буде тражио, и изборио се за то, повратак Окинаве под јапански суверенитет. На Окинави засад то остављају протестима незадовољних грађана, док званична политика остаје неми посматрач. Одговор Русије, наравно, на тражење Курила остаће исти. Понашање Јапана пак зависиће од економског и војног напретка Русије и, свакако, будућности БРИК-а. Што се Русија и Кина више буду међусобно приближавале то ће стидљивије бити јапанско спомињање Курила. Замајац свему меже стићи од јапанског окупатора 1945-1952, а сада савезника, то јест, од његове судбине у Афганистану… Ако је судити по томе како су се умируће империје редом устремљивале на ову земљу, и тамо суочавале с неумитном својом судбом, исход је високо предвидљив.

  2. izgleda da im nisu bile dovoljne dve atomske ..

  3. rusi imaju ono sto japanci nemaju, ali mogu im dati isto kao sto su im i ameri dali dva puta 1945.

  4. заслон

    Све су то жеље унутрашњих и страних неприљатеља руског народа тј ткзв друге русије,вехабитских терориста,вехабитских држава,еу-нато-циониста,и од ових задњих три њихових савезника у свету попут јужне кореје и јапана.Све најгоре раде против РУСИЈЕ да би уништили руску државу и народ па опет и опет изнова све то раде и опет изнова али све су то самолагања и самозалуђивања њих самих и њиховог становништва ето победа је близу ето успеће ето само још мало ето куцнуо је час и сличне лажи и паралажи.Хтели су са РУСКИМ ДАЛЕКИМ ИСТОКОМ СА КУРИЛСКИМ ОСТРВИМА све исто после 1945 и пре шта је било зна се већ све,те нису потписали мир са руском државом а са америком јесу и имају њих на својој територији а ето смета им само РУСИЈА на руској државној земљи све су то већ старе и најновије приче и најслађе басне познате и које се стално упознају а увек исте и увек исте.Хтели су исто кад је био онај ЈЕЉЦИН на власти и нудили паре те да купе те да уложе велике паре и кад оно од тога ни тада није било ништа јер РУСИЈА је јасно рекла чак у време своје велике несреће 1989-2000 године може економска сарадња а од неких самолагања нема никада ништа.А покушавају чак и са неким такозваним обећањима о светлом животу и срећи пра и новаца и пропагандом да ће да жене СА КУРИЛСКИХ ОСТРВА ТЈ ОД СТРАОСЕДЕЛАЧКОГ НАРОДА они да воде како они хоће да са јапанцима живе у јапану и зједно децу имају и да онда они буду неки јапанци са светом демократском будућношћу.Све су им то за страри народ КУРИЛА пропаганда и пропаганде јер су тај исти народ староседелаца КУРИЛА кад су ту били јапански окупатори пре 1945 године док РУСИЈА није ослободила своје КУРИЛЕ,најстрашније понижавали и мучули и све друго још горе и још горе ти исти јапанци,а то никада ни они пре ни нове генерације незаборављају и код њих се то стално прича и подсећа управо у целом њиховом староседелачком народу КУРИЛА који руску државу од пре 1945 и после сматрају за своју и своју народну слободу,али о томе нема никад ништа у државама страним неприљатељима РУСИЈЕ и никад ништа о томе код унутрашњих неприљатеља.А данас опет хоће да лете са стране јапанске територије хокаида један високо позициониран јапански министар каже да би показао јапанцима о тктв неким северним територијама,а да лети са авионом да гледа каже ткзв северну територију.Што се тиче руске сада народне власти председника и премијера никада више од краја 2000 године неће се дозволити да се понови у РУСИЈИ 1905,1917,1989-2000 и никада да угрозе на било који начин унутрашњи и спољни неприљатељи руске народне интересе,веру православну и било који делић РУСИЈЕ и свих руских држава,а народ руски је свестан и будан, стално и све више присутан за очување РУСИЈЕ и њених народних интереса.

  5. Јапанци, вехабити, разне терористичке организације, Далај лама…и сви остали које покушавају спречити успон земаља БРИК-а, само могу мало одложити неминовно – смену САД са светског трона.Јапанци и остали се кладе на ”цркнуту кобилу” и праве вееелику грешку. ‘Ајд Јапанци, мене боли што и ми то радимо или наша квислиншка власт, ако ће нам бити лакше, али резултат је исти. Радимо против интереса нама пријатељских земаља и у будућности, најмоћнијих земаља света.

  6. А што се тиче ”метка који путује” и Јапанаца који се костреше, то је плашење мечке решетом.

  7. Otkud tolika borba za par malih ostrva. Ali im nije smatala otimacina kosova. A i priznali su drzavu kosovo. Schlitz-auge izgubise kompas. Tako je svima koji rade pod komandom NATO-fasista. A jel i Japan na zapadu. Onom koji propada ko “luda kroz izcepane gace”. Okinava bato… okinava.

  8. Јапанци се свађају са Русима и Кинезима, а зна се ко их ‘подржава’ , они што су им послали оне печурке. РУСИ су обзнанили да савки напад на РУСИЈУ МОЖЕ ДА СЕ ЗАВРШИ АТОМСКИМ БОМБАМА, чак и против земаља које немају такав потенцијал (бар званично).Ако и РУСИ награде јапанце као што је УЈКА сам, онда ће јапанцима бити мало теже да се одлуче којем царству/газди да се приклоне. Ја имам то не желим али подржавам РУСИЈУ у одлуци ко нас оружано напдане добијаће атомску бомбицу док се не повуче у мишију рупи или док не буде уништен.
    САЈОНАРА

  9. Rusi su najslabiji na istoku uvek bili, pa su već jednom od japanaca a tajno i engleza izgubili rat. To je za ruse najveća pretnja.
    Pošto nemaju ni ljude ni infrastrukturu ni razvijen aparat na istoku logistika je veoma slaba za sve onda bi po meni trebalo da regrutuju srbe koji bi išli sa porodicama ili se ženili ruskinjama da tamo naprave koloniju vojnika i radnika. Kod nas ionako po jedan osrednji grad goišnje ostaje bez posla, a kod njih i onako muškaraca nema ni za lek, sve ženskaći.
    Što se tiče odanosti dobiće tamo nove kozake i trajno rešiti problem istoka, a što se tiče srba mogli bi da nam bar seme sačuvaju za slučaj da se danšnja politika nastavi.
    Doviđenja do oslobođenja!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *