Zmija, Zeka i Dik Marti

Piše Nikola Vrzić

Ako su Evropska unija i kosovske vlasti saglasni da, posle usvajanja izveštaja Dika Martija, dalju istragu zločina treba da preuzme Euleks, znači li to da će ta istraga dokazati da protiv Hašima Tačija i njegovih kompanjona nema dovoljno dokaza – makar dok im na Kosovu ne bude pronađena dostojna zamena
Možda je Hašim Tači kada je započinjao svoju političku karijeru i maštao da će jednog dana dospeti do grandiozne Palate Evrope u Strazburu, ali da će se pred Savetom Evrope naći kao kriminalac a ne političar, sigurno se nije nadao. Parlamentarna skupština Saveta Evrope usvojila je ovog utorka Rezoluciju 1782, na osnovu izveštaja Dika Martija kojim je Tači označen kao vođa bande odgovorne za trgovinu ljudskim organima, kidnapovanja, ubistva, mučenja, trgovinu drogom…
TAČIJEVA PROVOKACIJA
Da li je ovime označen početak kraja Hašima Tačija, političara? Možda i jeste, no, ne treba se zavaravati; Tači, zvani Zmija, neće se predati bez borbe, o čemu već svedoči i to što je u Strazbur, kao člana zvanične delegacije Kosova, drsko i provocirajući poslao Džavita Halitija Zeku. Potez na ivici skandala, prst u oči svim optužbama, jer i samom je Halitiju u Martijevom optužujućem izveštaju posvećena poprilična pažnja. Poprilična, no ne i sva pažnja koju zaslužuje ovaj Tačijev partijski drug, član Predsedništva Skupštine Kosova, budući da Halitija poverljivi obaveštajni izveštaji NATO-a i KFOR-a u koje je „Pečat“ imao uvid, te niz drugih zapadnih izvora, već duže od decenije označavaju kao jednog od glavešina kosovskog organizovanog kriminala, utemeljivača kosovske obaveštajne službe, naručioca niza likvidacija političkih protivnika, čoveka iz senke koji bi, čak, u tajnoj kosovskoj hijerarhiji zločina mogao da bude nadređen i Hašimu Tačiju…
Usvojena rezolucija ima 20 tačaka. Potvrđena je zabrinutost zbog otkrića Karle del Ponte o trgovini ljudskim organima, podvučeno da postoje „konkretna saznanja“ o zatvorima OVK na severu Albanije u kojima su Srbi i nelojalni Albanci maltretirani i ubijani, gde su im vađeni organi radi prodaje… Unmik, Haški tribunal i Euleks kritikuju se zbog toga što su – vođeni pragmatičnom željom za održavanjem kratkoročne stabilnosti na Kosovu – „žrtvovali neke važne principe pravde“ i tokom čitave protekle decenije nisu istražili zločine Oslobodilačke vojske Kosova, „de fakto NATO saveznika na terenu“ (Doduše, „čini se da je Euleks sasvim nedavno ostvario izvestan napredak“, navodi se u Rezoluciji, i izražava nada da „politički obziri neće omesti“ dalje napore ove misije Evropske unije). Rezolucija priznaje i da su međunarodne institucije dosad prihvatale jednostrano shvatanje da su samo Srbi činili zločine na Kosovu, i ističe da „ne sme postojati jedna pravda za gubitnike, a druga za pobednike“.
Rezolucija, u svom najznačajnijem delu, poziva: Evropsku uniju, da razjasni nadležnost „Euleksa i/ili nekog drugog međunarodnog pravosudnog tela“ u sprovođenju dalje istrage, dodeli Euleksu sve potrebne resurse i pruži jasnu političku podršku na najvišem nivou, „bez ikakvog obzira na političku probitačnost“; Euleks, da istraje u istrazi, bez obzira na to ko su osumnjičeni i žrtve, i da obezbedi sigurnost svedoka; Haški tribunal, da pruži svu pomoć Euleksu; Srbiju, da u cilju regionalnog pomirenja uhapsi Ratka Mladića i Gorana Hadžića, sarađuje sa Euleksom, i da spreči curenje informacija u javnost; Albaniju, da bezrezervno sarađuje sa Euleksom i Srbijom, da postupi po nalozima misije EU, ali i da započne „ozbiljnu i nezavisnu istragu“ iznetih optužbi; najzad, shodno usvojenoj Rezoluciji, vlasti Kosova treba da bezrezervno sarađuju sa Euleksom („i/ili nadležnim međunarodnim telom koje sprovodi istragu“), a države-članice Saveta Evrope, njih 47, da bez odlaganja odgovore na sve buduće zahteve misije EU i srpskih pravosudnih organa, kao i da sarađuju na zaštiti svedoka.
Usvojeni tekst ne proziva nikoga poimence, ali se oslanja na prateći izveštaj Dika Martija. U njemu su, podsećamo, iznete teške optužbe, prvenstveno na račun Hašima Tačija (opisanog kao šef kosovskog organizovanog kriminala, ubica političkih oponenata, trgovac organima otetih Srba…), ali i na račun zapadnih sponzora kosovske nezavisnosti, koji su znali sve o Tačijevim zločinima i posle tih saznanja nisu učinili ništa osim što su uništili neke od prikupljenih dokaza. „Obaveštajni analitičari koji rade za NATO, kao i oni što rade za najmanje četiri nezavisne strane vlade, došli su do ubedljivih otkrića. Tači je bio najčešće identifikovan i citiran u tajnim obaveštajnim izveštajima kao najopasniji od ‘kriminalnih bosova’ OVK (to su obaveštajne službe Nemačke, Italije, Velike Britanije i Grčke),“ navedeno je u Martijevom izveštaju, u kojem se spominju i slični raporti američke službe za borbu protiv narkotika (DEA – „Drug Enforcement Administration“) i Federalnog istražnog biroa (FBI) o nedelima Tačijeve „Dreničke grupe“.
SUMNJIVI EULEKS
Rezolucija je u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope usvojena više nego ubedljivom većinom – 169 za, 8 protiv, 14 uzdržanih – pri čemu su odbačeni i svi sem jednog amandmana albanskih poslanika. Tačijevi saveznici ostali su izolovani, i ništa im nije pomogla kuknjava, poput one Džavita Zeke Halitija, da je „sadržaj izveštaja politizovan“ (uzgred, osporavajući Martijev izveštaj na „Glasu Amerike“, istovetan je argument – „politizacija“ – upotrebila i Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora u Srbiji).
Sve u svemu, uspeh? Da, ali nipošto uspeh beogradskih vlastodržaca koji su za istragu Dika Martija, sve dok ona nije završena, bili zainteresovani jedva nešto više od njihovih kolega iz Lihtenštajna, Estonije ili Moldavije. I, još važnije, ovo je tek početak rasplitanja monstruoznog klupka kosovskih zločina. Rečima samog izvestioca Martija: „Nema razloga za trijumfalizam. Sada je na redu istraga, ali prava istraga, a ne istraga tek reda radi.“
Pitanje svih pitanja je, zato, ko će sprovesti dalju, „pravu“ istragu. Rezolucija 1782 namerno je odgovor ostavila otvorenim – „Euleks i/ili neko drugo međunarodno pravosudno telo“. Sva je prilika, ipak, da je stvar unapred presečena, budući da je baronica Ketrin Ešton, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost, i pre usvajanja rezolucije saopštila da ona i članice EU „u potpunosti podržavaju misiju Euleks u bavljenju ovim pitanjem. Misija Euleks je najkompetentnija da se pozabavi ovim pitanjem na najefikasniji način. Mi sve navode za ratne zločine i organizovani kriminal uzimamo veoma ozbiljno.“ Dodala je i da „nema potrebe da Euleks imenuje specijalnog tužioca za istragu o trgovini organima, jer misija EU već raspolaže kadrovima, nezavisnim tužiocima na terenu koji će sprovesti istragu“.
A Euleksovu istragu, koja bi trebalo da istraži i njega samog, u Strazburu je pred TV kamerama već podržao i omiljeni zeka Hašima Tačija, parlamentarac krvavih ruku, Džavit Haliti. Da li je već to signal za uzbunu? Sluti li to Haliti da će se istraga Euleksa završiti otkrićem da dokaza protiv Zmije, Zeke i ostalih zverki – nema?
Da nije reč o pukoj paranoji, već da ima mesta sumnji u Euleks, sugeriše već i Martijeva opaska o potrebi za „pravom istragom“, ali i neuvijena upozorenja Euleksu na nekoliko mesta u rezoluciji da se ne obazire na političku pripadnost osumnjičenih i da istraje bez obzira na to ko su osumnjičeni, te poziv Evropskoj uniji da istrazi pruži „jasnu političku podršku na najvišem nivou, bez ikakvog obzira na političku probitačnost“…
Otvorena sumnja u Euleks stigla je, pomalo neočekivano, i od „Hjuman rajts voča“. Zbog mogućeg zastrašivanja istražitelja i svedoka, zatražili su od EU da imenuje nezavisnog tužioca, te da se i rukovođenje istragom i svedoci izmeste van Balkana. „Mi imamo izvesne sumnje da bi u trenutnoj konfiguraciji i sa sadašnjim kapacitetima i sredstvima Euleks bio u stanju da obavi temeljnu istragu, koja bi rezultirala eventualnim optužnicama,“ izjavio je Bendžamin Vord, zamenik direktora HRV-a za Evropu. „Važno je znati da je Euleks već obavio neke preliminarne istrage povodom Martijevih navoda. Međutim, za razliku od drugih istraga, u slučaju istrage navoda iz Martijevog izveštaja – koji su, podsećamo, i ranije bili poznati – Euleks nije ostvario napredak.“
SLUČAJ BLACE
Najzad, o tome koliko je poverenje, na osnovu dosadašnjih iskustava, uopšte i moguće imati u Euleksovu želju da istraži Tačijeve zločine, pokazao je slučaj Nazima Blace, bivšeg pripadnika kosovske tajne službe. On je misiji EU priznao da je lično učestvovao u 17 ubistava i pokušaja ubistava za potrebe Hašima Tačija i njegove partije, po direktnom nalogu Tačijevog „političkog oca“, „Velikog ujaka“ Azema Sulje i Zeke Džavita Halitija. Blace je izjavu Euleksu dao u oktobru 2009. godine, a mesec dana kasnije – pošto povodom njegovih navoda ništa nije preduzeto – istupio je i u javnost. Šta je usledilo? Blaca je u kućnom pritvoru, Haliti u Strazburu, Sulja saslušan avgusta prošle godine i potom bio peti na listi poslanika Tačijeve Demokratske partije Kosova na decembarskim izborima…
Ali, da prihvatimo čak i da priznanje ubice kako je ubijao po nalogu nije dovoljan dokaz. Prihvatimo i da na Kosovu nije moguće sakupiti dokaze i svedoke kojima bi „van razumne sumnje“ na sudu bilo moguće dokazati da su Tači i njegovi kompanjoni kriminalci i ubice. No, sve i ako je tako, zašto Zapad nije učinio sledeću najbolju stvar, i Tačija, Halitija i njihove saradnike nije eliminisao iz političkog života? Da su evroatlantski saveznici sposobni za stvaranje političkog establišmenta koji im je po meri, lepo su nam pokazali 2008. godine prilikom formiranja aktuelne Vlade Srbije. A i da su sasvim dobro znali s kim to na Kosovu imaju posla, i to je nesumnjivo.
Još 25. juna 1999. godine, primera radi, „Njujork tajms“ objavio je ekstenzivan tekst o umešanosti vođa OVK u ubistva svojih političkih protivnika. „Kampanja, tokom koje je najmanje pola tuceta pobunjeničkih komandanata ubijeno, dirigovana je od strane Hašima Tačija i dva njegova poručnika, Azema Sulje i Džavita Halitija,“ pisao je „Njujork tajms“, oslanjajući se na svedočenja „desetak zvaničnika OVK, bivšeg visokog diplomate u Vladi Albanije, bivšeg albanskog policijskog zvaničnika koji je radio s pobunjenicima i nekolicine zapadnih diplomata“.
Ove srede britanski Bi-Bi-Si objavio je i svedočenje Ksavijea Raufera, šefa Odseka za savremeni kriminal na pariskoj Sorboni; Raufer je ispričao da je „više nas univerzitetskih profesora i oficira državnih službi Francuske upozorilo francusku vladu“ da se u delegaciji kosovskih Albanaca na pregovorima u Rambujeu nalazi i ozbiljan kriminalac, šef organizovanog kriminala. „Odgovoreno nam je da smo prosrbi, da uopšte nije tačno to što smo rekli,“ kaže Raufer.
ALBANSKI TOTO RINA
Na koga je mislio ovaj ugledni francuski kriminolog? Na čoveka o kome su proteklih nekoliko dana pisali i pariski „Mond“ i londonski „Gardijan“, glavnog protagonistu poverljivog izveštaja KFOR-a i NATO-a iz 2004. godine, do koga je došao i „Pečat“. Reč je o čoveku koji je ovog utorka u Strazburu bio u kosovskoj delegaciji, Džavitu Halitiju Zeki.
Ksavie Raufer priseća se propalih pregovora u Rambujeu: „U delegaciji Kosova nalazio se jedan mafijaš prvog reda. On je bio jedan od prvih finansijera i bez sumnje ‘kum’ mladog Hašima Tačija u ono vreme. Njegovo prezime je Haliti. Više nas univerzitetskih profesora i oficira državnih službi Francuske upozorili smo francusku vladu, rekavši: ‘Ne možemo da ostavimo tog čoveka u delegaciji. To bi bilo kao da u nekoj italijanskoj delegaciji, na nekoj konferenciji koja se održava u Parizu bude pozvan i Toto Rina. Reč je o mafijaškom kumu.’ Taj gospodin Haliti ne samo da je poznat – on je čuven. Reč je o velikom banditu.“
Halitiju je, rekosmo, posvećen i poverljivi, poduži izveštaj Kfor-a i NATO-a od 10. marta 2004. godine. U njemu je ovaj ugledni prištinski parlamentarac opisan kao „glavni kriminalni lider na Kosovu“, pripadnik albanske i kosovske obaveštajne službe, čiji je i osnivač. Multimilioner, „duboko upleten u prostituciju, šverc oružja, droge i goriva“, „verovatno umešan“ u barem četiri ubistva. Spominju se i njegove veze sa islamskim džihadistima i ekstremnim islamističkim pokretima u Turskoj, ređaju izveštaji o Halitijevom učešću u organizovanje pobuna na jugu Srbije i u Makedoniji, nabrajaju njegove veze s kriminalnim klanovima na Kosovu koji se protežu po čitavoj teritoriji pokrajine. Tvrdi se i da se Džavit Haliti nalazio na „crnoj listi“ Evropske unije koja nikad nije stupila na snagu.
A kao najveće iznenađenje, izveštaj Kfor-a i NATO-a govori i o „kontroli koju Haliti ima nad Hašimom Tačijem“, i objašnjava: „Nekolicina izveštaja navodi da je Haliti više od ‘sive eminencije’, i da bi Haliti trebalo da se smatra pravim bosom.“
Sličnu sumnju izneo je i Ksavie Raufer, inače autor knjige o albanskoj mafiji: „Oni koji donose odluke su stariji i nalaze se u pozadini. Prema tome, verujem da je gospodin Tači možda zapravo jedan ‘aktivni krivac’, u smislu da je možda on lično učestvovao u nekim stvarima. Međutim, da neko njegovih godina bude šef mafije – u ono vreme imao je manje od 30 godina – tako nešto je nezamislivo. Šefovi su uglavnom stariji ljudi.“
Ko god tu kome bio stvarni šef, tek, sada je postalo sasvim izvesno da su zapadne vlade još tokom pregovora u Rambujeu imale jasnu informaciju o tome ko su njihovi saveznici. Uprkos svim tim saznanjima – koja dokazuju da izveštaj Dika Martija zaista nije ništa novo – nastavili su da podržavaju Tačija (i Halitija) i pošto su ih upotrebili da bi Srbiji oduzeli Kosovo. Zašto su to učinili? Jednostavno, zato što je glavni prioritet SAD i EU (makar i prividna) stabilnost na Kosovu, kao i na čitavom Zapadnom Balkanu, a Tači, Haliti i njihova banditska družina bi tu stabilnost mogli da razbiju u trenu. Halitijev odlazak u Strazbur, stoga, treba čitati kao ozbiljno upozorenje Zapadu da ih ne dira. I tako će, sva je prilika, i biti, uprkos svim rezolucijama i Euleksovim istragama. Sve dok Zmiji, Zeki i njihovim zverkama ne bude pronađena adekvatna zamena.

3 коментара

  1. Srbija poodavno nema ono sto se zove recimo Sluzba za bezbednost ili vec slicno tome.Ovo sto “Srbistanija”ima je “Logistika za bogacenje rukovodioca i OBAVJEST stranim vladama o(NE)POCUDNOSTI domacih gradjana”.Pa pisac ovoga nedavno napisa “negde”da mi ne svojom voljom pogosmo nekim Izraelcima oko zdravlja, pa pomislih tad i sad, da mi njih priupitamo kao se ono “radi”sa “nestasnima” po drzavnu sigurnost i ratnim zlocincima.Hm,Hm,znam ja odlicno da od tog posla nema nista,jer mi “SLUZBU”nemamo i pitanje da li smo je od 1918.imali.Da je imamo sve te siptarske “ZEKE”,ili kako vec,nebi smeli ni na jednom kraju kugle nos da pomole iz pacovske rupe.Ono sto se na ovim bivsim prostorima SFRJ zvala “SLUZBA” je u stvari bila ispostava CIA za pomoc Brozu u odredjenim “RADNJAMA”ovih(SFRJ) “dobrih komunista”.Oni sto su bili nesto istocnije su bili zli.Ovako naredbodavci ove mucne SRBISTANSKE vlade,i dalje zamlacuju nesrecni narod u cilju dalje PACIFIKACIJE.Nedao Bog da je nesto slicno na pamet palo nekom SRBISTANCU,a to dospelo do usiju HILARI prijateljice “Andricevog venca” i nekih NVO u SRBISTANIJI,pa nebi nas opralo sedam Amazona,Volgi Dunava. E,SRBI,SRBI,tesko nama i meni sa vama!!!

  2. hm, hmm…*ricci*, verovatno si cuo da je Broz odavno umro, i da nema SFRJ…za sada..u ovom momentu, prionuti sa ubrzanom podrskom Pokretu socijalista…bez kuknjave u proslosti, sa sigurnim korakom u buducnosti !!!

  3. LUNE,verovatno mislite da je FUTURA SRBISTANA u Dacicevom koferu,znackama,DB-a datim krimosima 90-tih,a koliko sam ja “cuo”ovi vasi socijalisti su duhovni naslednici mrtvog Broza koji je siptarske Zeke,Hodze,Limaje naseljavao u Srbiju.EUROPSKI I SVETSKI SOCIJALISTI su sve samo ne ovo sto je u SRBISTANU.Nama u Srbiji treba GVOZDENA CVRSTINA,i prvila koja ce se u SRBIJI ne u SRBISTANU provoditi BEZ MILOSTINI I PARDONA{snaga argumenata i jos poneceg}.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *